Krompir (lat. Solanum tuberosum) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae), koja se u povrtarstvu uzgaja kao jednogodišnja i pripada vrsti skrivenosemenica. Latinsko ime krompira potiče od podzemnog dela biljke (tuber) koja predstavlja vrstu krtole. Upravo se reč krompir može odnositi na biljku, ali i na jestivu krtolu.
Koren krompira prodire do 1 m dubine, vretenast je ili žiličast. Uglavnom je slabije razvijen, sa smanjenom sposobnošću upijanja. Stabljika krompira je nadzemna i podzemna. Nadzemna stabljika može da raste do visine od jednog metra, zelena je i obrasla dlačicama. Broj stabljika jedne biljke varira u zavisnosti od sorte, vremenskih uslova i veličine posađenih krtola. S druge strane, na završecima podzemne stabljike se javljaju zadebljanja, odnosno već pomenute krtole, koje mogu biti duguljastog, ovalnog, bubrežastog ili loptastog oblika. Kora krtole je bele, žute ili crvene boje. Listovi koje se javljaju na stabljici su deljeni perasto i naizmenično su postavljeni.
Cvetovi biljke krompira su bele, ružičaste, plave ili crvene boje. Kada je kora krtole bele boje, onda su cvetovi takođe beli, a ukoliko su obojeni, onda krtola često ima crvenkastu koru. Cvetovi imaju prašnike izrazito žute boje, sa krunicom i čašicama sa po pet listića. Ipak, mnoge sorte koje se uzgajaju nemaju cvetove ili su cvetovi sterilni, a krompir se uglavnom razmnožava vegetativno. Iako se često krtola smatra plodom krompira, plod zapravo predstavljaju, sa botaničke tačke gledišta, žućkasto-zelene bobice koje podsećaju donekle na paradajz. Nisu jestive, razvijaju se nakon cvetanja i u njima se nalazi do 300 semenki.
Krompir potiče iz Južne Amerike, tačnije sa Anda, gde je počeo da se uzgaja oko 6.000 godina pre nove ere, odakle su ga Španci vekovima kasnije doneli u Evropu. U početku, poljoprivrednici nisu dobro prihvatili uzgajanje krompira. Ipak, kasnije je postao jedna od osnovnih i nezamenljivih namirnica u ishrani u raznim delovima sveta, te je danas četvrti po veličini usev na svetu, odmah iza kukuruza, pšenice i pirinača.
Sorte krumpira
Postoje različite vrste krompira, koje su rezultat nekoliko vekova selektivnog uzgoja, a sve vode poreklo iz južnog Čilea.
Vrste krompira se dele po boji kore krtole na bele, crvene i žute.
Druga podela je prema dužine vegetacije, pa se tako krompiri dele na rane sorte (od 60 do 80 dana) poput Kleopatre i Jerle (Jaerla), srednje rane sorte (od 80 do 100 dana) kao što je Monalisa, srednje kasne vrste (od 100 do 120 dana) u koje spadaju Desire i Kondor, i kasne sorte (do 150 dana) poput Agrije. Vrste krompira koje spadaju u sorte sa ranom vegetacijom se uglavnom koriste kao sveže povrće, dok se kasne vrste ostavljaju na čuvanje.
Prema načinu upotrebe, vrste krompira se dele na stolne, koje se koriste u ishrani, industrijske, koje sadrže 18% i više skroba, stočne, i univerzalne sorte. Iako se u svetu gaji preko 5.000 različitih vrsta krompira, ispod izdvajamo neke od najrasprostranjenijih vrsta krompira.
Anais
Spada u najranije vrste krompira koje su dostupne na tržištu, tako da se često karakteriše kao najpopularniji prolećni i letnji krompir u Evropi. Krompiri ove sorte su tvrdi, okruglog ili ovalnog oblika, a kora i meso im je žute boje.
Tiamo
Ova sorta pripada ranim vrstama krompira, sa dužinom vegetacije od 90 dana. Krtole su duguljaste i ovalne, sa crvenom korom i mesom žute boje. U pitanju je krompir vlažne, voštane strukture koji je i prilično tvrd. Obično se jede kao mladi krompir i pogodan je za kuvanje i pečenje.
