Lešnik je plod drveta leske (lat. Corylis avellana ili obična leska), koja cveta i oprašuje se tokom zime. Ime roda potiče od grčke reči "koris" što znači "kaciga", zbog lisnatog ovoja, koji obavija plod leske.
Nakon oprašivanja, cvet ostaje uspavan do juna, kada počinje da se formira plod. Lešnik sazreva za vreme letnjih meseci. Boja ploda lešnika tada varira od zelene do mešavine zelene i braon boje. Plodovi lešnika se sakupljaju kada padnu na tlo, krajem septembra i u oktobru.
Lešnik je jedna od najrasprostranjenijih namirnica, prepuna benefita za naše zdravlje, i lako se uklapa sa drugim namirnicama. Najveći proizvođač lešnika je Turska. 70% proizvodnje ove voćke je u Turskoj. Italija proizvodi 20% svetske proizvodnje lešnika, a Azerbejdžan, Španija i Francuska i Amerika 10%.
Lešnik ima ekološki značaj. Oni su veoma bitan izvor polena za pčele i ostale oprašivače. Životni vek leske može biti do 70-100 godina, a da plodonosi može od 50 do 70 godina. Ražati leska počinje u trećoj ili četvrtoj godini.
Sorte lešnika
Obična leska
Najčešće sorte lešnika koje se gaje su Corylus avellana i Corylus maxima. Obe vrste imaju sličan oblik ploda, ali se oblike biljke razlikuje prilikom rasta.
Corylus avellana ili obična leska je vrsta lešnika nižeg rasta i često dostiže visinu od 5 metara, a širina krošnje iznosi 5 metara. U ponekim slučajevima može da poraste duplo više od navedenog. Lišće se otvara krajem aprila i početkom maja, a opada u novembru.
Corylus maxima raste do 6 metara u visinu, a krošnja joj raste do 5 metara u širinu. Od Corylus avellana se razlikuje po širem listu, dužim resama. Takođe ima skoro duplo duži plod.
Obe sorte lešnika su monoecične,tj cvetovi oba pola rastu na istoj biljci. Corylus avellana je vrsta lešnika, koja je karakteristična za Balkan i Malu Aziju, mada je ima i na drugim mestima.
Postoji više načina da se grupišu sorte lešnika. Postoji i podela na pitome, plemenite, kulturne sorte i šumske forme.
Pitome sorte
Pitome sorte lešnika su postale pretežno od vrsti corylus avellana, corylus maxima i corylus pontica. Način postanka, tj. rodonačelna ik sorta, kao kriterijum za grupisanje sorti lešnika nije prikladan. Takođe, usvojena je i klasifikacija koja deli sorte na osnovu morfoloških karakteristika.
Prema ovom kriterijumu se razlikuju četiri grupe:
Lambert
Sorta koje je dobila ime zbog omotača, prema njegovom izgledu i građi. Omtoač je razrezan i duži od ploda. Izgledom podseća na bradu. U vou grupu spadaju sorte, koje su znaajne za privredu, a konkretno, sorte ranijeg vremena sazrevanja.
Celska sorta
Njihova značajna odlika je takođe, kao i kod lambert sorti, građa omotača. Njihov omotač je rasečen na dva dela. Pri osnovi je srastao. Kod zrelih plodova omotač se savija i plodovi lako ispadaju. Za razliku od lambert sorti, kod ove sorte omotač nema zadebljanje u vidu cilindra u osnovi. U ovu grupu spadaju sorte sa plodovima oblika od okruglastog do izduženog, a kada su u pitanju veličine ploda, i tu su moguće razne varijacije.
Lambert-hibridi
Uglavnom u ovu grupu spadaju hibridi sorte labert i celskih sorti. Plodovi su slični lambert sortama, a omotač je kao kod celskih sorti. Ovakvi plodovi lako ispadaju iz omotača. Jezgro ovih sorti je dobrog kvaliteta. Odgovara za upotrebu u ishrani i za industrijsku preradu.
Celski hibridi
U ovu grupu spadaju sorte, koje su nastale kao lamberthibridi i koje imaju biološko-fiziološke karakteristike celskih sorti. Kod ovih sorti omotač je iz dva mesta koja su u osnovi srasla. Mnoge sorte ove grupe su privredno značajne sorte.
Šumske forme
Razne forme šumskog lešnika, a koji se ne kultiviše, svrstane su u ovu grupu. Ovde je reč o razniim formama i sličnom.
Zbog ogromnog broja varijanti, susrećemo i veoma širok spektar plodova po krupnoći, obliku, izgledu omotača i drugim svojstvima. Te forme su u skaldu sa svojim osobinama bliske celskim sortama.
