Kamelija (lat. Camellia) pripada familiji čajevki koja obuhvata stablaste i žbunaste biljke koje najčešće vuku poreklo iz Jugoistočne Azije. Najpoznatiji predstavnici su indijski i kineski čajevac. Rod kamelija je veoma raznovrstan i čini ga preko 170 vrsta stabala, žbunova i višegodišnjih biljaka.
Latinski naziv potiče od botaničara Georgea Josepha Kamela koji je zaslužan za njeno donošenje u Evropu. Kamelija ima velike sličnosti sa ružom i cveta kasno, pa nosi naziv i zimska ruža. Spada u razred dvosupnica, zajedno sa vresovkama, kao što su borovnica, kivi, brazilski orah i brusnica, a ima sličnosti sa magnolijom i ciklamom.
Kamelija je zimzelena višegodišnja biljka, a može rasti u više oblika. Najčešće raste kao žbun, dok neke vrste izrastaju u stabla visine i preko 10 m. Korenov sistem je jako razvijen i sastoji se od glavnog korena i velikog broja razgranatih korenčića. Stablo je uspravno i sa godinama odrvenjuje, a neke vrste svake godine daju nova zelena stabla. Listovi su glatki, tamnozeleni, sjajni i nazubljeni na ivicama.
Ima velike cvetove sa istaknutim žutim tučkom i podsećaju na cvetove ruže. Boja im može biti bela ili ružičasta, retko žuta. U zavisnosti od vrste, cveta u jesen ili na kraju zime. Plod je mahuna zelene boje sa 3 krupne semenke.
Kamelija vodi poreklo iz Jugoistočne Azije i tamo je danas autohtona vrsta, ali se raširila po čitavom svetu zbog svojih atraktivnih cvetova. Danas se gaji širom sveta i vrste se prilagođavaju različitim uslovima. Često se gaji u poznatim baštama i služila je kao motiv umetnicima od davnina zbog svoje lepote.
Vrste kamelija
Rod kamelije obuhvata oko 170 vrsta koje su se adaptirale na područje u kom rastu i imaju različite oblike biljke i boju cveta. Ukrštanjem vrsta da bi se dobile otpornije sorte sa što lepšim cvetovima, dobijeno je više stotina hibrida i svake godine se pojavljuju novi.
Camellia sinensis
Ova vrsta se naziva i kineski čajevac i vodi poreklo iz južne Kine, mada se sreće širom Jugoistočne Azije. Najviše se gaji zbog listova od kojih se pravi čaj. Nije otporna na niske temperature, pa se gaji pretežno u toplim krajevima. Osim zbog čaja, gaji se i zbog svojih cvetova koji su beli, veliki i mirisni, imaju žuti tučak i jedan red latica.
Camellia chrysantha
Ova vrsta kamelije ima zlatnožute cvetove zbog kojih je stekla popularnost. Tropska je biljka i potrebna joj je vlažna i topla klima. Ova vrsta ima najveći broj hibrida, zbog lepote cvetova, a teži se da se stvore hibridi koji će biti otporni na niže temperature. U prirodi se sreće u tropskim šumama i dostiže visinu od 5 m, a kao gajena vrsta ima oblik nižih žbunova.
Camellia cuspidata
Ova vrsta kamelije se često gaji, jer je otporna na niže temperature i nepovoljnije uslove. Cvetovi su beli, sa ružičastim ivicama, na kratkim drškama, cvetaju pred kraj zime i veoma su prijatnog mirisa. Često se koristi kao podloga pri stvaranju hibrida.
Camellia japonica
Ova vrsta je poznata i kao japanska kamelija i najviše se gaji na našim prostorima, jer je otporna na nepovoljnije uslove rasta. Cvetovi su joj lepi, voštani i mogu biti ružičasti, crveni, beli ili žuti. Cvetanje traje od februara do maja, a cvetovi imaju snažan miris i privlače oprašivače. Može rasti u formi stabla i u prirodi se sreću primerci visoki i do 9 m.
Camellia sasanqua
Ova vrsta se takođe veoma često gaji, jer važi za najotporniju i podnosi loš kvalitet zemljišta, kao i temperaturne promene. Gaji se uglavnom na otvorenom, jer je retko napadaju bolesti i štetočine. Cvetanje traje od kraja jeseni do ranog proleća, a cvetovi imaju jak miris i javljaju se u raznim bojama. Žbun ove vrste je gust, a može da se gaji i u vidu bonsaija.
