Kruška (lat. Pyrus) je biljka koja pripada porodici ruža (Rosacae) i srodnik je sa jabukama i dunjama. Poreklo kruške, prema izvesnim podacima, datira iz perioda neolita, pre više od 20.000 godina. U to vreme, kruška se koristila u ishrani i pretežno je gajena u severozapadnim predplaninskim predelima Himalaja.
Kasnije je, raseljavanjem stanovništva, kruška prvo stigla u delove Irana, Kavkaza i donjih tokova reka Tigar i Eufrat i zbog toga se Azija može smatrati domovinom kruške. U prilog tome svedoče i podaci koji su dobijeni različitim analizama koji su pokazali da od ukupno 60 dotada otkrivenih vrsta krušaka, čak 42 vode poreklo sa azijskog kontinenta.
Vremenom je kruška preko Irana doputovala u Malu Aziju, odakle je preko Grčke stigla u Evropu i na ostale kontinente.
Kruška je listopadno drvo koje može dostići i preko 20 m u visinu. Listovi kruške su jednostavni, jajstog oblika, oivičeni blagim rubom. Boja plodova kruške varira od nijansa zelene i žute do različitih nijansi crvene boje. Plod je najčešće zaobljen pri dnu i sužava se prema vrhu i peteljci. Plodovi kruške bogati su raznovrsnim mineralima: kalijum, kalcijum, fosfor, magnezijum, hlor, sumpor, ali i vitaminima A, E, C, kao i vitaminima B grupe - B6 i B12.
U sredini ploda se nelazi nekoliko simetrično raspoređenih semenki.
Vrste kruške
Sorta kruške ima mnogo i pre kupovine sadnica, treba se dobro informisati. Prilikom izbora sorte treba uzeti u obzir klimatske uslove sredine gde želite da zasadite krušku, odn. koliko traje period prolećnih mrazeva, koja je prosečna najniža temperature zimi, koliki je broj sunčanih dana, ali i kolika je prosečna količina padavina tokom godine. Takođe, izbor sorte zavisi i od toga kolika je mogućnost plasmana sorte na tržište jer nisu sve sorte jednako zasstupljene u svim krajevima. Sve sorte kruške se obično kaleme na dunju ili divlju krušku, ali neke zahtevaju i da se koristi međupodloga.
Viljamovka
Vodi poreklo iz Velike Britanije i spade u kasne i krupne sorte krušaka. Adaptivna je sorta i može se saditi i do 800 m nadmorske visine. Viljamovka počinje da rađa rano, a bere se dve nedelje pre zrenja (krajem avgusta i početkom septembra) i njeni plodovi su krupni i teže između 225 i 250 g. Plod je svetlozelene boje, a kad sazreva postaje žuti. Meso ploda je žućkastobelo i veoma je slatko i sočno, punog je ukusa i specifične arome. Pogodna je za čuvanje jer u hladnjači može stajati i do pet meseci. Najčešće se koristi za proizvodnju rakije, zbog sorte od koje se pravi, nazvane Viljamovka.
Junska lepotica
Poreklom je iz Italije i karakteriše se sitan plod, težine oko 60 g, izdužen i zdepst sa glatkom i suvom površinom koja može biti od svetlozelene do crvenkaste boje. Meso je sočno, slatko i veoma aromatično. Da bi se podstakla na bujnost, ovu sortu je potrebno redovno orezivati.
Abate fetel
Standardna sicilijanska sorta koja je poslednjih godina zbog visoke cene vodeća sorta na tržistu. Plodovi su neujednačene krupnoće, poželjno duguljasti, i sazrevaju od druge polovine septembra do polovine oktobra.
Santa Marija
Može da se kalemi na dunju i spada u srednje rane letnje sorte koje rađaju polovinom avgusta. Plodovi su žuti kao limun, spljoštenog oblika i teže između 150 i 250 g. Plodovi ne traju dugo i u hladnjači se mogu čuvati najviše dva meseca.
