Glicinija (lat. Wisteria) ili visterija je penjačica drvenastog stabla i bogatih cvetova koja vodi poreklo iz Kine, Koreje, Japana i sa istoka Sjedinjenih Država. Gaji se u baštama, spoljašnjim prostorima i na terasama zbog svojih lepih cvetova i privlačnog mirisa. Laka je za održavanje i prilagođava se uslovima sredine. Naziv je dobila po američkom lekaru Casparu Wistaru.
Pripada rodu leguminoza (Fabaceae), kao i albicija i bagrem, a cveta tokom proleća i leta. U baštama služi da se ukrasi prostor, jer ima viseće grane prepune ljubičastih cvetova divnog mirisa i kao takva predstavlja praznik za čula.
Veoma brzo raste i širi se, pa se iz tog razloga može smatrati invazivnom biljnom vrstom. Dostiže visinu od 15 m i širinu od 8 m, a da bi narasla do pune veličine, treba joj oko 20 godina. Ako se ne orezuje redovno i na taj način ne drži pod kontrolom, može da uništi okolna stabla i biljke, kao i metalnu armaturu po kojoj se penje. Ne bi je trebalo saditi u blizini kuće, jer za svoj rast koristi i najmanje pukotine, pa može značajno oštetiti građevinu.
Sadrži supstancu lectin i jedinjenje wisterin koji su otrovni, pa je i veći deo glicinije otrovan. Najveću koncentraciju ovih materija imaju mahune i semenke, ali je otrovna i kora i ukoliko se konzumiraju, kod ljudi kao i kućnih ljubimaca izazivaju mučninu i dijareju, a može doći i do smrti.
Američke vrste glicinije mogu početi da cvetaju u drugoj godini, dok kineskim i japanskim vrstama treba više vremena, 5 - 7 godina. Može da cveta 2 - 3 puta godišnje, u leto i krajem jeseni. Kineska glicinija koja se kod nas najčešće gaji, prvo cveta, a nakon toga se pojavljuju listovi.
Vrste glicinija
Glicinija je otporna i dugovečna biljka koja se lako adaptira na uslove niskih temperatura. U zavisnosti od vrste, mogu da ukrašavaju pergole, a ili da se koriste za dekoraciju zidova. Wisteria floribuda se često koristi za tende i pergole, a Wisteria sinensis, zbog svojih grozdastih cvasti koje se povijaju suprotno smeru kazaljki na satu, koristi za ukrašavanje zidova i fasada. Za gajenje u velikim saksijama, najpogodnija je vrsta Wisteria frutenscens.
Wisteria frutescens
Ova vrsta nosi naziv i Wisteria Americana, odgovara joj toplija klima i dostiže visinu od 15 m. Cvetovi su ružičasti, veliki i nemaju miris, grupisani su u grozdaste cvasti. Korenov sistem je plitko razvijen, sa velikim brojem gomolja. Predstavlja vrstu koja je veoma invazivna, pa je potrebno zaštititi mesta na kojima raste plastičnim trakama kako bi se sprečilo neželjeno širenje. Ovoj vrsti orezivanje nije potrebno.
Floribunda wisteria
Nosi naziv i japanska glicinija, dostiže visinu od 30 m i veoma je dugovečna, može živeti i preko 50 godina. Izdržava temperature do -18°C. Lista i cveta istovremeno, a cvasti su joj najveće od svih vrsta glicinije.
Wisteria x Formosa
Predstavlja hibrid Wisteria floribunda i Wisteria chinensis. Dostiže visinu od 20 m. Cvetovi su ružičasti ili ljubičasti. Razmnožavanje se obavlja reznicama, jer mahune često nemaju semenke. Veoma je otporna na niske temperature i može opstati na temperaturama do -18°C.
