Kozja krv (lat. Lonicera) potiče iz Kine i višegodišnja je biljka koja se razvija u grmove ili kao biljka penjačica. Latinski naziv dobila je po imenu poznatog doktora i botaničara iz 16. veka, Adama Lonitzera. Veoma je izdržljiva i može da naraste do 10 m visine, a zbog predivnih mirisnih cvetova čest je izbor onih koji uzgajaju ukrasno bilje.
Kozja krv je biljka poznata po privlačenju ptica koje šire njeno seme u prirodna područja zbog čega često postaju invazivne. Iz tog razloga neke države su zabranile njenu sadnju i prodaju. Ako nemate mesta u dvorištu i ne želite da vam preuzme većinski deo, dobra alternativa za sadnju biće razno začinsko grmlje kao šta su crvena aronija, mastiljak, dren i borovnica.
Ova biljka se jako brzo širi, pa joj treba obezbediti dovoljno prostora. Može se saditi u parkovima, ali i u velikim žardinjerama u kojima je humusna zemlja. Budući da je ova biljka i penjačica, često se koristi da pokrije nugledne zidove ili dekoriše ograde. Tokom zime većina Lonicera izgubi deo listova, pa možemo reći da je poluzimzelena biljka. Većina vrsta cveta od ranog proleća do kasne jeseni, boja cvetova se kreće od belo-žute do jarko crvene.
Cvetovi mogu biti pojedinačni, ili grupisani u grozdove, a opojan slatkast miris cvetova privlači pčele. Nakon cvetanja stvara sitne bobičaste plodove koji dozrevaju u julu i avgustu i česta su hrana pticama. Ako bismo ukratko trebali opisati ovu biljku, poslužili bismo se rečima engleskog pisca Samuel Pepys-a koji je rekao: "te belokosne trubice umesto zvuka šire miris".
Vrste kozje krvi
Ova biljka ima preko 150 različitih vrsta. Više od 100 vrsta raste u Kini, a u Evropi ih nema ni 20. U nastavku se nalaze najpoznatije vrste koje možemo naći i na našem području.
Isprepletena Kozja krv
Isprepletena Kozja krv (lat. Lonicera implexa Aiton) je brzorastuća puzavica. Ime je dobila jer joj se grane međusobno prepliću (lat. Implexus znači "isprepleten"). Zovu je i Božje drvce i Kozlokrvina i uglavnom se može naći u primorskim mestima. Biljka je zimzelena, jako razgranata, najčešće se razvija kao penjačica, a ređe kao grm. Može da naraste do 2 m. Kora je tanka, zelenkastosive boje, a mladi izdanci imaju voštane prevlake. Listovi na stabljici su jajasti, ili duguljasti, dugi 3 - 8 cm, pri vrhovima cvetnih izdanaka srastaju po dva i formiraju čašicu koju stabljika probija kroz sredinu u kojoj se razvijaju grupisanih 2 - 6 cvetova žuto-bele boje. Cveta od maja do jula. Plodovi se pojavljuju nakon cvetanja u vidu narandžasto- crvenih mesnatih bobica sa više semenki. Ova vrsta se preporučuje u ksero-kulturi (ozelenjivanju vrlo suvih, gotovo polupustinjskih površina).
Listopadna obična kozja krv
Listopadna obična kozja krv (lat. Lonicera caprifolium) najčešće je zastupljena vrsta. Biljka je poluzimzelena što znači da joj deo listova ostane i preko zime, a u rano proleće ponovo potpuno ozeleni. Raste kao penjačica i može da naraste i do 10 m, ali najčeće do 5 m. Uglavnom se sadi uz zidove i ograde uz koje se tokom rasta penje. Cveta tokom maja i juna, cvetovi su žuto- beli, veoma mirisni i medonosni. Kao i kod Isprepletane kozje krvi i kod ove vrste plodovi se pojavljuju nakon cvetanja u vidu crvenih mesnatih bobica sa više semenki.