Camellia lutchuensis
Ova vrsta se najviše gaji u baštama u toplijim klimatskim uslovima. Ima karakteristične listove sa bronzanim ivicama. Cvetovi su jednostavni, boja im je svetloružičasta, a tučak žut. Cvetanje traje tokom čitave godine, a intenzivan miris privlači oprašivače.
Uzgoj kamelija
Kamelija se zbog svojih lepih cvetova gaji od davnina, a njeno gajenje spada u red srednje lakih. U daljem tekstu možete pročitati kako na najbolji način gajiti kamelije, da bi dobili što lepše i zdravije biljke.
Plodored
Kamelija u prirodi raste u tropskim šumama, pa se može saditi u gušćem zasadu sa drugim biljkama, cvetnicama i žbunovima. Odgovara joj kiselo zemljište, pa dobro raste u blizini zimzelenog drveća, kao što su tuja ili čempres. Takođe joj odgovara blizina rododendrona i magnolije. Niže vrste koje se mogu saditi uz kameliju su kukurek, jedić ili tustika. Može da opstane na zasenjenim mestima, kao i u gušćim zasadima.
Zalivanje
Kamelija je osetljiva na višak vode, pa je treba oprezno zalivati. Tokom zime, dovoljno je zaliti je jednom u dve nedelje, a u proleće kreće češće zalivanje. Supstrat treba da bude vlažan, ali ne i natopljen. Kada se pojave prvi pupoljci, zalivanje se ponovo proređuje na jednom u dve nedelje. Najbolje je zalivati kišnicom ili mekom vodom.
Đubrenje
Da bi kamelija imala lepše cvetove, treba je prihranjivati. Najviše joj odgovaraju tečna đubriva za cveće koje se primenjuje jednom mesečno, u periodu od aprila do avgusta. Da bi što bolje cvetale, đubre se većim količinama fosfora i kalijuma. Biljka se nakon đubrenja zaliva. Tokom zime se prestaje sa primenom đubriva.
Razmnožavanje
Kamilija se može razmnožavati putem semena i reznica. Razmnožavanje semenom je obično uspešno, ali se češće razmnožava pomoću reznica. U jesen se može razmnožavati tzv. Povaljenicama. To se izvodi tako što se grana savije do zemlje i pravi se kosi rez na njoj od 3 cm, pa se taj deo zatrpa zemljom. Na taj način su nove biljke obezbeđene vodom i hranljivim materijama od matične biljke, pa se brže ukorenjavaju.
Da bi se razmnožile pomoću reznica, koriste se jednogodišnje grančice koje se sade u hladno zemljište u klijalištima u toku leta, u julu ili avgustu. Pre sadnje se tretiraju hormonima rasta.
Presađivanje
Kamelija je biljka koja ne raste brzo, pa se presađuje na 2 - 3 godine ili ako koren preraste mesto na kome se nalazi. Da bi se presadila, cela biljka se vadi, zajedno sa korenjem koje se raširi i skrati makazama. Kamiliji odgovara orezivanje korena, jer to prekida rast grana, ali stimuliše formiranje cvetova. Najbolje vreme za presađivanje je faza mirovanja, dok je biljka još bez pupoljaka i to na dubinu na kojoj je i do tada rasla. Tom prilikom treba koren potpuno prekriti zemljom.
Podmlađivanje
Podmlađivanje kamelije se obavlja presađivanjem i skraćivanjem korenja, a posle cvetanja se odstranjuju suvi cvetovi i grane, da bi krošnja dobila što gušći oblik.
Zemljište
Kamelija je prilično zahtevna u pogledu zemljišta i ne podnosi alkalna. Potrebno joj je kiselo zemljište, čija je pH vrednost 5 - 6.8. Dobro uspevaju ispod zimzelenog drveća, jer ono daje zemljištu kiselu reakciju, a iglice četinara ga malčiraju. Odgovaraju joj mešavine peska i ilovastog zemljišta. Zemljište mora biti dobro drenirano, da ne bi zadržavalo vodu.