Pri odabiru sorte lešnika, treba imati na umu da su tu najbitnija takva svojstva, kao što je rodnost lešnika, bujnost, oblika ploda, randman jezgra lešnika, odvajanje omotača, veličina ploda, otpornost na temperature.
Talijanske sorte
Tonda Gentlle delle Langhe
Ovo je italijanska sorta, poreklom iz oblasti Pijemonta. Tamo se najviše uzgaja. Ona najbolje uspeva na teritorijama, koje su slične onoj, sa koje vodi poreklo, a to su blago zatalasana podbrda. Ova sorta lešnika ne podnosi vlažna, kao i maglovita područja.Sazreva ova sorta u drugoj polovini avgusta. Žbun joj je srednje bujan, Samobesplodna je, te su joj potrebni oprašivači. Otporna je na zimske mrazeve. Veoma rodna sorta. Plodovi joj lako ispadaju iz omotača. Plodovu su srednje krupni. Jezgro ploda je srednje krupno, veoma kvalitetno, boje slonove kosti, čvrsto je i aromatično, pa se iz tog razloga puno koristi u konditorskoj industriji.
Takođe, kod nas je ovo je sorta leske s privredne tačke gledišta najznačajnija.
Tonda Gentile Romana
Takođe sorta italijanskog porekla. Sazreva u prvoj polovini septembra. Srednje bujna sorta, koja cveta od sredina januara do sredine februara. Takođe samobesplodna. Lako se prilagođava na različite sredine. Otporna na kasne prolečne mrazeve. Ima srednje kupan plod, okrugo oblika, braon boje. Lako ispada iz omotača. Koristi se u konditorskoj industriji. Spada u privredno značajne sorte.
Tonda di Giffoni
Ova sorta ima bujan žbun, samobesplodna je, te su joj potrebni oprašivači. Ima srednje krupne plodove, okruglog obika, tamno braon boje. Jezgro ove sorte se koristi u konditorskoj industriji.
Rimski
Sazreva sredinom septembra. Ima srednje bujan žbun. Ova sorta formira puno izdanaka. Cveta kasno. Ima dobru rodnost. Otporan na mrazeve. Ima krupne plodove, koi ispadaju iz ovojnice. Ljuska je svetlo smeđa. Jezgra ove sorte su do oko 1,35 g, slatka, ali nisu aromatična. Ova sorta spada u grupu pratećih sorti.
Sadnja lešnika
Priprema za sadnju
Zemljište treba pripremiti do kraja septembra. Zemljište se krči, ravna, i drenira, ako treba. Onda se pristupa rigolovanju zemljišta na 45 cm i popravci plodnosti zemljišta. Popravke se vrše unošenjem organskih i mineralnih đubriva, kao i fosforno-kalijumovih đubriva. Na kraju je zemljište potrebno poravnati tanjiračom, rotofrezom i valjkom.
Sadnja iz semena
Posebnost sadnje iz semena je u tome što ćete usev moći da dobijete ne za 3-5 godina, kao kod sadnje putem sadnice, nego tek posle šest godina ili više. Da biste sadili lešnik iz semena, potrebno je da imate dobre, kvalitetne i zrele plodove. Savetuje se da se detaljno proveri svaki od njih, te ne smeju da smrde na plesen. Saditi ih treba u jesen ili proleće. Jesenju sadnju treba vršiti za mesec dana pre početka prvih mrazeva i snega. Semena se sade u odnosu 50 semena na 1 m2, stavljeni u zemlju na dubinu od 7 do 8 cm.
Sadnja sadnice
Pre sadnje se kopaju jame. Jame treba da budu okrugle i duboke, ali i široke 40 cm. Iz razloga što leska rano počinje da vegetira, sadnju je najbolje obaviti u jesen, rano, a i ako se sadi u proleće, onda to treba uraditi najkasnije do marta. Nikako ne bi trebalo da se sadnice sade preduboko. Ako je sadnica zasađena preduboko, ona neće rasti skoro 2-3 godine, pa će i proroditi kasnije od ostslih sadnica. Pre sadnje potrebno je skrtatiti žile na 20-25 cm, a to je najbolje uraditi odmah po vađenju u rasadniku. Nakon stavljanja sadnice u jamu, potrebno je zatrpati zemljom. Zemlja se sabije, na 4 ppm - delova u milionu (parts per milion). Nakon toga se preko sabijene zemlje nagrne sitna ne sabijena zemlja. Na pesku se u jame obavezno ubacuje insekticid.
