Šalot ili ljutika (lat. Allium cepa var aggregatum) pripada rodu lukova i često se sreće kod nas. Veoma je otporna vrsta i laka je za gajenje. Dugo predstavlja samostalnu vrstu, mada ima sličnosti sa lukom, ima različite osobine i ima više veze sa kineskim i belim lukom. Postoje mnogi nazivi u narodu, u zavisnosti od mesta na kome se gaje, kao što je luk kozjak.
Listovi šalota su zeleni, dugi i tanki i imaju karakterističan miris luka. Mladi listovi su zeleni, a kako se završava sazrevanje, suše se i tada je biljka dobra za konzumiranje. Plodovi su skupljeni u grozdove, duguljastog oblika i manji nego kod običnog luka. Na donjem delu su ružičasti, a ostatak je bele boje. Na donjem kraju se nalazi koren, koji je beo i dosta razgranat.
Gaji se u čitavom svetu, a poreklo vodi verovatno iz persijskog grada Askalona, odakle mu potiče i ime. U prirodi raste i u Severozapadnoj Aziji gde je važan deo kulinarstva i kulture. Danas je veoma na ceni, pa se pokušava sadnja na stari način kako bi se ponovo uspešno proizvodio.
Vrste šalota
U svetu postoji preko 200 vrsta šalota koje su se adaptirale na oblasti u kojima su rasle i mešale se drugim vrstama. Čest je slučaj da se šalot ukrstio sa nekom vrstom luka i na taj način izgubio mnoga svoja svojstva.
Danas postoje mnogi hibridi koji su nastali mešanjem sa belim lukom ili su adaptirani na područje u kome uspevaju. Oni imaju drugačiji oblik i veličinu glavice, kao i drugačiji ukus. Veliku popularnost imaju F1 hibridi koji nemaju grozdove, već pojedinačne glavice koje su samim tim veće.
Neke vrste su češće gajene od drugih pa prilikom biranja vrste treba voditi računa o njenoj prilagođenosti određenim uslovima. Biljka je veoma otporna, pa može dobro uspevati i u nepovoljnim uslovima i nije potrebno previše voditi računa o izboru vrste za gajenje. Slede neke od najčešće gajenih vrsta.
Dalmatinska ljutika
Ova vrsta je najrasprostranjenija na hrvatskoj obali, ali se gaji i na drugim mestima. Ima veoma bujne grozdove, a plodovi su joj veoma izduženi. Vrlo je otporna na nepovoljne uslove sredine. U ishrani se koriste i zeleni listovi, a gajila se često u kamenjarima, uz vinovu lozu.
Siva ljutika
Ova vrsta je najčešće gajena po čitavom svetu. Plodovi su grozdasti, a iznutra su izdeljeni na režnjeve. Kora ima sivkastu boju. Dobro podnosi siromašna zemljišta i često se koristi u kuhinji.
Persijska ljutika
Ova vrsta ima pojedinačne glavice i veruje se da je predak savremene ljutike. Kora je narandžaste boje i karakteriše je intenzivan ukus. Zahvalna je za gajenje i ne traži posebne uslove da bi dala dobar rod.
Atlantic
Ovaj hibrid može ranije da se seje. Ima velike lukovice koje su dobrog ukusa, hrskave i mogu dugo da se čuvaju.
Red Potato Onion
Ova vrsta ima crvenkastu ljusku i podseća izgledom na crni luk, ali su glavice manje. Unutrašnjost je ružičaste boje i slatko. Može se dugo čuvati.
Uzgoj šalota
Šalot je biljka koja ne zahteva naročite uslove za gajenje. Pri masovnoj proizvodnji ipak je potrebno pratiti neke osnovne smernice da bi se dobili što bolji rezultati.
Plodored
Šalot može da uspeva uz mnoge druge biljke, ali se izbegava njena sadnja uz druge lukovičaste biljke, npr. luk. Ovo se radi ne samo da se sorte ne bi mešale, već i zbog bolesti koje mogu lako da se prenose među sličnim vrstama. Kao susedi joj odgovaraju bosiljak i peršun, jer su repelentne biljke i odbijaju štetočine. Dobro uspeva posađena uz krompir, između vinove loze i pasulja.
