Krompir (lat. Solanum tuberosum) je biljka koja raste kao krtola ispod zemlje, crpeći hranljive materije iz nadzemnih delova i korena. Pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), koja uključuje i poznate biljke kao što su zvončić, divlji zvončić, duvan, paradajz, patlidžan, čičak, velebilja, kajenska paprika, čili paprika, paprika i petunija.
Krompir je jednogodišnja biljka uspravne stabljike koja može dostići visinu od 60 cm. Plavi ili beli cvetovi se razvijaju na vrhu biljke. Listovi su veliki, perasti i spiralno raspoređeni oko stabljike. Plodovi su krtole koje se nalaze ispod površine tla, a mogu biti okrugle ili ovalne i različite boje, od bele do crne. Oni su glavni deo biljke koji se koristi u ishrani.
Krompir je jedna od najvažnijih poljoprivrednih kultura na svetu i jedna od najčešće konzumiranih namirnica. Može se gajiti u različitim oblastima, od tropskih do severnih šuma i prilagođava se različitim klimatskim uslovima. Krompir preferira hladnije temperature i umerenu vlažnost. Optimalna temperatura za rast je između 15 i 20°C. Previsoke ili preniske temperature mogu negativno uticati na rast i razvoj biljke. Krompir je otporan na niske temperature i podnosi mraz do -5°C.
Krompir se može gajiti na različitim vrstama zemljišta, ali najbolje rezultate postiže na plodnom, vlažnom i dobro dreniranom zemljištu. Osetljiva je na sušu i prekomernu vlagu. Biljci je potrebna umerena do visoka koncentracija hranljivih materija u zemljištu, posebno azota, fosfora i kalijuma. Preporučuje se upotreba organsko-mineralnog đubriva u cilju povećanja prinosa.
Krompir se sadi pomoću sadnica koje se kasnije presađuju u zemlju. Vreme sadnje zavisi od klimatskih uslova i ranosti sorte. Najčešće se sadi od aprila do juna. Optimalno vreme za sadnju je kada se zemljište zagreje na 10 - 15°C. Rasad krompira treba da bude zdrav, sa jakim korenima i bez trulih delova.
Krompir potiče iz Južne Amerike, tačnije sa Anda, gde je počeo da se uzgaja oko 6.000 godina pre nove ere, odakle su ga Španci vekovima kasnije doneli u Evropu. U početku, poljoprivrednici nisu dobro prihvatili uzgajanje krompira. Ipak, kasnije je postao jedna od osnovnih i nezamenljivih namirnica u ishrani u raznim delovima sveta, te je danas četvrti po veličini usev na svetu, odmah iza kukuruza, pšenice i pirinača.
Srodnici
Sorte krompira
Postoje različite vrste krompira, koje su rezultat nekoliko vekova selektivnog uzgoja, a sve vode poreklo iz južnog Čilea.
Vrste krompira se dele po boji kore krtole na bele, crvene i žute.
Druga podela je prema dužine vegetacije, pa se tako krompiri dele na rane sorte (od 60 do 80 dana) poput Kleopatre i Jerle (Jaerla), srednje rane sorte (od 80 do 100 dana) kao što je Monalisa, srednje kasne vrste (od 100 do 120 dana) u koje spadaju Desire i Kondor, i kasne sorte (do 150 dana) poput Agrije. Vrste krompira koje spadaju u sorte sa ranom vegetacijom se uglavnom koriste kao sveže povrće, dok se kasne vrste ostavljaju na čuvanje.
Prema načinu upotrebe, vrste krompira se dele na stolne, koje se koriste u ishrani, industrijske, koje sadrže 18% i više skroba, stočne, i univerzalne sorte. Iako se u svetu gaji preko 5.000 različitih vrsta krompira, ispod izdvajamo neke od najrasprostranjenijih vrsta krompira.
Anais
Spada u najranije vrste krompira koje su dostupne na tržištu, tako da se često karakteriše kao najpopularniji prolećni i letnji krompir u Evropi. Krompiri ove sorte su tvrdi, okruglog ili ovalnog oblika, a kora i meso im je žute boje.
Tiamo
Ova sorta pripada ranim vrstama krompira, sa dužinom vegetacije od 90 dana. Krtole su duguljaste i ovalne, sa crvenom korom i mesom žute boje. U pitanju je krompir vlažne, voštane strukture koji je i prilično tvrd. Obično se jede kao mladi krompir i pogodan je za kuvanje i pečenje.
Red Skarlet
Još jedna rana sorta koja se jede kao mladi krompir i veoma je rasprostranjena u našim predelima. Ova vrsta daje dobre prinose, a krtole su duguljaste, ovalne i imaju crvenu koru, sa žutim mesom. Pogodan je za kuvanje i sa korom, a često se i upotrebljava za pravljenje krompir salate.
Jerla
Pripada ranim vrstama krompira, te se neretko kupuje i kao mladi krompir. Odlikuju je krupne, okrugle krtole sa žutom korom i svetlo žutim mesom. U pitanju je veoma prinosna sorta, koja dobro podnosi mraz, sa niskim do veoma niskim sadržajem suve materije.
Kleopatra
U pitanju je rana sorta krompira, sa krtolama koje su ovalnog oblika i bledo-žutog mesa. Biljka ove sorte ima svetle, crveno-ljubičaste cvetove. Veoma je pogodna za preradu u čips i pomfrit.
Monalisa
Ova sorta pripada srednje ranim vrstama. Krtole su duge, ovalne i glatke, a meso žuto. Često se upotrebljava, jer je pogodna za pečenje u rerni ili kao dodatak salatama.
Liseta
Spada u srednje rane sorte, sa vegetativnim periodom od 95 do 100 dana. Krtole su krupnije, ovalne i duguljaste, sa svetlo žutom korom i mesom. Obično se javljaju 12 krtola po biljci, a pogodna je za uzgajanje na raznim podnebljima, jer dobro podnosi sve vremenske uslove i sušu. S obzirom na voštanu, vlažnu strukturu i prilično tvrdo meso, posebno je pogodna vrsta za pečenje u pećnici i pravljenje pomfrita. Takođe, može i da se duže čuva za zimnicu.