Ako zemlja nije dovoljno vlažna, potrebno je izvršiti zalivanje. Svaku sadnicu treba zaliti sa 10 L vode. Zalivanje se obavlja posle sabijanja, ali pre nagrtanja. Završno nagrtanje se obavlja tek nakon što zemljište dobro upije vodu. Da zasad nebi bio oštećen od strane divljači, pogotovo srndaća, potrebno je ograditi zasad ili koristiti neki preparat, koji bi odbijao životinje.
Sadnja se vrši u redove, na trougao. Razmak između redova i sadnica u istom redu je isti i iznosi 4,5 metra, mada se u praksi preporučuje odnos redova i sadnica 4:5.
Oblici sadnje sadnice
Sadnja sadnica lešnika u kvadrat
Kod ovog sistema sadnice su na jednakim rastojanjima u redu i između redova. Voćke dobijaju podjednako osunčavanje i isti hranljivi prostor. Zemljište može da se obrađuje u oba pravca (između redova), i ista je situacija i sa prskanjem.
Sadnja sadnica lešnika u pravougaonik
U ovom sistemu rastojanja između sadnica u redu su manja nego između redova. Kod odraslih voćki skeletne grane susednih stabala se međusobno dodiruju. Voćke imaju dobro osunčavanje, a međuredna rastojanja obezbeđuju nesmetan pristup mehanizaciji, kada je u pitanju obrada zemljištu, berba i zaštita. Obrada zemljišta moguća je samo u međurednom prostoru (u pravcu redova).
Sadnja sadnica lešnika u trougao
Za ovaj tip sadnje osnova je jednakostrani trougao. Sadna mesta su na vrhovima trougla. Voćke imaju ujednačena međusobna rastojanja, isti hranljivi prostor i najoptimalnije osunčavanje. Obrada zemljišta i zaštita moguća je iz tri pravca.
Sadnja po sistemu živog zida
Ovo je savremeniji način gajenja leske. Po ovom sistemu uzgoja lešnika rastojanja između redova treba da iznose 5,5 m. U redu se sade po dve sadnice, a rastojanje treba da bude od 35 do 40 cm, a između redova razmak treba da bude od 2 do 2,5 m. Prilikom rezidbe, ostavljaju se izdanci koji rastu u pravcu reda.
Sadnja sadnica po izohipsama
Sadnja po izohipsama se primenjuje na strmim terenima, na kojima postoji mogućnost pojave erozije ili na erodivnim površinama. U ovom sistemu sadnje razmak između redova i sadnica u redu je nejednak i mora da bude prilagođen terenu. Potebno je maksimalno izbegavati postavljanje kratkih redova. Sadnja po ovakvom sistemu sadnje, otežava rad mehanizacije, obradu zemljišta i zaštitu od bolesti i štetočina.
Sadnja u saksiji
Za sadnju lešnika u kućnim uslovima, potrebno je priremiti drvenu kutiju ili saksiju. Zatim je potrebno sipati plodnu smesu od peska, humusa i zemlje.
Dalje, potrebno je napraviti udubljenje od 6 do 7 cm, te staviti plodove. Zatim plodove zasuti zemljom i zaliti. Na kraju, potrebno je pokriti najlonom i ostaviti na toplom mestu nekoliko dana. Kako bi ste uzgojili sadnice, plodove stavljajte u redove s razmakom između plodova 8-10 cm, između redova - 35 cm. Na taj način, sadnice prilikom uzgoja, neće smetati jedna drugoj.
Plantažno gajnje lešnika
Zadnjih desetak godina raste interesovanje proizvođača za gajenjem leske u Srbiji. Poznato je da je rodnost voćaka više podložna uticajima spoljne sredine, nego merama agrotehnike i pomotehnike. Zato, dugovečnost i druge osobine voćaka uslovljavaju dobro poznavanje svih uslova od kojih zavisi stabilna, kvalitetna i ekonomski opravdana proizvodnja ove biljke.
Umereno kontinentalna klima naše zemlje pruža mogućnost za uspešno gajenje leske kalemljene na mečijoj leski kao podlozi, koja zbog jače razvijenosti korenovog sistema prodire dublje u zemljište i bolje podnosi nedostatak padavina, a povoljno reaguje i na navodnjavanje. Pored toga, mečja leska kao podloga omogućava uzgoj leske u vidu stabla i ne formira brojne izdanke što doprinosi značajnijoj primeni mehanizacije i povećanju intenzivnosti proizvodnje. Dobar izbor sorti i njihov raspored u zasadu obezbeđuje dobru oplodnju. Primenom odgovarjuće agrotehnike i savremenih koncepcija uzgoja leske, možemo ostvariti visoke i redovne prinose. U našoj zemlji proizvodnja lešnika je vrlo skromna u odnosu na potrebe, tako da je značajan uvoz lešnika.