Konferans
Potiče iz Velike Brijatnije i spade u kasne jesenje sorte. Plodovi su srednje krupni, težine između 190 i 240 g, oblika malo izdužene tikvice, zelenkaste boje i prijatne arome. Ova sorta kruške otpornija je na krastavost i kruškinu buvu, ali je izuzetno osetljiva na bakterijsku palež. U hladnjači može da se čuva i do 7 meseci.
Karmen
Ova sorta krupke nastala je prilikom selekcijskog projekta na Univerzitetu u Bolonji, pošetkom 21. veka. Iako mlada, ova sorta je itekako vrednja pažnje zbog ranog dozrevanja i veoma velike potencijalne rodnosti. Plod je krupan, zelenkasto-žučkaste boje i mestimično prekriven crvenom bojom. Jedna od mana ove sorte je osetljivost na bakteriju Pseudomonas syringae.
Pastorčica, Kaluđerka
Veoma rodna i stara sorka koja vodi poklo iz Francuske. Plodovi su krupni i kruškasti i teže od 180 do 250 g. Meso je bele boje, sočno i slatko-kiselog ukusa bez posebne arome. Pogodna je za skladištenje jer u hladnjačama može dosta dugo da stoji i ne izgubi na kvalitetu.
Julska šarena kruška
Stara francuska sorta sposobnošću adaptacije na različite klimatske uslove. Sazreva krajem jula i plodovi su ovalni, zelenkasti i teže oko 90 g.
Xenia ili Oksana
Ovo je novija sorta, razvijena u Nemaškoj, a poreklom iz Moldavije. Plodovi ove sorte su ujednačeni i rađaju i u slučaju hladnog proleća. Plod sazreva od 10. do 20. septembra ii zbog toga ima visok potencijal rodnosti.
Vodenjača
Domaća autohtona sorta kruške, srednje krupnog ploda nepravilnog oblika. Meso ploda je sočno, slatko i slabe arome, pa zbog toga privlači ose i stršljenove. Sazreva krahem septembra i pored otpornosti na kišu i mrazeve, otporna je i na čađavu krastavost.
Etruska kruška
Novija sorta koja je razvije u Italiji. Karakterišu je manji plodovi težine oko 140 g, ali bujan i bogat rod koji je za branje spreman početkom septembra. Prednost ove sorte je njena otpornost na bakterijsku plamenjaču.
Kruške stubašice
Posebna vrsta krušaka su kruške stubašice. Najpoznatije sorte kruške stubašice su Dekor i Safir. Ovo su dekorativne letnje sorte čiji su plodovi žute boje sa blagim rumenilom i sazrevaju krajem avgusta. Sadnice ovih sorti se sade na rastojanju od 50 do 100 cm, i njihovo stablo obišno doseže visinu između 2,5 i 3 m. Sarte Safir i dekor se kaleme na dunju BA-29.
Sadnja kruške
Kruška se može saditi u proleće ili u jesen. Jesenja sadnja je preporučljivija i pokazala se boljom jer tokom zime sadnice koriste nakupljene rezerve vode i sa prvim suncem u proleće počinju da bujaju i brže rastu u prvim godinama nakon sadnje. Zemljište na kome ćete saditi krušku treba da bude dobro drenirano, kako bi se korenu omogućilo ravnomerno rasprostiranje i bočno i dubinski.
Odabir podloge za sadnju
Kao podloga kruške obično se uzima dunja, ali postoji veliki broj sorti koje nisu zadovoljavajuće kompatabilne sa dunjom, pa se u tim slučajevima kao podloga koristi divlja kruška. Divlja kruška je, zbog svoje manje osetljivosti na lošija zemljišta veoma zahvalna podloga i stable kalemljena na divlju krušku su obično bujnija od onih koja su kalemljena na dunju. Među najboljim sortama dunje koje se koriste za kalemljenje kruške su tipovi EMA, BA 29, EMC, Adam’s, OHF 333 i Szdo, a prednost bi trebalo dati tipovima EMA i BA 29. Neke sorte kruške, kao što je Viljamovka koja se pokazala kao loše kompatabilna sa dunjom, treba kalemiti sa međupodlogom. Kao međupodloga mogu da posluže sorte Poire de cure, General Lekler i Hardenpontova.