Wisteria sinensis
Nosi naziv i kineska glicinija. Može narasti do visine od 20 - 30 m. Lišće joj je gusto, a cvasti su duge 15 - 20 cm, ljubičaste, bele ili plave. Ima krupne listove koji su prvo obrasli dlakama, a kasnije postaju glatki. Cveta krajem aprila i početkom maja, pre pojave listova. Veoma je dugovečna, dostiže starost od 100 godina. Veoma dobro opstaje na niskim temperaturama. Ima dve podvrste - Wisteria Plena koja ima dvostruke cvetove i Wisteria Alba koju karakterišu beli cvetovi.
Wisteria brachybotrys
Ova vrsta nosi nazive i bela ili svilena glicinija. Vodi poreklo iz Japana. Može narasti do 10 m visine, listovi su dužine do 35 cm, a grozdaste cvasti oko 15 cm. Plod je mahuna koja je otrovna. Vrsta je otporna na niske temperature, do -20°C.
Wisteria macrostachya
Nosi nazive i Blue Moon Wisteria i Kentucky Wisteria i vodi poreklo iz SAD. Veoma je invazivna vrsta, a za rast joj je potreban čvrst oslonac. Potrebno joj je obezbediti mesto sa mnogo sunca. Sa cvetanjem počinje druge ili treće godine od sadnje, a cvetovi su joj ljubičastoplavi, grupisani u dugačke grozdove. Plod je mahuna koja podseća na pasulj.
Uzgoj glicinije
Gliciniji je potrebno obezbediti mesto na kome će dobiti mnogo sunčeve svetlosti. Mora imati bar 5 - 6 sati direktne sunčeve svetlosti dnevno ili se može desiti da cveta jako oskudno, a listovi počnu gubiti boju i čvrstinu. Uzgajvači su vremenom uspeli stvoriti sorte koje su veoma otporne na niske temperature.
Osim svetlosti, treba joj obezbediti i navodnjavanje. Ako joj se omoguće ovi uslovi rasta, može živeti više decenija i davati cvetove koji će oplemeniti svaku baštu. Otpornost na niske temperature se povećava sa starenjem biljke, ali se ipak preporučuje da se zimi visterija zaštiti prekrivanjem odgovarajućim materijalima.
Plodored
Glicinija se slaže sa paviti, odnosno klematisom koji je takođe penjačica koja se koristi za dekorisanje pergola, ograda, zidova i obeliska. Zahtevaju jednake uslove gajenja, pa je i zbog toga preporučljivo saditi ih jednu u blizini druge.
Klematis je i jedina biljka koja može uspešno rasti u blizini glicinije, jer je glicinija veoma invazivna biljka koja oduzima drugim biljkama prostor, hranljive materije i sunčevu svetlost i na taj način guši biljke uz koje je posađena. Kontrolisati se može orezivanjem, a ako se previše raširi, treba je ukloniti.
Zalivanje
Ako su biljke posađene na peskovitom zemljištu, treba im redovno zalivanje, naročito nakon sadnje i za vreme dužih sušnih perioda. U fazi ukorenjivanja je obavezno redovno prskanje vodom, a količina vode zavisi od razvijenosti biljke. U proleće joj je potrebno obilno i često zalivanje koje se smanjuje posle stvaranja pupoljaka, a od oktobra se zaliva minimalno.
Đubrenje
Gliciniju je najbolje đubriti u proleće đubrivom koje je namenjeno ružama i cvetajućim grmovima. Đubrenje se vrši do kraja leta. Ako je zemljište peskovito, potrebno je prihranjivati kalijum sulfatom, u količini 20 g/m2. Može se đubriti i organskim đubrivima (divizmom u odnosu 1:20) koje doprinosi bujnijem i dugotrajnijem cvetanju.
Razmnožavanje
Glicinija se razmnožava putem semena, reznicama, kalemljenjem i grebeničenjem. Ako se gaji iz semena, do prvog cvetanja može doći tek za 10 godina. Najčešće se glicinija razmnožava pomoću reznica, biranjem zdravih izdanaka koji će pomoći bržem ukorenjavanju i dobrom razvijanju biljke.
