Lijander (lat. Nerium oleander), engleski naziv oleander, je zimzelen žbun ili drvo koje dostiže visinu 2-3 m, mada nekada može dostići visinu i do 6 metara (30 cm godišnje) i otrovan je u svim svojim delovima. Pipada porodici Apocynaceae. Poznat je još i pod imenima Oleander, Oleandar i Leander. Potiče iz Severne Afrike, sa Mediterana gde se javlja kao samonikla biljka, kao i iz jugoistočnog dela Azije.
Zbog svoje otpornosti i lakog gajenja, ali i zbog lepih cvetova, lijander se smatra za jednu od najpoznatijih ukrasnih biljaka.
Na našim prostorima lijander se gaji u saksijama ili kao baštensko cveće. Lijander cveta od početka juna do kasne jeseni. Cvetovi nemaju jak miris, imaju po pet latica i najčešće su bele, krem, žute, ružičaste, crvene, narandžaste, violet ili crveno ljubičaste boje. Njegovi listovi su tamnozeleni, dugački i uski, kožasti i rastu na dugačkim grančicama. Plodovi lijandera su izduženi i sastoje se od dva duguljasta mehura dok su mu semenke sitne sa čuperkom dugačkih dlačica.
Životni vek mu je prilično dug i smatra se da ukoliko se redovno zaliva i prehranjue može da traje i do 15 godina.
Vrste lijandera
Do danas je u svetu poznato više od 400 sorti lijandera koji se međusobno razlikuju u boji, obliku cveta i svojoj visini.
Najpoznatija i najrasprostranjenija sorta lijandera u svetu danas je Grčki lijander i beli lijander. Takođe poznate vrste lijandera su: sorte čiji je cvet boje kajsije, Soleil Levant, Souvenir d'Emma Schneider, kao i mini sorte Marie Mauron, Minouche ili Maurin des Maures.
Grčki lijander
Grčki lijander, latinski naziv Asclepias currasavica, je višegodišnja biljka koja se u toplim krajevima gaji u baštama, a u kontinetalnim delovima sadi u saksijama kao jednogodišnja biljka koja se u jesen unosi u prostorije sa svetlošću kako bi mogla i dalje da cveta. Pripada rodu Asclepias - mlečika i svoje ime je dobio po Bogu medicine bogu u grčkoj mitologiji - Asklepiju. Grčki oleander je uspravna, zimzelena i razgranata biljka. Njegovo stablo je svetlosive boje koje raste do jednog metra visine. Listovi su mu eliptičnog oblika i nalaze se na kratkim peteljkama lijandera.
Grčki lijander potiče iz Južne Amerike i tamo se smatra korovom jer raste između banana, kokosa i ananasa. Neprekidno cveta od proleća do jeseni i na našem području se smatra ukrasnom biljkom. Koristi se često za cvetne aranžmane, a cvetovi su narandžaste i crvene boje.
Beli lijander
Beli lijander je poznato i popularno cveće koje se sadi u baštama i saksijama. Raste u vidu zimzelenog žbuna ili drveta visine preko 6 metara. Cveta celog leta i cele jeseni u zemljama Sredozemlja gde mu je prirodno stanište, dok se na našim prostorima gaji u velikim saksijama i zimi se mora uneti u kuću.
Sadnja lijandera
Lijander je biljka koja se sadi u proleće ili jesen. Potrebno mu je puno sunca i dobro drenirano zemljište. Može se saditi iz semena i sadnicama.
Vreme sadnje
Kao što smo rekli, lijander je biljka koja se sadi u proleće ili jesen. Zapravo, smatra se da je idealno vreme za sadnju mesec avgust ili septembar čim se završi cvetanje ove biljke, jer ukoliko se zasadi kasnije, dužina cvetanja se skraćuje. Oni koji se posade u proleće nemaju puno cvetova prve godine.
Odabir zemljišta
Što se tiče odabira zemljišta, lijander za sadnju nije zahtevan i može uspeti na bilo kakvom tlu kao što su zemljišta sa visokom Ph vrednosti ili velikom količinom soli, ali mu svakako prija balansirano, dobro drenirano zemljište kao i dodavanje treseta.
Sadnja iz semena
Kada je u pitanju sadnja iz semena, lijander se na ovaj način sadi u aprilu mesecu na temperaturi od 21°C. Neophodno je znati da lijander koji je posađen iz semena nikada ne može i neće imati baš sve karateristike kao matična biljka kao što su oblik i boja cveta, oblik grma i ostalo.
Sadnja sadnice
Najlakši način razmnožavanja je sađenjem sadnica tokom leta, tačnije u avgustu i ovim načinom lijander ima sve karakteristike matične biljke. Dakle, razmnožava se poludrvenastim biljkama tolkom leta kojima se uklone svi listovi osim jednog ili dva pri vrhu. Reznice je prethodno neophodno takoreći zakoreniti u toploj vodi na temperaturi između 16 i 18°C. Kada puste korene, sadnice se sade u zemlju. Takođe je bitno napomenuti ukoliko reznice uzmemo sa procvetale grane, lijander će iste godine cvetati.