Sadnja iz semena
Krušku možemo saditi kao sadnicu ili iz semena. Preduslov za klijanje semena je dobro uradjena stratifikacija ili jarovljenje što predstavlja izlaganje semena temperaturama izmedju 2 i 7°C uz prisustvo kiseonika od 80 do 110 dana. Najbolje je seme izložiti na polju, u sanducima u kojima se nalaze slojevi semena izmedju kojih su slojevi rečnog peska debljine oko 4 cm. Kako bi zaštitili seme od poljskih miševa, poželjno je staviti mrežicu preko semena. Prilikom sadnje iz semena, potrebno je da imate u vidu da postoji rizik da stablo i plodovi biljke koja izraste neće biti identični kao oni koji izrastu iz sadnice i da može nastati neukusan, sitan i tvrd plod. Ako ipak želite da određenu sortu kruške sadite iz semena, preporuka stručnjaka je da se opredelite za vegetativni način razmnožavanja- kalemljenje. Na ovaj način če mlada biljka imati sve odlike sorte koju ste odabrali i izbeći ćete rizik da dobijete modifikovanu sortu.
Sadnja sadnice
Pre početka sadnje, teren treba izravnati, a onda razmeriti parcelu i obeležiti mesta za sadnice. Za obeležavanje se koriste markeri koje možete napraviti od bilo kog drveta koje je debljine od 20 do 15 mm i dužine oko 40 cm. Posebnu pažnju treba obratiti između krajnjih redova i granica parcele jer na tim mestima može doći do grešaka u merenju. Nakon merenja, gde rastojanje zavisi od bujnosti sorte, sledi kopanje jamica koje se obavlja neposredno pred sadnju. Ako se prilikom sadnje koristi ravnjača, onda se jamica kopa između dva markera, a ukoliko se kopanje jamice vrši ručno, onda se vrši 3 do 5 cm od markera. Prečnik jamice treba da bude nešto veći od korena sadnice da bi žile mogle lepo da se smeste i ne oštete.
Pre sadnje, sadnicu treba pripremiti za sadnju, odseći sve ostećene delove i žile skratiti na dužinu od 15 do 20 cm, a na pokidanim žilama obnoviti zaseke do zdravog mesta. Zaseci ne smeju da budu krivi, već isključivo pravi jer, kao takvi, najbolje zarastaju.
Nakon završene pripreme, sadnicu treba, na nekih pola sata, potopiti u 2% rastvor Slavol-a jer on u sebi sadrži Indol-3 sirćetnu kiselinu koja blagotvorno deluje da oživljavanje i ukorenjivanje sadnica. Prilikom same sadnje, dubinu je lako odrediti po boji kore jer je deo koji je bio u zemlji, dok je sadnica bila u rastilu, svetliji od dela koji je bio iznad zemlje. Sadnica se stavlja u centar jamice, vertikalno, u istom pravcu kao što je marker, a preko korena sadnice se stavlja sloj rasresite i umereno vlažne zemlje debljine 5 do 8 cm. Zemlju je bitno dobro izgaziti kako bi se istisnuo višak vazduha i korenu omogućio nesmetan rast u zemlji.
Sadnicu nakon sadnje treba dobro zaliti preostalim rastvorom Slavol-a i zatvoriti jamicu još jednim slojem zemlje koji takođe treba lepo izgaziti kako bi sadnica mogla nesmetano da prikuplja hranljive materije iz zemlje.
Tlo
Pre same sadnje, veoma je bitno odabratiti dobru parcelu i uraditi temeljnu pripremu zemljišta jer će voćnjak tu biti nekoliko decenija. Prvo treba uraditi analizu zemljišta uzimanjem više uzoraka zemlje sa različitih mesta na parceli i shodno dobijenim rezultatima obaviti đubrenje prilikom dubokom oranja. Poželjno je da se tada proveri i pH vrednost uzorka zemljišta kako bi bili sigurni u njegovu plodnost. Zemljište se, nakon dubokog oranja, ostavi da odmori do tanjiranja koje prethodi kopanju jama.
