Pomorandža (lat. Citrus x sinensis), narandža ili naranđa je suptropsko voće i pripada agrumima iz roda Citrus, porodice Rutaceae. U citruse spadaju limun, mandarine, limeta, kumkvat, bergamot, grejpfrut i pomelo.
Postoje razne vrste, ona koja se gaji za upotrebu je slatka narandža, a postoji i gorka ili kisela poznata kao seviljska narandža, latinski naziv Citrus x Aurantium.
Stablo slatke narandže je drvenasta biljka koja raste do 12 metara visine, a plodovi rađaju 50 do 80 godina ili više, mada postoje stabla koja traju već nekoliko vekova i koja rađaju i dalje. Njen životni vek je i do 500 godina.
Njeni listovi su široki, zimzeleni i sjajni, srednje su veličine i jajolikog oblika i imaju uske peteljke što je karakteristika koja slatku narandžu razlikuje od gorke koja ima široke peteljke. Cvetovi su joj bele boje i broje pet latica. Plod narandže je tzv. modificirana bobica ili hesperidium, a meso joj je podeljeno na kriškice. Okruglog je oblika, njena pulpa je narandžaste boje dok je ukus i kiseo i sladak.
Vrste pomorandže
Vrste se uglavnom razlikuju po obliku, ukusu i boji:
- Obična ili slatka
- Gorka, kisela ili seviljska
- Velika
- Crvena
- Valencija
- Bergamot
- Jaffa
Velika narandža je nastala u 19. veku mutacijom iz koje je nastao diploidni plod u kom se nalazi manji plod i ona nema semenke.
Crvena narandža je narandža koja sadrži u sebi tzv. pigment antocijanin zbog kog i ima crvenu boju. Nema koštice i ukus joj je gorak, a smatra se da je ova narandža hibrid mandarine i grejpfruta.
Bergamot je svoj naziv dobila po gradu Bergamo u Italiji iako je njeno poreklo iz Francuske. Gaji se uglavnom za proizvodnju parfema.
Sadnja pomorandže
Mesto za sadnju narandže je jako bitno, posebno kada se gaji u komercijalne svrhe. Potrebna joj je zaštita od vetra pa se preporučuju vetrobrani kao što su eukaliptus i grm maline da bi se drvo zaštitilo.
Zemljište
Slatka narandža se gaji na različitim zemljištima kao što su aluvijalna, peskovito ilovasta, ilovasta ili crna glinena.
Karakteristike zemljišta kao što su plodnost, drenaža, koncentracija kreča i soli su jako bitne. Duboka, dobro drenirana zemljišta, lagana i ilovasta su najbolja za ovo voće. Zemljišta Ph vrednosti od 6 do 7,5 su najbolja za gajenje narandže, i neophodno je ukloniti sav korov sa zemljišta pre sadnje.
Slatka narandža je sorta koja se može razmnožavati semenkama i pupoljcima vegetativno, gde su pupoljci najbolji izbor zbog brzog rasta. Rupe se kopaju veličine 75×75×75 cm sa razmakom od 7x7 m. Potom, te rupe treba napuniti gornjim zemljištem i dodati 10 kg stajskog đubriva. Pupoljci se postavljaju u sredinu rupe, a potrebno je staviti i kolac uz sadnice. Navodnjavanje se obavlja odmah posle presađivanja.
Temperatura
Ova voćka se gaji u suptropskim i tropskim uslovima sve do 1500 metara nadmorske visine. Najbolje uslove za gajenje pruža siva klima zajedno sa padavinama od 75 - 250 cm, osetljiva je na mrazeve, ali i na vlagu jer je ona pogodna za širenje bolesti. Takođe, ne prijaju joj tokom leta vrući vetrovi jer prouzrokuju opadanje cvetova i plodova.
Ovo je presudna stvar kod gajenja slatke narandže jer stablima citrusa uvek treba više vode zbog redovnog rasta i razvoja u odnosu na druge voćke. Zavisi od vrste zemljišta, od starosti kao i od klimatskih uslova.
Osetljive su na stagnaciju vode tako da je neophodno izbegavati zasićenje vodom jer je njima potrebna vlažnost. Nakon presađivanja, narandža se zaliva dok odraslo drvo treba zalivati od 20 do 25 puta godišnje.Zbog mnogih pogodnosti savetuje se navodnjavanje kapanjem jer se otpad vode smanjuje, količina je kontrolisana, smanjuje se korov, broj štetočina, bolesti i slično.
Đubrivo
Drvo narandže se đubri od aprila do avgusta meseca i koriste se NPK đubriva u meri od 6-7-8, 0-15-20 ili 13-0-0, a mera zavisi od same vrste zemljišta.
Uzgoj pomorandže
Sadnice ove voćke je vrlo lako naći za sadnju jer su pristupačne svuda ali ljudi koji žele da se oprobaju u proizvodnji mogu da prihvate izazov i da posade narandžu iz kupljenih semenki.