Desire
Desire spada u srednje kasne sorte i veoma je adaptivna vrsta. Krtole su ovalne, dugačke, sa korom koja je crvenkaste boje, dok je meso svetlo žuto. Ova vrsta je veoma otporna na sušne uslove. Često se koristi za kuvanje, pečenje i pravljenje pomfrita.
Dido
Srednje kasna sorta, vegetativnog perioda od 110 do 115 dana. Krtole su krupnije, okruglog ili ovalnog oblika, sa mesom bele boje. Prinos ove vrste je prilično velik, a koristan je za dugo čuvanje i svežu potrošnju. Ne raskuvava se i ne menja boju nakon kuvanja, a dobar je i za pečenje.
Romano
Pripada srednje kasnim sortama. Odlikuje ga crvena boja kore, a meso mu je belo, sa velikim krtolama, okruglog ili ovalnog oblika. Ova vrsta ima široku primenu u ishrani, te je pogodna i za kuvanje, pečenje, pravljenje pomfrita i čipsa. Može da se i čuva za zimnicu.
Margarita
U pitanju je srednje kasna sorta, koja se uglavnom koristi za svežu upotrebu, ali se i dobro skladišti. Ova sorta ima visok prinos, sa u proseku deset krtola po biljci, koje su ovalnog oblika, sa svetlo-žutom korom. Pogodan je za kuvanje, a boja mesa ne menja boju nakon što se skuva.
Kondor
Krtole sorte Kondor su velike, ovalne i duguljaste, sa crvenom korom i bledo žutim mesom. Veoma je pogodna za pečenje i kuvanje, a koristi se i za industrijsku preradu.
Agrija
Spada u kasne sorte, sa krtolama koje su duguljastog i ovalnog oblika. Kora i meso su žute boje. Koristi se u ishrani, kao i u industrijskoj upotrebi.
Slatki krompir (batat), iako u nazivu ima reč krompir, zapravo i ne pripada toj porodici.
Uzgoj krompira
Životni ciklus krompira od klijanja do razvijanja novih krtola traje jedan vegetativan period, te se uzgaja kao jednogodišnja biljka.
Krompir je značajna i rasprostranjena biljka koja se gaji zbog svoje hranljive vrednosti i brojnih kulinarskih mogućnosti. Uzgajanje krompira je jednostavno i pristupačno, a može se obaviti na različitim vrstama zemljišta i u različitim klimatskim uslovima. Uzgoj se može obavljati na otvorenom polju ili u staklenim baštama, koristeći različite tehnike za postizanje visoke produktivnosti i kvaliteta.
Zemljište
Krompir najbolje uspeva na lakim tipovima zemljišta, kao što su dobro propusna, rastresita, peskovito-humusna ili peskovito-ilovasta zemljišta sa mrvičastom strukturom. Takva zemljišta treba da budu bogata mineralima i organskim materijama i da imaju povoljna svojstva vode i vazduha. Teška i močvarna tla sa visokim nivoom podzemnih voda nisu pogodna za uzgoj krompira. Krompir može tolerisati kiselije reakcije zemljišta, a optimalna pH vrednost je između 5,4 i 6,5.
Priprema zemljišta za sadnju krompira počinje letnje-jesenjim oranjem da bi se suzbio razvoj korova i smanjio gubitak vlage. Oranje treba da bude duboko oko 15 cm, najbolje dublje. Zemljište se takođe otpušta dodatnih 12 cm duboko da bi se obezbedila dobra prohodnost mašine i podstakao brz rast korena. Preporučuje se dodavanje adekvatne količine stajskog đubriva (25 - 35 t/ha) da bi se poboljšala struktura zemljišta i stimulisao rast krompira. Kvalitetna obrada zemljišta je važna jer će uticati na ravnomerno nicanje krtola.
Temperatura
Krompir preferira hladnije i umereno vlažne klime sa adekvatnim osvetljenjem. Najbolje uspeva u oblastima sa umerenom klimom gde ima dovoljno svetlosti i padavina. Uglavnom se uzgaja u oblastima sa hladnijim letima, kao što su severne i srednje geografske širine Evrope i Severne Amerike.
Za rast krompira potrebna je optimalna temperatura 17 - 20°C, bez većih kolebanja tokom vegetacije i zimi kada se krtole čuvaju. Minimalna temperatura zemljišta pri sadnji treba da bude između 6 i 8°C, dok stabljika i lišće mogu da podnosu temperature od -1 do -2°C. Visoke temperature negativno utiču na prinos, a ako temperatura pređe 30°C, rast krtola će prestati.
Optimalna temperatura za klijanje krompira je između 12 i 15°C, što može ubrzati proces za 10 - 12 dana. Povećanje temperature na 20°C tokom prve nedelje klijanja, a zatim smanjenje na 8 - 10°C može rezultirati većim prinosima.
Vreme sadnje
Preporučljivo je saditi krompir u proleće, najčešće od sredine marta do aprila, u zavisnosti od klimatskih uslova u pojedinim predelima. U ovim periodima zemljište je obično dovoljno toplo, a rizik od mraza je manji. U južnijim predelima moguća je ranija sadnja, dok je u severnijim predelima preporučljiva kasnija sadnja da bi se izbeglo štetno dejstvo mraza. Važno je pratiti vremenske prognoze i proučavati specifične klimatske uslove u području sadnje kako bi se odredilo najpogodnije vreme za sadnju krompira.
Plodored
Krompir se obično sadi sam, bez drugih useva. Iako se može saditi nekoliko godina na istoj površini, rizik od infekcije i bolesti se vremenom povećava. Da bi se ovo izbeglo, preporučljiva je sadnja drugih predusjeva kao što su žitarice (amarant, kinoa, proso, pirinač, kukuruz, ječam, raž, pšenica), krmne kulture (cvekla, lucerka, soja) i trave.