Klima
Klimatski uslovi koji joj odgovaraju se razlikuju od vrste do vrste, nekima odgovara isključivo tropska klima, sa toplim i vlažnim vremenom, a druge dobro podnose niske temperature. Uglavnom najbolje rasu u umereno toplim uslovima, gde se leta vlažna i topla, a zime blage. Dobro se prilagođavaju uslovima staništa, pa se neke vrste sreću i na visinama od 2.000 m. Nekim vrstama odgovara stalna izloženost sunčevoj svetlosti, a drugima prija senka. Generalno su biljke koje sporo rastu i u povoljnim uslovimasu dugogodišnje.
Sadnja kamelija
Da bi se kamelija dobro primila, potrebno je saditi na odgovarajući način. Predstavlja egzotičnu biljku, pa je i nešto skuplja, tako da je korisno pratiti savete za sadnju.
Vreme sadnje
U zavisnosti od vrste, kamelija se može saditi u jesen ili proleće. Pri jesenjoj sadnji, zasad treba da bude dobro zaštićen od niskih temperatura. Prilikom gajenja iz semena, minimalna temperatura mora biti 20°C.
Odabir podloge za sadnju
Kod kamelije se često primenjuje kalemljenje, kako bi se dobile vrste sa što brojnijim i lepšim cvetovima koje istovremeno mogu podneti surovije uslove klime. Kod kalemljenja se najčešće kao podloga uzima druga vrsta kamelije, najčešće vrsta koja je otporna, ali ima manje lepe cvetove.
Sadnja semena
Kamelija daje 2 - 3 krupnija semena i oni se moraju odmah posaditi, jer veoma brzo gubi klijavost. Setva se može obaviti i u toku zime, čim sazri u čaurama. Supstrat za setvu se sastoji od peska pomešanog sa tresetom, seme se pokriva zemljom i nakvasi. Da bi što brže došlo do klijanja, potrebno je obezbediti odgovarajuću temperaturu i vlažiti supstrat. Kada isklijaju, mlade biljke su osetljive, pa ih treba držati na mestu koje je vlažno i toplo i postepeno ih iznositi na otvoreno.
Sadnja sadnice
Za sadnice se koriste biljke koje su gajene u kontejneru i imaju razvijen korenov sistem da bi se što brže ukorenile na stalnom mestu. Najbolje vreme za sadnju je proleće, da bi se biljka u toku leta ukorenila i bila spremna za zimu. Za sadnju se koriste sadnice koje su stare godinu ili dve i njima će trebati oko 5 godina da procvetaju. Pre sadnje je potrebno rastresti korenov sistem da bi se lakše razvio na novom mestu.
Uzgoj u bašti
Kamelije se na otvorenom najviše gaje na morskoj obali, jer im odgovaraju vlažne i tople zime, a posolica im ne smeta. U primorju se sade i kao živa ograda. Na otvorenom ih treba zaštititi od direktnog sunčevog zračenja i udara vetra. Mlade biljke su naročito osetljive na vetar i mogu ostati bez pupoljaka, a ni starije nisu sasvim otporne. Najbolje mesto za sadnju je ispod zimzelenog drveća ili pored zidova gde im neće smetati vetar. Sadnja uz zidove ih štiti i od kiše koja takođe može da ošteti biljku.
Uzgoj u stakleniku
Kod kamelija se u stakleniku najčešće gaje sadnice, jer stablo kasnije naraste previsoko. Temperatura u stakleniku bi konstantno trebala biti oko 10°C, a zimi ne bi trebalo previše zagrevati. Najbolji način zalivanja je prskanjem, jer se na taj način povećava i vlažnost vazduha. Staklenik treba zaštititi od direktnog sunca i redovno otvarati.
Uzgoj u saksijama
Kamelije se u saksijama najčešće gaje u oblastima sa kontinentalnom klimom, jer ne podnose hladne zime. Sporo rastu, pa se ne moraju presađivati svake godine, a pri prvom presađivanju se biraju saksije koje su bar dva puta veće od predhodne. Supstrat treba da bude dobro dreniran, sa dobrim protokom vlage i kiselije reakcije.
Pre sadnje, dno saksije se prekriva slojem kamenčića, za bolju drenažu. Biljka se iznosi napolje u proleće i bira se mesto gde će biti zaštićena od direktnog sunčevog zračenja. Pred kraj jeseni se unosi unutra, u nezagrejanu prostoriju, na temperaturu od najviše 13°C i ne sme biti u blizini izvora toplote.
Održavanje i nega
Ukoliko se kamelija održava na pravilan način, može dugo godina opstati u bašti. U daljem tekstu možete pročitati savete kako pravilno negovati biljku.
