Cvekla (lat. Beta vulgaris ssp. vulgaris var. vulgaris) je povrtna biljka iz porodice loboda (Amaranthaceae). Izuzetno je zdrava u ljudskoj ishrani jer pored šećera sadrži i druge hranljive materije a pogotovo je korisna kod anemičnih osoba jer popravlja krvnu sliku.
Cvekla je dvogodišnja biljka, koja tokom prve godine razvija zadebljali koren, a u drugoj stablo sa cvetovima i plod. Za formiranje korena kod ranijih sorti potrebno je oko 3 meseca, dok je kod kasnih sorti potrebno 5 - 7 meseci. Što se tiče njene morfoligije važno je istaći da ima razvijen korenov sistem, koji može da se rasprostire do dubine 3 m a u širinu ide do 1 m.
U ishrani se primenjuje zadebljali koren koji je crvene boje, dok je kod nekih sorti tamno i jako crvene boje. U drugoj godini formira se stablo sa cvetovima koji su proste građe i koji daju seme koje sposobnost klijanja može da zadrži i do 6 godina.
Koren je mesnat i zadebljao, crvene boje a može biti okruglog ili valjkastog oblika. Vršni deo ili glavu čini skraćena stabljika iz koje rastu listovi. Glavnina zadebljalog korena nalazi se neposredno iznad površine zemljišta te se iz tog razloga relativno lako vadi. Na preseku se vidi desetak koncentičnih krugova koji nastaju kao posledica debljanja sekundarnog stabla. Izduženiji koncentrični krugovi javljaju se kao posledica visokih temperatura.
List se pojavljuje spiralno na glavi korena, tako da se najmlađi listovi javljaju na centralnom delu rozete a najstariji na perifernom delu. Sastoje se od dugačkih lisnih drški, zelene do delimično crvene boje.
Cvetna stabljika se formira tokom druge godine vegetacije,kada cvekla prelazi u generativnu fazu. U pazuhu listova razvijaju se sitni cvetovi. Cvetovi su hermafroditni, sastavljeni od 5 zelenkastih listića, tučka i 5 prašnika.
Plod ili seme je jednosemena orašica. Plodovi se tokom zrenja zbijaju, međusobno srastaju i čine klupko koje je nepravilnog oblika smeđe boje i prečnika 4 - 7 mm. Masa 1.000 semenki je 15 - 20 g a u jednom gramu semena ima oko 50-80 semenki.
Sorte cvekle
Postoji nekoliko sorti cvekle koje se razlikuju prvenstveno po boji i obliku korena. Po toj karakteristici razlikujemo sledeće najznačajnije sorte:
Detroit
Jedna je od najpoznatijih sorti koja spada u red ranih sorti čiji je koren gladak, okrugao, intenzivno jake cvrvene boje. Srednje bujna je sorta sa uspravnim listovima. Koristi se 45 dana od nicanja po čemu je pogodna za ranu potrošnju i preradu. Obzirom da spada u rane sorte najpovoljnije vreme za setvu je kada prestane opasnost od mrazeva.
Cilindra
Kao što joj sam naziv govori ova sorta je izduženog, cilindričnog oblika, prijatnog ukusa i nije zahtevna što se tiče sadnje. Spada u stare sorte sa izraženim nutritivnivnim i zdravstvenim vrednostima. Takođe spada u rane sorte tako da je idealna za ranu žetvu.
Chioggia
Predstavlja staru italijansku sortu koja datira iz 1840. godine a dobila je naziv po jednom italijanskom ribarskom gradu. Karatkeriše je slatko i mekano meso šarene boje, prošarano. Pored ishrane koristi se u dekoratvne svrhe. U ishrani se koristi list i koren, jer sadrži visok procenat šećera, a od klijanja do sazrevanja korena prođe 55 dana. Spada u organske sorte, seje se od aprila do novembra, a zahteva sunčan položaj parcele i lako i peskovito zemljište.
Volujska krv
Takođe predstavlja ranu sortu koja dospeva za 50 dana. Danas je jedna od jako retkih sorti. Ima visok sadržaj šećera te spada u najslađe sorte, a pored toka ima značajne nutritivne i zdravstvene vrednosti. Značajna je za poboljšanje krvne slike i čišćenje organizma, a može se koristiti u friškom stanju ili u vidu salate. Pored korena u ishrani se koriste i listovi koji su izuzetno zdravi.
Sadnja cvekle
Cvekla se može gajiti na više načina.
Setva iz semena
U osnovi, cvekla se proizvodi direktnom setvom iz semena. Ovaj način setve vrši se od polovine marta do kraja maja i to u nekoliko navrata. Predstavlja rani način sadnje, dok ukoliko želimo da uzgajamo cveklu za jesen i zimu onda se preporučuje setva u junu. Za setvu se koristi pilirano seme ili obloženo okruglo seme, koje je ujednačeno i veće mase. Pogodno je za preciznu setvu i postizanje boljeg sklopa.