Zemljište
Leske dobro uspevaju na različitim tipovima zemljišta, od neutralnih, pa do kiselih. Dobro podnose i dobar treset, i glinu. Bitno je da zemljište ima dobru drenažu i niži nivo hranjivih materija. Previše nutrijenata u zemlji bi dovolo da biljka porizvodi više listova, a manje cvetova i plodova.Takođe, ovoj biljci ne prijaju močvarna zemljišta.
Prilikom odabira mesta za sadnju, treba izbegavati mesta koja su podložna jakim mrazevima, gde su jaki vetrovi, ali isto tako oblasti sa visokim temperaturama i gde su dugi suđni periodi.
Dakle, ovoj biljci odgovara zaklonjeno mesto, sa dobrim sistemom za navonjavanje, što je veoma bitno u toplijim krajevima.
Klima
I corylis avellana i corylis maxima najbolje uspevaju u područjima gde su hladnija leta i blage zime, ili u pomorskim krajevima. Međutim, neke druge vrste lešnika mogu bolje da podnesu toplije temperature.
Leska može da izdrži nisku temperature do čak 29°C, ali rese sa cvetovima ne mogu više od -10°C.
Ove biljke ne uspevaju najbolje u tropskim ili suptropskim klimama. Njima odgovara hladniji period, odnosno od 800 do 1200 sati, gde je temperatura ispod 7°C. Po ovome su jako slične jabukama.
Zalivanje
Na područjima sa toplim letima, sa malo padavina, potrebno je 40 litara vode na svakih 3 do 4 nedelje. Malčiranje pomaže u zadržavanju vlage.
Uzgoj lešnika
Plodored
Poželjno je da se na površini gde će se gajiti leska pre toga gaje biljke, koje se ranije uklanjaju, kao što su grašak, neke druge leguminoze ili strna žita.
Lešnik je idealna pretkultura za orah, jer orahu treba i do 10 godina da počne nositi plodove. Lešnik donosi plodove već kroz dve godine, pa tako skraćuje vreme do profita.
Uzgojni oblici
U proizvodnji leske danas se primenjuju uzgojni oblici žbunolika vaza (bez debla), kao i vaza i piramida (uzgojni oblici s deblom visine 30 - 70 cm). Najčešće upotrebljivani uzgojni oblik je žbunolika vaza. Oblikuje se leska najčešće u prvim godinama, s četiri osnovne primarne grane, na kojima se oblikuju sekundarne skeletne grane, oko 50 cm udaljene jedna od druge. Time su zadovoljeni uslovi rasta, oblikovanja i pomlađivanja žbuna, kao i diferenciranja rodnih pupoljaka, uz najpovoljniju osvetljenost unutrašnjosti i oboda žbuna.
Đubrenje
Ukoliko se nalazi na odgovarajućem zemljištu, leski nisu potrebna đubriva. Na zemljištima koja su lošijeg kvaliteta prilikom sadnje leske obavezno treba dodati 30 litara tečnog komposta. Dobrim malčiranjem slamom i ponavljanjem proces svakog proleća 4 do 5 godina, doprinećemo poboljšanju prinosa.
Oprašivanje
Leska se oprašuje vetrom. Osim temperature od -10°C, koja uništava rese, odnosno cvetove, velike padavine i velika vlažnost vazduha mogu takođe da unište i spreče širenje polena.
U teoriji muški cvetovi bi trebali da opraše ženske. Međutim, kao i kod oraha, kod leski može da se javi dihogamija, odnosno da muški cvetovi ne dostignu polnu zrelost u isto vreme kad i ženski. Zato se preporučuje da se sade različite sorte lešnika, da bi se pospešila oplodnja biljaka. Udaljenost biljaka oprašivača ne treba da bude veća od 45 metara. Takođe, biljke oprašivači treba da se nalaze u smeru u kome vetar duva da bi adekvatno nosili polen.
Interesantno je to što se polen širi u 4 do 6 nedelja od janura do marta, a sama oplodnja tek nakon nekoliko meseci u junu. Nakon oplodnje ženski cvetovi se razvijaju u plod vrlo brzo.
