Jabuka (lat. Malus) je biljka koja pripada familiji ruža (Rosaceae), a koja obuhvata više od 60 priznatih sorti voća kao što su jagoda, kupina, malina, kajsija, trešnja, šljiva, kruška i badem. Domaća jabuka (lat. Malus domestica) kakvu poznamo danas nastala je ukrštanjem divlje jabuke (lat. Malus silvestris) sa vrstama Malus orientalis, Malus sieversii, Malus baccata i Malus fusca.
Gaji se širom sveta i listopadno je drvo poznato po svojim jestivim plodocima. Poreklo vuče iz centralne Azije odakle potiče njen divlji predak Malus sieversii. Uzgajaju se hiljadama godina u Evropi i Aziji, a u Severnu Ameriku su ih doneli evropski kolonisti. Imaju mitološki i verski značaj u mnogim kulturama uključujući evropske hrišćanske tradicieje, Grčku i Norvešku.
Jabuka se gaji iz semena i tako se dobivaju velika stabla, Uopšteno, sorte jabuka se razmnožavaju kalemljenjem na podloge za sadnju čime se kontroliše velicčina stabla. Poznato je više od deset hiljada sorti jabuke koje se razlikuju po karakteristikama, a različite sorte gaje se za različite namene i ukuse, uključujući proizvodnju i kuvanje. Biljka je podložna brojnim bakterijskim i gljivičnim oboljenjima, ali većina se može suzbiti neorganskim i organskim preparatima.
U kontrolisanim uslovima može narasti u proseku 2 - 4,5 m visine i do 9 m ako raste u divljini kao divlja jabuka. Kada se gaje, gustina, oblik i veličina se određuju odabirom podloge za kalemljenje i orezivanjem. Na listovima se nalaze naizmenično raspoređeni listovi tamnozelene boje sa blago spuštenim donjim stranama i nazubljenim ivicama.
Cvetovi se razvijaju u proleće istovremeno sa lisnim pupoljcima. Prosečno su 3 - 4 cm, bele boje sa ružičastom nijansom koja postepeno bledi. Ima 5 stabljika i 4 - 6 cvetova. Centralni cvet se zove "kraljevski cvet" koji se prvi otvara i može da razvije veći plod.
Plod sazreva u jesen ili čak krajem leta. Kožica kod zrelih jabuka je uglavnom zelena, žuta, crvena ili ružičasta, a mogu se uzgajati i dvobojne ili trobojne sorte. Koža jabuke takođe može da bude delomično ili potpuno gruba i prekrivena zaštitnim slojem epikutikularnog voska. Unutrašnjost je uglavnom bledo žućkasto-bele boje.
Najčešće su voće u prodavnicama i na pijacama, ali ukus sveže ubranih jabuka u jesen će vas naterati da otrčite u baštenski centar i nabavite drvo jabuke za svoju baštu. Iako uzgajanje jabuka u bašti nije teško, postoji nekoliko stvari koje treba da znate pre nego što se posvetite ovoj aktivnosti.
Sorte jabuka
Najpoznatije sorte jabuka za uzgoj u Srbiji su crveni delišes, zlatni delišes, greni smit, ajdared, jonagold i gala.
Crveni delišes
Ova sorta ima vrlo krupne i crvene plodove koji sazrevaju krajem septembra. Plod je vrlo sočan i hrskav. Smatra se da poseduje najveću količinu vrlo važnih antioksidanata, u poređenju sa drugim sortama jabuke.
Zlatni delišes
Plodovi ove jabuke sazrevaju krajem septembra. Žute su do smeđe boje, veoma su sočni i slatko-kiselog su ukusa. Ova sorta je poreklom iz Amerike i u pitanju je veoma rodna sorta.
Greni smit
Sorta poreklom iz Australije. Plodovi su svetlo zelene boje, vrlo sočni i kiselog su ukusa. Plodovi sazrevaju krajem septembra i najviše koristi za obradu i pravljenje raznih poslastica.
Ajdared
Sorta poreklom iz Amerike, danas je jedna od najzastupljenijih sorti u našoj zemlji. Plodovi su svetlo crvene boje sa primesama žute, slatkog ukusa i vrlo sočni. Takođe, sazrevaju krajem septembra ili početkom oktobra, međutim, vrlo su neotporni na brojne bolesti, a najviše na pepelnicu i plamenjaču.
Jonagold
Sorta jabuke koja je poreklom iz Amerike. Ima slatko-kiseli ukus i vrlo je hrskava i sočna. Plodovi ove sorte sazrevaju dosta kasno, pa se beru krajem jeseni ili početkom zimskih meseci.
Gala
Sorta jabuka koja je kod nas vrlo česta za uzgoj, a poreklom je sa Novog Zelanda. Plodovi su joj srednje slatkog ukusa, sočni i hrskavi. Sazreva rano, već krajem meseca jula.
