Grejpfrut (Citrus x paradisi), koji ponekad zovu i "citrusni raj", je višegodišnja tropska, zimzelena biljka, koja pripada porodici rutova. Smatra se da je hibrid pomorandže i limuna. Raste na područjima tropske i suptropske klime, a beru se i prerađuju svi delovi grejpfruta.
Stablo grejpfruta je zimzeleno i obično raste do 6 m u visinu, ali može dostići i trostruko veću visinu. Plodovi rastu do 15 cm u prečniku, a imaju žutu ili narandžastu boju kore. Postoji i sorta grejpfruta sa crvenim mesom, takozvani crveni ili krvavi grejpfrut. Najveći uzgajivači su SAD, Kina i Južnoafrička republika, a u prirodnim uslovima raste u SAD, Meksiku, Argentini, Bliskom Istoku i Karibima, dostižući visinu od 5 - 6 m. Neke su sorte pravi divovi i dostižu visinu oko 15 m.
Zahvaljujući razvijenoj krošnji spada među najveće sorte agruma. Lišće je kožasto, zagasito svetlozelene boje i jajoliko. Cvetovi su raspoređeni pojedinačno ili u grozdovima do dvadesetak zajedno i ugodnog su mirisa. Peteljka je okriljena, a čaška široka sa 5 lapnica. Plod obično sadržava pliembriolne semenke, meso je kiseloslatkastog i gorkog okusa sa puno soka i mesa.
Vrste grejpfruta
U zavisnosti od boje mesa ploda, grejpfrut se deli na sledeće vrste: crveni, rozi i žuti (beli) sa mesom žućkaste nijanse. U njima se uzgaja oko 20 sorti kulture koje se pored boje mesa i kore razlikuju i po broju semenki sadržanih u unutrašnjosti. Postoje čak i sorte koje uopšte nemaju semenke.
Takođe, poznato je da su crveni i rozi grejpfruti nutritivno bogatiji i imaju veći antioksidansni potencijal. Takođe, crvene sorte grejpfruta su malo slađe pa su bolje za decu.
Najbolje sorte grejpfruta su: dankan, crveni grejp, beli grejp, ružičasti grejp, lavander gem, flame, oro blanko, marš, melogold i foster.
Dankan
Dankan (duncan) se smatra jednom od najstarijih i najpopularnijih na tržištu. Suprotno gore navedenom, on je predstavnik belog grejpfruta. Sorta je poznata po krupnim plodovima čiji oblik može varirati od sferičnih do spljoštenih na "polovima". Karakterizuje ga piling srednje debljine sa glatkom površinom. Meso ploda je dobrog ukusa, ima trajan miris, sadrži semenke, koristi se za pravljenje sokova. Prema datumima zrenja, plodovi pripadaju grupi srednje ranih plodova.
Crveni grejp
Iako se kaže da što je voće crvenije, okus mu je slađi, to nije slučaj za crveni grejp koji ima veoma gorak okus. Boju dobiva iz likopena i beta-karotena koji su korisni antioksidansi.
Beli grejp
Beli grejp nema sladak okus kao ostale vrste i ima najmanje šećera od svih. Kora mu je krem žute boje i kad ga razrežete primetićete intenzivnu aromu. Odličan je za pripremu voćnih sirupa i sokova, a kada se ocedi postaje bezbojan i proziran. Koristi se u mnoge svrhe pa je zato najomiljenija sorta među uzgajivačima.
Ružičasti grejp
Jede se sveži ili koristi za pripremu soka, a jedan je od najukusnijih vrsta. Manje je gorći od crvenog grejpa, a više od belog, dok je slatkoća i udio šećera umeren.
Lavander gem
Minijaturna vrsta nastala križanjem tanđela i grejpfruta. Ima jako malo semenki, unutrašnjost je rozo-plave boje, a spolja je kora roze ili limun-žute boje. Okusom nije jak, ali sadrži puno soka zbog čega se često koristi za voćne salate, sokove i sirupe.
Flame
Flame vrsta ima tamno ružičasto meso i slatkog je i sočnog okusa. Za razliku od drugih sorti, skoro da nema semenke, a vreme zrenja je od novembra do maja. Plodovi dugo ostaju na drveću pa su odlični za duga skladištenja i konzumaciju izvan sezone.