Za brzo nisanje preporučuje se da se seme cvekle potopi u vodu na temperaturu 22-23°C u period od dva dana a potom se suši i seje. Setva se sprovodi na međurednom razmaku od 40-50 cm, na dubini 2,5-3 cm. Vreme i dubina setve zavisi od cilja proizvodnje i od toga da li sejemo ranije ili kasnije sorte. Sklop zavisi od uslova proizvodnje jer ukoliko se proizvodi cvekla za svežu proizvodnju onda se seje na gušći sklop a ukoliko je namenjena čuvanju i preradi onda se seje na ređi sklop.
Da bi se dobio koren prve klase namenjen za preradu, najbolje je da se cvekla razvija na razmaku u redu na 8-10 cm.
Temperatura
Seme cvekle počinje da klija na temperaturi 5°C a na temperature od 10°C niče za 10 dana. Mlade biljke podnose temperature od -3°C do -4°C dok odrasle biljke mogu podneti temperature -2°C do -4°C. Optimalna temperature za rast je 15°C do 23°C a maksimalne dnevne temperature nebi valjalo da prelaze 30°C a ni minilane od 10°C takođe nisu pogodne za normalan rast i razvoj.
Svetlost
Što se tiče svetlosti cvekla se u odnosu na sve korenasto povrće odlikuje najvećim zahtevima prema svetlosti. Baš iz tog razloga ne preporučuje se sadnja ove kulture kao međuuseva jer slabo iskorišćava sunčevu energiju. Da bi se svetlost ravnomerno usvajala neophodno je da lišće bude adekvatno razvijeno sa velikom lisnom površinom, jer od sunčeve energije generalno utiče prinos i kvalitet plodova.
Voda
Upočetnim fazama razvoja cvekla ima velike potrebe za vlagom dok su kasnije te potrebe umerene. Da bi seme uopšte klijalo potrebno je da upije vodu u količini 100-170% od svoje vlastite mase. Zahvaljujući dobro razvijenom korenovom sistemu cvekla jako dobro podnosi nedostatak vlage jer zbog dubine korena od 3m jako lako može da crpi vodu iz dubljih partija zemljišta ali sa druge strane ne podnosi preveliku količinu vlage. Da bi se gajila cvekla minimum zahteva 190-230 mm padavina tokom vegetacije.
Zemljište
Najbolje prinose cvekla daje na dubokim zemljištima bogatim organskim materijama, kao što su černozem i aluvijalna zemljišta, dok na težim i zbijenim zemljištima usled neadekvatnog razvijanja korenovog sistema daje slabe prinose uz deformisanje korena. Najviše joj odgovaraju neutralna do blago alkalna zemljišta pH vrednosti 6,5-7. Oranični sloj treba da ima sitno mrvičastu strukturu u kojoj će se uspostaviti dobar vodno-vazdušni režim, koji će biljci sačuvati vlagu neophodnu za nicanje i dalji rast i razvoj.
Uzgoj cvekle
Plodored
Najbolji predusev za cveklu je rani krompir, kupus, krastavac od povrtarskih kultura ili strna žita ili grahorice od ratarskih useva iz razloga što ne isušuju zemljište, a skidanjem sa parcele ostavljaju dosta organske materije koja pogoduje gajenju cvekle. Obično joj kao predusev pogoduju biljne kulture koje se rano skidaju sa parcele a koje ne isušuju zemljište.
Obrada zemljišta
Zbog svog zadebljalog korena koji poseže u dubinu i do 3m neophodno je da prilikom obrade zemljišta stvorimo dubok ali rastresit oranični sloj. Dubina oranja je do 30 cm, a osnovna obrada neposredno po skidanju useva je oko 10-18 cm, jer se na taj način sprečava gubljenje hraniva i vlage iz zemljišta. Površina zemlje pre setve treba da bude dobro pripremljena a taj sloj zemlje treba da bude optimalno zbijen kako bi se osiguralo kretanje vode iz dubljih slojeva dok gornji sloj treba da je rastresit kako bi se omogućila bolja aeracija i provetravanje zemljišta a samim tim i zagrevanje. Predsetveno zemljište treba pripremiti na dubini od 10 cm.
Đubrenje
Cvekla u odosu na sve druge biljne kulture iz zemljišta najbolje iskorišćava fosfor. Najbolje rezultate daje ukoliko se đubri osnovnim NPK đubrivom i to ukoliko se koristi 50-100 kg/ha azota, 100 kg/ha fosfora i 100-150 kg/ha kalijuma. Pored toga dobro je da se doda i oko 40 t/ha organskog đubriva (stajnjak).
