Kamilica (lat. Matricaria chamomilla) je jednogodišnja, samonikla biljka, koja je rasoristranjena širom sveta i u prirodi javlja na slatinastim i drugim zemljištima (pašnjaci, oranice), u ravničarskim i planinskim predelima (do 1.000 m nadmorske visine). Raste u Evropi, srednjoj Aziji, Severnoj i Južnoj Americi. Kod nas se kamilica najviše gaji i sakuplja u Vojvodini.
Može se uzgajati kao monokultura, ali je onda intenzivno ne treba uzgajati duže od dve godine. Njena narodna imena su: bela rada, bela sasa, buvlja trava, carev cvet, gamelica, gorčak, jarmen, kamilava, kamonila, kamomilja, lepa kata, ljutić, tetrica, mala titrica, maternjak, prstenjak, ramen, ruman, ramenak, ramnika, titrica, zdravić, žablja trava i žabljak.
Bogata je aktivnim materijama, a glavni sastojak je eterično ulje (0,3 - 1,3%).
Vrste kamilice
Postoji više vrsta kamilice, ali prava kamilica se razlikuje od ostalih sorti po tome što je iznutra šuplja, a ne ispunjena, kao, na primer, divlja kamilica ili bela rada.
Obična kamilica ili lekovita kamilica
Obična kamilica ili lekovita kamilica (lat. Matricaria chamomilla) jedna je od najpoznatijih lekovitih biljka i gaji se skoro u svakom domaćinstvu. Raste u visinu od 30 - 60 cm. Ima račvast koren, koji ne prodire duboko u zemlju, a što zavisi od vlage u zemljištu. Stabljika kamilice može biti uspravna ili povijena.To zavisi od različitih faktora (zemljišta, sklopa).
Ima sedeće uske, svetlo zelene, višestruko perasto podeljene listove bez dlačica. Cvet obične kamilice se sastoji od jezičastih, belih cvetova, sa karakterističnim i prijatnim, mirisom, pomalo gorkim. Kamilica cveta krajem aprila i maja. Za pun razvoj jednom cvetu kamilice je potrebno od 20 - 25 dana.
Najbolje pomaže kod želudačno-crevastih problema, neuroloških problema, oboljenja maternice, upala kože i sluzokože.
Rimska kamilica
Rimska kamilica (lat. Anthemis nobilis) spada u porodicu Asteraceae. To je višegodišnja biljka, sa jakim lepim mirisom. Malo se razlikuje od redovne kamilice, jedino ima gušće lišće, koje se, kao i kod redovne kamilice sakuplja radi pripreme čajeva. Takođe se mogu pripremiti i tinkture. Ova sorta ublažava grčeve, upale, deluje kao sedativ.
Stabljike su uspravne, uzlazne, visine do 30 cm. Listovi su joj dvostruko perasti, duguljastog oblika. Cvetovi su mnogobrojni i beli, pojedinačni, sa žutim cvetnim glavicama. Ova vrsta cveta od jula do septembra. Raste na suvim mestima, a uzgaja se u baštama.
Poljska kamilica
Poljska kamilica (lat. Arthemis arvensis L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice Asteraceae. Ova vrsta kamilce liči na rimsku kamilicu. Možete razlikovati poljsku kamilicu od rimske kamilice po prisutnosti rozete bazalnog lišća, koju rimska kamilica nema. Ima uspravnu stabljiku, snažno razgranatu od osnove, plavkasto zelenu, a može da naraste u visinu do 50 cm. Cvetovi ove sorte su skupljeni u glavičaste cvatove dimenzije od 2 do 3,5 cm. Sastavljeni su od središnjh žutih, cevastih cvatova i rubnih belih, jezičastih. Ovo je medonosna biljka, koju pčele rado posećuju.Veoma je rasprostranjena u Evropi i Aziji, uvezena je u Severnu Ameriku i na Novi Zeland. Raste na sunčanim područjima. Ranije se ova vrsta dosta koristila u medicini, a sada je prvenstvo ustupila kamilici Matricaria chamomilla.