Marš
Glavna sorta grejpfruta koja se gaji u Americi, tj. u Kaliforniji, Teksasu, Arizoni, Južnoj Americi, Južnoj Africi, Australiji, Izraelu i Indiji i najpopularnija je na tržištu. Plod je okrugli i velik poput limuna, intenzivno žute boje. Slatko-kiselog je okusa i ima jako malo semenki.
Oro Blanko
Hibridna vrsta nastala križanjem grejpa i pomela, a na španskom znači "belo zlato". Nema karakterističan kiselkast i gorak okus, kora je žuta, unutrašnjost slatka i sočna, bez semenki.
Melogold
Još jedna hibridna vrsta nastala križanjem pomela i grejpfrura koji su uzgojili kalifornijski poljoprivrednici u kasnim pedesetima. Populran je zbog svog okusa koji liči na mešavinu pomorandže i grejpfruta. Nema puno semenki.
Foster
Ova sorta se gaji u Americi, a konkreto u Teksasu, na Floridi i Arizoni, ali i u Indiji. Ima srednje krupne, spljoštene plodove. Boja kore mu je žuta, delimično crvena. Unutrašnjost mu je roze boje. Ima jako puno semenki i nije baš popularan.
Sadnja grejpfruta
Ovoj vrsti biljaka prija zemljište umerene pH vrednosti (od 5 do 8), a najbolje je da se sadi u mešavinu podjednakih delova peska, treseta i izmrvljene kore drveta, uz dodatak perlita i sloj šljunka na dnu saksije radi bolje drenaže. Đubrenje je obavezno jer su biljci za formiranje zelenih listova i plodova neophodni hranljivi sastojci, koji joj se mogu obezbediti tečnim ili đubrivom s dugotrajnim dejstvom.
Kada ih posle zimovanja u stanu iznosite napolje, nipošto ne smete da "šokirate" citruse stavljanjem na direktno sunce, jer im je potrebno vremena da se naviknu na iznenadno obilje svetlosti i zato postavite saksiju u polusenku.
Vreme sadnje
Citruse je najbolje posejati u februaru ili martu, kada počinje da se povećava količina dnevne svetlosti, i a vazduh postaje topliji. Vreme bi trebalo da bude vedro, kako bi klice što pre pronašle put do površine zemlje.
Priprema za sadnju
Zemljište se najpre izravna, pa se nakon toga odrede pravci redova. Dobro se pođubri na osnovu uputstva za đubrenje, koje je izrađeno na osnovu analize zemljišta. Predhodno se razmere i obeleže mesta za sadnju.
Najefikasnije je mehanizovano kopanje jama, tj. rastresanje zemlje u prečniku 2 m širine. Dubina obrade zemljišta trebala bi biti 0,6 m. Vrlo je važno da se zemljani radovi obave za vreme suvog vremena i da se najmanje mesec dana pre sadnje slegne obrađeno zemljište.
Sadnja iz semena
Seme je dostupno iz bilo kojeg ploda grejpfruta. Seme je potrebno sušiti nekoliko dana na sobnoj temperaturi, zatim je potrebno naći manju saksiju, veličine čaše za jogurt. Saksiju ispunite zemljom za cveće, natopite je vodom, a zatim na sredini saksije napravite udubljenje od 1 cm i posadite jednu ili dve semenke. Već posle otprilike deset dana seme će isklijati i pojaviće se nova biljka. Potrebno je da nađete mesto na prozoru gde ima dosta svetla i temperaturom koja nije niža od 18°C.
Malu biljku je svakako potrebno redovno zalivati, tako da zemlja uvek bude lepo vlažna, ali ne praškasto suva, niti gnjecavo mokra, već samo vlažna i rahla. Osim zalivanja, potrebno je jednom mesečno dodavati tečnost za prihranu citrusa i zatim je presaditi na 6 meseci u saksiju, koja je samo 2 cm veća od prethodne, uz dodatak specijalne zemlje za citruse.
Tako negovana biljka za dve godine narašće oko 60 cm, a stablo će biti debljine grafitne olovke. Ukoliko želimo cvetove i omiljene nam plodove, biljka se mora nakalemiti jer inače može da služi samo kao ukrasno drvce.
Seme se relativno lako prima, ali biljka sporo raste i rađa tek nakon mnogo godina, mada ovaj postupak ima svoje prednosti - uživanje u klijanju semena i formiranju mladih listića koji se probijaju kroz zemlju.