Temperatura
Kruška cveta među prvim voćkama i zbog toga ima veliku šansu za izmrzavanje usled prolećnih mrazeva. Veoma je osetljiva na zimske minuse jer ukoliko je u cvetu, temperatura od -1°C može potpuno da uništi cvet i potencijalni rod, pa je zbog toga cvetanje najosetljivija faza. Ukoliko se temperature spusti na -1°C u fazi zametanja pupoljaka, rod neće biti potpuno uništen, ali će plodovi biti krompirastog oblika i imaće, kao posledicu pretrpljenog mraza, smeđi pojas po površini, što znatno umanjuje cenu na tržištu.
Uzgoj kruške
Pored velikog broja bolesti i šetotočina od kojih treba paziti krušku, ona ima i veliki broj prirodnih neprijatelja. Na prvom mestu su grad, prolećni mrazevi i letnje suše. Kruška može da opstane bez protivgradne zaštite, te u nju ne treba ulagati, ali je navodnjavanje neophodno. Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine je prepoznalo potencijal kruške i odobrilo dodelu podsticajnih sredstava za podizanje zasada kruške i nabavku nove opreme i mehanizacije vlasnicima poljoprivrednih gazdinstava, preduzetnicima, privrednim društvima, zemljoradničkim zadrugama i naučno- istraživačkim organizacijama.
Zalivanje
Kruška može izdržati temperature i do 34°C, ali u letnjim mesecima, prvenstveno tokom jula i avgusta, kada je u fazi intenzivnog rasta, zahteva najviše vode. Sa vodom ne treba preterivati jer velike količine vode mogu da dovedu do truljenja korena. Dubina zemljišta koja je najpogodnija za navodnjavanje kruške iznosi izmedju 0,40 i 0,55 m.
Prvo navodnjavanje bi, ukoliko je sušno proleće, trebalo obaviti deset dana nakon cvetanja. Drugo navodnjavanje se obavlja početkom jula kada je sadnica u fazi formiranja cvetnih pupoljaka jer tada stable troše najviše vode. Treće navodnjavanje najbolje je obaviti početkom avgusta, malo pre berbe, jer se tako plodovi podstiču na intenzivan rast. Poslednje, četvrto navodnjvanje, se primenjuje samo kod sorti čiji plodovi su namenjene za korišćenje tokom zime, i obavlja se 25 do 30 dana pred berbu.
Gnojidba
Za vreme suše i visokih majskih temperature, kruški bi, uz standardne tretmane zaštite, trebalo dodati i aminokiseline u dozi 0,5-1 l/ha da bi plod mogao nesmetano da raste. Kruška je veoma osetljiva na nedostatak gvožđa, posebno u hladnom period aprila i za vreme visokih temperature u maju. Ova osetljivost se, na nekim zasadima manifestuje žutim i svetlo zelenim listovima i dovodi do smanjenog rasta i razvoja voćke.
Da bi se to izbeglo, preporučljivo je, jednom mesečno, istretirati sadnice mikroelementima TradCorp AZ Plus koji se meša sa preparatima za zaštitu bilja i dozira 1 kg po hektaru zasada. Ovi mikroelementi sadrže dovoljne količine gvoždja, aminokiselina, Bora, Cinka i Mangana, neophodnih za normalan rast i razvoj biljke. Ukoliko zemljište sa zasadom kruške visoku pH vrednost i klasičan nedostatak gvožđa, onda se gvožđe aplikuje preko korena od kraja maja do sredine jula.
Razmnožavanje
Kruške se, prema načinu razmnožavanja, dele na generativne (iz semena) i one razmnožene pomoću vegetativne podloge (ukorenjenim izdancima - sadnicama). Razmnožavanje kruške se može izvesti trima tehnikama.