Gajenje u vrtu
Za lijander je najopasniji period zima te se u našim područjima gaji pretežno u saksijama. S obzirom da voli puno svetlosti i sunca, ukoliko je posađen u vrtu, tokom zime kada je temperatura 5 stepeni ispod nule, neophodno je uviti ga nekim džakom ili tzv. agril folijom.
Gajenje u stakleniku
S obzirom da voli puno svetlosti, lijander je biljka koja će svakako više uživati u stakleniku nego u nekoj prostoriji stana zbog svetlosti koju prima.
Gajenje u saksijama
Na našim prostorima je pretežno gajenje lijandera u saksijama i tzv. loncima, teglama i dekorativnim posudama koje su veoma velike zbog njegovog razgranatog korenovog sistema. Tokom zime saksije se obavezno unose unutra u prostorije gde temperatura nije nije niža od nule, ali da ima svetlosti. Tokom tog perioda lijander se vrlo malo zaliva i vrši se prehrana.
Zemljište
Što se zemljišta tiče, lijander kao što smo nekoliko puta pomenuli nema neke velike zahteve i veoma je tolerantna biljka te će da podnese slana zemljišta sa velikom količinom Ph vrednosti. Lijander traži vlagu tako da je za njega najbolje dobro drenirano zemljište. Ukoliko želite da ubrzate rast lijandera neophodno je obogatiti zemljište tzv. kompostom tj. braun đubrivom koje predstavlja sredstvo za rast i koristi se da zadrži vlagu u tlu.
Temperatura
Lijander je biljka koje ne voli previše toplo, tako da mu ne prijaju temperature iznad 18°C, a tokom zime mu ne prijaju temperature ispod 5°C. Smatra se da najbolje i najbrže raste na temperaturama iznad 10°C, dok zimi može podneti niske temperature do -5°C, ali samo ako je posađen u vrtu.
Klima
Za gajenje lijandera je neophodna blaga i topla klima.
Stanište
Lijander raste samoniklo na području Sredozemnog mora, u Dalmaciji i Makedoniji i Grčkoj. U našem regionu je samonikao u Dubrovniku, a kod nas ga ima dosta u Crnoj Gori.
Uzgoj lijandera
Plodored
Poznato je da lijander raste samoniklo, te u tropskim predelima često raste između kokosa, banana i ananasa tako da ga smatraju korovom. Bezobzira na njegov prelep cvet i na to što se gaji kao ukrasna biljka lijander je otrovna biljka u svim svojim delovima i nije poznato da se sadi u društvu ostalih kultura.
Zalivanje
Lijander voli vlagu. Često se zaliva, tokom leta svakog dana, a tokom zime samo jednom u 10 dana. Prija mu odstajala voda, ali se može zalivati i svežom vodom. Takođe mu prija topla voda inače se cvetovi neće rascvetati. Takođe je dobro da se smenjuju faze vlage i suše jer to dovodi do njegovog bujanja. Dakle, lijander je biljka koja može da podnese veliku vlagu ali i veliku sušu.
Đubrenje
Smatra se da se lijander vrlo često dovoljno ne đubri. Savetuje se da se đubri svakog proleća i to kompostom tzv. braun đubrivom koje ubrzava njegov rast. Može se dodati blago đubrivo u kome se nalaze određene količine kalijuma, fosfora i azota tokom proleća, ali samo ukoliko je tlo siromašno nutrijentima, tj. navedenim hemikalijama neophodnim za rast i razvoj i ovo đubrivo se preporučuje samo prvih godina, a kada se biljka razvije prelazi se na već pomenuti kompost koji je odlična zamena za pravo đubrivo.
Takođe se preporučuje stavljanje malča, u ovom slučaju organski - piljevina, kako bi se sačuvala vlažnost zemljišta i štiti lijander od korova i hladonoće.
Inače, tokom svakog zalivanja, preporučuje se prehrana tzv. vodorastvorljivim đubrivom sve od aprila do avgusta meseca. Neki smatraju da je dovoljno da se u vodu doda tečno đubrivo na čak svakih 15 dana.
Razmnožavanje
Kao što smo već pomenuli, lijander se isključivo razmnožava iz sadnice što je najlakši način razmnožavanje i biljke ne gube karakteristike matične biljke, kao i iz semena, ali pri tom ova biljka gubi svoje prave karakteristike.
Održavanje i nega
Održavanje zasada
Na osnovu svega do sada pomenutog, možemo zaključiti da lijander voli vlažno zemljište i dosta sunčeve svetlosti, ali ima visok nivo tolerancije za sve vrste zemljišta tako da nije previše zahtevan za održavanje. Najbolje opstaje u saksijama koje se obavezno unose tokom zimskog perioda u zatvorene prostorije. Neophodno je prehranjivati ga vodorastvorljivim đubrivom makar jednom u dve nedelje.