Kamilica zelena
Kamilicu zelenu (lat. Matricаria discoidea) od ostalih vrsta razlikuje odsustvo rubnih cvetova i veoma jak miris. Njene cvetne glavice se sastoje od malih, uglavnom zelenih cevastih cvetova. Smešteni su na niskim stabljikama (8 - 30 cm) razgranatim u gornjem delu. U naučnoj literaturi se može naći pod imenima Matricaria matricariodes i Shamomilla suaveolens.
Kamilica zlatna
Kamilica zlatna (lat. Matricaria aurea) pomalo liči na zelenu kamilicu. Takođe nema rubne cvetove, ali cvetovi koji se nalaze na koničnom cvetnom ležištu su žute ili zlatne boje. Bisina biljke je 25 cm. U prečniku cvet nije veći od 8 mm. Za razliku od drugih vrsti, kod ove biljke njene cvetne glavice mogu da se nalaze i da rastu pojedinačno.
Zapadna kamilica
Zapadna kamilica (lat. Matricaria occidentalis) takođe liči na dve prethodne vrste kamilice. Međutim, stabljika može da joj poraste u visinu do 70 cm, a cvetovi praktično ne mirišu. Ova sorta raste samo u Severnoj Americi.
Kamilica stenovita
Kamilica stenovita (lat. Matricaria rupestris) raste na planinskim padinama, u uslovima slabe vlažnosti, što ne odgovara većini drugih vrsta. Prepoznati se može po osobinama žbuna, čije se stabljike nalaze praktično horizontalno, kao da su prostrte po zemlji. Ova vrsta je rasprostranjena na Altaju, u Rusiji, i u drugim regionima.
Postoje i dekorativne sorte kamilica. Neke od njih su:
Crvena ili perzijska kamilica
Granasta biljka sa puno cvetova. Dostiže visinu do 90 cm. Cvetovi ove sorte su jarko crvene boje, sa žutim u sredini cveta, prečnika od 12 - 17 cm. Cveta od jula do avgusta.
Francuska kamilica
Raste u visinu od 50 do 70 cm. Ima guste cvetove bele boje sa žutim u sredini cveta, prečnika 11 cm. Cveta od početka juna, pa do prvih mrazeva.
Roza kamilica
Ima uspravne stabljike od 70 - 90 cm. Cvetovi su u prečniku od 6 - 8 cm, jarko roze boje. Počinje da cveta u junu i cveta do sredine avgusta.
Od obične poljske kamilice ova sorta se razlikuje većim volumenom cvetova, a cvetanje traje mnogo duže, ukoliko se orežu cvetovi koji su ocvetali. Počinje da cveta na jesen. Najbolje raste na osunčanim područjima, na plodnom tlu. Ne zahteva posebnu negu.
Takođe su veoma popularne baštenske sorte: Krejzi Dejzi, Aglaja, Snežna Ledi, Maksima Kenig, Mej Kuin, Betoven, Viral Saprim.
Aljaska
Jedna od najkrupnijih baštovanskih sorti kamilice. Ima latice čisto bele boje. Cvetovi su veoma krupni (u prečniku i do 10 cm), sa žuto-narandžastom sredinom. Žbun može da naraste do 60 - 80 cm.
Sadnja kamilice
Sadnja kamilice se može obavljati najkasnije do februara, a optimalan jesenji rok je od sredine septembra do kraja oktobra. Prvi rok za sadnju kamilice je kraj septembra, a poslednji je početkom novembra.
Uz pravilan raspored padavina u jesen, produženim rokovima sadnje se postižu zadovoljavajući učinci. Kada su jeseni izrazito sušne, usevi brže niču i rastu ujednačenije, ukoliko se sadnja kamilice obavi u drugom roku. Seme kamilice će proklijati samo ako ima dovoljno svetlosti, pa se zato seje horizontalno po površini.
Kamilica se ne sme sejati pri jačem vetru. Ako se kamilica poseje u prvom roku, treba još jednom povaljati površinu, što pri kasnijem roku nije potrebno, pošto je tada zemljište vlažnije.
Vreme sadnje
Ukoliko planirate da sadite kamilicu u svom vrtu, najbolje je da to uradite na otvoreno, direktno u zemlju, na jesen ili proleće. Prema mnogobrojnim mišljenjima, najbolje je posejati na jesen, a kad se poseje sama, najčešće nikne već na jesen.