Održavanje i nega cvekle
Zaštitita od bolesti i štetočina se ona obavlja u nekoliko faza razvoja. Pre setve, obično se vrši radi suzbijanja zemljišnih štetočina i to preparatima na bazi aktivne materije teflurin. Posle setve, a pre nicanja uništavaju se uskolisni korovi i to primenom sredstava na bazi aktivne materije s-metolahlor.
Posle nicanja korova i useva suzbijaju se širokolisni korovi prparatima na bazi aktivne materije metamitron ili klopiralid a pored širokolisnih korova u usevu cvekle javljaju se i uskolisni korovi čija zašita se sprovodi primenom preparata na bazi aktivne materije fluazifop-p-butl.
Po pojavi prvih simptoma ili štetočina zaštita se sprovodi primenom fungcida na bazi aktivne materije difenokonazol i insekticida na bazi aktivne materije deltametrin koji se može aplicirati zajedno u kombinaciji sa fungicidom radi boljeg dejstva i učinka.
Berba
Pri letnjoj proizvodnji berba počinje kada koren dosegne prečnik 4-5 cm. Tokom ove proizvodnje berba se obavlja sukcesivno pri čemu se beru najrazvijenije biljke, dok se slabije ostavljaju da narastu. Mlade cvekle se čupaju iz zemlje, odvaja se zemlja, a potom se formiraju vezice od 4-6 komada. Kasniji usevi ubiraju se pre nastupanja jačih mrazeva jer koren izmrzava na temperaturi -20°C do -30°C. Nakon vađenja odstranjuju se listovi i korenovi se skladište u posebna skladišta na čuvanje.
Čuvanje
Da bi cvekla na adekvatan način čuvala potrebno je pripremiti cveklu. Pod pripremom se podrazumeva sečenje listova na visinu od oko 1 cm od korena i uklanjanje zaostale zemlje. Čuvaju se samo potpuno zdravi plodovi tj. zdrave glavice, bez mehaničkih oštećenja.
Važno je da cvekla nije đubrena ili zalivana poslednjih nekoliko dana pre vađenja. Ako ima velika količina cvekle najbolje je da se ona čuva u trapu u zemlji. Glavice cvekle koje se čuvaju na ovakav način treba da budu poređane lišćem nagore u vidu piramide visene 45-50 cm, a odozgo ih treba prekriti sa 15-20 cm zemlje i 20-25 cm nabijene slame.
Pored ovog načina čuvanja postoji i čuvanja u podrumu.
Bolesti
Pegavost lista cvekle
Pegavost lista cvekle (Cercospora beticola) je često oboljenje koje u velikoj meri dovodi do oštećenja lisne površine a samim tim utiče i na smanjenje prinosa. U osnovi ovo je patogen lišća međutim može se javiti i na lisnim drškama, glavi korena, delovima cveta i ploda. Prvi simptomi javljaju se na starijem lišću u vidu sitnih okruglih pega sivkaste boje sa mrko crvenim oreolom. U okviru tih pega tkivo nekrotira,ispada i često dovodi do propadanja listova, a usled smanjenje lisne površine smanjena je usvajanje vode i sunčeve svetlosti što dalje dovodi do smanjenja korenovog sistema kao i prinosa a neretko i do sušenja cele biljke. Od mera zaštite preporučuje se primena zdravog semena kao i primena zaštitnih sredstava (fungicida).
Plamenjača
Plamenjača (Peronospora farinosa) napada uglavnom mlade biljke i kotiledone listove, na kojima se pojavljuju sitne hlorotične pege koje potom nekrofiraju i dobijaju crvenkasto mrku boju. Sa naličja lista razvija se sivoljubičasta prevlaka. Vremenom se pege šire na veći deo lisne površine dok se jače zaraženo lišće kovrdža, deformiše a na kraju osuši. Ponekad se dogodi da cela biljka odumre.
Štetočine
Lisne vaši
Lisne vaši (Aphididae). uglavnom se u ove štetočine ubrajaju crna i zelena lisna vaš. Kolonije ovih vaši najčešće se nalaze na naličju lista, a napadnute biljke zaostaju u porastu, kržljave a neretko i odumiru.Vaši su sitne, mogu biti krilate ili bezkrilatne forme, sa rilicom pomoću koje sišu sokove a kao posledicu ostavljaju suve listove, iscrpljuju biljku i smanjuju prinos.
Buvači
Buvači (Phyllotreta spp) napadaju mlade biljke koje su tek u porastu a u velikoj meri mogu da prorede pa čak i da unište ceo usev. Štete prave odrasli insekti koji izgrizaju brojne rupe na lišču, a za vreme jačeg napara mogu biti izgriženi svi listovi što dovodi do propadanja cele biljke.