Sadnja sadnice
Ako ste nabavili sadnice, ne smete da zaboravite da treba da ih posadite na što svetlijem mestu. Drvca agruma mogu se razmnožiti reznicama, pod uslovom da imate odakle da ih uzmete.
Pre sadnje odrežite oštećene delove korena i proverite da li je sadnica zdrava za presađivanje. Zasadite ju na duboko cepljeno mesto uz pomoć kolca na otprilice 10 cm od zemlje. Koren sadnice okružite sa kompostom i dobrom zemljom, a stajsko đubrivo stavite oko sadnice nakon sadnje biljke.
Uzgoj u saksijama
Ako se odlučite za sadnju grejpfruta u saksijama, znajte da on zahteva mnogo svetlosti pa ga je najbolje držati na osvetljenoj, južnoj strani. Grejpfrut se sadi u saksije iz semena (pogledati proces sadnje iz semena) ili iz sadnice za što ćete mu morati omogućiti veću posudu koja će zauzimati deo u vašem domu.
Zemljište
Grejpfrutu odgovaraju dobro drenirana zemljišta lakše teksture. Najbolja su za grejpfrut ilovasta zemljišta ili peskovito-ilovasta plodna zemljišta, kao i osunčani položaji, koji su zaštićeni od vetra.
Temperatura
Temperature niže od -10°C mogu prouzrokovati znatna oštećenja, pa i uginuće cele biljke. Preporučuje se zaštita krošnje voćke zaštitnom folijom tokom zimskih meseci. Za gajenje grejpfruta u posudi preporučuje se i najoptimalnija je južna strana sa mnogo svetlosti.
U zimskom periodu potrebno je ovu biljku uneti u zatvorenu osvetljenu prostoriju (najbolje na zastakljeni balkon), gde temperatura ne pada ispod 10°C. Zbog nedostatka svetlosti biljka može da odbaci lišće, pa je te ogolele grane potrebno prekratiti da bi iz istih početkom proleća poterali mladi izdanci.
Uzgoj grejpfruta
Grejpfrut je tek nedavno postao tražen za gajenje na našim prostorima, a najčešće se gaji u južnim krajevima koji imaju topliju klimu. Za uspešan uzgoj potrebno je znati uz koje kulture se može saditi, koje đubrivo zahteva i kako ga orezivati.
Plodored
Ako tražite biljku koja bi se dobro uklopila sa odraslom biljkom vašeg grejpfruta, koje bi bilo lagano za negu, obratite pažnju na đumbir. On voli da raste u seni i nema duboko korenje koje bi smetalo grejpu, a visina lišća doseže 50 cm, te liči na mali bambus.
Beli luk, detelina i paprat su takođe dobri za sadnju u istoj saksiji sa citrusima.
Ako imate odrasli i krupan grejp, možete zajedno sa njim posaditi paprat i kliviju (na senovitoj strani). Ispod drveta treba ostaviti slobodno mesto, pa izmalčirati zemlju oko stabla usitnjenom korom.
Sadnja grejpa zajedno sa biljkama-prijateljima (na primer kumkvat), omogućiće vam da se rešite mnogih problema: nisu potrebna nikakva đubrenja, a usev će pritomo biti odličan. Citrusi inače traže malo suvlju zemlju i malo đubrenja. Previše đubrenja može dovesti ka smanjenju useva.
U staklenicima ili na otvorenom tlu, oko citrusa mogu da se posadi detelina u cilju obezbeđivanja azota. Takođe, detelinu možete posaditi zajednom sa grejpfrutom u veći kontejner, ali opet, pazite da detelina ne bude posađena previše blizu stabla jer traži više vode od trave.
Ako ne dobijaju dovoljno azota citrusima počinje da bledi lišće, pa sadnja pasulja može pomoći sa snabdevanjem azota.
Takođe, kada je u pitanju sadnja cveća, možete posaditi ljubičice i muškatle koji će lepo da rastu ispod krošnje grejpa i nećete imati nekih posebnih obaveza oko njih.
Još jedan dobar skup prijateljskih kultura su peršun i grašak.
Uzgoj više grejpfruta u jednoj saksiji nije poželjno iz više razloga. Prvo, biće nezgodno prilikom presađivanja, tačnije, nećete moći da ih presadite, jer će im se tokom rasta grančice preplitati. Kao drugo, svi citrusi imaju jako nežno korenje, koje se može lako polomiti, pa tako možete upropastiti obe biljke.