Održavanje
Održavanje zasada
Prilikom gajenja leske vrši se međuredna obrada zemljišta. Sadnice se okopavaju prve i druge godine, primenjuju se hebricidi za zemljište. Posle šeste godine, u područjima u kojima ima dovoljno kiše u letnjim mesecima, preporučje se formiranje zatravljene površine u međurednim prostorima, redovno i odgovarajuće đubrenje zemljišta. Rezidba je veoma važna vrsta nege, jer direktno utiče na oblik i produkivnost. Grančice leske, koje su bolje osvetljenje, donose dva do tri puta veći rod od onih u senci.
Rezidba
Sistem krune treba formirati u vidu trostablašice, tj. da tri grane polaze sa jednog mesta. U proleće prve godine posle sadnje sadnice se skraćuju na dužinu 30 centimetara iznad zemlje sa ciljem pospešivanja izbijanja dva do tri izdanaka koji će činiti budući oblik krune za formiranje trostablašice. U drugoj godini nakon sadnje se vrši izbor najbolje sekundarne grane, koja prati dalji rast. Izdanke je potrebno skratiti i ujednačiti do visine rasta. Narednih godina treba uklanjati suvišne grane.
Prilikom rezidbe neophodno je voditi puno računa o površini preseka stabla i njegovom zaprašivanju. Veliki preseci se moraju obavezno dezinfikovati i zalivati kalemarskim voskom. Dezinfekciju se vrši kalemarskim preparatima, a na bazi bakra. Zelenom rezidbom značajno se doprinosi stvaranju povoljnog mikroklimata unutar krošnje / žbuna. Zelena rezidba se obavlja na bujnim voćkama ili bujnim rodnim granama. Zelenom rezidbom se odstranjuje nekorisno lišće, uklanjaju se izdanci koji imaju položaj vodopija ili rastu prema unutrašnjosti i uz vrhove primarnih i sekundarnih grana.
Osnovni cilj zelene rezidbe je osvetljavanje i provetravanje krošnje radi u cilju boljr diferencijacije cvetnih pupoljaka.
U zavisnosti od klimatskih uslova i stadijuma razvoja lešnika, zelena rezidba se može početi u maju, tj neposredno nakon kretanja vegetacije i s pojavom prvih letorasta, pritom, suvišni i po položaju neodgovarajući letorasti u startu odstranjuju. Drugu zelenu rezidbu treba ponoviti krajem juna i početkom jula, pošto tada dolazi do diferencijacije cvenih pupoljaka za narednu vegetacionu sezonu.
Zelenom rezidbom ne bi trebalo ukloniti više od 30% zelene mase sa stabala, jer zbog odstranjivanja veće količine lisne mase može doći do smanjene mogućnosti normalnog odvijanja procesa fotosinteze, a samim tim i slabije ishrane plodova, kao i do stvaranja sunčanih opekotina na plodovima.
Prilikom zelene rezidbe po potrebi se može obaviti i povijanje letorasta, a sve u cilju pravilnog formiranja krune i u cilju poboljšavanja osunčanosti i diferenciranja cvetnih pupoljaka. Pravilno obrazovanje krune postiže se odgovarajućim rasporedom grana, njihovim povijanjem (pravilno usmeravanje jednogodišnjih izdanaka), kao i merama rezidbe.
Prilikom povijanja grana mora se voditi računa da se grane ne povijaju lučno, jer će se tako oslabiti njihov porast. Na mestu povijanja će se pojaviti vodopija, što će prouzrokovati nepravilno formiranje krošnje. Preporučuje se savijati mlade grane dok još nisu odrvenele.
Grane koje su odabrane za formiranje krune, razvode se pod uglom od 65-75 stepeni u odnosu na stablo voćke. Za povijanje grana najbolje je da se koristite specijalne savijače grana ili specijalizovani elastičan voćarski kanap. Nikako ne treba koristiti "manilu" ili neki drugi tvrd kanap, jer s porastom grane dolazi do njegovog usecanja.
Usecanja mogu izazvati lomljenje grane ili stabla, ako je njime sadnica vezana za kočić. Takođe, ne treba korisititi ni drvene letvice ni kačenje improvizovanih uteka. Ovaj način nije praktičan, a i ometa sprovođenje ostalih pomotehničkih mera. Takođe se povećava i opasnost od mehaničkih oštećenja ili očenjivanja grana i povredi stabla, a što uslovljava intenzivniji napad patogena i može doći do propadanja stabla.
Prilikom povijanja potrebno je voditi računa o tome, da se grana previše ne zategne ili ne nategne previše, da ne bi došlo do pucanja grane.