Red Scarlet
Još jedna rana sorta koja se jede kao mladi krompir i veoma je rasprostranjena u našim predelima. Ova vrsta daje dobre prinose, a krtole su duguljaste, ovalne i imaju crvenu koru, sa žutim mesom. Pogodan je za kuvanje i sa korom, a često se i upotrebljava za pravljenje krompir salate.
Jerla
Pripada ranim vrstama krompira, te se neretko kupuje i kao mladi krompir. Odlikuju je krupne, okrugle krtole sa žutom korom i svetlo žutim mesom. U pitanju je veoma prinosna sorta, koja dobro podnosi mraz, sa niskim do veoma niskim sadržajem suve materije.
Kleopatra
U pitanju je rana sorta krompira, sa krtolama koje su ovalnog oblika i bledo-žutog mesa. Biljka ove sorte ima svetle, crveno-ljubičaste cvetove. Veoma je pogodna za preradu u čips i pomfrit.
Monalisa
Ova sorta pripada srednje ranim vrstama. Krtole su duge, ovalne i glatke, a meso žuto. Često se upotrebljava, jer je pogodna za pečenje u rerni ili kao dodatak salatama.
Liseta
Spada u srednje rane sorte, sa vegetativnim periodom od 95 do 100 dana. Krtole su krupnije, ovalne i duguljaste, sa svetlo žutom korom i mesom. Obično se javljaju 12 krtola po biljci, a pogodna je za uzgajanje na raznim podnebljima, jer dobro podnosi sve vremenske uslove i sušu. S obzirom na voštanu, vlažnu strukturu i prilično tvrdo meso, posebno je pogodna vrsta za pečenje u pećnici i pravljenje pomfrita. Takođe, može i da se duže čuva za zimnicu.
Desire
Desire spada u srednje kasne sorte i veoma je adaptivna vrsta. Krtole su ovalne, dugačke, sa korom koja je crvenkaste boje, dok je meso svetlo žuto. Ova vrsta je veoma otporna na sušne uslove. Često se koristi za kuvanje, pečenje i pravljenje pomfrita.
Dido
Srednje kasna sorta, vegetativnog perioda od 110 do 115 dana. Krtole su krupnije, okruglog ili ovalnog oblika, sa mesom bele boje. Prinos ove vrste je prilično velik, a koristan je za dugo čuvanje i svežu potrošnju. Ne raskuvava se i ne menja boju nakon kuvanja, a dobar je i za pečenje.
Romano
Pripada srednje kasnim sortama. Odlikuje ga crvena boja kore, a meso mu je belo, sa velikim krtolama, okruglog ili ovalnog oblika. Ova vrsta ima široku primenu u ishrani, te je pogodna i za kuvanje, pečenje, pravljenje pomfrita i čipsa. Može da se i čuva za zimnicu.
Margarita
U pitanju je srednje kasna sorta, koja se uglavnom koristi za svežu upotrebu, ali se i dobro skladišti. Ova sorta ima visok prinos, sa u proseku deset krtola po biljci, koje su ovalnog oblika, sa svetlo-žutom korom. Pogodan je za kuvanje, a boja mesa ne menja boju nakon što se skuva.
Kondor
Krtole sorte Kondor su velike, ovalne i duguljaste, sa crvenom korom i bledo žutim mesom. Veoma je pogodna za pečenje i kuvanje, a koristi se i za industrijsku preradu.
Agrija
Spada u kasne sorte, sa krtolama koje su duguljastog i ovalnog oblika. Kora i meso su žute boje. Koristi se u ishrani, kao i u industrijskoj upotrebi.
Slatki krompir (batat), iako u nazivu ima reč krompir, zapravo i ne pripada toj porodici.
Sadnja krompira
Pre nego što se krompir posadi, neophodno je pažljivo odabrati seme, odnosnu krtolu. U slučaju masovnije proizvodnje, potrebno je da se izabere seme od proverenih proizvođača, dok se u uslovima manje proizvodnje u vrtovima, dobri rezultati postižu i bez toga. Seme (krtola) bi trebala da ima prečnik od oko 4 cm.