Zalivanje
Citrusi traže dovoljne količine vode, naročito u vegetacionom periodu od aprila do kraja septembra. U septembru je potrebno prekinuti s đubrenjem, a stabla zalivamo umereno, tj. potrebno je da se zemlja osuši između dva zalivanja. Tokom letnjih vrućina zalivamo ih češće.
Ukoliko imate drvo grejpfruta u stanu ili kući, kako bi ste ga redovno i postepeno zalivali, možete dodati cevčicu za navodnjavanje. Tako drvo neprekidno i lepo raste jer direktno dobija vodu. Drugi korak je malčiranje, kako bi se omogućila hidratacija vrha posude.
Đubrenje
Citrusi favorizuju zemljišta blago kisele reakcije. Normalan razvoj i visok prinos su mogući pri pH vrednostima između 6 i 7,5.
Od aprila do avgusta agrume treba đubriti jednom nedeljno i to posebnim đubrivom za agrume. Ako je biljka neishranjena, njeno lišće će biti žute boje.
Godišnje potrebe grejprfuta za prinos, na primer, od 30 t po hektaru (kg/ha) je: azot-14-18 kg, fosfor - od 6 do 10 kg, kalijum - od 16 do 20 kg, magnezijum od 0 do 2 kg.
U fazi porasta izdanaka do zametanja plodova, tj. u periodu mart-april, unos azota je bitan zbog stimulacije rasta izdanaka, podsticanja fotosinteze, snabdevanja pupoljaka i cvetova u razvoju proteinima koji su potrebni za rast. Takođe povećava plodnost cvetova i smanjuje opadanje plodova u kasnijim fazama.
Fosfor podstiče rast korena i podmlađuje korenove dlačice, obezbeđuje biljci energiju koja joj je neophodna. Kalijum učestvuje skoro u svim metaboličkim procesima biljke. On doprinosi rastu korena i vegetativne mase biljke i reguliše usvajanje vode i njeno iskorišćavanje u biljci. Magnezijum podstiče rast izdanaka, povećava intenzitet fotosinteze, a cink takođe utiče na rast izdanaka, ali najviše na broj i plodnost cvetova.
Ogromna je uloga ovih sastojaka i u drugim fazama razvoja ove biljke.
U periodu maj-jun, u fazi početnog porasta plodova, azot, fosfor i kalijum stimulišu fotosintetsku aktivnost i povećavaju proizvodnju ugljenih hidrata koji su neophodni za rast plodova i direktno učestvuju u deobi ćelija koje čine plod. Upotreba kalcijuma, unošenjem u zemljište ili folijarno, pozitivno utiče na formiranje listova biljke, kao što i smanjuje prirodnu pojavu pucanja plodova, a koja je česta pojava u kasnijim fazama razvoja. Magnezijum i cink povećavaju veličinu ploda i smanjuju opadanje nakon zametanja plodova. Od mikroelemenata, značajan je bor koji poboljšava klijanje polena, dok su cink i gvožđe neophodni za rast vegetativne mase.
Azot je važan za aktivnost listova i ishranu plodova tokom ove faze razvoja. Ipak, prekomerne količine azota odlažu sazrevanje, smanjuju sadržaj i kvalitet soka u plodovima i na taj način štete proizvodnji. Kalijum značajno povećava veličinu i težinu ploda, debljinu i otprnost pokožice, sadržaj kiselina i vitamina C u soku. Dodatak kalijuma je neophodan u fazi ubrzanog porasta plodova. Ipak, kao i u slučaju azota, prekomerne količine kalijuma odlažu sazrevanje, smanjuju količinu i kvalitet soka u plodovima i negativno utiču na samu biljku. Tokom letnjih meseci fosfor (P) povećava količinu šećera u soku, smanjuje kiselost i zaustavlja prekomeran porast pokožice koje uzrokuje primena azota i kalijuma proizvodnju.
Razmnožavanje
Citrusi se mogu razmnožavati ili kalemljenjem ili reznicama (pelcerovanjem).
Razmnožavanje kalemljenjem
Kalemljenje je osnovni način za razmnožavanje citrusa. Za kalemljenje se koristi podloga (biljku, na koju se kalemi). Nakon što se biljka nakalemi, može proći i samo jedna godina, pojaviće se prvi cvetovi, a zatim i plodovi.