Primena orezivanja jedan je od osnovnih faktora pravilnog rasta i razvoja lešnika, a samim tim i faktor većeg prinosa ploda. Žbun ili stablo leske treba redovno orezivati. Grane je potrebno minimalno povijati pod uglom od 45 stepeni. Zimska rezidba treba da se obavlja na temperaturi iznad 5 stepeni. Sva stabla moraju biti orezana tako, da budu na istoj visini. Osim zimske treba obaviti i dve letnje rezidbe: krajem maja i krajem juna, početkom jula.
Berba
Lešnik je sazreo kada počeo da "žuti" i tada se može ubrati rukom. Plod opada u periodu od 4 do 6 nedelja, a bitno je da se ne ubere zelen. Pošto leske ne podnose visoke temperature, često se dešava da se osuše usled jakog i čestog vetra.
Skladištenje
Plodovi lešnika mogu da se čuvaju čak 2-3 godine. Ipak, preporuka stručnjaka je da se plodovi lešnika ne čuvaju više od godinu dana. Vremenom gube na težini i boji, a zbog visokog sadržaja vlage može se dogoditi i da užegnu.
Da vi se plod što bolje sačuvao, najbolje je da se berva lešnika vrši kada je on potpuno zreo. Najbolji pokazatelj za to je omotač, iliti kupula, koja je u vreme potpune zrelosti ploda žuta i sasušena.
Sušenje
Ako se plodovi lešnika posle berbe ne osuše, može se pojaviti buđ, pa lešnik može propasti. Samim tim, sušenje lešnika e veoma bitna, koja se mora primenjivati, ukoliko želite što duže da sačuvate plodove lešnika. Nakon berbe plodovi lešnika se najpre suše na suncu nekoliko dana, a zatim u specijalnoj sušnici, na optimalnoj temperaturi između 32 i 34°C. Ukoliko je temperatura veća od dozvoljene, plodovi mogu da užegnu. Plodovi se suše sve dok se vlaga u njima ne smanji na 8 do 10%.
Po završetku berbe uklonite omotač sa lešnika koji je ubran sa omotačem. Ukoliko omotače ne možemo ručno skinuti, ovakav lešnik mora da se suši 6 do 8 dana na suncu uz stalno mešanje. Ovakvim načinom sušenja 80% plodova odvojiće se od omotača. Ostatak plodova će morati da se suši malo duže. Ukoliko je na nekim plodovima omotač ipak ostao, oni se onda skladište u magacinski prostor u sloju debljine oko 30 centimetara, gde uz često mešanje ostaju od 10 do 12 dana. Mešanjem lešnika ubrzavate sušenje.
Ukoliko proizvođač lešnika posle sušenja nema uslova za momentalnu prodaju celokupnog prinosa lešnika, neophodno je da se lešnik uskladišti i čuva u adekvatnim uslovima sve dok ne bude prodat.
Čuvanje
Tokom zime lešnik se čuva u prostorijama koje se dodatno ne rashlađuju, jer je temperatura tokom zimskih meseci optimalna i prihvatljiva za čuvanje lešnika. Počev od marta meseca, prostorije u kojima se čuva lešnik se moraju rashlađivati.
Veoma je bitno da prostorije u kojima se skladišti i čuva lešnik budu dobro osvetljene i suve. Prostorije gde će se čuvati lešnik moraju imati dobru ventilaciju i da imaju mogućnost da se provetre.
Ako lešnik čuvamo u vlažnoj prostoriji, plodovi će se vrlo brzo ubuđati, propasti i izgubiti na težini i kvalitetu. Povećana vlažnost u prostoriji skladištenja povećava mogućnost i za razvoj plesni.
Kako biste smanjili vlažnost u prostoriji sa lešnikom, u njoj možete čuvati i negašeni kreč koji će smanjiti vlagu. Takođe, stručnjaci prepopuručuju da se u ovakvoj prostoriji povremeno pali sumpor, koji uništava gljivice, a koje mogu biti uzrok različitih oboljenja plodova lešnika.
Pod magacinskog prostora mora da bude od betona i takođe, mora biti izolovan od vlage. Najbolje je da se preko betona postave suve daske na kojima će se prostrti lešnik. Zidovi magacina moraju biti izmalterisani i sa spoljašnje i sa unutrašnje strane.
Poželjno je da u prostorijama gde će se skladištiti lešnik, postoji mogućnost podešavanja vlage i temperature. Zato je bitno da magacin ima električni ventilator koji će odstranjivati tu suvišnu vlagu.