Takođe, za krompir je potrebno odabrati odgovarajuću podlogu za sadnju i zatim je pripremiti. U pripremu zemljišta spada oranje i đubrenje koje se obavlja na jesen, ali i neposredno pred sadnju. Zemljište se obrađuje na način koji je prilagođen veličini semena. Na primer, u slučaju da je seme koje se sadi sitnije, zemlja treba više da se usitni da bi nicanje bilo ravnomerno.
Vreme sadnje
Na našim prostorima se krompir uzgaja od početka marta pa sve do polovine maja, a vreme sadnje uglavnom zavisi od više faktora kao što su vrsta zemljišta, vremenski uslovi i područje na kojem se uzgaja. Sadnja najviše zavisi od temperature zemljišta koja treba biti oko 7°C, te zbog toga toliko varira vreme setve, jer zemljište dostiže tu temperaturu u različito vreme u zavisnosti od područja na kom se sadi krompir. U ravničarskim oblastima se uglavnom sadi od sredine marta, do početka aprila, u brdskim i planinskim predelima tokom celog aprila, a u južnijim delovima, setva se obavlja i ranije.
Odabir podloge za sadnju
Za krompir je potrebno odabrati odgovarajuću podlogu za sadnju i zatim je pripremiti. Najbolje uspeva u ravničarskim predelima, na tresetnom, humusnom, kao i peskovitom zemljištu. U pripremu zemljišta spada oranje i đubrenje koje se obavlja na jesen, ali i neposredno pred sadnju. Zemljište se obrađuje na način koji je prilagođen veličini semena. Na primer, u slučaju da je seme koje se sadi sitnije, zemlja treba više da se usitni da bi nicanje bilo ravnomerno.
Uzgoj u bašti
Dubina na kojoj se sadi seme krompira, odnosno krtola, zavisi od njene krupnoće, vrste zemljišta, ali i klimatskih uslova područja na kojima se uzgaja krompir. Uglavnom se sadi na dubini od oko 6 cm, pogotovo kad je u pitanju sadnja na velikim površinama na otvorenom i u tom slučaju se setva obavlja mašinskim putem. Za sadnju se uglavnom koriste zdrave i neoštećene krtole, koje se sade na razmaku od 25 do 35 cm u redovima, a između redova se ostavlja prostor od 50 do 60 cm.
Kada je u pitanju rana proizvodnja krtola, obično se krtole naklijavaju. Naklijavanje krtola znači da se čeka da većina okaca na krtoli proklija i da čvrste zelene klice, a ovako naklijala krtola se sadi u dovoljno toplo zemljište. U slučaju da je krtola naklijala, period sadnje se skraćuje za 14 dana. Krompir je moguće saditi uspešno i u baštama, kada se takođe sadi u redovima.
Uzgoj u stakleniku
Krompir se sve više proizvodi na našim prostorima u staklenicima ili plastenicima, pre svega da bi povrtari mogli da već i tokom aprila i maja meseca počnu da prodaju mlade krompire. U tom slučaju se sa sadnjom počinje već u decembru i biraju se sorte sa kraćim periodom vegetacije. Priprema za sadnju u zaštićenom prostoru uključuje naklijavanje na optimalnim temperaturama između 12 i 15°C, kao i odabir kvalitetnih krtola, jer nije preporučljivo koristiti krtole iz prethodne godine. Kod uzgoja u stakleniku, naročito je bitno obratiti pažnju na to da su prinosi manji nego kad se krompir uzgaja na otvorenom.
Uzgoj u saksijama
Krompir je moguće uzgajati u kućnim uslovima, ne samo u baštama, već i u različitim posudama na balkonu, što predstavlja jednostavniji način. Prvo je potrebno nabaviti što veću posudu, zatim organski supstrat i kvalitetno seme (krtolu). Nakon toga, neophodno je položiti krompir na 5 do 10 cm organskog supstrata, a onda ga prekriti i zaliti. Nakon što listovi izrastu više od oko 15 cm, ponovo se dodaje supstrat kojim se prekrije biljka, tako da samo vire vrhovi listova. Ovaj postupak se ponavlja više puta, sve dok se posuda potpuno ne napuni, jer tako biljka može da stvara novo korenje i krtole, a i na taj način se sprečava da se previše razvije i da se pojave zelene krtole, koje nisu pogodne za upotrebu.