Kada je u pitanju presađivanje kamilice, presađivanje je najbolje obavljati u hladnije doba godine, u rano proleće, pošto kasnije mnogo teže podnosi presađivanja.
Priprema za sadnju
Za uspešnu proizvodnju kamilice veoma je bitna priprema zemljišta. Zemljište treba pripremiti tokom leta, a najkasnije u septembru, pre početka jeseni. U prvoj godini proizvodnje, a nakon žetve preduseva zemljište se mora plitko izorati. Orati ne treba dublje od 25 cm, pritom se mora odmah obaviti zatvaranje brazde i priprema setvenog sloja da se ne bi isušio i zemlja zgrudvala. Kada je u pitanju uzgoj kamilice na na slatinama, onda dubina oranja ne treba da pređe 10 - 15 cm. Ukoliko se ore na većoj dubini, može doći do vraćanja isprane natrijumove soli u gornje slojeve zemljišta, pa se tako može još više zaslaniti.
Veoma je bitno da u onim područjima, gde nema dovoljno atmosferskih taloga, zemljište što ranije obraditi. Tako, sa obradom zemljišta treba početi odmah nakon skidanja prethodnog useva. Pre sadnje površinu je potrebno povaljati višedelnim valjcima, koji trebaju da budu napunjeni vodom ili peskom. U zavisnosti od tipa zemljišta i strukture površinskog sloja, valjanje se treba obaviti u dva do tri prohoda, a sve dok se ne dobije ravna i zbijena površina na kojoj neće biti tragova propadanja sejalice.
Takođe, prilikom pripreme zemljišta za setvu kamilice, treba obratiti pažnju na uništavanje korovskih biljaka. Pošto kamilica može više godina da se gaji na jednom mestu, može biti puno zakorovljena, te joj ti višegodišnji korovi mogu naneti veliku štetu.
Sadnja iz semena
Iako kamilica veoma dobro podnosi sušu, površina bi ipak uvek trebala da bude vlažna, kako bi kamilica kvalitetno proklijala. Optimalan rok za setvu je septembar, ali može da se seje i u proleće, ali prinos tada može da bude i za 30% manji.
U jesenjem roku, uz pogodn vlažnost zemljišta, seme kamilice proklija za 8-10 dana nakon setve. Mlade biljke ojačaju do zime i dobro prezimljavaju, a intenzivan razvoj biljaka počinje u rano proleće.
Setva se obavlja žitnim sejačicama. Ako nakon setve ne očekujemo kišu, potrebno je izvršiti još jedno valjanje glatkim valjkom, ali se ovaj put seme samo pritisne, kako bi ostvarilo bolji kontakt sa zemljom i vlagom u zemlji.
Sadnja kamilice iz kesice čaja
Da biste posadili kamilicu iz kesice čaja, biće vam potrebna sveža kesica čaja od kamilice ili sveži čaj, a koji možete kupiti u prodavnicama zdrave hrane. Svaka kesica sadrži sušenu kamilicu, koja će proklijati čim dospe u kontakt sa vodom i zemljom, jer je ona ipak izdržljiva poljska biljka.
Sve što je potrebno, je da istresete sadržaj čaja iz kesice i lagano ga izmrvite prstima da biste usitnili veće cvetove, ako ih ima. Zatim uzmite saksiju, napunite je svežom zemljom i obilno zalijte, a onda pospite kamilicu po njenoj površini i pronađite mesto gde će imati dovoljno sunca. Posle kratkog vremena ćete primetiti lagani razvoj biljke.
Ukoliko želite da posadite kamilicu u svojoj bašti ili dvorištu, preporučuje se da se to uradi u periodu od marta do septembra. Ipak, u saksiji kamilica može uspeti i napolju, čak i tokom malo hladnijih dana.
Uzgoj u saksijama
Ukoliko želite da uzgajate kamilicu u saksiji, posejte je u posudu napunjenu univerzalnim supstratom pomešanim sa malo peska. Mlade biljčice kamilice će do zime ojačati i bez problema opstati tokom hladnog perioda, ali, ukoliko su temperature previše niske, dešava se da promrznu. U tom slučaju, moraćete da je posejete ponovo, u rano poleće.