Halliana Kozja krv
Halliana Kozja krv (lat. Lonicera Japonica) u narodu je najpoznatija pod imenom Orlovi nokti. Oblik njenih cvetova podseća na nokte (kandže) orla, pa otuda i ovaj naziv. Ova biljka pripada penjačicama i može da naraste i do 6 m. Jako mirisni cvetovi su najčešće žuto-bele boje, ali se mogu javiti i u roze, lila, ili crvenoj boji, a cvetaju od juna do oktobra. Biljka je poluzimzelena, što znači da deo listova odbacuje u zimskom periodu i voli sunčana i polusenovita mesta.
Evropska Kozja krv
Evropska kozja krv (lat. Lonicera Periclymenum) spada u penjačice, jako brzo napreduje i može da poraste u visinu i do 10 m. Cvetovi su žuti, ili bež i imaju veoma jak, slatkast miris. U toku leta cvetovi dobijaju i narandžastu nijansu. Cveta od maja do oktobra, a cvetovi su najčeće grupisani u grozdove. Nije zahtevna biljka i podnosi velike vrućine. Potreban joj je oslonac za penjanje. Može da se sadi i u dublje saksije ili žardinjere. Pred zimu bi je trebalo orezati kako bi i sledeće godine cvetala.
Kozja krv Pileata
Pileata Kozja krv (lat. Lonicera Pileata) spada u žbunaste biljke niskog rasta. Može da naraste u visinu i širinu do 1 m Zbog niskog rasta se često koristi kao biljni tepih, a neretko uz pravilno orezivanje i kao živa ograda. Biljka je zimzelena, te svoje lepe sitne listove sačuva i tokom zime.
Kozja krv Nitida
Ova vrsta kozje krvi (lat. Lonicera Nitida) poznata je po svojim listovima koji su oivičeni žutom bojom. To je zimzeleni grm visine do 2 m i širine do 1,5 m. Brzo raste i veoma je otporna. Često se sadi kao živa ograda, ali zbog patuljastog rasta može se saditi i u žardinjerama, ili saksijama, gde se oblikuje orezivanjem. U saksijama bude veoma lepa i dekorativna, jer je padajuća biljka.
Makijeva kozja krv
Makijeva kozja krv (lat. LoniceraMaackii) je listopadni grm koji naraste do 5 m visine. Grane su tanke, tamno sive boje, a mladi izdanci gusto dlakavi. Listovi su jajasti, zeleni, dužine 5 - 9 cm, ušiljenih vrhova. Biljka cveta u proleće i početkom leta, cvetovi su skupljeni u parovima, žuto-beli i veoma prijatnog mirisa. Krajem leta biljka dobija plodove u vidu crvenih sjajnih bobica veličine 3 - 6 mm, koje su veoma dekorativne. Ovoj vrsti odgovaraju sveža, duboka zemljišta, jako brzo raste, pa često nađe svoje mesto u baštovanstvu.
Lepljiva kozja krv
Lepljiva kozja krv (lat. Lonicera glutinosa Vis) raste kao uspravni listopadni grm s krivudavim grančicama koje se povijaju. Može da naraste i do 2 m u visinu. Ova endemična biljka, koja raste samo na tromeđi Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore, po Velebitu i Biokovu i cveta u junu i julu.Voli planinske, kamenite predele, čistine u bukovim šumama i slična staništa. Uspešno se razvija i do 1.900 m nadmorske visine.
Crvena kozja krv
Crvena kozja krv (lat. Lonicera xylosteum) dobila je ime od grčke riječi Ksiloza (Llat. Xylosteum) što znači "drvo" i Osteon (lat. Osteon) što znači "kost". U narodu je biljka poznata i pod imenom Pasje crveno grožđe. U Rusiji je nazivaju "vučje grožđe". Možemo je naći u planinskim predelima.
Ova biljka je uspravni listopadni grm visok i do 3 m, sa širokim listovima koji su na kraćoj peteljci. Cvetovi su žuto-beli i razvijaju se u parovima. Nakon cvetanja, krajem leta razvijaju se okrugle sjajne crvene bobice veličine 8 mm koje rastu u paru na jednoj grančici. Kora grana je sivo-smeđa.