Tlo
Za uzgoj krompira najpogodnije je zemljište koje je propusno, rastresito, peskovito ili humusno i bogato mineralima. Bitno je da je zemljište dovoljno rastresito, jer se u suprotnom krtole ne mogu razvijati normalno, te se formiraju samo sitniji plodovi. Takođe, za uzgoj krompira nisu pogodna teška, močvarna zemljišta sa visokim nivoom podzemnih voda. Sadnjom krompira na previše vlažnom i hladnom zemljištu, usevi se izlažu raznim bolestima, a dolazi i do truljenja i izumiranja korenja. Kiselost zemljišta koja odgovara krompiru ima optimalnu pH vrednost od oko 5,4 - 6,5.
Klima
Za krompir su najpogodnije umerene temperatura, bez većih kolebanja tokom vegetativnog perioda, te dobro uspeva na umerenim i vlažnim podnebljima. Ukoliko se krompir uzgaja u uslovima koji su previše sušni, ili pak, isuviše vlažni, dolazi do raznih deformacija krtola. Da bi se zasadio krompir, neophodno je da minimalna temperatura zemljišta bude od 6 do 8°C. Krtole ne podnose negativne temperature, zbog toga što sadrže velike količine vode, a rast biljke prestaje na temperaturama nižim od 7°C. S druge strane, optimalna temperatura zemljišta za klijanje krtole je od 18 do 20°C, dok je najpovoljnija temperatura vazduha od 21 do 25°C. Ukoliko temperature pređu 30°C, krtole prestaju da rastu.
Uzgoj krompira
Životni ciklus krompira od klijanja do razvijanja novih krtola traje jedan vegetativan period, te se uzgaja kao jednogodišnja biljka.
Plodored
Gajenje krompira na istom mestu se obično izbegava, jer se na taj način izlaže bolestima i štetočinama, te se obično ponovo seje na starom mestu tek nakon 3 do 4 godine. U najpogodnije pretkulture spadaju boranija, grašak, razne vrste žitarica i trave. S druge strane, krompir kao pretkultura je pogodan za mnoge druge povrtarske kulture.
Kada su u pitanju kulture uz koje je dobro saditi krompir, tu spadaju grašak, patlidžan i neven, dok se paradajz, tikvice, maline i suncokreti obično izbegavaju. Ove kulture ne odgovaraju krompiru, ne zato što mu direktno štete, ali blokiraju svetlost od sunca koja je potrebna za rast biljke.
Zalivanje
Krompiru ne odgovara preveliko zadržavanje vlage, ali ga treba redovno zalivati. Tokom perioda vegetacije, dovoljno je 350 do 400 mm padavina,. U slučaju da su uslovi sušniji od toga, vlaga se nadoknađuje sa navodnjavanjem koje se sprovodi tri do pet puta u toku vegetativnog perioda.
Đubrenje
Da bi se osigurala što veće proizvodnja krompira, unosi se dosta hraniva u zemljište i primenjuju se đubriva organsko-mineralnog tipa. Kada je u pitanju prinos od 35 t/ha kod ranih sorta krompira, sa đubrenjem se dodaje 100-140 kg azota, 110-150 kg fosfora i 160-260 kg kalijuma, dok se kod kasnih vrsta dodaje nešto veća količina (140-200 kg azota, 110-150 kg fosfora i 200-350 kg kalijuma).
Uglavnom se primenjuje organsko đubrenje, za koje se koristi stajsko đubrivo, koje sadrži nabrojane elemente, a ono utiče na povećavanje sadržaja humusa u zemljištu i doprinosi bržem zagrevanju tla. Uz organsko đubrenje, upotrebljava se i mineralna ishrana koja utiče na povećanje roda. Ukoliko se koristi kombinacija ta dva tipa đubrenja, za željeni prinos od 30 t po hektaru, ukoliko je zemljište pođubreno sa 25 t/ha stajskog đubriva, dodaje se i 60-100 kg/ha fosfora, 60-80 kg/ha azota i 120-160 kg/ha kalijuma.
Krompir se uglavnom ne prihranjuje, jer se ovakvim načinom đubrenja obezbeđuju sva potrebna hraniva za neometan razvoj biljke.