Gajenje iz semena
Potrebno da je se odvoje kvalitetne semenke iz plodova koje su kupljene i pazljivo pročitati uputstvo za dalje sađenje.
Naklijavanje
Semenke ili koštice je neophodno oprati i osušiti dobro nakon čega počinje process naklijavanja. Proces se zasniva na tome da se ovako stvaraju bolji uslovi za brže nicanje samog semena. Salvetu je potrebno staviti na dno činije od PVC materijala i lagano pokvasiti vodom, onda poređati semenke, ali pravilno, tj. sa razmakom jer ne smeju da se dodiruju međusobno. Potom ih treba pokriti drugom mokrom salvetom, a posudu koja se koristi za to je potrebno pokriti providnom folijom ili poklopcem. Tako se stiču modificirani uslovi za brzo bubrenje i nicanje klice i korena. Ta posuda se mora držati na svetlom i toplom mestu.
Formiranje klice - korenčića
Za formiranje klice je neophodno je održavati vlažnost vazduha. U dobrim uslovima klica će nastati posle 3 do 4 nedelje nakon čega se presađuje u spremljene PVC čaše ili tegle sa probušenim dnom kako bi suvišna voda mogla da izađe. U čaše i tegle se sipa treset pa se nekim štapićem prave male rupe za korenčiće. Ne treba se saditi preduboko, jer će nicanje biti teže što su automatski nepovoljni uslovi za rast narandže. Jako je bitno zalivati je redovno i obezbediti joj svetlost.
Presađivanje
Čim narandža nikne i olista sa par listića treba je presaditi u veće posude kako bi imala što više mesta za svoj rast i razvijanje. Bitna je i prehrana sa posebnim dodacima za južno voće.
Kalemljenje
Kalemljenje je proces kad se spaja grančica srodnih voćaka i podloge kojom pretvaramo onu jedinku koja ima osobine sorte u grančici.
Prednost je smanjenje vremena jer nema procesa sađenja, presađivanja, čekanja. Narandža kad se kalemi ona emituje vegetativni rast bez cvetova čime se dobija samo dekorativno drvo. Potom, kalemljenem, dekorativnu biljku pretvara u plodnu biljku koja daje plod.
Način kalemljenja
Narandžu je najlakše kalemiti procesom okuliranja koji se izvodi tako da se nožem za kalemljenje u donjem delu biljke napravi rez u obliku slova "T" na samoj kori biljke. Onda se odvaja pupoljak određene vrste sa grančice tokom procesa vegetacije tj. mirovanja. Takođe treba odabrati grančicu od one sorte koja rađa plodove koje želimo, jer se ovim postupkom omogućava prenošenje tih osobina na novu, kalemljenju biljku.
Pupoljak se potom stavlja u urezanu podlogu i neophodno je paziti da u tu urezanu podlogu dobro legne. Kako bi se sprečili nepogodni uticaji, mesto spajanja treba zamotati trakama za kalemljenje, ali obaveyno ostaviti malo prostora gde je postavljen pupoljak kako bi mogao da se nesmetano razvija i raste. Kad se kalem primi, podlogu treba skratiti odmah iznad mesta spajanja.
Održavanje i nega
Rezanje
Rezanje utiče na kvalitet voća i prinose.
Sve izdanke koji izlaze iz delova ispod pupoljaka je neophodno ukloniti. Kako bi raslo snažno drvo moraju se ukloniti svi izdanci u prvih 50 do 60 cm od zemljišta koji su se u prvoj fazi razvili. Sredina biljke je potrebno da ostane otvorena a grane dobro raspoređenje. Sve bolesne ili grane koje su bilo kako oštećene, treba uklanjati kako bi se pokrenulo ozelenjivanje narandžinog drveta. Svo to osposobljavanje narandže treba odraditi u prve tri godine da bi biljke formirale mehaničku i jaku nadstrešnicu.
Berba
Pomorandža rađa posle 4 ili 5 godina, dok cepljena sorta rađa već posle druge ili treće godine. Voće se bere kada je skroz zrelo, prave boje i normalne veličine, kao i kad stvori normalan ukus slatkog - kiselog.
Dakle, bitno je brati zrele plodove jer one nakon branja više ne sazrevaju, a berba se obavlja ručno u januaru, februaru i martu.
Skladištenje
24 sata pre slanja u pogone za prodaju u marketima ili za proizvodnju soka, narandže se pakuju u plastične torbe, a ako se skladište na duže vreme potrebno ih je dezinfikovati zbog smanjenja pojave bilo kakve bolesti. One se čuvaju na hladnim mestima na vlažnosti vazduha od 70 do 80% I na temperaturama od 5 do 9 stepeni.
Ako se skladište za ličnu upotrebu, u tom slučaju se zavijaju obavezno u papire ili slamu ili u sanduke koji se stavljaju na temperature do 10 stepeni, a mogu se čuvati i u hladnjake do dve nedelje.