Faza mirovanja
Biljke kamelije miruju u zavisnosti od vremena kada su cvetale. Faza mirovanja počinje u zimu, kada otpadnu cvetovi i biljka se priprema za narednu sezonu. U ovoj fazi, biljke koje su na otvorenom bi trebalo zaštititi agrotekstilom, a zemlju oko korena malčirati. Tokom faze mirovanja biljku ne treba đubriti, a zalivanje se svodi na minimum.
Održavanje zasada
U održavanje kamelije spadaju uništavanje korova i usitnjavanje zemlje. Uništavanjem korova obezbeđujemo da se koren razvija i da se biljka ne zagušuje. Korov se uglavnom uništava ručno, naročito u mladim zasadima. Razbijanjem kore zemljišta i prevrtanjem površinskog sloja, zemljište se obogaćuje kiseonikom, da bi biljke što bolje rasle.
Proređivanje
Kod biljaka kamelije, ne proređuju se cele biljke, već cvetni pupoljci, da bi se obezbedili što veći i raskošniji cvetovi. Cvetni pupoljci se razlikuju od lisnih, po tome što su okrugli. Ostavlja se po dva pupoljka na glavnoj grani i po jedan na sporednim. Uklanjanje se može obavljati i tako da između pupoljaka ostane dva do tri lista. Ako se seje više biljaka u kontejner, mogu se proređivati i cele biljke. Mesec dana nakon što biljke proklijaju, treba ih saditi u pojedinačne kontejnere, da bi se koren što bolje razvio.
Orezivanje
Potrebe kamelije za orezivanjem su male dok je biljka mlada, ali sa starenjem ih treba orezivati. Najbolje vreme za orezivanje je posle cvetanja, kada se odstranjuju sve grane u unutrašnjem delu biljke koje zaklanjaju svetlost. Takođe se uklanjaju izdanci koji su previše dugi. Intenzivno orezivanje je naročito potrebno starijim biljkama. Za orezivanje treba koristiti oštre makaze, jer rez mora biti ravan, a ranu od reza treba zaštititi specijalnim voskom.
Berba
U zavisnosti od vrste, kod kamelije se mogu brati i listovi za čaj. Zreli listovi se beru ručno, a nakon toga se stavljaju na sušenje, čije trajanje takođe zavisi od vrste. Od načina i trajanja fermentacije zavisi i koja vrsta čaja će se dobiti. Kod nas se kamelije gaje pretežno kao dekorativne biljke i beru se grane sa cvetovima za cvetne aranžmane.
Skladištenje
Osušene listove treba držati na tamnom i svežem mestu, dobro zapakovani, kako vlaga ne bi dospela do njih. Seme se čuva u kesicama i kasnije odlazi u proizvodnju.
Bolesti
Kamelija je biljka koja je osetljiva na uslove rasta, kao i na bolesti koje mogu ugroziti kompletnu biljku. Naročito treba voditi računa o bolestima koje mogu da spreče rast, a u daljem tekstu možete pročitati koje su najčešće.
Rak kamelije
Ovo je najčešća bolest kamelije i može ugroziti celu biljku, a naročito su ugrožene tokom vlažnih i toplih perioda. Uzročnik ove bolesti je gljivica, a prvi znak je opadanje listova i mladih izdanaka i pupoljaka. Na kori se javljaju sive lezije iz kojih se izlučuje sok i biljka polako odumire. Preventivne mere uključuju izbor zdravih sadnica i tretiranje fungicidima.
Palež cveta
Ovo je veoma česta bolest kamelije koja ugrožava cvetove i predstavlja estetski problem. Izazivač bolesti je gljivica koja se pojavljuje kad je visoka vlažnost i manifestuje se kao smeđe fleke na cvetovima koje izazivaju konačno opadanje cvetova. Leči se upotrebom fungicida.
Trulež korena
Trulež korena izaziva gljivica i ova bolest se prvo javlja na korenu, a kasnije se čitava biljka suši i odumire. Koren poprima crvenu ili crnu boju i karakterističan miris truleži. Bolest često izaziva zadržavanje suvišne vlage u području korena, pa treba birati dobro drenirano zemljište. Usled napada ove bolesti biljka u celosti odumire.