Ostale poznate sorte jabuka kod nas su:
- Breburn, koja je poreklom sa Novog Zelanda
- Gloster - sorta nemačkog porekla
- Fudži - sorta iz provincije Fudžisaki u Japanu
- Melroz - poreklom je iz SAD-a
- Mucu - poreklom iz Japana
- Budimka - domaća sorta jabuke
- Kolačara - stara domaća sorta jabuke, koja je dobila naziv po tome što se najviše koristi za pripremu pita i poslastica od jabuka
- Kozara - sorta jabuka poreklom iz Nemačke
- Sumatovka - najstarija poznata sorta jabuke
- Topaz - poreklom iz Češke
- Prima - sorta jabuke poreklom iz Amerike
Uzgoj jabuka
Iako se čini da za uzgoj jabuka ne treba puno, ipak zahteva određene uslove kako bi biljka imala što veći prinos.
Plodored
Ispod jabuke je najbolje saditi vlašac zbog moći da odbije bube i lisne vaši, a štiti i od krastavosti jabuke. Dragoljub će svojim jakim mirisom odbiti lisne vaši te se može saditi u kombinaciji sa jabukama. Beli luk zimi čuva korenski sistem stabla jabuke od glodanja štetočina, a preko leta oslobađa fitoncide koji su korisni za tlo.
Nije poželjno da sadite u blizini jabuka bilo koje divlje drveće. Pošto je divlje drveće prilagodljivije, ono će uvek ugnjetavati pitome vrste. Izuzetak su javor i jasen. Susedstvo sa ovom biljkom štiti stabla jabuke od voćnih muva.
Od kultivisanih stabala antagonisti stabla jabuke su: oskoruša, trešnja, višnja i orah. Orah posebno ima negativan uticaj na stablo jabuke. Akumulira i luči supstancu koja ugnjetava mnoge biljke. Oskuruša širi bakterioznu plamenjaču te njene gusenice mogu da unište stabla jabuke koja još nisu ojačala i da nanese ozbiljnu štetu odraslom drveću. Aktivno rastući korenski sistem višanja i trešanja gura koren jabuke u donje, istrošenije slojeve zemlje koji sadrže manji broj hranjivih materija.
Jabuka ne podnosi blizinu crnogoričnog drveća kao što su bor, čempres, jela, smreka, ariš, tuja, omorika i borovica pošto ne podnosi zakiseljavanje tla.
Određene vrste žbunastih biljaka takođe ne prijaju jabukama, a neke od njih su jorgovan, morska heljda, šipak, kalina i glog. Brzo rastu i postaju smetnja za jabuke, kada se sade u neposrednoj blizini. Glog privlači veliki broj štetočina.
Čak i obični krompir koji se redovno sadi u blizini stabla jabuke može izazvati smanjenje prinosa jabuke.
Pogrešna raspodela sadnica prilikom sadnje jabuke, takođe može loše uticati na razvoj jabuke i prinose, pa treba uzeti u obzir koliko će za nekoliko godina izrasti određena sorta jabuke.
Zato je potrebno poštovati udaljenost između visokorastućih sorti, tj da rastojanje među njima ne bude manje od 5 - 7 m. Ako se sadi sorta patuljastih jabuka, onda se to rastojanje može smanjiti na 2,5 - 3 m.
Zalivanje
Sistem navodnjavanja preporučljiv je kod intezivnog gajenja jabuka. Najčešće se upotrebljava sistem "kap po kap". Voda je jabuci najviše potrebna jabuke za vreme cvetanja, tj. u maju.
Đubrenje
U prvoj godini, prilikom sadnje voćaka dodaje se 40 - 60 t/ha zrelog stajskog đubriva u brazde sa obe strane reda. Čim korovi počnu da niču, ručno se okopa deo zemljišta oko voćki, a koji se ne može obraditi mašinama. Pre ručnog okopavanja, oko sadnica, u prečniku 30 - 40 cm, rasipa se KAN 27% količine od 100 g po svakom sadnom mestu.
Drugo prihranjivanje se obavlja početkom juna, na istoj površini i sa istom vrstom i količinom mineralnog đubriva. Krajem avgusta u međuredove voćnjaka raspe se 500 kg/ha mineralnog đubriva KAN 27%. Nakon toga sledi oranje, tanjiranje i drljanje međurednog prostora da bi se mogla obaviti setva uljane repice (za zelenišno đubrenje).
U drugoj godini, a pre početka vegetacije obavlja se prihrana azotom (150 g KAN 27% po stablu). Uljana repica u međurednom prostoru treba da se zaore kada bude u punom cvetanju. Drugo prihranjivanje azotom obavlja se početkom maja sa istom vrstom i količinom đubriva, kao što je urađeno prilikom prvog prihranjivanja.
U trećoj godini prihranjivanje azotom obavlja se mesec dana pre cvetanja jabuka (prvih deset dana marta), traktorskim rasipačem, sa 200 kg/ha KAN-a 27%. Drugo prihranjivanje azotom obavlja se takođe mašinom, neposredno posle cvetanja (krajem aprila) sa 200 kg/ha KAN-a 27%. U jesen, posle berbe plodova, aplicira se mineralno đubrivo NPK 5:20:30, količine od 800 kg/ha.