Električni ventilator treba da bude postavljen 30 centimetara od ivice plafona. Poželjna je i ugradnja električnih kalolifera, za što uspešnije čuvanje. Oni moraju da imaju termostat koji će održavati temperaturu od 30°C. Termostati se postavljaju na visini od jednog metra iznad poda.
Radi što boljeg kretanja radnika i lakšeg održavanja prostora poželjno je da magacin pregradite u boksove. Svaki od njih treba da bude površine do 6 m2, dok prostor između njih koji služi za kretanje radnika optimalno treba da bude širok oko jedan metar.
Lešnik u skladištu mora biti zaštićen od najezdi insekata i ptica. Takođe, mora biti zaštićen og glodara i miševa, i svega što bi na bilo koji način moglo ugroziti kvalitet plodova.
Nije poželjno da se u neposrednoj blizini nalaze plodovi drugih vrsta voća ili povrća, jer lešnik može apsorbovati njihov miris, što mu umanjuje kvalitet.
Čuvanje lešnika u jezgru
Čuvanje lešnika u jezgru je složeniji posao. Lešnik se najpre mora oljuštiti, a nakon toga spakovati u specijalnu ambalažu, tj celofan.
Boja i kvalitet celofana u kojem će se lešnik čuvati zavisi od toga koliko dugo želimo da plod ostane.Treba izbegavati celofane ružičaste, žute, plave i narandžaste boje.Celofani tamnoplave, zelene i crvene boje manje provode svetlost i dobro čuvaju lešnik od užeglosti.
Kada je u pitanju propuštanje svetlosti, kao i promena materija u jezgru, praksa je pokazala da plodovi lešnika ostaju najboljeg kvaliteta u ambalaži od pergamenta.
Posebno se mora voditi računa o tome da u blizini ne bude bilo koje drugo voće ili povrće, jer lešnik vrlo lako upija miris. Lešnik u jezgru je najbolje čuvati u rashladnim komorama.
Bolesti
Bakterioze
Česte bakterioze izaziva bakterija iz roda Xanthomonas. Ova bolest se ispoljava se u vidu tačaka odnosno pega na listovima, izaziva sušenje grana i,u najgorem slučaju, sušenje cele biljke. Biljke koje su već pod određenom vrstom stresa najpogodnije su za razvoj ove bolesti.
Trulež ploda
Najznačajnija bolest lešnika. Oboleli plodovi se lako prepoznaju, a obolevaju i mladi plodovi, pred berbu. Plodovi potamne i teško ispadaju iz omotača. Za suzbijanje ove bolesti preoručuje se korišćenje Chorusa, Switcha, Sumilexa ili drugih botriticida, i to prvi put, kada cvetovi puste crveni končić, a drugi tretman potrebno je obaviti botriticidom, kada muški cvet (tj rese) opadne.
Pepelnica
Pepelnica napada list, pa se javljaju promene u boji lista. Preporučeno je pepelnicu suzbiti preparatima kao što su Bayleton, Sprol, Falcon, Kumulus i Kosan.
Štetočine
Veverice
Najveći protivnik uzgajivača lešnika su veverice. U jednom leglu veverica, može da se pronađe i do 129 kg leske. Zato, treba biti oprezan, kada lešnik počne da plodonosi.
Lešnikov surlaš
Takođe, lešnikov surlaš može da uništi zrele plodove lešnika. Ovaj insekt polaže jaja u nezrele lešnike. Kada se izlegnucrvi, oni se hrane zrelim plodom. Uklanjanje opalih lešnika jedan je od načina da zaštite lešnik.
Grinje
Grinje napadaju obe vrste cvetova i izazivaju deformacije. Za suzbijanje treba koristiti akaricide, prema uputstvu proizvođača. Veoma je bitno prskanje.
Crveni pauk
Javlja se na naličju lista. Pri jačem napadu može dovesti do defolijacije. Treba ga suzbijati u toku vegetacije i preko zime, jer prizimljuje u obliku jaja. Za zimsko suzbijanje se koriste uljni preparati, a u toku vegetacije Plictran ili Neoron.
Crvi
Balaninus-Curculio-nucum su vrlo česta štetočina koja napada lešnik. Ustvari, to je pipa crne boje. Masovno se javlja u maju ženka polaže jaja u plod, a iz jajeta se izlegne gusenica, tj crv bele boje. Vrlo česti dolazi do opadanja plodova zbog zaraze. Larva izgrize tvrdu ljusku i ulauri se u zemlji, gde i prezimi. U proleće izlazi imago. Hrani se lišćem do polaganja jaja. Ovo je opasna štetočina, pa zato treba počinjati sa borbom, čim se primeti. Suzbijanje se vrši Ultracidom, Lebayacidom, Zolonom, Gusationom i drugim sredstvima. Preporučuje se i preparat Ripkord, koji se dobro pokazao i u borbi i sa drugim štetočinama.