Zelena salata, rotkvica, spanać i mladi luk imaju plitko korenje, pa su dobar izbor za "popunu" prostora između krompira. Pošto se krompir vadi kasno u sezoni, najbolji izbor za sadnju oko krompira je povrće iz rane sezone koje se bere mnogo pre krompira.
Za nekoliko biljaka se navodi da poboljšavaju ukus krompira, kao što su mrtva kopriva, ren i neven, iako nijedna od njih nije naučno dokazana. Mahunarke kao što su pasulj, sočivo, soja, grašak, rogač, badem, kikiriki i lupina su dobre biljke za sadnju pored krompira jer povećavaju nivoe azota u zemljištu.
Ren odbija štetočine koje napadaju krompir, dok petunije privlače korisne insekte koji se hrane štetnim insektima koji napadaju krompir. Koloradske zlatice predstavljaju poseban problem za krompir, ali neke biljke kao što su korijander i mačja trava odbijaju ove štetne insekte.
Pošto je krompir deo porodice velebilja, savetuje se izbegavanje sadnje u blizini ostalih članova te porodice kao što su paprika, paradajz, patlidžan i bamija, kao i na mestima gde se u poslednje vreme gaji noćur. Pošto dele mnoge genetske karakteristike, svi članovi porodice useva su podložni istim bolestima i štetočinama. Sadnjom članova porodice velebilja jedni uz druge stvaraju se optimalni uslovi za razvoj određenih gljivičnih i bakterijskih bolesti, pa se sadnja pored šargarepe, krastavca, komorača, repe, tikve, tikvice, hokaido tikve i malina ne preporuča.
Stanje mirovanja
Krompir, kao jednogodišnja biljka, ne prolazi kroz standardnu fazu mirovanja. Međutim, njeni plodovi imaju fazu mirovanja koja se javlja nakon vađenja kada se čuvaju na hladnim i tamnim mestima. Trajanje ove faze zavisi od vrste krompira i uslova skladištenja i može da traje od nekoliko nedelja do nekoliko meseci. Tokom faze odmora, krompir se hrani glikogenom koji se nalazi u njegovim prašnicima. Glikogen se pretvara u glukozu, što omogućava krompiru da preživi u hladnim i tamnim područjima.
Osim što omogućava preživljavanje, ova faza priprema krompir za sledeću sezonu rasta, dajući mu veće šanse za rast i obilniji rod sledeće godine. Da bi se obezbedila optimalna faza mirovanja, krompir treba čuvati u hladnim i tamnim prostorima sa temperaturama između 7 i 10°C i relativnom vlažnošću vazduha 90 - 95%. Pre ponovne sadnje, važno je pregledati krompir i odbaciti sve koji su truli ili imaju buđ.
Sadnja krompira
Da bi se postigao uspešan uzgoj krompira, ključni faktori su izbor pravog vremena za sadnju i priprema zemljišta. Optimalno vreme za sadnju krompira je obično kraj marta ili početak aprila, kada se zemljište zagreje na odgovarajuću temperaturu. Priprema zemljišta obuhvata jesenje oranje, nanošenje tajskog đubriva i kvalitetnu obradu zemljišta da bi se obezbedilo dobro klijanje semena i razvoj korena.
Setva semena
Setva semena krompira se obično vrši u proleće, kada je zemlja topla i bogata organskom materijom. Seme krompira treba da bude čisto, zdravo i sveže. Pre sadnje, seme se može potopiti u vodu kako bi se podstaklo klijanje. Može se saditi u redove ili kao "žbunje". Ako se sadi u redove, između redova treba održavati rastojanje oko 30 - 45 cm, a seme saditi na dubinu od 10 - 15 cm. Ako se sadi kao "žbunje", rastojanje između sadnica treba da bude 60 - 90 cm, a seme treba saditi na dubini od 5 - 10 cm. Nakon setve, zemljište treba dobro zaliti i redovno navodnjavati tokom vegetacije da bi se obezbedio optimalan rast i razvoj krompira.
Sadnja sadnice
Drugi način sadnje je korišćenje sadnica koje su prethodno uzgajane u stakleniku ili stakleniku. Sadnice se presađuju u zemlju kada su dovoljno jake i imaju nekoliko listova. Rastojanje između sadnica treba da bude 60 - 90 cm. Nakon sadnje, sadnice se redovno zalivaju i đubre da bi se obezbedio optimalan rast i razvoj. Takođe je važno održavati redovnu negu i uklanjati korov.
Sadnja krtola
Za sadnju krompira iz prethodno gajenih krtola potrebno je odabrati zdrave i neoštećene krtole težine približno 50 - 60 g. Veličina krtola određuje rastojanje između redova i unutar reda, kao i dubinu sadnje. Krtole treba iseći na takav način da svaki komad ima 2 - 3 "oka". Ako su krtole sitnije, sade se na rastojanju od 25 cm unutar reda, srednje na rastojanju 30 - 35 cm, a najveće na rastojanju od 45 - 50 cm. Semenski krtoli treba da budu ujednačeni po veličini i obliku, bez deformacija i oštećenja.
Naklijavanje
Preporučuje se klijanje krtola da bi se postigao veći i bolji prinos krompira. Ovaj proces se obično izvodi na svetlu, a ne u mraku. U ravničarskim predelima optimalno vreme za sadnju je od sredine marta do početka aprila, dok je u brdsko-planinskim predelima od početka do kraja aprila. Dubina sadnje zavisi od vrste zemljišta, klimatskih uslova i veličine krtola. Obično se koristi dubina od 8 - 12 cm, tako da je krtola prekrivena slojem zemlje oko 5 - 6 cm. Količina krtola za sadnju zavisi od njihove veličine, oblika i prostora potrebnog za rast.
Klijanje krtola krompira vrši se u prostorijama sa dobrom ventilacijom, koristeći police, kutije ili perforirane plastične kese. Krtole se pomeraju jednom ili dva puta tokom procesa klijanja da bi se osiguralo da su ravnomerno izloženi svetlosti. Važno je da se gornji deo okrene nagore, jer se u tom delu razvijaju najproduktivnije klice.