Lisne sovice
Lisne sovice (Mamestra brassicae) predstavljaju vrstu noćnog leptira i izuzetno je opasna štetočina. Aktivna je samo noću,izuzetno je proždrljiva, i može izazvati golobrst, a danju se skriva u zemljištu neposredno blizu korena.
Korenove nematode
Korenove nematode (Heterodera rostochiensis) napadaju koren koji kada se iščupa iz zemlje postaje brdavičast, lišće je hlorotično, a napadnute biljke stagniraju i značajno se smanjuje prinos i kvalitet plodova.
Upotreba cvekle
Zimnica
Kuhinja
Cvekla se u ishrani koristi za pripremu salata, sokova i zimnica, a za to se koristi koren. Lišće se takođe upotrebljava uglavnom kao salata ili varivo. Cvekla se može pasterizovati i koristiti kao zimnica, međutim najveći učinak po ljudski organizam ima ukoliko se konzumira sveža jer se time čuvaju svi neophodni minerali i hranljiva svojstva.
Cvekla se u velikoj meri koristi u ishrani trudnica, jer prevenira anemiju i podiže imunitet koji je tokom trudnoće jako bitan. Uglavno se sprema koktel od cvekle gde se dodaju još šargarepa, med, limun i voda. Svi ovi sastojci se pomešaju, skuvaju i dobije se prava "energetska bomba".
Pored trudnoće, cvekla se koristi i u ishrani beba i dece, npr. spremaju se razni perei od cvekle i krompira, koji su bogati vlaknima i celulozom, a pored toga u velikoj meri jačaju imunitet.
Od cvekle se mogu praviti razni sokovi koji su bogati vitaminima i drugim hranljivim materijama, potom čorbe, salata od sveže i salata od kuvane cvekle.
Zdravlje
Cvekla predstavlja energetsku bombu i izuzetno je lekovita. Sadrži veliki broj mineralnih materija kao što su: gvožđe, kalijum, kalcijum, natrijum, fosfor, magnezijum, mangan, jod, bakar, fluor, sumpor, brom, litujum i stroncijum. Od vitamina su najprisutniji vitamin C, vitamin B1 i B2, kao i vitamin koji se vrlo retko može naći u biljnim namirnicama, kao što je vitamin B12.
Cvekla takođe predstavlja prirodni lek za imunitet koji se u kombinaciji sa medom i sokom od limuna koristi kao prevencija za mnoge bolesti. Pored ovog soka može se koristiti u kombinaciji sa šargarepom i jabukom.
Cvekla se korsti kao lek protiv anemije, iz razloga što sadrži visok nivo antocijanina koji utiče na boju cvekle, tj. da ona bude crvena, a takođe antocijanin štiti eritrocite i čini da krvni sudovi budu elastični te samim tim podstiču bolju cirkulaciju i sprečavaju nastanak krvnog ugruška.
Pored toga cvekla utiče i na formiranje velikog broja leukocita kojo podižu odbrambenu sposobnost organizma i to uz pomoć adenina. Cvekla sadrži pektin koji pospešuje rad creva jer je bogata celulozom i samim tim može pomoći tokom dijete.
Zanimljivosti
Cvekla predstavlja povrće koje izgledom podseća na šećernu repu, što i nije toliko čudno obzirom da spada u biljke roda Beta, vrste Beta vulgaris, u čiju grupu spada i šećerna repa.
Inače cvekla ima dugu tradiciju gajenja, a neki podaci datiraju čak iz 7. veka p.n.e što samo govori u prilog tome da cvekla spada u jedne od najstarijih biljnih kultura. U početku se gajila isključivo zbog lišća, međutim stari Latini su otkrili da postoji jestivi deo tj. koren. Prvi narod koji su cveklu gajili zbog korena bili su upravo Latini.
Kasnije se ekspanzija širenja ovog povrća proširila na Evropu, za šta su bila zaslužna plemena koja su osvajali Rimljani, i u ovom periodu cvekla se koristila za ishranu stoke da bi kasnije u 16. veku počela da se koristi za ljudsku ishranu.
Važnost cvekle porasla je kada je utvrđeno da sadrži visok nivo šećera, što je ustanovljeno u 17. veku.
Naučno je dokazano da cvekla podstiče i podiže libido kod muškarca, služi kao afrodizijak. U nekim kulturama smatra se da ako muškarac i žena jedu istu cveklu, to znači da će se zaljubiti.
Ukoliko kuvamo cveklu i tu vodu utrljamo u koren kose možemo eliminisati perut.
Prema nekim istorijskim podacima cvekla je krasila viseće vrtove u Vavilonu.
Od cvekle se može praviti vino.
Poznato je da cvekla sadrži visok sadržaj šećera koji se sporo oslobađa tako da usled konzumiranja nećemo osetiti nagli porast šećera kao npr. kada bi konzumirali čokoladu.
Foto: Gyöngyi Nagy/Pixabay
Ostavite odgovor