Zalivanje
Šalot je dosta otporan na sušu, ali ga tokom leta treba redovno zalivati da bi se dobio što bolji kvalitet plodova. Najbolje je zalivati ujutro ili uveče i koristiti kišnicu ili odstajalu vodu. Mora imati dobru drenažu zemljišta, jer ne podnosi zadržavanje vode, koje može izazvati istrunuće podzemnih delova biljke.
Đubrenje
Prilikom đubrenja šalota, treba dobro rasporediti hraniva da bi se dobili što kvalitetniji plodovi. Pre sadnje ne bi trebalo direktno primenjivati stajsko đubrivo. Najviše joj odgovara zemljište na kome su prethodne godine rasle povrtarske kulture koje su đubrene stajskim đubrivom.
Najviše mu odgovara primena NPK đubriva, koje se unosi na dubinu od 12 cm. Ovo se obavlja pri prvom jesenjim oranju, a zemljište se ore ponovo na proleće. Dobro uspeva i na zemljištima na kojima su predkulture đubrene stajskim đubrivom. Dublji slojevi zemljišta moraju obilovati mineralima i sadržati dovoljno komposta. Prihranjivanje se može vršiti u proleće, a najčešće se koriste tečna đubriva na bazi azota.
Razmnožavanje
Šalot se može razmnožavati pomoću semena i lukovica. Seme se sakuplja nakon što biljka precveta, sitno je i odgovara mu mehanička setva. Seme je potrebno čuvati na suvom i hladnom mestu. Da bi se poboljšala klijavost, pre setve se stratifikuje. Lukovice predstavljaju sitne glavice, koje se čuvaju za setvu naredne godine. Čuvaju se na hladnom i suvom mestu, da ne bi došlo do prevremenog klijanja.
Zemljište
Šalot je biljka kojoj odgovara rast na sunčanom mestu, ali i na zemljištu koje ima dobru drenažu i dovoljno je vlažno. Vrste koje imaju sitnije i uže lukovice, uspevaju i na siromašnim i kamenitim terenima. Bolja zemljišta treba birati ako se gaji u komercijalne svrhe. Zemljište na kome se gaji treba da bude dobro obrađeno i čisto od kamenja i korenja drugih biljaka. Pre sadnje se usitnjava. Ne uspeva dobro na zemljištima koja slabo propuštaju vodu i na kiselim zemljištima.
Klima
Šalot se u prirodi sreće u Severoistočnoj Aziji i najviše mu odgovara topla klima za gajenje. Potrebna su mu duga leta sa mnogo sunca i blage zime. Preživljava i u kontinentalnim krajevima, ali ga mogu ugroziti hladne zime bez snežnog pokrivača. U tim slučajevima, zemljište se malčira kako bi se zaštitilo od izmrzavanja.
Sadnja šalota
Iako šalot nije zahtevna biljka, postoje stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom sadnje, da bi se dobio što kvalitetniji prinos, naročito ako se gaji za sopstvene potrebe.
Vreme sadnje
Šalot uspeva u različito vreme u godini, pa može stalno da se koristi u svežem stanju. Najčešće vreme sadnje je rano u proleće, kada su temperature dovoljno visoke da se zemlja odmrzne. U nekim oblastima se sadi i kasno u zimu. Kod sadnje je jedino važno da se zemljište može obraditi.
Sadnja može biti i u jesen, da bi ranije rodila. U tom slučaju je bolje da se sadi u zaštićenom prostoru, ako je zima vrlo hladna kako bi biljke preživele i rodile što ranije.
Kalemljenje
Šalot se sadi ispod zemlje, pa kod njega kalemljenje na druge vrste ne dolazi u obzir. Tokom gajenja, može da se kombinuje sa drugim vrstama biljaka, pa dobija i drugačije osobine. Biraju se određene karakteristike i na taj način se dobijaju hibridi koji mogu da se prilagode datim uslovima sredine.
Sadnja semena
Jedan od načina sadnje šalota je pomoću semena dobijenog iz cvetova. Na ovaj način se najčešće gaje hibridi. Seme je veoma sitno i seje se plitko. Pre setve se preporučuje stratifikacija, da bi brže proklijalo. Nakon setve se zaliva da bi što pre niklo.
Kada se seje na ovakav način, treba biljke proređivati da bi imale dovoljno mesta za rast i bile veće i boljeg kvaliteta. Lukovice se iz semena odgajaju dve godine. U toku prve godine vrši se setva, lukovice se proređuju i vade se. Naredne godine se sade i iz njih izrasta biljka šalota.