Presađivanje
Gliciniji ne odgovara da se često presađuje, pa se najčešće obavlja na 4 godine i to u kasnijim fazama razvoja biljke. Pod presađivanjem se najčešće podrazumeva sadnja gajenih izdanaka, pri čemu im treba obezbediti dubinu jednaku onoj na kojoj su do tada rasli. Kako bi se što uspešnije presadila, oko nje se kopa što više zemlje da bi se moglo izvaditi što veći deo korena sa zemljom na njemu. Ako se ne uzme dovoljno korena, mala je mogućnost da će se presađena biljka primiti.
Podmlađivanje
Glicinija se podmlađuje tako što se orezuje i razređuje. Po pravilu je orezivanje nešto teže, ali kada se pronađe odgovarajući način, biljka će nakon orezivanja cvetati bujnije i duže. Ukoliko se ne orezuje redovno, biljka će se nekontrolisano širiti, a može doći i do prestanka cvetanja.
Zemljište
Glicinija se veoma lako prilagođava različitim tipovima zemljišta. Kod izbora bi ipak trebalo izbegavati glinovita zemljišta ili ona koja su previše peskovita. Ukoliko se ipak sadi na ovakvim zemljištima, pre sadnje je potrebno da se obogate organskim materijama. Najviše joj odgovaraju zemljišta neutralne do blago kisele reakcije, sa pH vrednošću 6 - 7. Idealno zemljište za gliciniju je rastresito, siromašno u krečnjaku.
Klima
Glicinija je veoma otporna biljka koja se lako prilagođava, pa dobro uspeva u svim klimatskim oblastima i na različitim temperaturama. Vrste glicinije najčešće podnose temperature do -15°C, dok im leti odgovara jaka sunčeva svetlost, pa se mogu podjednako dobro gajiti i u oblastima sa hladnijom klimom, kao i u toplijim, mediteranskim krajevima.
Sadnja glicinije
U zavisnosti od načina razmnožavanja, vrši se priprema biljke za sadnju. Ako se vrši razmnožavanje iz semena, ono se prvo prikuplja i obrađuje, a kod razmnožavanja reznicama se odabiraju zdravi i mladi izdanci.
Ako se sadi u glinovito ili peskovito zemljište, biljku treba prihraniti čim se posadi. Kako je glicinija biljka koja se jako brzo širi i raste, treba za nju odabrati i odgovarajuće mesto na kome će moći da se razvija nesmetano, pri tome ne ugrožavajući druge biljke.
Vreme sadnje
Ako se obavlja sadnja reznicama, najbolje ih je saditi u proleće, kada prođe opasnost od mrazeva. Glicinije su otporne na mraz, ali dok su mlade ne bi ih trebao izlagati jako niskim temperaturama. U oblastima sa blažom klimom, sadnja glicinije se može obaviti i u jesen. Ako se razmnožava pomoću semena, najbolje vreme za setvu je krajem novembra ili početkom decembra.
Kalemljenje
Za sadnju glicinije je najbolja mešavina zemljišta od obične zemlje, busenaste zemlje i peska. Zemljište mora biti dobro drenirano, jer glicinija ne podnosi višak vode. Rupa u koju se sadi treba da bude široka i duboka oko 60 cm, a na njeno dno se stavlja sloj šljunka, kamenčića ili komadića cigle.
Sadnja semena
Seme glicinije se prikuplja iz mahuna koje su plodovi i nastaju nakon cvetanja. Seme se pospe po zemlji i prekriva tankim slojem zemljišta. Potrebno mu je redovno prskanje vodom. Mesto na kome je posejano treba da bude toplo (22 - 25°C) i mora se stalno održavati vlažnim. Posađena na ovakav način, glicinija će nići za 3 - 4 nedelje, a kada prođe još jedna nedelja može se presađivati.