U četvrtoj godini prvo prihranjivanje azotom obavlja se mesec dana pre cvetanja jabuka, a drugo prihranjivanje posle cvetanja i to oba sa 150 kg/ha KAN-a 27%.
Razmnožavanje
Pošto su sve sorte jabuke samobesplodne, potrebna je unakrsna polinacija da bi se osigurao komercijalni prinos. Kada birate sortu za oprašivanje morate voditi računa da sorte oprašivači moraju da imaju dobru klijavost polena i da im se fenofaza cvetanja većim delom podudara sa fenofazom cvetanja osnovne sorte, kao i da skoro istovremeno počinju sa plodonošenjem. Ako je bilo koji od tih faktora propušten ili ograničen, visina prinosa jabuka i kvalitet ploda mogu biti ugroženi.
Kada birate sorte za međusobno oprašivanje takođe morate da vodite računa o tome da se ne koriste srodne sorte (klonovi ili bliski srodnici-roditelji i njihovi potomci) pošto teško mogu oploditi jedni druge. Sorte jabuka kao što su Jonagold i njegovi klonovi, a koje imaju sterilan polen, ne mogu oprašiti bilo koju sortu. Određene sorte imaju sklonost ka alternativnom rađanju.
Hladan period tokom cvetanja može redukovati oprašivanje i zametanje plodova. Polen može da izgubi klijavost kada su temperature ispod 5°C, a rast polenove cevi je veoma spor ispod 10°C. U pojedinim situacijama temperature mogu biti dovoljno visoke za normalan let pčela (18°C), međutim, ako vreme postane ponovo hladno polenova cev ne može porasti dovoljno brzo pre nego što jajna ćelija izgubi sposobnost za oplodnju. Bitan uslov za dobru oplodnju je i da pčele, a i drugi insekti budu prisutni i aktivni u vreme cvetanja u voćnjaku.
Cvetovi korova, na primer, maslačka, slačice i divlje rotkvice ne treba da budu prisutni u toj meri da ne bi odvlačile pčele od cvetova jabuke.
Presađivanje
Kad izdanci jabuke sađeni u posude ojačaju, možete ih presaditi odvojeno, ali morate da ih držite na sunčanom mestu uz redovno zalivanje. Kada biljka i koren ojačaju, biljku možete odvojiti u posebne saksije sa peskovitom zemljom i supstratima, ili kokosovim humusom. Jabuka posađena uz semena brzo će početi da cveta i urodiće plodom tek za nekoliko godina.
Zemljište
Jabuka zahteva duboka zemljišta, peskovito-ilovastog sastava, sa dovoljno humusa (bar 3%) i mineralnih hraniva (npr. 10 mg fosfora i 20 mg kalijuma), kao i zemljišta sa dobrim poljskim vodnim kapacitetom. Jabuka voli zemljišta blago kisele reakcije, sa pH 5,5 - 6,5 i koja nemaju previše fiziološki aktivnog kreča (ne više od 5% aktivnog kreča).
Klima
Jabuka zahteva srednje prosečne temperature vazduha u vegetaciji, a to je 14 - 19°C. Jabuka može da podnese vrlo niske temperature vazduha, tj. -25 - -28°C i da nema neke teže posledice, u vreme dubokog zimskog mirovanja, kao i maksimalno tople, visoke temperature do 35°C (isto bez težih posledica, ali to zavisi i od relativne vlažnosti vazduha i vlažnosti zemljišta).
Jabuci odgovara umerena relativna vlažnost vazduha do 60 % i blaga strujanja u doba povećane vlažnosti vazduha ili jakih letnjih žega. Međutim, štete joj topli i suvi vetrovi u vreme oplodnje. Osetljiva je na grad u svako doba vegetacije, ali ne i na snežni pokrivač u doba velikih hladnoća, jer pokriveno zemljište sprečava smrzavanje korenja.
Sadnja jabuka
Jabuka je jedno od voća koje čini temelj voćarske proizvodnje. Profesionalni uzgajivači jabuku takođe koriste kao osnovicu za uporedbu o isplativosti gajenja drugih vrsta voćaka. Sadnja je najvažniji moment u životu mlade jabuke i tu ne smemo da pogrešimo. Za bogat urod moramo da ispoštujemo uslove sadnje.
Vreme sadnje
Sadnja sadnice jabuke se vrši u periodu zimskog mirovanja, tj. od opadanja lišća do pojave novog lišća naredne vegetacije. Najčešeće se sadnja vrši u drugoj polovini jeseni, drugoj polovini zime i prvoj polovini proleća.
Jesenja sadnja jabuke u agroklimatskim uslovima Srbije daje dobre rezultate. U ovom periodu sadnice se sade odmah nakon vađenja iz rasadnika. Takve sadnice jabuke su sveže, a preseci na žilama lako zarastaju i na njima se obrazuju sitne, apsorpcione žilice koje rano u proleće, odmah nakon zagrevanja zemljišta, omogućavaju kretanje sadnice i njen intenzivniji rast naredne godine.