Sadnja sadnice
Za sadnju se koriste lukovice. Najbolje su one čiji je prečnik bar 2 cm. Takve lukovice će dati više malih lukovica. Razmak pri sadnji je 30 cm između redova i oko 20 cm u redu. Dubina sadnje je 15 - 18 cm. Pre sadnje se iskopaju rupe, jer ako se samo uguraju u zemlju, može doći do oštećenja korena. Vrh lukovice može ostati iznad zemlje, ili se prekriti rastresitom zemljom.
Uzgoj u bašti
Šalot se gaji u poljima ili baštama, odgovaraju mu ravničarski tereni, kao i brdoviti. Stene i korenje drugih biljaka mu ne predstavljaju prepreku. Ako se gaji industrijski, sadi se u pravilne redove, da bi se olakšalo održavanje i nega useva. Odgovaraju mu mesta sa dosta sunca i dobro podnosi stalnu izloženost suncu. Može da podnese i druge nepovoljne vremenske uslove, na primer vetar.
Uzgoj u stakleniku
Iako je šalot biljka koja je otporna na različite uslove, ponekad se gaji u zatvorenom prostoru. To je najčešće potrebno u krajevima gde su zime veoma hladne, jer su mlade lukovice osetljive na izmrzavanje. Zaštititi je treba i ako je zemljište loše drenirano.
Uzgoj u saksijama
Ukoliko nema dovoljno prostora za gajenje šalota za lične potrebe, može se gajiti i u saksijama. Saksije bi trebale biti duboke. Na njihovo dno se stavlja sloj kamenčića da bi se obezbedila dobra dreniranost. Supstrat treba da bude rastresit i bogat hranljivim materijama.
Održavanje i nega
Šalot ne zahteva naročite mere nege, niti mnogo vremena i mašina. Ako se pravilno obave sve radnje pri sadnji da bi se uspešno razvijala, kasnije održavanje je veoma jednostavno.
Održavanje zasada
U održavanje spadaju priprema zemljišta i đubrenje, kao i redovno uklanjanje korova. Korovi mogu onemogućiti biljku da se razvije potpuno. Kod mladih biljaka, koren može biti oštećen rastom korova, a oni i ograničavaju mesto na kome se može razvijati. Kod manjih zasada, korov se uklanja ručno, a kod većih zasada se obezbeđuje međuredni prostor da bi korov mogao da se uklanja mašinski.
Proređivanje
Pri sadnji lukovica nije ih potrebno proređivati, jer se sade na potrebnu udaljenost. Proređivanje se vrši kod gajenja iz semena. Seme se seje gusto, pa se lukovice kasnije proređuju. Da bi se pravilno razvile, proređuju se na oko 2 cm. Zemlja se zalije, pa se lukovice pažlljivo vade iz nje i sade na novo mesto. Proređuju se kada je razmak između njih manji od 10 cm. Seme je najbolje posejati u rastresitu zemlju u saksiji da bi gajenje bilo što jednostavnije.
Berba
Kod šalota se vade plodovi ili se beru listovi. Berba listova se obavlja kasnije u proleće, dok su još zelene boje i visoki oko 10 cm. Lukovice se kasnije vade, kada su listovi suvi, a vreme zavisi od sadnje. Kada se izvade iz zemlje, ukloni se suvišna zemlja sa njih. Listovi se ne seku da ne bi došlo do infekcije gljivičnim bolestima. Prinos je oko 1,5 t/ha.
Skladištenje
Nakon što se izvade, plodovi šalota se ostavljaju na suncu oko 2 nedelje. Listovi se mogu uplesti ili vezivatit i moraju biti suvi da bi mogli duže da se čuvaju. Kada se osuše, stavljaju se u mrežice i ostavljaju na suvo i hladno mesto. Na taj način se mogu čuvati i do godinu dana. Sveži listovi i lukovice mogu se držati u frižideru nekoliko nedelja.
Bolesti
Šalot može lako da se zarazi sa drugih lukova, pa je važno ne saditi ga u blizini luka. Napada je nekoliko bolesti i štetočina, pa je prevencija veoma bitna, kao i tretiranje biljaka čim se bolest uoči.