Sadnja reznice
Prilikom sadnje iz reznica, odabiraju se mladi i zdravi izdanci koji se seku na komade dužine 15 cm. Nakon toga se uklanjaju svi listovi, a ostavljaju se samo dva lista na vrhu. Nakon toga se tretira hormonima za ukorenjavanje, a koji se nabavljaju u poljoprivrednim apotekama. Zatim se reznica posadi u kompost i potrebno je redovno prskati je vodom.
Reznice koje su razvile korenje u proleće, u jesen se mogu posaditi napolje, a one koje su posađene u jesen treba da provedu zimu u zatvorenom, a na proleće se sade napolje.
Uzgoj u bašti
Glicinija može da se gaji u bašti, ali pri odabiru mesta za sadnju mora se voditi računa o njenom brzom rastu i veličini, kako ne bi ugušila okolne slabije biljke. Otporna je na niske temperature, pa bez problema može provesti zimu u bašti, ali bi mlade biljke ipak trebalo zaštititi kod veoma niskih temperatura.
Uzgoj u plasteniku
Glicinija se može gajiti u plasteniku dok ne razvije korenov sistem, ako se razmnožava putem semena ili reznica. Treba joj obezbediti dovoljno vlage i odgovarajuću temperaturu, a sa dolaskom proleća se može presaditi napolje.
Uzgoj u saksijama
Pri gajenju glicinije u saksijama, prvo se sade u manje saksije. U njima biljka naraste i grana se u zaobljen oblik, kada se presađuje u veću saksiju. Na ovakav način neki odgajivači formiraju bonsai stabla glicinije. Kada se gaji u saksijama, potrebno joj je redovno zalivanje, kao i prihranjivanje.
Održavanje i nega
Da bi glicinija živela što duže i davala bujne cvetove, potrebno joj je redovno održavanje koje podrazumeva orezivanje biljke i proređivanje, što treba obavljati dva puta u toku godine. Osim toga joj treba obezbediti dovoljnu količinu vode i svetlosti, a dok je biljka mlada treba je redovno prskati vodom.
Faza mirovanja
U fazu mirovanja glicinija ulazi u jesen. Tada je potrebno ograničiti njeno zalivanje i prihranjivanje. U fazi mirovanja glicinija formira nove izdanke i na taj način se priprema za novi vegetativni period.
Održavanje zasada
Kada nastupi faza mirovanja glicinije, treba odstraniti sve delove biljke koji su eventualno zaraženi. Zemljište oko korena se prekriva malčom, kako bi se očuvala dovoljna količina vlage, jer se u toku zime biljka minimalno zaliva.
Proređivanje
Glicinija se proređuje da bi se oblikovala, ali i da bi se podstaklo cvetanje biljke. Orezivanje se obavlja na taj način da se u jesen odsecaju suve i slomljene grane, sa spljoštenim pupoljcima, a ostavljaju grane sa cvetinim pupoljcima. Proređivanjem se dobija željeni oblik krošnje u narednom vegetativnom periodu, a unutrašnjim granama se omogućava da dobiju dovoljnu količinu svetlosti.
Orezivanje
Još jedan način na koji se stimuliše cvetanje biljke je orezivanje. Orezivanje treba početi 2 - 3 godine posle sadnje glicinije. Odvija se u dve faze. Kasno u leto se odsecaju izdanci na dužinu od 15 cm i na njima se ostavlja 4 - 6 listova, a skraćuju se i izdanci koji izbijaju sa strane biljke. Listovi se ostavljaju na izdancima da bi se podstaklo formiranje pupoljaka.
Izdanci koji su orezani tokom leta, zimi se skraćuju na 8 - 10 cm i na njima se ostavlja nekoliko pupoljaka. Grane koje su izrasle posle letnjeg orezivanja se skraćuju na 15 cm. Orezivanje se obavlja oštrim makazama, a rane na biljci treba zaštititi hortikulturnim voskom.
Ako se biljka nije orezala u toku zime, može se orezivati kasno u proleće, ali je veoma bitno da se oreže dva puta u toku godine. Orezivanje tokom leta će usporiti rast, a zimsko orezivanje podstiče cvetanje, ako se pravilno izvede.