Razmnožavanje
Krompir se može razmnožavati na dva načina. Prvi način je vegetativno razmnožavanje iz klice krtola, koje je najčešće. Drugi način je generativno razmnožavanje iz pravog semena, koje se uglavnom primenjuje kod uzgoja na područjima gde je dopremanje velike količine krtola veoma skupo ili teško
Održavanje i nega
Za održavanje i negu useva krompira se sprovodi međuredna kultivacija, ogrtanje, kao i uništavanje korova herbicidima, da bi se biljka zaštitila od raznih bolesti i štetočina.
Međuredna kultivacija
Međuredna kultivacja je jedna od mera nege se primenjuje neposredno nakon nicanja usev, ukoliko su zasađeni na laganijem zemljištu ili pre nicanja useva, ako je u pitanju teže zemljište. Sprovodi se da bi se krompir zaštitio od korova i stvaranja pokorice, usled većih količina padavina tokom proleća. Sa međurednom kultivacijom se razbija pokorica, koja otežava nicanje biljaka i utiče nepovoljno na prinose. Takođe, rastresa se površinski sloj zemljišta, čime se smanjuje isparavanje vode, što povoljno utiče na aktivnosti mikroorganizama u zemljištu i povećanje mineralizacije organske materije iz humusa.
Ogrtanje
Druga mera nege koja se koristi je ogrtanje krompira i sprovodi se kada biljka dostigne visinu od 15 do 20 cm, neposredno pre nego što se razviju krtole. Ukoliko se ne obavi na vreme, već na početku cvetanja, može doći do oštećenja delova biljke koji već imaju formirane krtole.
Uništavanje korova
Biljka krompira se takođe može štititi od korova upotrebom herbicida pre i posle sadnje, te pre i nakon nicanja. U korove koji se najčešće javljaju spadaju zubača, štir, pepeljuga i gorušica. Što se tiče rezidbe i skraćivanja listova, ove mere se obično ne primenjuju kod krompira.
Berba
Berba krompira se obavlja kada kora krtole dovoljno očvrsne i ne može lako da se skine. Ukoliko je deo biljke iznad površine (cima) razvijen i velike vegetativne mase kada treba da se vadi krompir iz zemlje, uklanja se košenjem ili hemijskim.
Berba se obavlja ručno ili uz pomoć plugova u slučaju male proizvodnje mladog krompira, a ukoliko je u pitanju proizvodnja na većim površinama, koriste se mašine predviđene za to (vadilice), koje može da vuče traktor. Takođe se koriste jednoredni ili dvoredni kombajni kojima se vade krtole i sortiraju po krupnoći.
Nakon vađenja se odvajaju krtole koje su oštećene, bolesne ili izgnječene, a ostale se skladište.
Skladištenje
Nakon berbe i odvajanja oštećenog, trulog ili bolesnog krompira, dobre krtole se čuvaju u podrumima, ostavama, ili pak odgovarajućim podnim skladištima na temperaturi od 2°C do 10°C. U zavisnosti od namene krompira, čuva se na različitim temperaturama, pa se tako semenski krompir čuva na temperaturama od 2 do 4°C, stolni ili konzumni krompir na temperaturi od 5 do 7°C i uz relativnu vlagu vazduha od 92 do 95 %, a industrijski na temperaturama od 7 do 10°C.
Veoma je važno čuvati ga na odgovarajućim temperaturama, te sprovoditi stalnu kontrolu i provetravanje tokom perioda skladištenja. U slučaju da temperatura na kojoj se krompir čuva nije odgovarajuća, dolazi do promene ukusa. Ako se temperatura previše spusti, do 2-3°C, krompir postaje sladak. Da bi krompir ponovo postao jestiv i da bi se nepoželjni šećer potrošio, neophodno je zagrejati ga i držati 14 dana na temperaturama od 15 do 20°C. U svim drugim slučajevima, nije preporučljivo dizati temperaturu, naročito iznad 22°C, jer se mogu proširiti bolesti.
Krompir tokom perioda skladištenja gubi od 1 do 5 % svoje mase, koja se smanjuje usled isparavanja vode
Bolesti
U neke od najčešćih bolesti koje napadaju biljku spadaju plamenjača krompira, koncentrična pegavost lista, kao i prašna krastavost. Ove bolesti kad se javljaju prilikom proizvodnje krompira i mogu dovesti do velikih troškova i gubitaka prinosa za uzgajivače.