Zemljište
Kamilica dobro uspeva na svim zemljištima, osim na vrlo rastresitom krečnom zemljištu. Na teškom i nepropusnom zemljištu postižu se dobri prinosi visokokvalitetnog cveta. Bogatija, plodnija zemljišta, utiču na rast i vode ka mogućnosti poleganja, te se iz tog razloga ne preporučuju. Tako, što je zemljište plodnije, biljka će biti viša. Na visinu rasta biljke takođe utiču agrotehnika, đubrenje, kao i sklop biljaka u setvi.
Samonikla kamilica raste na ravnicama i na planinskim predelima. Pošto kamilica dobro podnosi alkalna zemljišta uspeva na slatinama, a nalazi se i na zemljištima kisele, neutralne i bazične reakcije. Ustanovljeno je da najbolji prinos kamilica daje ako zemljište ima pH 7 - 8,2, što znači da na neutralnom i slabo alkalnom zemljištu najbolje uspeva.
Klima
Kamilici su potrebne umerena klima i srednje temperature. Već kod 6°C kamilica klija i raste, a optimalna temperatura za rast i razvoj je 20 - 25°C. Kada kamilica oblikuje cvetne glavice i nakuplja eterično ulje, dnevne temperature, a koje su niže od 20°C negativno će uticati na kvalitet eteričnog ulja.
Iako se kamilica kao samonikla biljka javlja na severu Evrope, pa skoro sve do do krajnjeg juga, za razvoj zahteva umereno vlažnu i toplu klimu. Kada su klimatski uslovi povoljniji, tada je i njen prinos veći.Veoma je otporna na niske temperature.
Uzgoj kamilice
Proizvodnja kamilice nije previše komplikovana, ali je potrebno da se proizvodi na većim površinama (od 10 hektara na više), kako bi se postigao zadovoljavajući prihod. Za uspešan uzgoj kamilice idealna je umerena klima srednjih temperatura, jer joj smetaju i preniske, ali i previsoke temperature.
Gajenje kamilice nekoliko godina na istom mestu se preporučuje pošto setva pojedinih godina nije sigurna, pa se zato sistem zalivađivanja smatra kao najpovoljniji način gajenja. Kamilica se zalivađuje tako što se nakon berbe preostali cvetovi ostave da dozru. Posle zrenja cvetovi kamilice se ne beru, nego se parcela jednom ili dva puta prodrlja teškom drljačom. Drljača će omlatiti preostalo seme, rasturiti ga po njivi i pomešati sa zemljom. Kada je ovo završeno, a nije bilo kiše, parcelu treba jednom ili dva puta zaliti. Do jeseni, na istom polju se može očekivati nova kamilica. U proleće naredne godine donosi redovno cvet. Kamilica koja je gajena kao monokultura obavezno se mora đubriti kombinovanim mineralnim đubrivima NPK.
Plodored
Kamilica ne zahteva posebne pretkulture. Dobre pretkulture za kamilicu su one koje napuštaju zemljište do avgusta i neke okopavine. Može se sejati na istu površinu, ali obavezna je međukultura.
Kamilicu je dobro sejati uz krompir i kupus, jer im poboljšava ukus, a kupus će zaštititi od kupusove sovice i gusenice beloperke. Takođe će zaštiti i druge biljke od biljnih vaši i nematoda, pa čak i od glodara.
Ako posadite kamilicu oko stabala jabuke, drveće neće patiti od jabučnog moljca.
Zalivanje
Iako kamilica dobro podnosi sušu, površina zemljišta mora biti stalno vlažna da bi mogla da proklija.
Dakle, kamilicu je potrebno redovno zalivati dok ne proklija (ne previše, kako seme ne bi istrulilo), a nakon što biljka poraste, kada se zemlja dobro osuši.