Osim Crvene kozje krvi, u planinskim predelima možemo pronaći i vrste sličnih karakteristika. To su Planinska kozja krv (lat. Lonicera alpigena) i Crna kozja krv (lat. Lonicera nigra).
Uzgoj kozje krvi
Kozja krv nije zahtevna za uzgoj. Nije potrebno veliko iskustvo u baštovanstvu, pa je čest odabir početnicima u uzgoju bilja. Sadi se i u žardinjerama i direktno u zemlju. Ukoliko se sadi u žardinjeri, one moraju biti duboke i široke, a zemlja obogaćena humusom. Voli sunčana, ili polusenovitamesta. Može se razvijati i u hladovini, ali će cvetanje biti veoma oskudno. Ovoj biljci potrebno je obezbediti potporu za uvijanje i penjanje, jer ukoliko nema oslonac za penjanje, pokriće tlo.
Plodored
Budući da se Kozja krv jako brzo širi, u neposrednoj blizini ne treba saditi druge žbunaste biljke kao šta su abelija, šimšir, kamelija i letnji jorgovan ili penjačice kao šta su bugenvilija, hortenzija, bršljan i jasmin. Ovoj biljci prija da joj koren bude u hladu, pa je dobro oko biljke posaditi visoke perene, ili dekorativne žbunove niskog rasta.
Zalivanje
Ova biljka dobro podnosi i visoke i niske temperature. Kada su suše, potrebno je obilno zaliti. Biljke koje se nalaze u žardinjerama potrebno je češće zalivati. Kada se smenjuju kišni i sunčani dani, zalivanje nije potrebno.
Đubrenje
Kozjoj krvi prija malčirano tlo. U rano proleće potrebno je đubrenje univerzalnim đubrivom i to 20 - 30 g po kvadratnom metru zasađene površine. Za bogatije cvetanje dobro je đubrenje ponoviti i pre cvetanja. Na kraju jeseni rasporediti po 5 kg komposta, 100 g pepela i 40 g dvostrukog superfosfata na svaki m². Na kraju sezone, početkom septembra, đubrivom biljku treba prehraniti nakon odbacivanja ploda, sa rastvorom nitroammofosa u razmeri od 30 g na 10 l vode. Pre početka hladnog vremena dobro je krugove ispod biljke pokriti tresetom ili piljevinom, u sloju do 5 cm.
Razmnožavanje
Kozja krv se najlakše razmnožava preko pelcera u rano proleće. Takođe se može se razviti iz semena, deljenjem žbuna, reznicama i slojevima, a u nastavku su objašnjeni svi načini.
Razmnožavanje iz semena
Prilikom razmnožavanja iz semena potrebno je nekoliko zrelih plodova razmazati na meki papir i ostaviti da se osuše. Nakon sušenja, presaviti papir i čuvati ga na sobnoj temperaturi. Seme se može čuvati 2 godine. U proleće je potrebno staviti seme u mokro zemljište na dubini 1 mm u staklenik, pratiti svakodnevno vlažnost zemljišta i po potrebi zalivati. Nakon 20 dana sadnice će nići. Sadnice ne treba presađivati dok ne dostignu visinu od 3 cm i ne dobiju 4 - 6 listova. Ukoliko do jeseni ne dostignu željenu visinu, potrebno ih je sačuvati za proleće. Nakon 4 godine od sadnje, biljka će imati prve plodove.
Razmnožavanje reznicama
Očvrsnute reznice biljke moraju biti pripremljene u rano proleće, dok biljka ne procveta. Reznice se seku na minimum 15 cm dužine, a smeju se saditi kada prođu zimski mrazevi. Sade se na dubini do 10 cm, a najvažnije je da gornji pupoljci ostanu iznad površine zemlje. Stabljiku je nakon sadnje potrebno pokriti staklenim filmom, kako bi koren ojačao i pravilno se formirao. Nakon mesec dana reznice će biti ukorenjene.