Pločasto okuliranje krušaka koje se izvodi tako što se sa rodnog drveta koje je podloga odlomi bujna grančica koja se očisti od lišća i zaseče 2 cm iznad pupoljka. Drugi rez se zaseče odozgo nadole ka prvom, pritom vodeći računa da se ne ošteti pupoljak. Zatim treba sa podloge odseći mali deo kore i u njego staviti pločast pupoljak, pa sve čvrsto obaviti providnom folijom kako bi se spojili. Kada pupoljak počne da bubri, pažljivo skinite foliju, a sledeće zime podlogu zasecite do pupoljka kako bi se podstakao rast i bujanje.
Razmnožavanje okuliranjem sa T zarezom - princip razmnožavanja je gotovo isti kao kod pločastog okuliranja, osim što se ovde prave dva zareza u obliku slova T, što omogućava lakše podizanje kore i umetanje pupoljka. Da bi ovaj način kalemljenja uspeo, neophodno je da glatko zasečete koru i podlogu zalivate dve nedelje pre T-okuliranja.
Dvostruko kalemljenje se izvodi kod sorti koje nisu kompatabilne sa dunjom. Obavlja se početkom proleća tako što se na podlogu dunje nakalemi međupodloga. Krajem zime ili početkom proleća se odsecaju međupodloga i kalem nekompatabilne sadnice i kaleme na međupodlogu koja se okulira na leto. Prilikom okuliranja treba ukloniti međupodlogu i ostaviti kalem kruške da raste. Ovaj vid kalemljenja se Izvodi dve godine za redom, gde prve godine okulira dunja, a druge godine, sa druge strane dunje okulira izabrana sadnica. Kao međupodloga najčešće se koriste sadnice Pitmas-ton Duchess, Beurre d' Amahs, William's Bon Chretin, Tompson's i Marie Louise.
Održavanje i nega
Pre nego što počnete sa uzgojem kruške, postoji nekoliko saveta koje bismo podelili sa vama kako bi znali kako da sami sadite i uzgajate kruške. Održavanje nasada kruške slično je kao i kod nasada jabuke, odnosno kao i kod većine voća. Preporučeno je da se tlo između redova održava uređenjem njegove tratine. Tratinu je potrebno kositi 6 do 8 puta u vegetaciji. Unutar redova potrebno je primjenjivati herbicide kako bi izbegli sav moguć korov.
Održavanje zasada
Uspešno gajenje kruški zahteva dublje zemljište. Takođe to zemljište mora da bude dobro drenirano, malo peskovito, ili ilovasto-peskovita. Zemljišta trebaju biti neutralne do slabe pH vrednosti (od 5,5 do 7,0), bogata humusom i svim ostalim hranjivim elementima. S obzirom na to da stablo u punoj veličini može porasti i do 12-13 m treba voditi računa o rasporedu stabala u voćnjaku pre same sadnje.
U zavisnosti od veličine vašeg voćnjaka, možda ćete želeti da razmotrite različite sorte. Proverite kod vašeg rasadnika ukoje sorte se nude i potrudite se da se raspitate što više o osobinama svake sorte. Najbolje je da izaberete onu koja najbolje uspeva u vašem regionu i onu koja odgovara veličini vašeg voćnjaka.
Odmah nakon sadnje ili najkasnije do kraja proleća voćnjak se pođubruje stajskim đubrivom. Preporučuju se dva načina đubrenja. Jedan način je pojedinačno đubrenje svake nedelje sa 20 - 30 kg stajskog đubriva oko sadnice, a drugi odoravanje, brazde oko 75 cm od reda sadnica, kao i zaoravanjem đubriva koje se stavlja.
Ukoliko ne postoji sistem navodnjavanja onda voćnjak mora da se održava stalnom međurednom obradom.
Rezidba
Rezidbu i orezivanje krušaka neophodno je raditi u dva navrata - zimi i leti jer je to jedini način da se očuva zdravlje sadnice. Zimska rezidba se praktikuje nakon opdanja lišća, u periodu od sredine novebra pa sve do početka aprila i ova rezidba bi trebala biti umerena kako se ne bi izazvao porast stabla koje mogu oštetiti hladnoća i rani mrazevi. Letnja rezidba spada u dopunske agrotehničke mere i sprovodi se, po pravilu, kod mladih voćki u cilju postizanja željenog oblika krošnje. Najmanje je štetna kada se obavlja početkom bujanja jer se tada sadnice, odstranjivanjem kosturnih grana, pretvaraju u rodno drvo. Letnja rezidba je najštetnija u maju i junu kada je mladica u jeku rasta i odrvenjavanja.