Period klijanja traje u proseku 35 - 60 dana, u zavisnosti od sorte. Optimalna vlažnost vazduha tokom klijanja je 85 - 90%. Direktna sunčeva svetlost negativno utiče na klijanje. Kratak dan u trajanju 6 - 12 sati važan je za klijanje, rast i dalji razvoj biljke.
Krompir se sadi kada se temperatura zemljišta na dubini od 10 - 12 cm podigne iznad 8°C. Rana predsadnja na hladnom i vlažnom tlu može dovesti do produženog perioda od sadnje do nicanja i često rezultira proređivanjem useva.
Staklene bašte se često koriste za uzgoj ranih sorti krompira. Staklenici ili plastenici pružaju povoljnije uslove jer omogućavaju klijanje semena na optimalnoj temperaturi od 15°C. Važno je da prostor za sadnju bude suv i da ima dobru ventilaciju.
Sadnja u bašti
Krompir se sadi od krtola koji su razvili klicu, a semenski krompir se čuva na toplom i vlažnom mestu da bi klica mogla nesmetano da raste. Sadnja se obično vrši mašinski radi uštede vremena, mada je moguća i ručna sadnja. Rastojanje sadnje zavisi od sorte, kod ranijih sorti obično koristimo gušće rastojanje, dok se kod kasnijih sorti koristi manje.
Krompir se sadi na relativno maloj dubini od približno 10 cm, sa rastojanjem od 7 x 2,5 cm, da bi se u proseku postiglo 30.000 - 60.000 biljaka po 1 ha. Pre sadnje preporučljivo je klijanje krtola 40 dana na temperaturi od oko 12 - 14°C. Pošto krompir dobro podnosi spoljašnje uslove, nije ga potrebno saditi u stakleniku (osim ako se ne koriste sadnice). Takođe je važno voditi računa o pravilnom plodoredu da bi se izbegle bolesti i prekomerni rast korova.
Sadnja u stakleniku
Krompir se može saditi u staklenicima da bi se postigao raniji prinos. Uzgoj u staklenicima je pogodan jer omogućava kontrolu temperature i vlažnosti i smanjuje negativan uticaj vremenskih uslova. Preporučljivo je da se proces klijanja odvija na svetlu, jer to podstiče brži rast klica i smanjuje lomljenje tokom sadnje. Međutim, direktna sunčeva svetlost nije poželjna za klijanje. Za rast i razvoj biljaka važni su kraći dani (6 - 12 sati) i optimalna vlažnost vazduha 85 - 90%.
Sadnja u saksije
Uzgajanje krompira u saksijama je jednostavno i pogodno za gajenje malih količina na terasama ili balkonima. Prvi korak je odabir odgovarajućih kontejnera koji su dovoljno prostrani i imaju dobru drenažu. Kontejnere treba napuniti humusom ili kompostom da bi se obezbedilo optimalno okruženje za rast krompira.
Nakon pripreme saksija, trebalo bi da se vodi računa o sadnom materijalu. Krtole krompira se mogu kupiti ili koristiti one iz prethodne berbe. Važno je da krtole budu zdrave i neoštećene. Pre sadnje, mogu se nakratko staviti u posude za klijanje da bi se razvile klice. Kada klice porastu 2 - 3 cm, krtole se sade u posude sa klicama okrenutim nagore i prekrivene slojem zemlje dubine 5 - 6 cm.
Nakon sadnje, redovno se zaliva i obezbeđuje dobra ishrana. U fazi cvetanja, krompiru će biti potrebno dodatno prihranjivanje fosforom i kalijumom da bi se postigao visok prinos. Kontejnere ili saksije treba postaviti na sunčano mesto, ali i zaštićene od direktne sunčeve svetlosti. Uz pravilnu negu, krompir u saksijama će se razviti, cvetati i na kraju doneti dobar prinos.
Briga o zasadima
Nega plantaža i zasada u toku uzgoja krompira obuhvata međurednu obradu, malčiranje i zaštitu od korova i bolesti. Malčiranje se vrši kada biljke dostignu visinu 15 - 20 cm kako bi korenov sistem i stoloni, na kojima se formiraju krtole, imali dovoljno prostora da rastu u više slojeva. Zalivanje je važno obaviti u odgovarajuće vreme, jer može oštetiti biljke ako se izvrši kasno. Međuredna kultivacija ima za cilj da obezbedi dobre odnose voda-vazduh, rahljenje zemljišta i uništavanje korova koji se pojavljuju nakon sadnje. Na lakšim zemljištima međuredna obrada se vrši odmah po nicanju useva, dok je na težim zemljištima preporučljivo najmanje jedno rahljenje pre nicanja. Broj uzgoja treba prilagoditi uslovima proizvodnje.
Za postizanje visokih prinosa i kvalitetnog roda, održavanje krompira podrazumeva nekoliko važnih mera nege, kao što su međuredna kultivacija, malčiranje i zaštita od korova i bolesti. Krompir ne zahteva posebno intenzivno održavanje, niti mu je potrebno orezivanje ili skraćivanje listova. Glavni izazov u uzgoju krompira je suzbijanje korova koji može smanjiti veličinu krtola. Umesto upotrebe herbicida, preporuča se mehaničko plevljenje, a kao alternativa, krompir se može prekriti slamom, što će sprečiti rast korova, a da se ne ometa razvoj krompira.
Zalivanje
Krompir je biljka koja zahteva redovno zalivanje tokom faze rasta. Zemlja u kojoj se uzgaja krompir treba da bude stalno vlažna, ali ne preplavljena. Prekomerno zalivanje dovešće do truleži gomolja i bolesti korena. Najbolje vreme za zalivanje je ujutru ili uveče, kada su temperature niže. Ako je suvo vreme potrebno je češće zalivanje, dok u vlažnim uslovima zalivanje može biti ređe. Za optimalan rast krompira, važno je osigurati da biljka dobije približno 2,5 - 3,8 cm vode nedeljno.