Razmnožavanje raslojavanjem
Razmnožavanje raslojavanjem je moguće samo ukoliko se biljka razvila u odrasli žbun. U junu je potrebno lagano raskopati zemlju u dnu žbuna, odabrati najčvršće izdanke, saviti ih do zemlje i žicom opkružiti kako bi se pričvrstili za tlo. Zatim posuti slojem zemlje i redovno zalivati vodom. Sledećeg proleća biljke je potrebno odvojiti od matične biljke i presaditi ih na željeno mesto. Nakon dve godine će biljka procvetati.
Presađivanje
Nakon uspelog razmnožavanja biljka se presađuje na mesto stalnog boravka. Potrebno je izbegavati presađivanje odrasle biljke, jer zbog brzog širenja taj postupak može biti otežan. Ukoliko je presađivanje neophodno, najbolje je to obaviti nakon orezivanja.
Pomlađivanje
Kako bi se biljka podmladila, neophodno je orezivanje koje može biti redovno tokom čitave godine, ali treba izbegavati vreme cvetanja. U zimskim uslovima potrebno je biljku skratiti na visinu 50 - 60 cm, a dobijene reznice mogu se koristiti za sadnju. Skraćivanje biljke u zimskom periodu omogućiće obilno cvetanje naredne godine.
Zemljište
Ukoliko se biljke sade u žardinjere, neophodno je da zemlja bude humusna. Sadnja u bašti ne zahteva posebnu pripremu zemljišta, ali je dobro da se zemlja povremeno pođubri i malčira.
Klima
Kozja krv je biljka koja se prilagodila uslovima u kojima živi. Vrste koje se nalaze kod nas vole umereno kontinentalnu klimu, a zbog bogatog cvetanja neophodni su sunčani periodi.
Sadnja kozje krvi
Sadnju biljke treba obaviti u rano proleće. Sadnja je moguća kako u bašti, tako i u žardinjerama i saksijama. Ukoliko se brzorastuće biljke sade u žardinjere, potrebno je odabrati dovoljno duboke i široke posude.
Održavanje i nega
Ovo je jako otporna biljka, tako da ne zahteva mnogo brige i pažnje. Dovoljno je redovno zalivanje tokom sušnih perioda i orezivanje pred zimski period i ova biljka će vas nagraditi bujnim žbunom i mirisnom cvetovima u proleće.
Faza mirovanja
Faza mirovanja nastupa u novembru, kada biljka ukoliko nije zimzelena vrsta, odbacuje svoje listove. Biljka miruje do ranog proleća, kada počinju da se pojavljuju mladi listovi.
Proređivanje
Proređivanje se vrši raslojavanjem koje je moguće samo ukoliko se biljka razvila u odrasli žbun. Najbolje je proređivanje uraditi u junu, lagano raskopati zemlju oko žbuna i izvaditi potreban broj izdanaka. Na taj način će biljka uspešno nastaviti da raste.
Bolesti
Kako je biljka izuzetno otporna i izdržljiva ne traži posebnu zaštitu. Ali, ako lišće požuti ili potamni, to znači da je retko ili prečesto polivana, a biljku bi trebalo i pođubriti. Biljke retko mogu oboleti od virusa, ali ih takođe mogu napasti gljivice i biljne vaši.
Gljivična oboljenja
Gljivična oboljenja mogu brzo uništiti biljku, ukoliko se ne otkriju na vreme i blagovremeno tretiraju potrebnim preparatima koje možete pronaći u poljoprivrednim apotekama. Najzastupljenija su Saprotrofične bakterije, Semularioza, Suberkuloza, Mealy rosa, Cercosporosis i Evropski rak.