Zemljište u jesen raspolaže velikom količinom vlage, a temperature su niske te je i prijem sadnica dobar. Svaki voćnjak u kome su sadnice jabuke posađene u jesen, mora biti ograđen ili svaka sadnica pojedinačno mora biti zaštićena i to odmah nakon sadnje. To će sprečiti oštećenje sadnica od strane divljači. Pored toga, treba imati u vidu, da su nakon jesenje sadnje, sadnice su u dužem vremenskom periodu izložene krađi.
Sadnja može da se obavi i tokom toplijih zimskih dana, posebno u drugoj polovini zime, na primer, u februaru ili prvoj, drugoj dekadi marta ili u prvoj polovini proleća (druga dekada marta, kraj maja meseca). Takva sadnja obavezno zahteva zalivanje sadnica odmah nakon sadnje i tokom čitave prve polovine vegetacionog perioda da bi se obezbedio prijem sadnica. Za momentu sadnje, bez obzira na temperature vazduha i zemljišta.
Priprema za sadnju
Pre dubokog oranja, tj oranja na dubinu 40 - 50 cm ili rigolovanja potrebno je uneti preporučenu količinu fosfornih i kalijumovih mineralnih đubriva da bi se ta hraniva izmešala po čitavoj dubini oranja, tj. tamo gde će sledećih godina rasti korenovog mreža. Glavna masa korenovog sistema rasprostire se na dubini do 50 cm, a što zavisi od plodnosti zemljišta i dubini propusnog sloja.
Duboko oranje ili rigolovanje treba obaviti tokom leta, ako se planira jesenja ili prolećno sadnja voća ili u jesen, ako se planira li se prolećno sadnja. Izrigolovanu površinu, pre označavanja sadnih mesta, tj kolčenja i sadnje, potrebno je istanjirati.
Uzgojni oblici
Za gajenje jabuka u gustim zasadima najčešće se primenjuje uzgojni oblik vitki vretenast žbun, a koji se sastoji od produžnice sa primarnim granama, koje su ujedno i rodno drvo ili nose na sebi rodno drvo (sekundarni elementi). Najbolja kombinacija su uzgojni oblici vretenasti žbun na donjoj trećini krošnje i vitki vretenasti žbun na gornje dve trećine krošnje. Na taj način se dobija veoma prikladan uzgojni oblik, koji će objediniti sve pozitivne osobine oba uzgojna oblika. Visina tog uzgojnog oblika je oko 220 cm i uske je krošnje (100 - 140 cm), što zavisi od bujnosti sorte i razmaku unutar reda.
Takva stabla daju velike prednosti u proizvodnji jabuka, pošto se smanjuje potreba za ljudskim radom i prilikom oblikovanja, i rezidbe, berbe. Zbog niskog stabla, svi radovi se mogu obaviti sa zemlje bez korišćenja merdevina, čime se postižu visoki učinci u rezidbi i berbi. Na takvim stablima, zbog njihove velike rodne površine po jedinici postižu se veoma visoki prinosi.
Sadnja iz semena
Razlozi za slabiju upotrebu sadnje jabuke iz semena je u tome da su biljke dobijene iz semena veoma različite po morfološkim karakteristikama, bujnosti i kvalitetu ploda. Uzgojene sorte koje se razmnožavaju semenima obično daju plodove slabijeg kvaliteta od matične biljke. Dobijeno na ovaj način potomstvo nosi manje-više izražene karakteristike predaka.
Za početak je potrebno oprati semena jabuke i ostaviti ih da se osuše, a zatim ih čuvati na hladnom mestu dve nedelje. Kad semenke budu spremne za sadnju, treba ih staviti u teglu i u veoma toplu vodu, ali ne prejaku i tako držati 24 - 48 sati. Definitivno se preporučuje čuvanje semenki na hladnom mestu jer se tako pospešuje njihovo klijanje. Nakon što semenke odstojale u vodi 48 sati, stavite kokosov humus u vruću vodu i držite 5 - 10 minuta.
Da biste mogli da uzgojite jabuku iz kamena, prvo morate supstrat staviti u manji lonac i posaditi nekoliko semenki na dubinu 2 centimetra u zemlju. Zalijte ih i stavite na toplo mesto.
Semenke jabuke treba redovno zalivati, ali paziti da supstrat uvek bude vlažan. Takođe zemlju treba redovno zalivati da bi bila dovoljno vlažna i na taj način omekšala ljuske semenki jabuke.
Ponekad je potrebno dugo više vremena da semena jabuke počnu da klijaju.
Sadnja sadnice
Za sadnju sadnica kopaju se jame dimenzija korena mlade sadnice. Posle sadnje (jesenje ili proletnje sadnje), pre početka vegetacije, potrebno je sadnice skratiti na visinu (za predviđeni uzgojni oblik) 80 cm od zemljišta. Za predviđeni zasad jabuka sa uzgojnim oblikom "vitko vreteno" predlažu se razmaci sadnje od 3,2 x 1,2 m, tj. 2.604 sadnica/ha.