Đubrenje
Na normalnim i bogatim zemljištima kamilicu ne treba đubriti mineralnim đubrivima, pošto je đubrena kamilica bujna, pa će berba biti znatno otežana. Na siromašnijim zemljištima, kao i na slatinama, dovoljno je da se prilikom setve unese 150-200 kg/ha mineralnog đubriva NPK 15:15:15
Razmnožavanje
Razmnožavanje kamilice moguće je na više načina. Najprostiji od njih je sadnja kamilice iz semena. U zavisnosti od klimatskih uslova, semena počinju da se sade od aprila do maja. Razmnožavanje može da se vrši i sadnicama, ali je ovaj proces otežan i primenjuje se baštovanima jako retko, odnosno, samo kada je korenov sistem biljke povređen ili nije moguće prikupiti seme biljke.
Održavanje i nega
U negu kamilice spada okopavanje, plevljenje i prihranjivanje. Ako je kamilica sejana omaške, onda će se nega sastojati samo u plevljenju i prihranjivanju.
Zaštita protiv korova
Kamilica će za berbu pristići rano, dok korovi još nisu krenuli, tj. od početka do kraja maja, pa tako borba protiv korova neće zahtevati mnogo napora. Jedno prskanje protiv korova krajem marta i eventualno plevljenje krupnijih korova sredinom aprila je sasvim dovoljno u toku godine.
Prihrana
Prihrana kamilice treba da se obavi što ranije u proleće i to sa malom dozom azotnih đubriva. Preporučuje se da se na 1 ha baci 100-120 kg KAN-27. Prihranjivati je potrebno samo onu kamilicu koja je posejana na slabo produktivnim zemljištima.
Berba kamilice
Najkvalitetnija kamilica upotrebljava se za dobijanje eteričnih ulja. Lošije klase sveže i suve kamilice, upotrebljavaju se za ostalu preradu. Prema stanju cveta opredeljuje se zrelost kamilice za berbu. Kada je 70% cvetnih glavica kamilice fiziološki sazrelo, seme se nije još oblikovalo, a latice su još u vodoravnom položaju, najbolje je obaviti berbu. Ako 5-6 dana nakon berbe padne kiša, za dva nedelje se može obaviti još jedna berba, kojom se dobija i do 50 % prinosa prve berbe.
Berba kamilice može da se obavi ručno ili adaptiranim žitnim kombajnom, kad su latice u vodoravnom položaju. Najbolje je berbu obaviti u zoru. U roku od desetak sati se obere 3-4 ha useva kamilice koji nije polegao, odnosno 12 - 16 t svežeg cveta. Prosečan prinos kamilice, kada su optimalni klimatski uslovi, je 4 t/ha svežeg cveta, sa 60% cveta prve klase. Prinos kamilice može varirati od 0,3 do 0,5 kg/ha eteričnog ulja.
Sušenje kamilice
Nakon branja, kamilicu je potrebno osušiti na senovitom i prozračnom mestu, u hermetički zatvorenim posudama, termičkim sušarama i sličnim promajnim mestima. Ukoliko se kamilica suši na tavanima, onda se raspostre u što tanjem sloju i tako ostavi da se osuši. Prirodno sušenje može da traje od sedam do 10 dana. U termičkim sušarama suđenje traje mnogo kraće.
Odnos sušenja, tj odnos sveže kamilice prema suvoj se kreće od 4:1 do 6:1. Tako je kod nas od strane proizvođača kamilice prihvaćeno da se 6 kg svežih cvetnih glavica dobije 1 kg suvih. U sušarama, kamilica se suši na temperaturi od 30°C do 35°C. Na većim temperaturama se kamilica brže suši, ali to vodi do gubljenja boje i sadržaja etarskog ulja, pa i kao rezultat, trgovačke vrednosti. Za vreme sušenja kamilica se ne okreće, kako se ne bi izdrobila. Vreme sušenja kamilice zavisi od temperature prostorije u kojoj se ona suši i od debljine sloja.
Skladištenje
Kada je kamilica dobro osušena, ona se pakuje u sanduke, koje sa unutrašnje strane oblože papirom. Tako upakovana kamilica se čuva na suvom, hladnom i promajnom mestu. Iako je dobro i pravilno upakovana i čuvana, kamilica treba da se proda još iste godine pošto stara gubi prirodnu boju, karakterističan miris, drobi se i počinje da se kvari.