Razmnožavanje reznicama
Ožiljavanje je takođe jednostavan način za dobijanje nove biljke. Reznica, odnosno pelcer, je ustvari grančica duga svega desetak centimetara. Ta grančica treba da bude zdrava, sveža i da ima samo 3-4 lista na vrhu. Reznica treba da se umoči u fitohormon, zatim je zasadi u vlažan humus i poklopi providnom plastičnom posudom. Nakon 2-3 meseca biljka će stvoriti koren, izrašće joj nove grane i listovi i tada treba skinuti plastiku, a biljku svakodnevno orošavati vodom.
Za uspešno razmnožavanje biljke je presudno vreme uzimanja reznice. Takođe, treba biti pažljiv prilikom odabira kvalitetnog humusa ili tečnog đubriva, koje mora biti blago kisele pH reakcije i specijaliziranoza citruse. Postoji dosta tipova fitohormona, ali za citruse treba koristiti fitohormone za poludrvenaste reznice, a na bazi indolbuterne kiseline.
Postoje i bakterijski preparati kojima se podstiče formiranje koren reznica. Svakako treba napomenuti da su citrusi podložni napadu nekih gljivičnih oboljenja ili različitih insekata, naročito štitastih vaši.
Ukoliko se ne pronalazite u priči o stvaranju nove biljke, a želite za sebe neku od biljaka citrusa, možete otići do nekog vrtnog centra i kupiti već odraslu sadnicu limuna ili neke druge egzotične vrste.
Održavanje i nega
Pošto se agrumi u posudama gaje i kao ukrasne biljke, njihova rezidba je bitna iz estetskih razloga, a sastoji se od oblikovanja okrugle krošnje i proređivanja. Krošnje se proređuju svake godine, krajem zime (pre početka vegetacije). Tada se orezuju predugačke ili grane, koje rastu prema unutrašnjosti.
Berba grejpfruta
Vreme berbe grejpfruta varira od klime. Na Floridi se grejpfrut bere u septembru, a u Teksasu u oktobru, dok se berba u SAD-u vrši zimi i u proleće. Ovi kasniji plodovi sazrevaju u jesen, ali ostavljaju se na drvetu i do tri meseca kako bi produžili sezonu. Vizuelni signal da je voće spremno za žetvu je zlatna ili ružičasto-žuta boja kore. Rapavi plodovi su obično prezreli i smatraju se neupotrebljivim. Grejpfrut nastavlja i dalje raste, ako se ostavi na drvetu, i nakon zrenja.
Skladištenje
Rok čuvanja grejpfruta zavisi od uslova čuvanja. U prirodnom okruženju, na grani drveta, period njegovog zrenja traje 10 do 12 meseci. Čuvanje zrelog voća je moguće u hladnom podrumu, na zaštićenom mestu na balkonu u trajanju od 7 do 10 dana ili u odeljku za voće u frižideru u trajanju od 10 do 14 dana, kao i na sobnoj temperaturi u trajanju od 2 do 3 dana.
Od velikog značaja je stepen zrelosti ploda. U zavisnosti od temperaturnih uslova, skladištenje grejpfruta je moguće:
- 10-12 dana na temperaturi od 8°C do 10°C
- 12-15 dana na temperaturi od 5°C do 7 °C
- 40 - 60 dana na temperaturi 0°C do 2°C
Vlažnost ne sme da bude preko 75%. Ako plodovi nisu postigli normalnu zrelost, umotavaju se u papir i periodično proveravaju koliko se promenila boja. Što je jača boja, to je zrelije meso ploda. Kada je voće umotano u papir, plodovi neće biti direktno naslagani jedni na druge, neće se dodirivati, a to neće dozvoliti da jedan loš plod uništi ostale zalihe.
Ova vrsta skladištenja omogućava da citrusi ostanu sveži do 2 meseca (u zavisnosti od početnog stanja ploda). Grejpfrut neće sazreti ako se nalazi u frižideru. Nezreli agrumi trebalo bi da tokom određenog vremena dostignu neophodno stanje u toploti nakon čega se prebacuju u frižider na čuvanje. Suviše zreo grejpfrut se ne može čuvati duže od 2 do 3 dana.