Saprotrofične bakterije
Kozja krv usled mraza može da bude oštećena, tačnije da dođe do stvaranja naprsnuća na granama u proleće. Saprotrofične bakterije se nastanjuju na područjima koja su oštećena mrazom i hrane se biljkom. Na mestu gde se bakterija nastanila stvara se tamni film i biljka se postepeno suši. Rešavanje problema je moguće odrezivanjem obolelih grana, a takođe se preporučuje tečnost Bordeaux odmah nakon cvetanja. Ukoliko je u pitanju vrsta sa jestivim plodovima, važno je da se prskanje obavi nakon berbe.
Ramularioza
Ramularioza u narodu poznata kao Bela tačka je opasna gljivična bolest. Prvenstvno se na listovima formiraju sivo- smeđe mrlje nepravilnog oblika i belog jezgra. Sa rastom mladog lišća, tačke se povećavaju. Ukoliko je vreme vlažno, javlja se praškast premaz na površini lista. Uz pojavu ove bolesti, biljka gubi mnogo hranljivih materija i korenski sistem slabi. Niska temperatura doprinosi širenju bolesti. Efikasna sredstva protiv ove bolesti trebaju sadržati bakar sulfat.
Tuberkuloza
Tuberkuloza je gljivična bolest, delovi biljke sa pojavom bolesti postaju crvenkasti. U junu se listovi biljke postepeno isušuju, a u avgustu se ponovo pojavljuju crvenkaste fleke na biljci. Tuberkuloza se može sprečiti uklanjanjem i spaljivanjem oštećenih grana biljke. Sredstvo koje pomaže u borbi protiv ove bolesti treba biti na bazi bakar oksihlorida, a biljka se treba tretirati nakon cvetanja.
Mealy rosa
Mealy rosa je gljivična bolest koja napada biljku koja nema dovoljno vlažnosti. Manifestuje se kao siva prašina na listovima. Premaz podeća na prah. Vremenom se širi dok ne pokrije ceo list. Često se zbog ove bolesti listovi deformišu.
Cercosporosis
Cercosporosis je još jedna opasna gljivična bolest. Manifestuje se formiranjem malih okruglih tačaka na listovima. Prvenstveno listovi imaju tamno zelenu boju, a onda se boja menja u smeđu, ili svetlo sivu. Uz pojavu ove bolesti listovi se postepeno suše. Vlažno vreme pogoduje širenju ove bolesti. Kako bi se bolest stopirala, potrebno je uklanjanje i sagorevanje oštećenog lišća. Protiv ove bolesti uspešan je bakarni sapun, kao i sredstva na bazi cuprozana ili fungicida. Važno je da se prskanje vrši na početku proleća. Takođe je dobro da se pogođene stabljike odstrane.
Evropski rak
Ova bolest se razvija u toplim klimatskim uslovima. Bolest se može razviti ukoliko postoje otvorene rane na biljci, preko kojih se gljivica proširi po biljci. Uz veliku vlagu se ova gljivica brzo širi. Na vrhu obolele grane se pojavljuju sive tačke.
Mrlje na lišću
Ovu bolest karakterišu crvenkasto-maslinaste mrlje poznate kao krvarenje listova. Uz pojavu ove bolesti dolazi do oštećenja mladih listova sredinom leta. Postepeno, mrlje se zatamne i postanu braon. List vremenom postaje žut, isušuje se i opada. Zato je dobro preventivno orezivati lišće. U teškim slučajevima koristiti se fungicid "Mancozeb", bakar oksihlorid, ili tečnost Bordeaux.
Mozaik virus
Ovo virusno oboljenje najčešće se prenosi preko lošeg kvaliteta sadnica. Usled bolesti dolazi do skraćivanja izdanaka i buđanjem pupoljaka. Listovi se ne razvijaju, grm se smanjuje i postepeno suši. Najbolja metoda za suzbijanje blesti je uklanjanje zahvaćenih delova biljke.
Plesnivi listovi
Znak infekcije virusom je formiranje tačaka braon boje. Mera za suzbijanje bolesti je uklanjanje obolelih delova grma. Tretiranje biljke mineralnim ili organskim đubrivima u proleće pomoći će pri rešavanju razvijanja bolesti i štetočina.