Lisne vaši
Lisne vaši nisu naročito štetne, i suzbijaju se zajedno sa balaninusom. Suzbijanje se vrši Ultracidom, Lebayacidom, Zolonom, Gusationom i drugim sredstvima. Preporučuje se i preparat Ripkord, koji se dobro pokazao i u borbi i sa drugim štetočinama.
Korov
Nanošenje malča debljine od 10 do 20 cm je dobar način da se spreči rast korova. Pored ovog načina i čupanje tek izniklog korova preporučuje se svakog leta, posebno dok su biljke još mlade.
Upotreba lešnika
Zimnica
Kuhinja
Lešnik se može jesti svež, pečen, u mnogobrojnim jelima. Može se konzumirati kao sastojak u raznim kremovima, kolačima, keksima, kao ekstrakt u kafama i pecivima.
Ukoliko ste za sveže lešnike, najbolje je da kupite neoljuštene lešnike, jer ćete tako dobiti najveću korist od antioksidanasa. Pošto se sveži lešnici brzo kvare, treba ih držati na sobnoj temperaturi, gde nema mnogo vlage i vrućine, i mogu izdržati najviše mesec dana na suvom i hladnom mestu. Lešnik u ljusci možete čuvati u frižideru nekoliko meseci.
Postoji i puter od lešnika, koji je nalik puteru od kikrikija. Razlika je u tome što se pravi od pečenog lešnika.
Ulje od lešnika se danas reklamira kao zdrava alternativa suncokretovom ulju, a hrani daje prelep ukus.
Zdravlje
Iako lešnik sadrži veći udeo masti i kalorija od nekih drugih zdravih namirnica, pravilna raspoređene porcije nam mogu obezbediti potrebnu količinu nutrijenata, bez dobijanja na težini.
Tako, lešnik je veoma koristan kod srčanih bolesti, jer je bogat različitim mineralima i vitaminima, koji su potrebni i korisni u borbi protiv srčanih bolesti, a takođe sadrži monozasićene kiseline koje pomažu smanjenju lošeg holesterola u krvi, ali i povećavaju nivo dobrog holesterola u krvi.
Lešnici mogu pomoći i u regulisanju simptoma diabetesa. Sadrže magnezijumpa njihovom upotrebom u ishrani, možete smanjiti mogućnost za dobijanje dijabetesa. Takođe, zahvaljujući sadržaju monozasićenih kiselina, dijabetičari mogu smanjiti saržaj lipida u krvi i nivo holesterola.
Lešnik poboljšava zdravlje kose i kože zbog bogatog sadržaja vitamina E, obezbeđujući im potrebnu vlažnost i elastičnost.
Potrebno je reći da je lešnik dobar i u borbi protiv gojaznosti i dobar je za regulaciju metabolizma. Veliki udeo proteina, vlakana i zdravih masti koje lešnik sadrži, daje nam osećaj sitosti, što sprečava prejedanje, i dobijanje na težini.
Zanimljivosti
U prastorijsko doba prvo se pojavila u Maloj Aziji. Evropom se proširila krajem ledenog doba, pre oko 10.000 godina, a profesionalno gajenje leske počinje krajem 19.veka u sredozemnom slivu.
Svetska potražnja za lešnikom je u stalnom porastu, što ga čini deficitarnom robom. Evropska Unija nema organičenja za zasade po leskom.
Leska je od davnina posmatrana sa velikim poštovanjem, te se čak smatrala i magičnim drvetom.
Smatrala se kao efektivno sredstvo u borbi protiv zmija, te su je pastiri često koristili da naprave štapove od nje.
Srbija uvozi 95% lešnika da bi podmirila sopstvene potrebe.
U današnje vreme lešnik se više pominje kao medijum, odnosno podloga za gajenje vrlo skupocenih gljiva tartufa Tuber sp. Pošto se na korenu lešnika odvija simbiotski proces sa gljivicama, odnosno mikoriza, to se koristi za inokulaciju mlade sadnice korena lešnika kako za letnji tartuf ili crni, tako i za beli zimski tartuf, a koji je veoma skup, pa na tržištu dostiže cenu i od 1.000 eura za kilogram.
Kod nas se mogu pronaći sadnice lešnika inokulisane micelijom tartufa po ceni od 30 eura za sadnicu.
Foto: Manfred Richter / Pixabay
Ostavite odgovor