Uzgoj u bašti
Jabuke se uglavnom sade u baštama. Pre sadnje potrebno je ukloniti sve oštećene delove korena. Male korene ne treba dirati. 24 sata pre sadnje u zemlju, koren treba potopiti u mešavinu zemlje, stajnjaka i 1% rastvora Kurpablu u odnosu 1:1:1. Ako primetite da je koren sadnice suv, potrebno je da ga potopite u vodu najmanje 24 sata pre nego što ga posadite u zemlju.
Za sadnju drveta na otvoreno prvo uklonite sav korov i travu u krugu prečnika 4 m. Iskopajte rupu otprilike dvostruku veću od prečnika korenovog sistema i dubine od 2 m. Vratite malo rastresite zemlje u rupu i olabavite zemlju tako da korenje može lako da prodre u zemlju. Raširite korenje po rastresitom zemljištu pazeći da nije u rupi. Nastavite da menjate zemlju oko korena. Kada počnete da pokrivate korenje, utabajte zemlju koja okružuje korenje da uklonite vazdušne džepove. Nemojte dodavati đubrivo u vreme sadnje jer korenje može “izgoreti”.
Uzgoj u stakleniku
Jabuke ne vole da budu stalno pod staklom jer im je potrebna zimska hladnoća. Osim toga, podložnije su bolestima i štetočinama, posebno kada je vruće i suvo, ali se mogu primeniti uobičajeni preparati koji podstiču rađanje. Neke francuske sorte mogu se gajiti samo u zaštićenim predelima u hladnijim klimama. Proces sadnje zavisi od sorte koja se sadi, pa je važno pročitati i pratiti uputstva na deklaraciji sadnica.
Uzgoj u saksijama
Jabuke se lako mogu uzgajati u velikim saksijama na blago bujnoj podlozi. Zimi ih treba dobro orezati, a leti presaditi predugačke izbojke, pa sorte koje rađaju pri vrhovima nisu idealne za ovu vrstu gajenja. Za gajenje u saksijama razvijene su posebne patuljaste sorte kojima je potrebno malo rezidbe.
Održavanje i nega
Jabuke treba pleviti, malčirati i prskati rastvorom morskih algi svakog meseca. Proređivanje plodova, sečenje i prskanje rastvorom, kao i orezivanje, dodavanje komposta i uklanjanje mrtvih plodova.
Faza mirovanja
Drvo jabuke miruje tokom kasne jeseni i zime kada temperatura padne ispod 7°C. Tokom ove faze, pupoljci na stablu jabuke su čvrsti, bez vidljive zelene boje, a drvo je u fazi mirovanja. Ovo je ključna faza u pupljenju stabala jabuke, jer bez dovoljno hladnog vremena tokom zime, jabuka neće cvetati u proleće.
Svaka sorta jabuke zahteva određeni broj sati tokom zimskog mirovanja gde je temperatura između 0 - 7°C. Broj potrebnih sati hlađenja kreće se od 500 - 1.000 sati u zavisnosti od sorte jabuke. Period hladnoće je ključan za stabla jabuke u jesen i zimu jer bez dovoljno sati za hlađenje, drvo jabuke neće proizvoditi cvetne pupoljke u proleće, što znači da neće davati plodove.
Na primer, drvo jabuke Makintoš će zahtevati 900 sati hlađenja, dok će drvo jabuke Greni Smit zahtevati samo 400 sati hlađenja i pogodnije je za područja sa umerenijim vremenom.
Kada se ispuni potreban broj sati hlađenja, stablo jabuke će ući u sledeću fazu razvijanja pupoljaka. Tokom ove faze, ljuske pupoljaka će početi da se odvajaju i razvijaće se nejasni sivi/srebrni vrhovi. Ubrzo nakon toga, pupoljci će početi da guraju zelene vrhove listova iz pupoljaka kada vreme bude dovoljno toplo da iskoristi prednosti fotosinteze.
Održavanje zasada
Zemljište u voćnjacima je tokom vremena podložno određenim nepovoljnim promenama, kao što su zakorovljavanje, zbijanje, isušivanje i pucanje, osiromašenje u hranljivim elementima, narušavanje strukture i sl. Intenzitet ovih negativnih procesa zavisi od klime, ali i tipa zemljišta, položaja, načina pripreme zemljišta za sadnju i sličnih faktora. Posledice mogu biti vrlo nepovoljne i vode ka slabom uspevanju voćaka, praćeno malim i neredovnim prinosima i lošim kvalitetom plodova.
Iz tog razloga pravilno održavanje zemljišta je veoma bitno, a sve kako bi se očuvale povoljne fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. Pravilnim održavanjem zemljišta stvaraju se odgovarajući uslovi za funkcionisanje korenovog sistema voćaka. Načini održavanja zemljišta zavise od tipa zemljišta i njegovih osobina, kao i od karakteristike reljefa, klimatskih uslova, a pre svega količine i rasporeda padavina i primenjene tehnologije gajenja.
Površina zemljišta u zasadu jabuke mora biti podeljena na dva posebna dela: na površinu između redova i na površinu direktno ispod stabala. Površina između redova se može održavati na sledeći način čistom obradom (jalovi ugar) i formiranjem stalnog travnog pokrivača.