Uslovi za čuvanje grejpfruta su sledeći:
- čuvanje u posebno dizajniranim odeljcima frižidera za voće
- skladištenje odvojeno od prezrelog i trulog voća
- nije dozvoljeno čuvanje u celofanskim kesama
Ako na koru nanesete tanak sloj biljnog ulja, to će vam omogućiti da povećate rok čuvanja grejpa. Masni sloj će sprečiti isparavanje vlage, a plod će duže ostati sočan. Takođe je važno izbegavati nagle promene temperature i nivoe vlažnosti.
Ovi citrusi su vrlo osetljivi na životnu sredinu i moraju se držati na konstantnoj temperaturi dok se ne upotrebe. Zato je nepoželjno čuvati grejpfrut u vratima frižidera.
Bolesti i štetočine
Agrume najčešće napadaju bela mušica i crveni pauk, koji vrebaju svaku slabost biljke nastalu usled nedostatka hranljivih materija (azota), preteranog zalivanja i loše drenaže stoga je neophodno da redovno pregledate lišće, naročito s naličja, kako biste na vreme uočili problem i reagovali na pravi način. Ukoliko su se štetočine namnožile, moraćete da upotrebite insekticide.
Crveni pauk agruma
Mlade ženke crvenog pauka (Panonychus citri) su jasno crvene boje dok su starije purpurno-crvene do tamnije-crvene nijanse. Pauk se hrani na listovima agruma, zelenim plodovima i mladjim izbojcima, sišući sokove i hlorofil ispod epidermalnog sloja. Zbog toga nastaje dehlorofilacija ćelija u vidu sitnih, svetlih pega na površini listova, izbojaka i plodova dok su još zeleni. Kada je populacija pauka veća dolazi do većeg broja ovih pega koje se medjusobno dodiruju, pa listovi dobijaju olovno-srebrnu boju. Dehlorofilacija smanjuje asimilaciju, a povećava transpiraciju, zbog čega dolazi do sušenja listova, delimične ili potpune defolijacije listova i opadanje još zelenih plodova.
Preporučene mere zaštite su: potrebno je primeniti akaricide. Tokom vegetacije vršeći zimsko tretiranje dolazi do uništavaja jaja. U vreme pojave pokretnih formi na letorastima preporučuje se Etiol tečni (0,2-0,3 %).
Grinja pupoljaka citrusa
Odrasli oblici grinja (Aceria sheldoni) su veličine oko 170 do 180 mikrona, bledo-prozirne do bledo-mlečne boje.
Zapažaju se deformacije na izbojcima, listovima i plodovima. Dolazi do deformacije mladara zbog čega se razvijaju novi izbojci koji su kratki, zadebljali, zakržljali, listovi su kovrdžani i deformisani. Takve grane dobijaju žbunast izgled. Plodovi se potpuno ili delimično deformišu, u vidu kraćih ili dugih režnjeva. Napadnuti cvetovi pretežno otpadaju.
Preporučene mere zaštite su: potrebno je primeniti akaricide tokom vegetacije: Ortus 5-EC (0,05-0,1 %), Flumite-200 (0,05 %,), Demitan 200-SC (0,04 - 0,06 %,), Omite 570-EW (0,05-0,1 %), Actellic-50 (0,05-0,1 %), Ultracid-40 (0,075-0,1 %) i dr.
Štitaste vaši
Štitaste vaši i ne liče na insekte, te neko ko se ne razume u to, neće ih ni prepoznati. To su male tvorevine smeđe boje, koje su pričvršćene za stabljiku lista i na nervaturu naličja lišća.To su ustvari omotači, ispod kojih se nalaze jaja i larve ovih štetočina. Kada mlade larve počnu da traže mesto za hranjenje, dobijaju izgled štita i više se ne pomeraju. Prilikom ishrane razvijaju mednu rosu, koja razvija gljivice čađavice, a napadnute biljke kržljaju i suše se. Borba protiv ovih štetočina je teška, jer stvaraju taj štit (tvdi oklop). Zato, prilikom borbe protiv njih, potrebno je koristiti toksikološki povoljne insekticide, koji su bezbedni za ljude i ukrasno bilje.
Najčešće se koristi "belo ulje" koncentracije 2% (na 1 litar vode potrebno je dodati 20 ml preparata). Zbog vremena koje je potrebno da se pojave pokretne forme, potrebno je uraditi 2-3 uzastopna prskanja, u razmaku od 10 -14 dana. Nakon prskanja prostor između lista i štita se zatvara, pa tako dolazi do uginuća vaši. Najvažnije kod suzbijanja ovih štetočina je tačno odrediti prvo prskanje.