Plamenjača krompira
Plamenjača krompira (Phytophthora infestans) je česta bolest koja napada krompir, nakon čeka krtole postaju neupotrebljive. Ispoljava se za vreme cvetanja u vidu žućkastih pega na listovima, koje kasnije postaju smeđe i uvećavaju se u slučaju velike vlažnosti vazduha. Na krtolama zaražene biljke se pojavljuju udubljenja plavo-smeđe boje. Da bi se plamenjača suzbila, neophodno je tretiranje biljke fungicidima, sistematičnim ili protektivnim.
Koncentrična pegavost lista
Koncentrična pegavost lista (Alternaria solani) je gljivičasto oboljenje, koje se ispoljava u vidu pega na donjim listovima žbuna biljke. Pege koje se javljaju su male, sa koncentričnim krugovima, a kasnije postaju smeđe, pa i crne. Bolest može i da napadne krtole, kada se na njihovoj površini javljaju udubljenja sa tamnijim mrljama, ispod kojih meso postaje suvo i mrvi se. Kao mera zaštite mogu se upotrebiti fungicidi poput Ortive, koja se primenjuje preventivno u periodima kada postoji najveća opasnost od javljanja bolesti. Izbor tolerantnih sorti, zdravog sadnog materijala i plodored mogu se isto koristiti kao metodi prevencije protiv koncentrične pegavosti.
Prašna krastavost
Prašna krastavost (Spongospora subteranea) se ispoljava isključivo na podzemnom delu biljke krompira, kada se na krtolama pojavljuju mali plikovi koji su svetliji od ostatka kore. Kako bolest utiče na koru, koja se suši i puca, sorte koje imaju tanju koru su obično jače zahvaćene. Prašna krastavost ne utiče na prinos, koliko na kvalitet krtola, a može i da zahvati i koren. Najbolje mere prevencije bolesti su uzgoj otpornih sorti, plodored, kao i upotreba zdravog sadnog materijala. Ukoliko je bolest uočena na zemljištu, najbolje je izbegavati tu podlogu i ne saditi krompir na njoj u narednih 5 do 6 godina.
Štetočine
Biljka krompira je podložna i napadima određenih vrsta štetočina, poput krompirove zlatice i lisne vaši.
Krompirova zlatica
Krompirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata) je najčešća, ali i najopasnija štetočina krompira na koju nije otporna nijedna sorta. Najopasniji stadijum krompirove zlatice je larva ružičaste boje koja izjeda list, te je neophodna pravovremena prevencija. Ukoliko se krompir uzgaja na manjim područjima, može se vršiti sakupljanje larvi i odraslih jedinki (mehaničko suzbijanje). Za suzbijanje se preporučuje i upotreba insekticida, ili u slučaju da je krompirova zlatica postala otporna na njih, koriste se i bioinsekticidi.
Lisne vaši
Lisne vaši (Myzus persicae) su na našim podnebljima najčešći prenositelji virusa kod biljaka. U pitanju su sitni insekti koji mogu biti različitih boja, poput zelene, žute i smeđe, čija veličina ne prelazi 5 mm. Mogu da utiču na biljku na direktan način, hraneći se listovima i krtolama, ali i na indirektan način, prenošenjem različitih virusnih oboljenja. Za prevenciju se koriste insekticidi, a u slučaju napada štetočine, biljka se tretira 3 do 4 puta, dok se zaraza uspešno ne smanji.
Upotreba krompira
Krompir je veoma hranljiva, neizostavna namirnica u ljudskoj ishrani i četvrta po rasprostranjenosti proizvodnje, nakon kukuruza, pšenice i pirinča. Bogat je belančevinama i vitaminima iz C, B, PP i K grupe. Takođe, ima i ograničenu upotrebu u zdravstvene svrhe.
Zdravlje
Primena krompira u medicini nije velika, ali on ipak poseduje određena lekovita dejstva. Kaže se da može da sprečava izbijanje plikova nakon opekotine, te da žvakanje sirovog krompira pomaže trudnicama sa mučninom.