Prerada kamilice
Zadnjih godina se kamilica gaji sa ciljem dobijanja etarskog ulja. Njeno ulje je našlo na veliku primenu u farmaciji i kozmetičkoj industriji. Naše etarsko ulje od kamilice je jako traženo zbog velikog sadržaja azuleta i karakterističnog, prijatnog mirisa.
Bolesti
Od bolesti na kamilici je zapažena određena vrsta plamenjače.
Plamenjača
Plamenjača ilu Pernospora leptosperma De By je zabeležena i na drugim pripadnicima familije Compositae. Kod kamilice ovo oboljenje do sada nije zapaženo u nekim većim razmerama, pa se njegovo suzbijanje ne postavlja kao problem. Dešava se pred kraj vegetacije, tj kada je biljki opao imunitet. U ovom slučaju se kao mera zaštite primenjuju fungicidi.
Crne vaši
Vaši su toliko česta pojava na kamilici da se ona smatra biljkom koja privlači vaši, te se može uzgajati pored povrća, kako bi se ono zaštitilo od vaši. Ukoliko gajite kamilicu za čaj, ne preporučuje se prskanje kamilice otrovima, jer to sigurno više nikako neće biti lekoviti čaj. Nakon cvetanja se stabljike mogu ukloniti, a cvetovi se mogu staviti na sušenje. Sve ostalo se može kompostirati ili spaliti.
Štetočine
Iako kamilica deluje kao dosta otporna biljka, ona je istovremeno i osetljiva, te je ipak podložna napadu određenih štetočina.
Larve jednog sjajnika
Larve jednog sjajnika (lat. Olibrus aeneus Fbr.) izgriza unutrašnjost cvetnih glavica kamilice, ali ni ta štetočina kod nas nije primećena u većim razmerama, te njeno suzbijanje ne predstavlja problem.
Puževi golaći
Puževi golaći (lat. Limax sp.) koriste kamilicu za ishranu, iako se ranije smatralo da biljke koje sadrže etarsko ulje, alkaloide, i druge slične materije, bile zaštićene od njih.
Kao mera zaštite, oko biljke treba posuti sitne kamenčiće ili štetočine odstranjivati ručno.
Gusenica plamenca suvog voća
Osušen cvet kamilice napadaju i neke skladišne štetočine. Među njima, najzapaženija je gusenica plamenca suvog voća (lat. Plodia interpunctella Hb.). Razvoju ovih štetočina pogoduje vlaga, a pošto je cvet kamilice hidroskopan, potrebno je vršiti kontrolu što češće, i čim se primeti da je kamilica primila vlagu, odmah je dosušiti.
Upotreba kamilice
Kamilica se gaji radi dobijanja cvetnih glavica. Zadnjih godina se proizvodi i etarsko ulje, koje se dobija destilacijom kamilice u cvetu.
Etarsko ulje upotrebljava se u medicini i farmaciji, a poslednjih godina kozmetičkoj i hemijskoj industriji. Naša kamilica ima etarskog ulja u granicama od 0,2 do 1%, a gajena kamilica ima veći procenat etarskog ulja od samonikle. Glavni sastojak etarskog ulja kamilice je azulen, koji ima karakteristične plavu boju ulja. Od sadržaja azulena zavisi kvalitet ulja.
Ekstrakt kamilice i eterično ulje kamilice su odlično sredstvu u borbi protiv bolesti i parazita u povrtlarstvu. Cvet i ostaci cveta kamilice se nakon destilacije i prerade koriste kao prirodno đubrivo.
Eterično ulje kamilice se koristi u industriji parfema. Takođe, žuta boja koja se koristi u u industriji hrane, dobija se iz cveta kamilice.
Zdravlje
Cvet kamilice se upotrebljava u narodnoj i naučnoj medicini kao sredstvo protiv upala kože i sluzokože. Daje se za lečenje raznih opekotina i rana, za ispiranje očiju i dr. Pranje glave jakim čajem kamilice pomoći će obolelom korenu kose.