Proređivanje
Jabuke se obično gaje bez proređivanja. Međutim, da bi se izbegle moguće bolesti i problemi sa štetočinama, korisno je prorediti oko 6 - 8 cm između plodova otprilike 4 - 6 nedelja nakon cvetanja. Deluje teško, ali ova praksa ujednačava proizvodnju, sprečava da težak usev lomi grane i obezbeđuje bolji ukus ploda.
Ubrzo nakon zrenja plodova, uklanjaju se najmanje ili oštećene voćke, a između njih se proređuje na razdaljinu oko 4 cm.
Orezivanje
Suština orezivanja jabuka, jeste povećanje njene rodnosti i kvaliteta plodova, pa je zato potrebno ukloniti nerađajuće izdanke, tj. lastare, a ostaviti rodne grane koje je najbolje skratiti na dužinu od oko 1 - 10 cm.
Zimsko orezivanje jabuka, podrazumeva uklanjanje novih i jednogodišnjih zelenih lastara, koji su se formirali na sadnicama ili razvijenim stablima jabuke.
S druge strane, kod dvogodišnjih biljaka se uklanjaju i rodni lastari, koji su duži od 20 - 25 cm, pošto oni daju sitnije plodove i vode ka "preteranoj plodnosti" jabuka slabijeg kvaliteta.
Plodovi jabuka su najboljeg kvaliteta u prvoj godini berbe, dok prilikom starenja stabala i kvalitet i/ili veličina plodova značajno opadaju.
Berba
Postoje dva stepena zrelosti plodova jabuka i oba su jednako važna za određivanje vremena berbe:
- Fiziološka zrelost plodova - kada je plod jabuke najkrupniji, a semenke mogu u povoljnim uslovima proklijati.
- Tehnološka zrelost plodova - kada plodovi jabuke postignu najbolje karakteristike potrebne za dalju namenu (konzumacija, čuvanje u skladištu, čuvanje u hladnjači ili prerada).
Kod jabuka je bitno praviti razliku između zrelosti ploda za berbu i zrelosti, u smislu postizanja punog ukusa. Tako su, na primer, sorta Klarapfel, Nela i Stark Earliest najukusnije kada se jedu odmah nakon branja, pošto posle kraćeg vremena postanu "brašnjave" i mekane i ne mogu se skladištiti. Kada su u pitanju takve sorte, kao što su zimske ili jesenje sorte, na primer, Topaz ili Mars te sorte punu aromu postižu tek nakon nekoliko nedelja od berbe.
Najbolji znak da je pravo vreme za berbu je da pokožica promeni boji, a to, naravno, zavisi od sorte do sorte. Na primer, boja iz zelene može preći u crvenu ili žutu. Zimske jabuke često formiraju sjajan voštani sloj i njega ne treba pokušavati brisati pošto on štiti jabuke i pomaže im da ostanu hrskave i sočne.
Takođe, jabuke treba brati kada je suvo vreme, i pritom, samo zrele i neoštećene plodove.
U toku berbe treba voditi računa da jabuka nije oštećena. Ne treba slagati jabuke jedne na druge, u više slojeva. Da bi se sprečio prenos štetočina ili gljivica koje izazivaju truljenje plodova, treba posebno brati i izdvajati plodove koji imaju neka oštećenja ili fleke.
Skladištenje
U prostorijama, u kojima će se skladištiti jabuke temperatura treba da se kreće 2 - 8°C i da vazduh bude vlažan. Za te svrhe možete koristiti, garažu, podrum ili šupu.
Različite sorte jabuka zahtevaju različite uslove čuvanja. Preporučuje se čuvanje plodova jabuka u hladnjači sa kontrolisanom atmosferom (0 - 5°C, koncentracija CO2 2 - 4%, koncentracija O2 1% i relativna vlažnost vazduha 90 - 92%). U navedenim uslovima jabuka se može čuvati 6 - 12 meseci.
Ako plodovi jabuka stoje 4 dana na temperaturi od 20°C, smanjuje im se vreme čuvanja u hladnjači za mesec dana. Plodovi namenjeni dužem čuvanju moraju biti zdravi, tj bez znakova fiziološkog oboljenja i što ujednačeniji. Ako ne postoji mogućnost čuvanja jabuka u hladnjači, onda ih treba potopiti u rastvor koji je bogat kalcijumom.
Jabuke, koje ćete skladištiti, trebate u jednom sloju poređati u plitke gajbice, a pojedinačni plodovi jabuka ne bi trebali da se dodiruju između sebe.
Jabuke treba skladištiti odvojeno od drugog voća i krompira.
Bolesti
Među najznačajnije bolesti jabuke se ubrajaju gljivična oboljenja, kao što su mikoze, lisnata pegavost jabuke gde je izazivač Alternaria mali, crna pegavost koju izaziva Phomopsis viticola, gorka trulež, koju izaziva gljivica Gloeosporium, monilija jabuke koju izaziva Monilia laxa, pepelnica jabuke koju izaziva Podosphaera leucotricha, siva trulež jabuke koju izaziva gljivica Botrytis cinerea, trulež plodova jabuke koju izaziva Monilia fructigena, zelena plesan jabuke, koju izaziva gljivica Penicillium expansum i čađava krastavost jabuke koju izaziva gljiva Venturia ineaqualis.