Đubrenje
Za postizanje visokog prinosa krompira važno je obezbediti zemljište sa dovoljno hranljivih materija, pa je preporučljiva primena organsko-mineralnog đubriva. Za organsko đubrenje krompira se često koristi stajsko đubrivo, koje se obično unosi u zemljište pri jesensko-zimskom oranju u količini od 25 - 35 t/ha. Stajnjak sadrži sve potrebne makroelemente (azot, fosfor i kalijum) i mikroelemente (bakar, cink, mangan itd.). Mineralno đubrenje je važan dodatak organskom đubrenju i zasniva se na obezbeđivanju tri osnovna makroelementa (azota, fosfora i kalijuma) i manjih količina drugih materija. Preporučeni optimalni odnos NPK hranljivih materija za krompir je 1:0, 9:1, 6.
Za postizanje prinosa od 35 t/ha ranog krompira potrebno je đubrenjem dodati 100 - 140 kg azota, 110 - 150 kg fosfora i 160 - 260 kg kalijuma. Za postizanje prinosa od 35 t/ha kasnog krompira potrebno je đubrenjem dodati 140 - 200 kg azota, 110 - 150 kg fosfora i 200 - 350 kg kalijuma. Organsko đubrenje stajskim đubrovim pozitivno utiče na povećanje humusa u zemljištu i brže zagrevanje zemljišta u rano proleće.
Naknadno dodavanje đubriva nije potrebno, jer krompiru retko treba dodatno prihranjivanje. U početnom đubrenju se dodaju sve potrebne količine hranljivih materija, budući da biljke, u zavisnosti od ranog zrenja sorte, skoro u potpunosti koriste sva potrebna hraniva u periodu 50 - 80 dana nakon sadnje.
Za kombinovano đubrenje (organsko-mineralno) u cilju postizanja prinosa od 30 t/ha, ako je krompirovačka njiva već đubrena sa 25 t stajnjaka po 1 ha, potrebno je dodatno uneti 60 - 80 kg azota, 60 g - 100 kg fosfora i 120 - 160 kg kalijuma po 1 ha.
Međuredna kultivacija
Međuredna kultivacja je jedna od mera nege se primenjuje neposredno nakon nicanja usev, ukoliko su zasađeni na laganijem zemljištu ili pre nicanja useva, ako je u pitanju teže zemljište. Sprovodi se da bi se krompir zaštitio od korova i stvaranja pokorice, usled većih količina padavina tokom proleća. Sa međurednom kultivacijom se razbija pokorica, koja otežava nicanje biljaka i utiče nepovoljno na prinose. Takođe, rastresa se površinski sloj zemljišta, čime se smanjuje isparavanje vode, što povoljno utiče na aktivnosti mikroorganizama u zemljištu i povećanje mineralizacije organske materije iz humusa.
Ogrtanje
Druga mera nege koja se koristi je ogrtanje krompira i sprovodi se kada biljka dostigne visinu 15 - 20 cm, neposredno pre nego što se razviju krtole. Ukoliko se ne obavi na vreme, već na početku cvetanja, može doći do oštećenja delova biljke koji već imaju formirane krtole.
Uništavanje korova
Biljka krompira se takođe može štititi od korova upotrebom herbicida pre i posle sadnje, te pre i nakon nicanja. U korove koji se najčešće javljaju spadaju zubača, štir, pepeljuga i gorušica. Što se tiče rezidbe i skraćivanja listova, ove mere se obično ne primenjuju kod krompira.
Razmnožavanje
Razmnožavanje krompira se obično vrši sadnjom semena u zemlju ili u kontejnere. Krtole krompira se obično koriste kao seme, preferirajući zdrave i neoštećene primerke. Krtole se očiste i iseku na komade veličine približno 2,5 cm, pri čemu svaki komad treba da ima najmanje jedan pupoljak. Pupoljci se ostavljaju da se osuše na hladnom i suvom mestu nekoliko dana, nakon čega se sade u zemlju ili saksije sa dovoljno prostora za rast.
Nakon sadnje, zemljište se zaliva, a biljke se postavljaju na svetlo i toplo mesto. Neophodno je održavati tlo vlažnim, ali ne preplavljeno, da bi se izbegle bolesti korena. Posle nekoliko nedelja, kada se pojave izdanci, preporučljiva je međuredna kultivacija da bi se obezbedili optimalni uslovi vode i vazduha.
Krompir se takođe može razmnožavati stolonima koji se formišu na korenovom sistemu biljke. Stoloni se mogu seći i posaditi u zemlju, a nakon nekoliko nedelja će nići nove biljke. Međutim, ovaj način razmnožavanja se ne preporuča za komercijalnu proizvodnju jer su krtoli manje i slabijeg kvaliteta.
Presađivanje
Presađivanje krompira je postupak koji se obično sprovodi kada su klice krompira visoke oko 15 - 20 cm. Cilj presađivanja je da se obezbedi više prostora za razvoj korena i krtola i da se poboljšaju uslovi vode i vazduha.
Presađivanje započinje odabirom pravog momenta. Najbolje vreme je kada su klice krompira visoke oko 15 - 20 cm i još uvek su u vegetativnoj fazi rasta. Zemljište u koje se presađuje krompir treba da bude dobro drenirano i bogato hranljivim materijama. Biljke se izvlače iz zemlje i presađuju u nove saksije ili plitke jame iskopane u zemlji.
Nakon presađivanja, biljke se zalivaju i pokrivaju slamom ili lišćem da bi se održala vlažnost zemljišta i sprečio rast korova. Važno je obezbediti dovoljno svetlosti i vode tokom celog perioda rasta da bi se postigao optimalan rast i razvoj krtola.
Podmlađivanje
Biljka se može podmladiti procesom presađivanja, koje se obično sprovodi kada je biljka stara i počnu da se javljaju problemi sa rastom ili plodonosom. Presađivanje se najčešće vrši u proleće, kada su uslovi za rast biljaka najpovoljniji. Proces presađivanja podrazumeva izvlačenje stare biljke iz zemlje i sadnju novih sadnica na novoj lokaciji, koristeći reznice ili korene sadnica koje su se razvile na stolonima. Ključno je osigurati da nova biljka ima dovoljno prostora za rast i da je zasađena u dobro pripremljenom zemljištu koje je bogato hranljivim materijama.