Peronospora
Ova bolest se može pojaviti na ljutici, ali nije specifična samo za nju. Gljivičnog je porekla i primećuje se po pojavi ljubičastih pega. Naročito često se javlja kada je vreme vlažno, a gljivica se dugo zadržava u listovima koji se suše i propadaju. Veoma je opasna, jer se lako prenosi sa jedne biljke na drugu i izaziva truljenje lukovica.
Pegavost listova
Ova bolest je takođe gljivičnog porekla i naročito je ugrožen usev gajen iz semena. Manifestuje se u vidu velikih pega na listovima. Semenski luk se preventivno tretira fungicidima, da se zaraza uopšte ne bi dogodila, u suprotnom, lukovice propadaju.
Štetočine
Na ljutici se, osim bolesti, javljaju i pojedine štetočine.
Lukova pipa
Ova štetočina pre svega ugrožava luk, ali napada i ostale vrste lukovičastih biljaka. Ovaj insekt polaže jaja na biljkama iz kojih se legu larve. Oštećenja se manifestuju kao vertikalne linije, a list se deformiše i odumire. Larve se nakon toga vraćaju u zemljište i mogu opstati dug vremenski period. Potreban je tretman insekticidima, kako biljke, tako i zemljišta, tokom aprila, da bi se sprečila šteta.
Lukova muva
Ova štetočina na šalot prelazi sa luka. Najviše joj odgovara vlažno vreme u proleće, a biljci nanosi štetu tako što pravi hodnike unutar nje. Polažu jaja na listovima, a biljka se usled njihovog napada često osuši. Borba protiv njih se vodi primenom isekticida u proleće.
Tripsi
Ovi insekti polažu jaja iz kojih se legu larve koje se hrane listovima, a mogu ugroziti i plodove. Brzo se šire, pa mogu izazvati veliku štetu na polju šalota. Mogu prezimiti u zemljištu začaureni. U proleće je potrebno tretirati zemljište i biljke insekticidima da bi se umanjili napadi. Biljke koje su već zaražene treba uništiti.
Upotreba šalota
Šalot je predstavljao hranu siromašnih i bio je mnogo korišten. Danas je nešto teže doći do njega, pa je to uticalo i na njegovu cenu, ali ponovo počinju da se gaje stare sorte i time se unapređuje proizvodnja. Koristi se na mnogo načina, u kulinarstvu i narodnoj medicini.
Kuhinja
Ukus šalota je blago sladak, pa odgovara mnogim jelima i više od običnog luka. Listovi se konzumiraju u svežem stanju, mogu se dodavati kajgani ili salatama. Često se konzumira uz ribu, uglavnom zbog toga jer se najviše gaji u primorskim krajevima. Dobra je za karamelizaciju i od nje se kuva pekmez.
Može i da se kiseli i na taj način može dugo da stoji i predstavlja salatu tokom zime. Važi za najfiniji od svih lukova, pa se koristi za umake od vina i gljiva. U kulinarstvu se pre svega koristi zbog svog slatkastog ukusa.
Zdravlje
Šalot sadrži velike količine antioksidanasa i dijetalnih vlakana. Može predstavljati zamenu za luk, za one kojima luk smeta. Poboljšava apetit i snižava povišen krvni pritisak i nivo holesterola. Sadrži i značajne količine C vitamina, pa je dobro konzumirati je u vreme kada vladaju prehlade. Kora se od davnina koristila za obloge protiv edema i otečenih nogu.
Zanimljivosti
Šalot vodi poreklo iz Persije, a postoji vekovima. Brzo se proširio po Evropi, a zatim i po celom svetu, jer je njegovo gajenje veoma jednostavno. Može se sresti širom Azije, gde predstavlja autohtonu vrstu. Danas se najčešće sreće u Palestini, a vrste se razlikuju u zavisnosti od dela sveta u kome rastu.
Zahvaljujući svom slatkastom ukusu, kroz istoriju je predstavljala veoma važnu namirnicu u mnogim kuhinjama i koristila se kao osnova mnogih umaka. Listovi šalota su služeni uz puževe, a dodavano je i drugo začinsko bilje, kao što je bosiljak i žalfija. Smatrana je hranom siromašnih, jer se često jela uz slaninu i ukiseljena. Danas počinje ponovo sve više da se gaji i konzumira kao u stara vremena. Sve češće nalazi upotrebu u modernim restoranima gde predstavlja osnovu za mnoga jela.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Ostavite odgovor