Rezidbom se treba zameniti nekih 30% rodnog drveta i to ne skraćivanjem, već odstranjivanjem grana kako bi se stvorili što bolji uslovi za razvoj ploda i rast novih rodnih grana. U zavisnosti od količine odstranjenih grana, povećaće se bujnost i rodnost same sadnice.
Berba
Na prvi pogled, berba krušaka deluje kao lak i jednostavan posao, međutim, nije sve baš tako. Potrebno je znati kada je pravo vreme berbe, nekad samo greška od jednog dana može puno da smanji kvalitet plodova. Iskusni i dugogodišnji voćari određuju vreme berbe odoka uz orijentaciju prema vremenu zrenja vake sorte za određeni region. Još jedan od pokazitelja zrelosti je promena boje pokožice u zavisnosti od sorte. Nakon promene boje dešava se opadanje zdravih plodova, a poslednji znak je i promena boje smenke, što je karakteristika zimske sorte.
Takođe, vaše vreme berbe zavisiće od toga kako ćete koristiti plod. Recimo, letnje sorte se beru nekoliko dana pre tehnološke zrelosti, a pozno jesenje sorte dve nedelje ranije. Prilikom berbe postoje određena pravila. Kreće se od najnižih graa pa do vrha. Plodovi se beru uvrtanjem specifičnog alata i sortiraju se na lice mesta.
Sušenje
Kao što već znate, sušeno voće je neprocenjiv izvor minerala i vitamina. Takođe, odličan izvor dijetalnih vlakana koja lekovito deluju na zdravlje čoveka, pogotovu na probavni i kradiovaskularni sistem. Sušena kruška nam upravo omogućava lak pristup ovoj bombi vitamina i minerala.
Za sušenje krušaka potrebno je da plodovi budu zdravi, ztreli i bez oštećenja ili trulih delova. Prvo se plodovi dobro očiste, iseku i zatim se potope na dva minuta u blago posoljenu vodu. Nakon toga komadi raspoređuju i započinje se proces sušenja. Ukoliko vršite sušenje na suncu onda bi bilo lepo da ih pokrijete gazom kako biste ih zaštitili od insekata.
Nakon sušenja potrebno je da plodove potopimo na 4-5 sekunde u ključalu slanu vodu, opet ih osušimo i tek onda skladištimo.
Skladištenje
Svima je poznato da se najveća količina i minerala i vitamina unosi kada konzumiramo sveže voće. Pravilinim skladištenjem se svežina i nutritivna vrednost mogu očuvati a proces kvarenja hrane usporiti. Ukoželite planirate da jedete svežu krušku nakon skladištenja onda je za vas najbolji izvor zimska kruška jer ona sazreva tek nakon berbe (u skladištu).
Čuvanje kruške u skladištu zahteva određene uslove koje moramo ispoštovati pa to nekad može biti problem. Temperatura zimi bi trebala da iznosi nekih dva do tri stepena, dok vlažnost vazduha mora biti najmanje 85%. Takođe, najbolje je kruške postavljati odvojeno - nikako na gomili. Za skladištenje voća najbolje su drvene gajbice koje možete postaviti jednu na drugu tako da se plodovi ne dodiruju.
Ako planirate da zamrznete vaše kruške preporučuje se da one budu iseckane na komade, upakovane u kese i da, ukoliko se zamrzava ceo plod, budu izvađene peteljke.
Bolesti
Zasadi kruške se nalaze u osetljivim fenofazama što se tiče razvoja bolesti i štetnih insekata i zbog toga je neophodno odmah preduzeti mere zaštite. Neke od karakterističnih bolesti koje mogu pogoditi i odraslo stablo jesu bakteriozna plamenjača jabučastog voća, monilija, krastavost kruške, čađava krastavost, i druge.