Orezivanje je neophodno da bi se podstakao rast biljke i njeno cvetanje, ali se ipak mora pažljivo izvoditi, jer ukoliko se preterano orezuje tokom zime, može doći do izostanka cvetanja.
Berba
Kod glicinije se pre svega beru cvetovi, jer su ostali delovi biljke najčešće otrovni. Berba se odvija u drugoj polovini maja, kada biljka cveta i beru se cvetovi koji su u punom cvatu. Izbegava se branje precvetalih cvasti.
Berba se obavlja tako što se drške cvasti pažljivo odseku. Cvetovi su veoma nežni i osetljivi, pa ih treba na odgovarajući način odlagati, za šta su najpogodnije drvene posude prečnika 1 m. Ne bi smele duže vreme stajati na suncu, pa se u zavisnosti od kasnije upotrebe, što pre smeštaju u hladnu prostoriju, van domašaja sunčeve svetlosti.
Skladištenje
Cvetovi glicinije se koriste za spravljanje čaja ili se mirisna esencija koristi u kozmetičkoj industriji. Cvetove od kojih će se praviti čaj se prvo suše, što se može obaviti sušenjem na vazduhu, presovanjem ili korištenjem hemijskih sredstava kao što je silicijum dioksid. Osušeni cvetovi se pakuju u papirne vrećice ili staklene tegle.
Cvetovi koji se koriste za proizvodnju mirisnih esencija u kozmetičkoj i industriji parfema se prvo ostavljaju u vodi na sunčanom mestu, a zatim se smeša filtrira i meša sa alkoholom u određenom odnosu, što zavisi od intenziteta mirisa koji se želi dobiti. Mirisne esencije se čuvaju na tamnom i hladnom mestu, udaljenom od drugih intenzivnih mirisa.
Priprema za sledeću sezonu
Kada se glicinija priprema za narednu sezonu, treba uzeti u obzir da je to biljka koja ima veoma skromne zahteve. Priprema podrazumeva čišćenje zemljišta oko korena biljke, odstranjivanje starih delova biljke, kao i korova i drugih biljaka, na kojima se mogu razvijati bolesti i štetočine. Potrebno je izvršiti i orezivanje glicinije da bi u narednoj sezoni što bujnije cvetala.
Bolesti
Glicinja je veoma otporna na različite uslove, ali postoji nekoliko bolesti koje joj mogu naškoditi. Ukoliko se previše zaliva, može doći do truljenja korena koje izazivaju gljivice, a može se javiti i pepelnica. Ako glicinija raste na krečnjačkim zemljištima, može se javiti hloroza listova.
Gljivično truljenje korena
Kod glicinije gljivično truljenje korena izazivaju dve vrste gljivica - Phytophthora gljive i Armillaria mellea koja nosi naziv i gljiva puza ili medonosna gljiva. Razvoju ovih gljiva pogoduje vlažno i toplo vreme, pa se bolest najčešće javlja u proleće ili jesen, ako nije previše hladna. Preventivno se biljka zaliva umereno i pazi na višak vlage, a kada se bolest već razvije, moguće je držati je pod kontrolom primenom fungicida kao što je Fundazol.
Pepelnica
Ovu bolest izaziva gljivica iz reda Erysiphales, a njene spore prezimljavaju u kori stabla i grana, kao i u zemljištu oko stabla. Simptom pojave ove bolesti je beli sloj na listovima koji je u stvari micelijum ove gljive, a kasnije dobija smeđu boju. Pepelnica ugrožava biljku u celosti i postepeno dolazi do gubitka listova, cvetova i smrti biljke. Preventivno se uklanjaju zaražene grane i izdanci redovnim orezivanjem, a kada se bolest već javi, moguće je lečiti fungicidima.