Pepelnica jabuke
Pepelnica jabuke (lat. Podosphaera leucotricha) je veoma rasprostranjena i opasna i napada sve zelene delove jabuke, a posebno mlade letoraste, lišće i cvetove, a samo retko na plodu. Gljiva potpuno prekriva zaraženo tkivo, koje izgleda kao da je posuto pepelom, pa je zato i nastao naziv pepelnica. Najupadljiviji su simptomi takozvani "beli mladari", koji se razvijaju iz zaraženih pupoljaka. Simptomi na plodovima su najslabije uočljivi, pošto se formira mrežasta prevlaka, a koja nije hrapava.
Preporučuje se preventivno uklanjanje i uništavanje belih mladara pri rezidbi. Zatim redovi zasada treba da budu okrenuti u pravcu duvanja dominantnih vetrova.
Od hemijskih mera borbe, koriste se preparati na bazi sumpora kao što su Cosavet 80 DF, Microthiol Disperss, Penkonazol Topas 100 EC, Token 100 EC, Dinokap Karathane gols 350 EC, kresoksim-metil Stroby DF, Asena, Lunar Fluopiram + Tebukonazol Luna expiriance.
Bakterioze
Bakterijska oboljenja jabuke ili bakterioze. Najpoznatije oboljenje je plamenjača jabuka koju izaziva bakterija Erwinia amylovora.
Ova bakterija je jedna od najopasnijih bolesti. Ova bolest napada sve organe voćke. Zaraženi cvetovi postaju tamno braon boje, deluju kao da su izmrzli ili da su oboleli od monilije, zatim se suše, venu, pa na kraju otpadaju. Zatim se patogen širi dalje kroz cvetnu dršku i napada mladare i lišće. Mladari isto dobijaju tamno braon boju, koja kasnije prelazi u crnu boju, da bi se na kraju savili u oblik pastirskog štapa. Plodovi se takođe osuše, ali ostaju na granama, tj. ne opadaju. Na granama se menja boja kore, suši se i pojavljuju se rak rane.
Preventivne mere se sastoje u odsecanju obolelih grana na 10 - 20 cm ispod vidljivog mesta zaraze, a zatim u vađenju čitavih stabala. Preseke je potrebno dobro zaštiti formalinom i rastvorom bakarsulfata.Takođe se mogu sprovesti i karantinske mere uvoza sumnjivog sadnog materijala i zaraženih plodova. Kao jedna od mera je i gajenje otpornih sorti.
Kao efikasni baktericidi za suzbijanje ervinije preporučuju se preparati na bazi bakra. U poslednje vreme se koriste i fungicidi na bazi Fosetl - aluminijuma, kao što je Fossal 80 WP, Fostonic, nekoliko tretmana po cvetanju. Firma NUTRILIDERS nudi preparat NutriBioclean koji u nekoliko tretmana u toku cvetanja i posle može sprečiti da bakterija prodre u biljku.
Viroze
Virusna oboljenja jabuke ili viroze. Zaštita zasada jabuke od bolesti podrazumeva upotrebu određenih pesticida u skladu sa preporukama stručnjaka, ali je važno napomenuti da se jabuka mora prskati i do 10 ili 12 puta godišnje, što je mnogo više u poređenju sa svim ostalim voćnim vrstama koje se plantažno uzgajaju.
Štetočine
Štetočine jabuke, koje najviše ugrožavaju jabuku su Crveni voćni pauk, Dudovac, Breskvin smotavac, Azijska voćna mušica, Jabukin moljac, Jabukin cvetojed, Gubar, Jabukina osa, Jabukin svrdlaš, Jabukin smotavac, Lisne vaši, Majski gundelj, te i Miner okruglih mina jabuke, Miner zmijolikih mina jabuke, Rutava buba, Pepeljasta vaš, Obična kruškina buva, Zelena biljna vaš i Šljivina štitna vaš.
Pored pomenutih insekata, zasadu jabuke ugrožavaju i glodari, tj. zečevi, krtice, poljski miševi i razne vrste ptica.
Zaštita jabuka od štetočina je pre svega mehanička, korišćenjem klopki ili zaštitnih ograda i mreža, a protiv insekata se primenjuju i mehanička zaštita i primena određenih insekticida.
Jabukin cvetojed
Jabučni cvetojed napada uglavnom jabuku. Ova štetočina napada cvet i list. Najveću štetu izaziva larva koja grize prašnik i tučak. Napadnuti cvetovi izgledaju kao mrki baloni i osuše se. Kada se preobrazi u odraslu jedinku napušta cvet.
Od hemijskih preparata mogu se koristiti insekticidi na bazi: Piretroida (Notikor 200 EC, Futocis 2.5 EC, Futocid EC), Hlorpirifosa, Hlorpirifosa+cipermetrina (Corel D), itd. Insekticidi se primenjuju u roku od dve nedelje od pojave odraslih jedinki do početka cvetanja.