Bakteriozna plamenjača
Napada sve delove: cvet, plod, deblje grane, deblo pa čak i koren. Pre otvaranja cvetova, u rano proleće, uočava se pojava mrke, a nedugo zatim i pojava crnih cvetova. U početku su cvetovi vlažni i venu. Vremenom se suše i izumiru. Najbolje se zaštititi predviđenim pesticidima.
Monilija
Monilija ili moniloza pripada carstvu fungi i spada u veoma štetna oboljenja svih koštunjavih voća i uzrokuje maksimalno propadanje cvetova i grančica. Uočava se na listovima, grančicama i cvetovima. Možemo da razlikujemo dva oblika monilioze: monilijalne opekotine i sivkasto grlo. Najčešće listovi postaju sivi, gnjile, suše se i otpadaju. Plodovi su takođe podložni napadu u vreme zrenja zbog čega je preporučljivo tretirati stabla preporučenim sistematičnim i kontaktnim pesticidima.
Krastavost kruške
Krastavost ili fuzikladija (Venturia inaequalis) kruške je izuzetno važna bolest jer stvara najveće teškoće proizvođačima. Sorte osjetljivije na krastavost mogu pretrpjeti čak gubitak celog uroda. Krastavost kruške podseća na krastavost jabuke. Razlike su u tome što kod krastavosti kruške, pege nastaju na donju stranu lista, zaraza se javlja veoma rano i list se uvija zbog čega su pege locirane uz glavnu žilu, ranu i jaku zarazu plodova prate jake deformacije i raspucavanje tkiva (izraženije nego kod jabuke) te parazit krastavosti kruške često prezimljava na kori mladih izboja. Preporučena upotreba pesticida tokom vegetacije, pre ili neposredno posle sticanja uslova za zaražavanje.
Čađava krastavost
Napada list, cvet i plodove. Infekcije lista nastaju čim se mlado lišće pojavi. Svetlo smeđe i maslinasto mrke pege se pojavljuju na listu. Mlado zaraženo lišće se kod jakog napada uvija i opada, a kod kasnijih zaraza stvaraju se jasno oivičene pege. U okviru pega tkivo izumire i suši se. Cvet može da bude veoma rano zaražen. Ovo može da se desi u fazi otvaranja cvetnog pupoljka. Prvi znaci se javljaju još na čašičnim listovima i peteljci. Na cvetovima se obrazuje navlaka maslinaste boje, a zatim cvetovi potamne, osuše se i otpadnu. Preventivnim tretiranjem smanjujemo šansu od zaraze.
Štetočine
Zaštita voća od raznih štetočina značajna je još u početnim fazama razvoja stabla. Najčešće štetočine u našim voćnjacima su: Breskvin smotavac, Dudovac, Majski Gundelj, Kruškina osa, i druge.
Breskvin smotavac
Jedan od članova štetne porodice štitastih vaši. Kako mu ime kaže, ali pored breskve napada i ostalo voće, uključujući krušku. Prvi simptomi se vide na mladarima u vidu sušenja i uvenuća. Kasnije se na plodovima uočavaju larve sledećih generacija. Prelazak gusenice u lutku dešava se obično rano u proleće, u zavisnosti od temperature. Zaštita podrazumeva sistematsko i kontaktno prskanje pesticidima.
Dudovac
Dok je u fazi gusenice, hrani lišćem u toj meri da može izazvati golobrst. Suzbijanje se može vršiti ručnim uklanjanjem gnezda. Preporučuje se upotreba insekticida na bazi Bacillus thurigiensis.
Majski gundelj
Poznatiji kao majska buba ili jednostavno gundelj. Odrasla forma ovog insekta oštećuje biljku tako što jede nadzemne delove biljke, najviše lišće. Preventivna mera jeste uništavanje majskog gundelja mehaničkom obradom zemljišta. Takođe je preporučljivo da se koren sadnice voćke pre polaganja u zemlju potopi u neki insekticid.
Kruškina osa
Buše svoj put do mladog ploda i obično to mesto pocrni. Nakon ulaza kreće se prema sredini ploda i grize semenke. Može napasti i drugi plod. Šteta se ogleda u prevremenom opadanju plodova. Kruškina osica suzbija se jednokratnim prskanjem odmah posle cvetanja. Upotrebljavaju se insekticidi kao i za jabučnu i šljivinu osicu.