Orezivanje
Lijander je biljka koja se reže nakon svog cvetanja i time zadržava svoj oblik - oblik grma. Reže se u proleće, ne treba nikako čekati jesen za rezanje. Čim se oreže nakon što precveta time se podstiče duži period sledećeg cvetanja, a kako bi se podstaklo i njeno grananje neophodno je odseći i vrhove stabljike.
Takođe, obavezno se uklanjaju grane koje su se oštetile od hladnoće ili su ih uništile štetočine i bolesti o kojima ćemo govoriti malo kasnije. Lijander se može rezati po želji, ali se ne preporučuje skraćivanje više od jedne trećine biljke, jer iako raste brzo, previše skraćivanja ga može oslabiti. Kad kažemo da raste prilično brzo znači da godišnje ide u visinu od 30 do 61 cm.
Berba
Lišće lijandera se bere tokom svoje vegetacije i to dva puta, u proleće od aprila do maja i tokom jeseni od oktobra do novembra meseca i to odsecanjem zelenih grančica sa kojih se uklanja.
Skladištenje
Obrano lišće lijandera skladišti i suši se na promaki ili u sušarama na temperaturama od 40 do 50 stepeni. Listovi kad se osuše su lako lomljivi i krti, veoma gorkog ukusa i bez mirisa i čuvaju se na suvom mestu.
Bolesti i štetočine
Lijander je biljka koja nema često problema sa bolestima i štetočinama, ali naravno, nije uvek ni otporan.
Bolesti koje napadaju lijander su slične kao i sve koje napadaju mediteranske biljke, a u ovom slučaju su to: Botriosphaeria dieback, rak, suva trulež, lisne, štitaste i vunaste vaši.
Botriosphaeria dieback je zapravo posledica strea od suše ili smrzavanja lijandera. Tada grane i izdanci se suše i postaju crno braon boje.
Rak je tzv. gljivična infekcija koja zahvata celu biljku i sve zaražene delove je neophodno odmah ukloniti.
Suva trulež, lisne, štitaste i vunaste vaši retko napdaju lijander, ali izazivaju velike probleme kada to učine i izazivaju čađavicu. Suzbijaju se insekticidima kao što su mušice šiškarice (aphydoletes aphidimyza) i osice najeznice (encarsia formosa) i Cryptolaemus montrouzieri. Takođe smatra se da u suzbijanju ovih vaši pomaže i rastvor od običnog sapuna. Mamci za kukce tj. tzv. žute lepljive pločice koje su raspoređene u velikom broju oko lijandera pomažu u zaštiti od vaši.
Štetočine koje su najčešće su gusenice narandžasto crvene boje i dužine oko 5 cm koje se hrane u grupama i tako uništavaju mlade izdanke. Za suzbijanje gusenica se koriste pesticidi.
Upotreba lijandera
Lijander je otrovna biljka i to u svim svojim delovima jer sadrži srčanoaktivne glikozide folinerin i oleandrin. Gaji se isključivo kao biljka za dekoraciju. Poznati simptomi trovanja su povraćanje, ubrzan rad srca, otežano disanje i ostalo. Bez obzira na sve to, može biti i lekovit.
Zdravlje
Iako je otrovan, lijander poseduje i lekovita svojstva. U medicini se koristi u lečenju bolesti i slabosti srca, bolesti kože kao što su svrab i razni paraziti, menstrualnih tegoba, ali i za izazivanje pobačaja. Njegovi listovi se upotrebljavaju za lečenje svraba i za redukovanje znojenja. Postoji preparat neriolin koji se proizvodi u obliku tableta i rastvora.
Kuhinja
Zbog svoje toksičnosti nije poznatno korišćenje lijandera u kulinarstvu.
Zanimljivosti
Lijander potiče iz Severne Afrike, sa Mediterana, kao i iz jugoistočnog dela Azije. Ime mu je starogrčkog porekla što znači vlažan te se po tome može zaključiti da lijander voli vlažno zemljište. Njegov cvet i sama biljka je poznata duže od 2000 godina, tako da je ova lepa a otrovna biljka ukrašavala mnoge dvorove još od 16. veka.
Smatra se korovom i otrovan je, ali se ipak gaji kao dekorativna biljka.
Koristi se kao otrov za miševe, pacove, insekte i ostalo. Do trovanja može dovesti i med koji su pčele skupljale na cvijeću ove biljke. Poznati su i slučajevi trovanja osoba koje su jele meso koje je pečeno na štapićima lijandra.
Koristi se u pejzažnoj arhitekturi kao soliterno stablo ili žbun, u živim ogradama, u drvoredu ili većim grupama. Zbog svojih prelepih cvetova se smatra simbolom Mediterana.
Postoje lijanderi koji su stari čak skoro 100 godina.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Ostavite odgovor