Mozaik lista
Mozaik lista je bolest koju izaziva virus i manifestuje se kao fleke na cvetovima ili listovima. Bolest ne izaziva štetu u pogledu porasta biljke, ali umanjuje estetsku vrednost cvetova.
Štetočine
Kada se biljka gaji na otvorenom, izložena je napadu štetočina koje ugrožavaju i druge vrste. U nastavku možete pročitati koje su najčešće i kako se boriti protiv njih.
Štitne vaši
Štitne vaši su sitni insekti koji izgledaju kao gomilice na listovima ili stablu. Isisavaju sokove biljaka, brzo se množe i tako prave štetu na biljkama. Listovi se u početku deformišu, a kasnije opadaju i cela biljka uvene. Čim se primete na biljci potrebno je koristiti insekticide protiv njih.
Gusenice
Gusenice jedu listove biljaka i mogu naneti velike štete. Uklanjaju se ručno, jer se iz mnogih vrsta gusenica razvijaju leptiri, iako se mogu javiti i neke veoma štetne, na primer sovice. Mogu se ostaviti i mladi listovi u blizini biljke kojima će se gusenice hraniti i neće napadati samu biljku.
Upotreba kamelija
Kamelija se koristi već vekovima i dobro je ispitana, pa se može naći u mnogim privrednim granama, a najpopularnije se koristi dekorativno i u kozmetici.
Kuhinja
Kamelija se najčešće upotrebljava za pripremu čaja, pri čemu se koriste listovi. Gajenje kamelija za čaj je najrasprostranjenije u Jugoistočnoj Aziji, ali je čaj popularan širom sveta. Svi delovi kamelije su jestivi, naročito često se koriste latice u kuhinjama u čitavom svetu. Cvet ima sladak miris i privlači pčele, pa se od kamelije dobija med. Latice se koriste u spravljanju likera.
Kozmetika
U kozmetici se često koristi ulje iz semenki nekih vrsta kamelija. Ulje se dodaje u ruževe, da bi se lakše razmazali i kako bi se produžilo njihovo trajanje. Ulaze i u sastav mirisa, balzama za telo i šampona za pranje kose.
Zdravlje
Kamelija je od davnina korištena u tradicionalnoj kineskoj medicini. Delovi kamelije se prvo suše, a zatim melju i tako dobijen prah se koristi u medicini. Takođe stimuliše varenje, a oblozi napravljeni od kamelije su korišteni kod opekotina.
Zanimljivosti
Kamelija je prvi put otkrivena u Kini, gde su je obožavali carevi, zbog njene lepote. Prvi zapisi o ovom cvetu potiču iz 2000. godine pre nove ere. Tokom istorije se proširila čitavom Jugoistočnom Azijom, a vremenom su nastajale nove vrste, kao odgovor na nove uslove okoline.
U Evropu je donesena u 17. veku, kada je počela i proizvodnja čaja, ali nije zaživela. Gajena je u Italiji i Francuskoj, pa je stigla i do naših prostora. Danas se može sresti širom sveta, gde se gaji pre svega kao dekorativna biljka, dok se u Aziji još uvek koristi za proizvodnju čaja.
Kamelija u sebi nosi mnogo simbolike koja potiče još iz stare japanske i kineske kulture. Predstavljala je samurajski cvet, kao i znak carske porodice, zbog čega je bila simbol hrabrosti i plemenitosti. Danas simobliše trajnost i dugovečnost, a takođe je i simbol zauzetih osoba. U Japanu je bila simbol katoličanstva u vreme kada je bilo zabranjen hrišćanski krst kao simbol.
Kamelija je predstavljala motiv mnogih umetničkih radova i slika. Poznati pisac Aleksandar Dima, napisao je roman Dama s kamelijama, na osnovu koga su nastale pozorišna predstava, kao i istoimena opera. Roman govori o kurtizani koja boluje od tuberkuloze i svojim mušterijama indirektno saopštava svoje stanje tako što nosi crvenu ili belu kameliju.
Jedna vrsta kamelije koristi se za pripravljanje čaja. Postoji legenda po kojoj je ovaj čaj nastao tako što je kineskom caru, dok je bio u lovu, upao list kamelije u vruću vodu i očarao ga je njegov miris i ukus. Danas se od kamelije dobija više vrsta čajeva - beli, žuti, zeleni i crni, u zavisnosti od načina fermentacije listova.
Foto: MH Rhee / Pixabay
Ostavite odgovor