Proređivanje
Proređivanje krompira nije neophodno kao kod drugih biljaka, jer se krompir uzgaja iz krtola. Krtole se sade na određenu dubinu u tlu i ostavljaju da rastu i razvijaju nove biljke. Međutim, ako se krompir uzgaja u manjim količinama, krtole se mogu posaditi razmaknuto da bi se obezbedilo dovoljno prostora za rast svake krtole.
Orezivanje
Krompir ne zahteva posebnu negu u smislu rezidbe. Nije potrebno rezati listove ili oblikovati biljku. Jedino što može biti problematično je korov koji može uticati na veličinu krtola. Iako se herbicidi mogu koristiti za suzbijanje korova, takav pristup nije preporučljiv iz zdravstvenih razloga i za ljudsku ishranu. Umesto toga, preporuča se mehaničko uklanjanje korova. Takođe, krompir se može prekriti slamom da bi se sprečio rast korova, koji neće štetiti razvoju krompira.
Zaštita od vetra
Krompir, iako raste u zemlji, ne podnosi jak vetar tokom vegetacije jer može oštetiti listove i uticati na rast krtola. Ako se biljke gaje na otvorenim površinama, preporuča se da ih zaštitite od vetra postavljanjem zaštitnih mreža ili stubova. Takođe, biljke se mogu premestiti u hlad ili pored drugih biljaka radi zaštite od vetra.
Priprema za narednu sezonu
Da bi zemljište sledeće godine bilo spremno za sadnju krompira, potrebno je izvršiti određene pripreme u zimskom periodu. Prvo treba ukloniti ostatke biljaka i korova i očistiti zemljište. Zatim ga treba temeljno iskopati da bi se poboljšala ventilacija i drenaža. Dodavanje hranljivih sastojaka zemljištu kao što su kompost ili stajsko đubrivo je takođe važno jer će poboljšati kvalitet zemljišta i podstaći optimalan rast krompira.
Takođe, treba imati na umu da krompir preferira zemljište sa adekvatnom količinom humusa i organske materije. Ako je zemljište kiselo, treba ga neutralisati dodavanjem krede ili dolomitnog brašna.
Takođe se preporuča da se zemljište prekrije slamom ili lišćem da bi se zaštitilo od hladnoće i smrzavanja tokom zime. Neophodno je održavati vlažnost zemljišta, provetravati ga i po potrebi redovno zalivati.
Bolesti
Krompir je podložan raznim bolestima koje mogu negativno uticati na rast i prinos biljke. Najčešća bolest je peronospora, koja nastaje usled prekomerne vlage u zemljištu. Fusarium i Verticillijum su gljivice koje se pojavljuju usled preteranog zalivanja i nedostatka adekvatne drenaže. Prevencija bolesti uključuje pravilno zalivanje, dobru drenažu i uklanjanje korova. U slučaju bolesti neophodna je primena fungicida da bi se sprečilo širenje i uništavanje biljke.
Peronospora
Peronospora je gljivična bolest koja napada listove krompira. Prepoznaje se po tamnim flekama koje se pojavljuju na listovima i postepeno se šire. Izaziva sušenje i lomljenje listova. Peronospora može izazvati značajan gubitak prinosa i uništavanje useva. Preventivne mere uključuju upotrebu fungicida, kontrolu zalivanja i obezbeđivanje dobre drenaže zemljišta.
Krompirova buđ
Fusarium je grupa gljiva koja napada korenje, stabljike i plodove krompira. Bolesti uzrokovane Fusariumom mogu se manifestovati kao buđ na korenu, stabljici i plodovima. Pojavljuju se u uslovima visoke vlažnosti zemljišta i stresa biljaka. Simptomi uključuju smeđe do crne fleke na korenu, stabljikama i sušenje i truljenje plodova. Buđ je teško tretirati i može izazvati gubitak useva. Prevencija uključuje korišćenje zdravog semena, održavanje adekvatne vlage u zemljištu i smanjenje stresa biljaka.
Verticilijum
Verticillaris je gljivica koja može oštetiti krompir i druge biljke, izazivajući bolest poznatu kao verticilijum. Manifestuje se žućenjem i sušenjem listova i sušenjem cele biljke. Gljiva se prenosi kroz zemljište i može se pojaviti tokom vegetacije. U teškim slučajevima, može da dovede do smrti biljke. Prevencija uključuje korišćenje zdravog semena i izbegavanje sadnje na mestima sa istorijom sličnih problema. Ako se bolest pojavi, potrebno je ukloniti zaražene biljke i tretirati tlo fungicidima.
Koncentrična pegavost lista
Koncentrična pegavost lista (lat. Alternaria solani) je gljivičasto oboljenje, koje se ispoljava u vidu pega na donjim listovima žbuna biljke. Pege koje se javljaju su male, sa koncentričnim krugovima, a kasnije postaju smeđe, pa i crne. Bolest može i da napadne krtole, kada se na njihovoj površini javljaju udubljenja sa tamnijim mrljama, ispod kojih meso postaje suvo i mrvi se. Kao mera zaštite mogu se upotrebiti fungicidi poput Ortive, koja se primenjuje preventivno u periodima kada postoji najveća opasnost od javljanja bolesti. Izbor tolerantnih sorti, zdravog sadnog materijala i plodored mogu se isto koristiti kao metodi prevencije protiv koncentrične pegavosti.
Prašna krastavost
Prašna krastavost (lat. Spongospora subteranea) se ispoljava isključivo na podzemnom delu biljke krompira, kada se na krtolama pojavljuju mali plikovi koji su svetliji od ostatka kore. Kako bolest utiče na koru, koja se suši i puca, sorte koje imaju tanju koru su obično jače zahvaćene. Prašna krastavost ne utiče na prinos, koliko na kvalitet krtola, a može i da zahvati i koren. Najbolje mere prevencije bolesti su uzgoj otpornih sorti, plodored, kao i upotreba zdravog sadnog materijala. Ukoliko je bolest uočena na zemljištu, najbolje je izbegavati tu podlogu i ne saditi krompir na njoj u narednih 5 do 6 godina.