Osim gore navedenog, kamilica pomaže kod migrene, neuralgije, kod problema sa probavnim traktom, u slučaju čira na želudcu, malokrvnosti, depresije i drugih nervnih kriza.
Vekovima se kamilica upotrebljavala u narodnoj medicini, a posebno se koristila za otklanjanje grčeva, pošto sadrži supstancu koja se zove bisabolol. Kamilica pomaže kod menstrualnih grčeva, te se u kombinaciji sa virkom i hajdučkom travom, prešoručuje ženama koje imaju bolne menstuacije. Takođe, kamilica otklanja kolike.
U Nemačkoj je kamilica priznato sredstvo u borbi protiv prehlade, temperature, kašlja i bronhitisa.
Takođe, blagi čaj od kamilice se može davati bebama, koje imaju problem sa grčevima. Ovaj čaj je blag i neškodljiv, te se daje i starijoj deci, a dobar je za otklanjanje stomačnih tegoba uopšte, kod poremećaja crevne flore, nadimanja, gasova i nesanice.
Kuhinja
Kamilica se ne koristi samo u medicinske svrhe, nego i u kulinariji. Možete pronaći razne recepte supa, salata, dezerata sa svežim cvetovima kamilice ili sa cvetovima kamilice u suvom obliku. Ne samo što im da posebnu aromu, nego utiče i na podizanje tonusa organizma.
Originalan, pomalo začinjen ukus i specifična „jabučna" aroma objašnjavaju popularnost kamilice u vegetarijanskom meniju.
U prehrambenoj industriji, eterično ulje kamilice koristi se za aromu likera, vina i gorkih tinktura. Listići kamilice koriste se kao začin.
Takođe, kamilica otvara apetit. Kako biste poboljšali apetit trebate dve kašike kamilice preliti sa 2 dcl ključale vode, pa ostaviti da odstoji, a zatim procediti. Nakon toga piti hladan i nezaslađen pola sata pre jela.
Čaj od kamilice ne treba kuvati, jer će u tom slučaju ispariti eterična ulja koje kamilica sadrži.
Zanimljivosti
Prilikom prenošenja mumije egipatskog faraona Ramzesa iz Egipta u Pariz, naučnici koji su analizirali uzorak tkiva, primetili su tragove kamilice, svete biljke koja se koristila prilikom mumificiranja. Egipćani su dobro poznavali njenu lekovitost, pogotovo u slučaju bolesti koju su zvali "agu" i za koju današnji istraživači smatraju da je bila oblik malarije.
Drevni stanovnici doline Nila verovali su da je ova biljka posvećena vrhovnom božanstvu, velikom Ra, bogu sunca.
Biljku sa današnjim imenom su krstili stari grci. Reč "khamaimelon u bukvalnom prevodu znači "jabuka zemlje". I u drugim jezicima njeno ime ukazuje na lekovitost. Drevni Germani su je, na primer, zvali "alles zutraut" što znači "lek za sve". Rimljani su je nazivali "Prah od krvi Hestije", i kod njih je smatrana kao veoma cenjeno sredstvo za negovanje higijene usta i zuba.
Takođe, ova biljka bila je poznata i u drugim krajevima sveta. Tako, žene viknga su svoju nordijski plavu kosu ispirale čajem od ove biljke. Saksonci je smatraju jednom od devet svetih biljaka, a na drugom kraju planete, u Indiji, kamilicu već hiljadama godina preporučuju ajurvedski lekari.
Kamilica je veliki prijatelj plavuša, jer ispiranje čajem od ove biljke daje plavoj kosi divni zlatni odsjaj. Za to je najbolji jak čaj od kamilice, uz dodatak soka od limuna, kojim se kosa nakon pranja ispere i ostavi da se prirodno osuši.
Takođe, kamilica može pomoći onome, ko ima problem sa opadanjem kose.
Tako, prilikom ispiranja kose potrebno je koristiti čaj od kamilice. Četiri kašike kamilice treba preliti ključalom vodom, pa posle 10 minuta procediti i ostaviti da se ohladi. Nakon ispiranja čajem od kamilice, kosa postaje puna i sjajna.
Foto: Thanasis Papazacharias / Pixabay
Ostavite odgovor