Upotreba grejpfruta
Plodovi grejpfruta se uglavnom upotrebljavaju sveži za voćne i slane salate, a takođe može da se koristi za pripremu džema, marmelada i sokova. Eterična ulja grejpfruta se koriste za pravljenje kolača i likera ili rakija, kao i u parfimernoj industriji, za pravljenje različitih toaletnih voda i parfema.
Ishrana
Grejpfrut se najviše konzumira kao svež, ponekad i malo zaslađen, ili ceđen u sokovima. Takođe, može da se dodaje u voćne salate, ali i mesna i riblja jela, te ih ulepšava svojim izgledom, ali i ukusom i pruža posebnu svežinu. Odlično se uklapa sa muskatnim oraščićem, cimetom i karanfilićem. Ukusom se slaže uz matovilac, rukolu i cikoriju.
Često se koristi i u kolačima, želatinima i pudingu. Može se konzervirati kao sirup. Uz pažljivu fermentaciju, od grejpfruta se može napraviti dobro sirće ili vino, a često se koristi u pripremi želea, marmelada i džemova.
Zdravlje
Zahvaljujući svojim lekovitim svojstvima, grejpfrut može pozitivno da utiče na jačanje imuniteta, deluje antibakterijski, suzbija infekcija prehlada, reguliše rad hormona, pomaže kod probavnih i problema sa želudcem, detoksicira organizam, otklanja umor i pomaže protiv nesanice.
Ako ste na terapiji lekovima, pre upotrebe grejpfruta, najbolje je da se prvo posavetujete sa svojim lekarom.
Neka nemačka istraživanja su pokazala, da osobe koje jedu grejpfrut imaju manje problema sa bolesnim desnima, nego oni što ga ne jedu. Takođe su istraživanja pokazala, da ako te osobe, koje imaju problem sa desnima, dnevno pojedu 2 grejpfruta, desni će im manje krvariti.
Tako, jedan grejpfrut u proseku sadrži oko 92,5 miligrama vitamina C. Na kraju, polovina grejpfruta pečena sa šećerom i cimetom u rerni je savršen tretman u borbi protiv stresa i depresije.
Sok grejpfruta je delovtvoran kod pegica, dobro čisti i izbeljuje kožu lica i ruku, reguliše bilans masti. Može da pomogne kod oticanja i omraženog svima nama celulita.
Zanimljivosti
Istorijat porekla ovog voća je prekriven velom tajni. Jedni smatraju da je grejpfrut hibrid pomela i pomorandže. Drugi kažu da je jednom davno na zemlju pao malecni komadić sunca, a zemlja na mestu gde je taj komadić pao, je postala beživotna i prazna, ali je ubrzo tamo izraslo drvce sa krupnim i sjajnim, kao mala sunca, plodovima.
Ipak, poreklom ovog voća smatra se Barbados, gde su se u 18.veku pojavili prvi zasadi i gde su ga zvali "zabranjenim voćem". Popularan naziv za grejpfrut je posledica pogrešne klasifikacije voća, pa je zabeležen kao vrsta grožđa od strane Džona Lunana. Na engleskom "grape" je - grožđe, a "fruit" - voće), ali ovo voće nema nikakve veze sa grožđem. Prosto su britanski mornari u jednom od svojih putovanja na ostrvo Barbados videli ogromno drveće sa obilnom količinom voća koje je bilo sakupljeno u grozdove nalik grožđu. Posle toga se spominje na Jamajci, a sam naziv grejpfrut se pojavljuje tek od 1814. godine.
U nekim zemljama gde se gaji ova biljka, svake godine, 2. februara počinje "Praznik žetve grejpfruta" koji se proslavlja veoma veselo i slavi nekoliko dana.
Arome citrusa su uvek zauzimale značajno mesto u parfimeriji. Grejpfrut, na primer, nastupa kao pravi stimulans životne aktivnosti koji daje snagu ništa menja nego šoljica aromatične kafe.
Eterična ulja grejpfruta su korisna za one koji žele da se osećaju živahno i zdravo.
Foto: Dan Ivanov / Pixabay
Ostavite odgovor