Hloroza
Hloroza je pojava kada listovi dobijaju žutu boju, a izazivaju je fizičke i hemijske osobine zemljišta. Neki tipovi zemljišta podstiču pojavu hloroze, kao što su krečnjačka ili glinovita zbijena zemljišta. Do hloroze dolazi i ako nastupe previše vlažni ili sušni periodi, kada dolazi do promena u metabolizmu biljaka i mikroelementi se međusobno blokiraju. Kod glicinija se hloroza najčešće pojavljuje kada se gaje na krečnjačkim zemljištima, pa se bolest može sprečiti obogaćivanjem zemljišta đubrivima.
Štetočine
Gliciniju od štetočina najviše napadaju gusenice, lisne vaši i svrdlaš. Preventivno delovanje je najbitnije kada su štetočine u pitanju, a ono se sastoji od odstranjivanja delova biljaka koji su napadnuti, kao i od mehaničkog onemogućavanja da se dalje šire.
Lisne vaši
Lisne vaši se najčešće sreću na donjim delovima listova, jer im odgovaraju meki delovi biljaka. Za sobom ostavljaju lepljivi trag, tzv. mednu rosu koja je podloga za razvoj gljivica. Ako napad ove štetočine nije jak, može biti delotvorno prskanje jačim mlazom vode. Ako su se pojavile na većem delu biljke, potrebno je koristiti odgovarajuće insekticide iz grupe organofosfornih, kao što su cipermetrin i hlorpirifos.
Svrdlaš
Svrdlaš polaže jajašca u unutrašnjosti stabla, iz kojih se izlegu larve koje se hrane unutrašnjim delovima biljke. Grane koje su napadnute, vremenom postaju lomljive i ne izdržavaju pritisak, a biljka slabi. Prisutnost ove štetočine se može uočiti po rupicama na kori grana i stabla. Delove biljke koji su napadnuti treba odstraniti, a preventivno se koriste insekticidi na bazi hlorpirifosa i karbarila. Može pomoći i postavljanje lepljivih zamki sa feromonima.
Gusenice
Gusenice se hrane listovima mnogih biljaka, uključujući i gliciniju. Ako ih ima mnogo i nije ih moguće odstraniti fizički, primenjuje se insekticid na bazi piretroida.
Upotreba glicinije
Glicinija je pre svega ukrasna biljka, zbog svojih lepih i bujnih cvetova. Cvetovi najvećeg broja vrsta su intenzivnog i prijatnog mirisa, pa se koriste u kozmetičkoj industriji, pre svega za proizvodnju parfema. Veći deo biljke je otrovan, uključujući koru, mahune i semenke, ali je cvetove glicinije moguće koristiti za spravljanje čaja.
Zanimljivosti
Kina i Japan su do kraja 18. veka bile zatvorene za putnike sa Zapada. Tek početkom 19. veka stižu prvi trgovci sa Zapada, a prva glicinija sa kojom su naučnici upoznali zemlje Zapada 1830. godine, bila je Wisteria floribunda. Prvo se iz Kine i Japana izvozilo samo seme glicinije, što je za rezultat imalo izostanak cvetanja ili njegovo veliko kašnjenje.
Nakon više godina neuspešnog gajenja glicinije iz semena, u pogledu cvetanja, odgajivači i naučnici su sa Istoka doneli ukorenjene sadnice glicinije. Tada počinje masovno gajenje glicinija i njihovo međusobno ukrštanje i stvaranje mnogobrojnih hibrida sa sve lepšim i mirisnijim cvetovima.
Najpoznatija, a ujedno i najveća glicinija na svetu se nalazi u Kaliforniji, u Sierra Madre, teška je oko 250 t i zauzima površinu od 0.4 ha.
Junakinje iz televizijske serije "Očajne domaćice", živele su u ulici sa nazivom Wisteria Lane koja je ime dobila baš po ovoj biljci. U japanskoj kulturi, glicinija je čest motiv u umetnosti i predstavlja simbol dugovečnosti i ljubavi.
Zbog oblika svojih cvasti, cvetovi glicinije u feng šuiju predstavljaju vizuelni znak poštovanja i naklonosti.
Foto: Luster / Pixabay
Ostavite odgovor