Bolesti i štetočine
Ovo voće napadaju skoro identične bolesti i štetočine kao i sve citruse, tako da su najpoznatije bolesti antraknoza i medenjača koje spadaju u gljivične bolesti, a kad su u pitanju štetočine to su biljne vaši i štetni moljac agruma kao i mediteranska voćna muva.
Antraknoza
Latinski Colletotrichum gloeosporioides. Ovo je bolest koja se javlja u proleće sa produženim vlažnim periodima ili tokom većih kiša nego inače. Za vreme vlage i magle one sporije bolesti kaplju na plodove i koru od čega se stvaraju crvene ili zelene pruge na još nezrelom voću, dok kada je voće zrelo, boja pruga je smeđa ili crna.
Da bi se voćka zaštitila od ove bolesti koriste se uglavnom fungicidi koji se nanose na celo drvo narandže i sve to se radi u jesen.
Antraknoza je bolest koja takođe pogađa i drugo voće i povrće kao što su lubenice, krastavci, jagode, paprika i ostalo.
Medenjača
Latinski Armillaria mellea. Ovo je zapravo jestiva gljiva, koja se koristi često ali lako dovodi do trulenja korena mnogih vrsta biljaka, jer kad zarazi biljku ona stvara gljive oko baze stabala. Simptomi medenjače se javljaju na krošnjama stabala koja su zaražena u vidu obojenog lišća, smanjenog rasta, sušenja grana pa čak i samog drveta.
Najbolji način za rešavanje problema zvanog medenjača je da se ograniči širenje gljivica kao i sađenje otpornih vrsta i uklanjanje zaraženih delova. Takođe se drvo može zaštititi da bude zdravo i to redovnim đubrenjem, zalivanjem ili fugimacijom.
Biljne vaši i štetni moljac agruma
Biljne vaši (lat. Aphididae) i Štetni moljac agruma (lat. Dialeurodes citri). Ove štetočine oštećuju biljku tako što usisavaju biljne sokove i tako je iscrpljuju. Stvaraju razne deformacije, nemoguć je normalan razvoj čime se smanjuje njena tržišna vrednost. Za suzbijanje se najčešće upotrebljavaju insekticidi.
Mediteranska voćna muva
Latinski Ceratitis capitata. Ova štetočina deluje tako što svoja jajašca ostavlja u plodove iz kojih se larve stvaraju koje se hrane plodovima voćke i tako ih oštećuju da plodovi postaju mekani i potom otpadaju.
Preventivne mere protiv ove štetočine obuhvataju žute lepljive ploče pa ako dođe do zaraze uklanjaju se svi zaraženi plodovi, a kao hemijska zaštita koriste se insekticidi.
Upotreba
Ovo voće se jelo za desert sve do 1920. Godine, a kasnije je počela da se koristi kao sok, što je dobro uticalo na prosečnu potrošnju narandži po glavi stanovnika. Dodaje se u voćne salate, koriste se za pravljenje džemova i marmelada, a obavezan su sastojak deserata poput moussea, soufflea, sladoleda ili sorbeta. Njena narendana kora može da se koristi za pravljenje torti i kolača, a može se koristi i u kandiranom obliku.
Koriste se u toplim i hladnim jelima - ribljim ili mesnim, dok se narandža na bazi soka dodaje jelima sa piletinom.
Zimnica
Zdravlje
Što se tiče nutritivnih svojstava poznate su po tome da sadrže visok nivo vitamin C - oko 53 mg na 100 g voća, kao i sadržaj vlakana od 2,4 g na 100 g voća. Bogate su vitaminom A, B1, B9, kalijumom i kalcijumom.
Pomažu kod raznih upala i slabog imuniteta, probavnih smetnji i bolesti bubrega, a jedan je od najbitnijih boraca protiv kancera jer sadrži 58 kancerogenih lekova.
Kada je kozmetika u pitanju, njeno eterično ulje se koristi za negu jako suve kože koja je sklona iritaciji i aknama, a takođe stimuliše proizvodnju kolagena na koži.
Zanimljivosti
Kao što smo već prethodno pomenuli, narandža nije divlje voće već je nastala ukrštanjem mandarine i pomela, potiče iz Kine pa je i poznata pod nazivom kineska jabuka. Neki zapisi o njoj datiraju još 314. godine pre nove ere.
Ostale sorte narandži su u Evropu stigle u 9. i 10. veku, mada je ona slatka narandža bila nepoznata sve do 15. veka. Ubrzo je bila opšteprihvaćena svuda i smatrana je luksuzom.
Nakon što je i Amerika otkrivena, preselila se ubrzo sa ostalim južnim voćem i preko Atlantskog okeana, pa se smatra da ju je Kolumbo posadio na ostrvu Hispaniola. Kasnije se proširila u Južnu Ameriku, Meksiko i Severnu Ameriku.
Zajedno sa limetom se koristila u borbi protiv skorbuta - nedostatak vitamina C, bolesti od koje su patili mornari mnogih nacija, tako da je narandža koja je puna vitamina C odgovarajuće delovala na sve obolele.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Ostavite odgovor