Jabukin smotavac
Štetu pričinjava larva koja se ubušuje u plod. Hraneći se ona pravi hodnik do semene kućice. Hodnik bude zagadjen izmetom. Napadnuti plodovi se suše i opadaju, a stariji plodovi budu zagađeni izmetom gusenice i nemaju tržišnu vrednost.
Kao preventivne mere preporučuje se praćenje razvoja štetočine, praćenje leta leptira sa feromonskim klopkama, određivanje leta leptira praćenjem zbirnih temperatura, praćenja brojnosti gusenica u lovnim pojasevima, praćenjem inteziteta napada jabukinog smotavca se utvrđuje pregledom plodova.
Kao hemijske mere preporučuje se korišćenje insekticida na bazi: Acetamiprida kao što je Monofos 20 SP, Tonusa, na bazi Piretroida, kao što je Notikor 200 EC, Futocis 2.5 EC, Futocid EC , na bazi Hlorpirifosa, Hlorpirifosa+cipermetrina, kao što su Corel D i Konzul, na bazi Hlorpirifos-metil kao što je Reldan 22 EC. Ovi preparati se mogu koristiti za suzbijanje leptira.
Pre polaganja jaja se koriste insekticidi na baz: Piriproksifena kao što su preparati Harpun, Nexiram 10 EC, preparati na bazi hlorantraniliprola kao što je Coragen 20 SC.
Upotreba jabuka
Jabuke se najčešće koriste u kulinarstvu za pripremu raznih dezerata, ali ne treba podceniti ni njihovu upotrebu u medicini zahvaljujući vitaminu C koji u sebi sadrži.
Zimnica
Kuhinja
Jabuke se najčešće jedu sirove, ali se i peku, kuvaju, suše, prerađuju u sokove, marmelade, džemove, želee, a poznato je i jabukovo sirće.
Takođe, jabuke se često upotrebljavaju kao nadev za pite, savijače, torte, štrudle, krustade i palačinke.
Od jabuka je moguće pripremiti i sos, koji može biti prelep dodatak uz jogurt ili uz žitarice za doručak. Takođe se može koristiti kao fil za punjenje peciva i kolača. Sos od jabuka dodaće sočnost raznim voćnim kolačima, biskvitima i raznim keksima, tartovima. Tako, na primer, za tart sa kremom od badema i jabuka koristiće se sos od jabuka zajedno sa svežim jabukama.
Sos od kuvanih jabuka može da se koristi i za pripremu posnih poslastica ili veganskih poslastica. Ovde problem može nastati oko toga, čime zameniti puter. U tom slučaju, moguće je upotrebiti putere, napravljene od koštunjavog voća ili semenki, kao i pasiranu bananu. Takođe, sos od jabuka može biti odličan prilog uz pečeno meso, a konkretno, svinjsko.
Zdravlje
Zahvaljujući visokom udelu ugljikohidrata, posebno fruktoze i glukoze, jabuka obezbeđuje organizam energijom i sprečava umor i gubitak koncentracije.
Zbog visokog sadržaja vitamina C, kao i antioksidanata, jabuka ima snažno imunostimulirajuće dejstvo. Iz tog razloga, jabuka je veoma delotvorna i u borbi protiv virusa, bakterija i slobodnih radikala.
Zbog bogatstva pektina i celuloze, jabuka poboljšava probavu, stabilizira crevnu floru te pomaže kod proliva i zatvora.
Zahvaljujući kalcijumu i fosforu povoljno utiče na izgradnju kosti i zuba. Jabuka sprečava karijes, jača i štiti zubno meso i usnu floru. Laganim žvakanjem jabuke se čiste zubi i uništavaju štetne bakterije u usnoj šupljini.
U njoj se krije i triptofan, metabolički prethodnik serotonina, pa je u podizanju našeg raspoloženja uspešnija i od table čokolade.
Uz to, jabuka smiruje i ublažava nervozu i razdražljivost, te je dobrodošla i kao sredstvo za smirenje i uspavljivanje.
Zanimljivosti
Kao što znamo, prema Bibliji, Adam i Eva padaju u iskušenje zbog ovog voća, a u grčkoj mitologiji Gea, boginja Zemlje, poklanja drvo sa zlatnim jabukama Zevsu i njegovoj ženi Heri na dan njihovog venčanja.
Stari Kelti su smatrali da jabuka ima čudotvorna svojstva i da onaj ko uspe da pojede jabuku iz čarobnog vrta neće više nikad biti ni gladan, ni žedan, a ni bolestan. Takođe, neće nikad ostariti.
Naravno, u svakoj bajci ima istine. Hvalospevi jabuci potiču zbog njenog izvrsnog okusa i blagotvornog uticaja na zdravlje. Iako ne leči bolesti, njenom svakodnevnom upotrebom u ishrani možete sprečiti pojavu mnogih zdravstvenih tegoba.
Stara engleska poslovica glasi, "an apple a day keeps the doctor away" - pojedete li jabuku ili još bolje dve velike jabuke dnevno, učinićete mnogo za očuvanje vašeg zdravlja.
Foto: punch_ra / Pixabay
Ostavite odgovor