Štetočine
Krompir je podložan napadima raznih štetočina, među kojima su najčešće krompirov moljac, krompirova grinja, krompirova lisna grinja i krompirova lišajeva grinja. Sve ove štetočine mogu naneti značajnu štetu biljkama, pa ih je važno prepoznati i blagovremeno reagovati kako bi se šteta ograničila.
Krompirova zlatica
Krompirova zlatica (lat. Leptinotarsa decemlineata) je insekt koji napada krompir. Hrani se listovima i krtolama krompira, što može da dovede do smanjenja prinosa i kvaliteta krompira. Zlatica se brzo razmnožava i može se proširiti na različite kulture krompira. Vidljiva su jaja, larve i odrasli insekti. Najčešći metod kontrole je upotreba hemijskih sredstava kao što su insekticidi, ali postoje i druge metode kao što su upotreba prirodnih neprijatelja ili mehaničko uklanjanje i spaljivanje zaraženog biljnog materijala.
Krompirov moljac
Krompirov moljac (lat. Phthorimaea operculella) je leptir koji napada krompir. Njegove larve se hrane listovima krompira, što može naneti veliku štetu usevu. Tokom razvoja, larve luče sluz što otežava proces žetve. Takođe, mogu proizvesti izmet koji može dovesti do truleži gomolja. Kontrola ovog štetočina se obično sprovodi insekticidima ili biološkim metodama kao što su parazitoidni insekti ili bakterije.
Krompirova grinja
Krompirova grinja (lat. Potato psillid) je mala štetočina koja napada listove krompira. Hrani se biljnim sokovima, što rezultira deformacijom i sušenjem listova i smanjenjem prinosa. Ova štetočina takođe može preneti bolesti kao što je "I" virus koji može naneti značajnu štetu krompiru. Prevencija uključuje pravilnu negu biljaka i upotrebu insekticida po potrebi. Redovni pregled biljaka i uklanjanje simptoma infekcije su važni da bi se šteta svela na minimum.
Krompir lišajeva grinja
Krompirova lišajeva grinja (lat. Liriomiza huidobrensis), poznata i kao krompirova bušilica, je štetočina koja napada krompir i druge biljke iz porodice pomagača. Ova grinja se hrani listovima biljaka, izazivajući rupe i žutilo lišća. U težim slučajevima, štetočine mogu potpuno uništiti lišće, što rezultira smanjenjem prinosa. Takođe, grinje se brzo razmnožavaju i mogu se proširiti na druge biljke u bašti. Redovni pregled biljaka i uklanjanje zaraženih delova je važan za sprečavanje oštećenja. Postoje i hemijski insekticidi koji se mogu koristiti za suzbijanje ove štetočine.
Lisne vaši
Lisne vaši (lat. Myzus persicae) su na našim podnebljima najčešći prenositelji virusa kod biljaka. U pitanju su sitni insekti koji mogu biti različitih boja, poput zelene, žute i smeđe, čija veličina ne prelazi 5 mm. Mogu da utiču na biljku na direktan način, hraneći se listovima i krtolama, ali i na indirektan način, prenošenjem različitih virusnih oboljenja. Za prevenciju se koriste insekticidi, a u slučaju napada štetočine, biljka se tretira 3 do 4 puta, dok se zaraza uspešno ne smanji.
Upotreba krompira
Krompir je jedna od najvažnijih i najrasprostranjenijih povrtarskih kultura u svetskim razmerama. Smatra se ključnim izvorom hrane u mnogim zemljama i koristi se na različite načine u kuvanju i ishrani. Može se poslužiti kao prilog, koristiti u salatama, kao sastojak jela ili kao samostalno jelo. Krompir se takođe koristi u industriji alkoholnih pića, prehrambenoj industriji i farmaceutskoj industriji. Uzgajanje krompira je jednostavno, a biljka je otporna na različite vremenske uslove. Upotreba krompira ima dugu istoriju, budući da je biljka prvi put uzgajana u Andima pre više od 8.000 godina.
Vađenje
Krompir se obično vadi tokom leta ili rane jeseni, u zavisnosti od sorte i klimatskih uslova. Vađenje krompira može se vršiti ručno ili mehaničkim sredstvima. Pre berbe, važno je ukloniti svu vegetaciju i listove oko krtola da bi se sprečilo kvarenje. Rane sorte krompira mogu se brati 60 - 70 dana nakon sadnje, a kasnije 100 - 120 dana.
Vađenje krompira počinje kada se krtole malo odvoje od zemlje i kada su dovoljno čvrste. U slučaju biljaka sa velikom količinom zelenih listova preporučljiva je hemijska obrada da bi se ubrzao proces sušenja. Kombajni su često korišćeni alati za brzo i efikasno vađenje krompira, sortiranje po veličini i stavljanje u kontejnere ili transportna vozila.
Sušenje
Sušenje krompira je postupak koji produžava vek trajanja ovog povrća. Krompir se pre sušenja mora izvaditi iz zemlje, dobro oprati i sortirati po veličini i kvalitetu, a ukloniti manje ili oštećene krtole.
Nakon sortiranja, krompir se stavlja na sušenje. Postoji nekoliko metoda sušenja, kao što je sušenje na suncu, u prostoriji za sušenje ili korišćenjem toplog vazduha. Sušenje na suncu je najčešća metoda, ali može biti neefikasna u kišnim ili hladnim vremenskim uslovima. Sušenje u sušari ili korišćenje toplog vazduha je brže i efikasnije, ali zahteva posebne mašine ili dehidratore.
Proces sušenja traje od nekoliko sati do nekoliko dana, u zavisnosti od metode i uslova. Krompir je potrebno redovno okretati kako bi se postiglo ravnomerno sušenje, a proces je završen kada su krtole dovoljno tvrde i imaju malo vlage. Osušeni krompir se čuva u prozračnim vrećama ili kontejnerima na hladnom i suvom mestu i može da traje nekoliko meseci. To ga čini idealnim za dugotrajno skladištenje i transport.