Naročito je značajan sok od krompira, koji, prema istraživanja nemačkih i austrijskih naučnika, može povoljno da utiče na probleme sa želucem, da ublažuje žgaravicu i probavne smetnje. Ova dejstva potiču od alkaloida iz krompira koji mogu da neutrališu želudačnu kiselinu. Takođe, smatra se da sok krompira može da pomogne kod reume i artritisa
Krompir sadrži vitamine C i B6 koji pomažu u jačanju imuniteta.
Kuhinja
U ishrani se krompir koristi kuvan ili pečen, jer je sirov krompir blago otrovan.
Jedna od veoma popularnih namirnica od krompira je čips, koji se dobija tako što se odstrani skrob, krompir iseče na tanke listiće i ispeče na vrelom ulju. Takođe se industrijski prerađuje u brašno, ljuspice ili granule, koje se u ishrani koriste za omekšavanje različitih vrsta dezerta, kao i zgušnjavanje sosova. Još jedna upotreba u ishrani je vezana za alkoholna pića, jer se krompir koristi za pravljenje nekih od popularnih pića kao što su vodka i akvavit.
Kao jedna od najznačajnijih namirnica, krompir ima široku primenu u ishrani. Koristi se kao odgovarajuća zamena za hleb, pirinač ili testeninu. Krompir je moguće kuvati, peći ili pržiti u fritezi, u zavisnosti od jela koje se priprema.
Pre korišćenja, obično se oguli i opere, a zatim može da se potopi u hladnu vodu pre kuvanja. Ukoliko se krompir sa korom potopi, mnoge hranljive materije se rastvaraju. Takođe je, bolje kuvati ga sa korom umesto oguliti, jer se mnogi hranljivi sastojci nalaze u tom delu krompira, te se guljenjem oni gube. Uglavnom se seče na štapiće, kocke ili kriške.
Služi se ili kao samostalno jelo, u salatama, kao prilog mesu i ribama, ili kao dodatak u supama i čorbama. Od začina za krompir se uglavnom koristi so, biber, vegeta, te različite vrste biljnih začina.
Zanimljivosti
Iako postoje mnoge spekulacije vezane za domestifikaciju krompira, kao na primer da potiče sa arhipelaga Čiloe, u 2005. godini je ustanovljeno da sve sorte krompira potiču od domestifikacije koja se desila pre 8.000 godina, na područjima južnog Perua i zapadne Bolivije.
Procenjuje se da u Peruu postoje više od 3000 različitih vrsta krompira, od kojih se neke ne mogu uzgajati van ove države, zbog specifičnih uslova u kojima se gaje u ovoj zemlji.
Krompir su iz Južne Amerike u Evropu doneli Španci u 16. veku, gde je bio uzgajan na ostrvima, a kasnije se proizvodnja proširila i na kontinentalni deo.
Evropljani nisu odmah prihvatili uzgoj krompira za ishranu, te se na početku se krompir koristio za stočnu hranu. U Francuskoj je na primer uzgoj krompira bio zabranjen, jer se smatralo da može da izazove leprozu. Kasnije je krompir imao veliku ulogu u borbi protiv gladi u Francuskoj u godinama neposredno pre revolucije.
S druge strane, u Irskoj je u 17. veku bolest uništila useve krompira koji je bio glavni izvor hrane u toj zemlji, što je dovelo do ogromnih posledica i gladovanja irskog naroda (The Great Famine).
Krompir ima veliki značaj u svakodnevnoj ishrani, te je Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) proglasila 2008. godinu kao Međunarodnu godinu krompira.
U prošlosti je krompir bio značajan ne samo za ishranu, već i za kraljevsku modu. Cvet krompira je postao popularan u modi, nakon što je francuska kraljica Marija Antoaneta počela da ga koristi kao ukras za svoju odeću.
Zanimljivo je i da se krompirom mogu otkloniti fleke od masti ili spanaća, a može se koristiti i za čišćenje srebrnina, kao i otklanjanje tragova znoja sa odeće
Još jedna zanimljivost je da je krompir prva hrana koja je bila uzgajana u svemiru, kada su 1995. godine, biljke krompira bile ponesene na svemirskoj letelici Kolumbija.
Naučnici tvrde da ukoliko biste svakog dana samo jeli krompir, a unosili i određene doze mleka i putera, da biste imali skoro sve nutrijente koji su neophodni telu.
Foto: Couleur / Pixabay
Ostavite odgovor