Upotreba kruške
Upotreba kruške je veoma široka. Od davnina se koristi kako u medicine, tako i za ishranu. Najčešće se koristi u sirovom obliku za ishranu, ali i za proizvodnju sokova, džemova i rakija. Najpoznatija rakija, Viljamovka, pravi se od sorte kruške Viljamovke, po kojoj je i dobila ime.
Zimnica
Kuhinja
Naučno je dokazano da su 3 voćna obroka dnevno dovoljna da za čak 36% smanje rizik od pojave degeneracije koja se javlja sa starenjem. Za to treba zahvaliti antioksidantima i vitamnima A, C i E kojih kruška ima u velikim količinama. Kruška se, zbog vitamin kojima obiluje, preporučuje za ishranu odojčadi kao glavni sastojak kašica.
Zdravlje
Kruška se, zbog antioksidansa glutationa, u medicini koristi za smanjivanje rizika od pojave moždanog udara, a antioksidans kvercetin, koji je takođe prisutan u kruški, koristi se u prevenciji arterijskih oštećenja koja dovode do različitih bolesti srca.
Posebno priznanje kruške su dobile zahvaljujući flavanoidima koji se nalaze u njoj i koji smanjuju rizik od pojave dijabetesa tipa 2, pa se zbog toga dijabetičarima savetuje da svakodnevno, 30 minuta pre jela, popiju čašu svežeg soka od krušaka.
U tradicionalnoj medicini se list kruške koristio za kuvanje čaja koji je lečio prostatitis, jednu od najčešćih uroloških bolesti muškaraca mlažih od 50 godina. Takođe, ovaj čaj eliminiše bakterije iz mokraćnih puteva i smanjuje upalu zglobova.
Kruške su bogate kalijumom koji podstiče izlučivanje tečnosti iz organizma, snižava krvni pritisak i poboljšava rad srca, ali imaju i dosta folne kiseline koja sprečava pojavu reume i artritisa i povoljno utiče na rad mišica i neurona u telu.
Kruška se vekovima koristila za snižavanje povišenje telesne temperature. Dovoljno je popiti jednu veliku čašu soka od kruške i ona će doprineti osećaju hlađenja.
Blagotvorno dejstvo kruška ima i protiv anemije gde je dovoljno pojesti nakon ručka dve velike, oguljene kruške, a pulpu pomešati sa dve velike kašike meda i popiti. Pečena i kuvana kruška upotrebljava se kao prirodan lek za bronchitis i plućnu tuberkulozu.
Zanimljivosti
Smatra se da je kruška stigla na Balkan preko Grčke, u period naseljavanja Slovena u ove krajeve. U to vreme se koristila pretežno za ishranu, ali i u medicine.
Sve do sredine prošlog veka na našim prostorima su se uglavnom gajile domaće sorte kruške koje su bile slabijeg kvaliteta. Veliki preokret desio se kada su na naše tlo stigle sorte iz Italije, Francuske i ostalih delova Evrope koje su doprinele razvoju kruške i sve češćim bavljenjem ljudi ovom voćkom.
U doba starih Slovena, mnogi gradovi su zahvaljujući kruški dobili ime. Kruševo u Severnoj Makedoniji, Kruševac u Srbiji, Kruševo u autonomnoj pokrajini Kosovo, Krušić kod Kule u Vojvodini.
U našem narodu se često koristi fraza "pao s kruške" i njeno objašnjenje daje Veselin Čajkanović. On kaže da ova fraza potiče iz narodnih verovanja o biljkama, gde se kruška smatra zlim drvetom koje privlači demone. U narodnim pripovetkama se demoni skupljaju ispod kruške, a veštice penju na njene grane i svojim čarolijama navode ljude da padnu san je, pa se zbog toga ova fraza koristi za nerazborite i nesmotrene ljude.
Foto: rkrl001 / Pixabay
Ostavite odgovor