Skladištenje
Nakon berbe, krompir se odmah pregleda radi odvajanja starih, oštećenih, obolelih i spljoštenih krtola. Krompir se zatim skladišti u podrume, ostave i posebna podna skladišta sa pregradama na optimalnoj temperaturi skladištenja. Tokom skladištenja potrebno je redovno proveravati krtole i obezbediti provetravanje korišćenjem toplog spoljašnjeg vazduha oko 12 - 18°C i visoke relativne vlažnosti vazduha od 85 - 95%.
Da bi se zadržao kvalitet krompira, potrebno je sprovesti postupak "tretiranja" krtola tokom punjenja magacina, koji obično traje 2 - 3 nedelje. Posle "tretmana" krompir se hladi prema nameni. Semenski krompir se čuva na 2 - 4°C, industrijski krompir na 7 - 10°C, konzumni krompir do 3 meseca na 5 - 7°C, a do 6 meseci na 3 - 4°C.
Međutim, ako je skladište loše izolovano, temperatura krompira može pasti na 2 - 3°C, što rezultira slatkim krtolama. Da bi se uklonio ovaj nepoželjni šećer, krompir se zagreva i drži na temperaturi 15 - 20°C 14 dana. Krtole će aktivno disati i trošiti šećer, što će rezultirati krompirom koji je ponovo pogodan za konzumaciju.
Ishrana
Krompir je izuzetno popularan sastojak u kuvanju širom sveta. Bez obzira na način pripreme - kuvano, pečeno ili na neki drugi način - daje puno energije i hranljivih materija. Krompir se lako priprema i prilagođava raznim receptima.
Pečeni krompir, isečen na kriške ili oblikovan u kuglice, može se poslužiti kao prilog uz meso ili ribu. Pire krompir je omiljeni prilog uz jela od mesa ili kada se spremaju mesne supe. Kuglice od krompira, koje se mogu premazati brašnom ili prezlom, mogu se peći i poslužiti uz jela od mesa ili ribe. Može se koristiti i kao sastojak u salatama, na primer u salati od krompira.
Krompir je takođe osnova za popularna alkoholna pića poput votke i rakije. Rakija od krompira je poznata po karakterističnom, zemljanom ukusu i može se konzumirati u čistom stanju ili kao sastojak raznih koktela.
Proces proizvodnje alkoholnih pića od krompira počinje kuvanjem krompira u vodi, nakon čega se pretvara u skrob koji se koristi za proizvodnju alkohola. Zatim se skrob pomeša sa šećerom i vodom i ostavi da fermentiše. Fermentacija traje oko nedelju dana, nakon čega sledi filtracija i destilacija. Destilacija se obično vrši dva puta kako bi se postigla željena čistoća i jačina pića. Nakon destilacije, rakija se flašira i ostavlja da odleži nekoliko nedelja do nekoliko meseci pre konzumiranja.
Lekovitost
Krompir se koristi i u medicini zbog svoje lekovitosti i sposobnosti da spreči razne bolesti. Pre svega, krompir sadrži vlakna koja pomažu u regulisanju varenja i sprečavanju zatvora. Takođe je bogat mineralima kao što su kalijum i magnezijum koji pomažu u regulisanju krvnog pritiska.
Krompir takođe ima antiinflamatorna svojstva koja mogu doprineti lečenju reumatoidnog artritisa i osteoartritisa, iako su potrebna dalja istraživanja da bi se ova svojstva potvrdila.
Takođe se koristi u obliku losiona, obloga ili kupki za lečenje kožnih problema kao što su ekcem, akne i promrzline, kao i kao prirodni lek za ublažavanje bolova u leđima i glavobolje.
Zanimljivosti
Iako postoje mnoge spekulacije vezane za domestifikaciju krompira, kao na primer da potiče sa arhipelaga Čiloe, u 2005. godini je ustanovljeno da sve sorte krompira potiču od domestifikacije koja se desila pre 8.000 godina, na područjima južnog Perua i zapadne Bolivije.
Procenjuje se da u Peruu postoje više od 3000 različitih vrsta krompira, od kojih se neke ne mogu uzgajati van ove države, zbog specifičnih uslova u kojima se gaje u ovoj zemlji.
Krompir su iz Južne Amerike u Evropu doneli Španci u 16. veku, gde je bio uzgajan na ostrvima, a kasnije se proizvodnja proširila i na kontinentalni deo.
Evropljani nisu odmah prihvatili uzgoj krompira za ishranu, te se na početku se krompir koristio za stočnu hranu. U Francuskoj je na primer uzgoj krompira bio zabranjen, jer se smatralo da može da izazove leprozu. Kasnije je krompir imao veliku ulogu u borbi protiv gladi u Francuskoj u godinama neposredno pre revolucije.
S druge strane, u Irskoj je u 17. veku bolest uništila useve krompira koji je bio glavni izvor hrane u toj zemlji, što je dovelo do ogromnih posledica i gladovanja irskog naroda (The Great Famine).
Krompir ima veliki značaj u svakodnevnoj ishrani, te je Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) proglasila 2008. godinu kao Međunarodnu godinu krompira.
U prošlosti je krompir bio značajan ne samo za ishranu, već i za kraljevsku modu. Cvet krompira je postao popularan u modi, nakon što je francuska kraljica Marija Antoaneta počela da ga koristi kao ukras za svoju odeću.
Zanimljivo je i da se krompirom mogu otkloniti fleke od masti ili spanaća, a može se koristiti i za čišćenje srebrnina, kao i otklanjanje tragova znoja sa odeće
Još jedna zanimljivost je da je krompir prva hrana koja je bila uzgajana u svemiru, kada su 1995. godine, biljke krompira bile ponesene na svemirskoj letelici Kolumbija.
Naučnici tvrde da ukoliko biste svakog dana samo jeli krompir, a unosili i određene doze mleka i putera, da biste imali skoro sve nutrijente koji su neophodni telu.
Danas se krompir i dalje smatra važnom hranom, iako se sunčev koren ili čičoka sve više koristi kao zdravija zamena za krompir.
Foto: Couleur / Pixabay
Ostavite odgovor