Štetočine
Najčešće štetočine koje utiču na lepotu i razvijanje ove biljke jesu vaši, grinje, štitovi i gusenice, a u nastavku saznajte kako ih se možete rešiti na najbezbedniji način.
Vaši
Biljne vaši pojavljuje se na mladim izdancima. Listovi se prvenstveno uvijaju, a zatim požute i osuše. Izdanci prestaju da se pojavljuju. Za uništavanje je pogodno korišćenje preparata Actellik i Confidor koji se koriste u proleće, nakon pojave lišća. U jesen se grmlje prska rastvorom pepela i belog luka.
Grinje
Ovi mikroskopski insekti često se pojavljuju na zadebljanom, gustom grmlju. Listovi postaju smeđi i vrlo brzo otpadaju, postaju tamni, a ivice listova valovite. Sredstva na bazi akaricid povoljno utiču u lečenju biljke.
Štitovi
Štitovi su dobro poznat ljubiteljima sobnih biljaka, ali se nekada pojave i na Kozjoj krvi. Insekti se prikače za koru i pritom isisavaju sok iz biljke, što može prouzrokovati sušenje i umiranje biljke. Prskanje biljke petrolejem značajno će pomoći u uništavanju ovog insekta.
Gusenica koja jede bobice
Gusenica jede meso bobica koje nisu sazrele, usled čega se one smežuraju i otpadnu. Piretroidni lek će pomoći i biljka će vrlo brzo dobiti zdrave, dekorativne plodove.
Gusenica koja jede lišće
Ove gusenice se hrane lišćem, ne nanose veliku štetu biljci, ali uništavaju njenu bujnost i lepotu. Grizu meso lista, pritom ne dirajući stablo i žile lista, ili lišće smotaju u suve kuglice koje su isprepletene paučinom. Rešavanje gusenica je lako. Dovoljno ih je ručno sakupiti, a ako su se masovno proširile, biljku treba tretirati preparatima od insekata koji uništavaju lišće.
Upotreba kozje krvi
Ova predivna biljka, osim što je jako dekorativna, ima primenu u kulinarstvu, kozmetici i medicini.
Kulinarstvo
U nekim područjima slatke bobice Lonicera angustifolia i Lonicera coerulea se koriste u kuvanju. Ostale jestive vrste su Lonicera involucrata i Lonicera ciliata. Takođe, neki cvetovi ove biljke daju slatki jestivi nektar koji se koristi kao sirup za dezerte.
Kozmetika
Mirisni cvet Kozje krvi je nešto nesvakidašnje. Tu se mešaju mirisne note narandže, jasmina, meda i drvenastih tonova. Mešanjem svih tih sastojaka proizvodi se eterično ulje.
Medicina
U medicini se koriste dve srodne vrste Kozje krvi, japanska (lat. Lonicera Japonica) i evropska (lat. Lonicera periclymenum). List ovih biljaka se koristi za rešavanje problema sa nadimanjem, kod poremećaja digestivnog trakta, za ispiranje rana, kod problema sa znojenjem.
Cvet biljke ima izražena antibakterijska i antivirusna svojstva, koristi se za lečenje srčanih mana, kod kašlja i otežanog mokrenja. Kora grana se koristi za lečenje artritisa, reume, gihta, edema donjih ekstremiteta. Prilikom konzumiranja čaja od kore voditi računa, jer veća količina izaziva povraćanje i dijareju, dok u malim dozama deluje kao dobar diuretik.
Biljka se još koristi kod groznica, upala i svraba kože, protiv opadanja kose. Nekoliko studija pokazalo je da biljka konzumirana u obliku čaja uspešno suzbija simptome gripa. Za pripremu čaja potrebno je jednu supenu kašiku suvih listova preliti sa 2 dl vruće vode. Poklopiti i ostaviti da odstoji 15 minuta. Nakon toga procediti i konzumirati 1 - 2 šoljice na dan. Ovaj čaj se može koristiti i za ispiranje rana.
Od plodova biljke koji se kombinuju sa svinjskom mašću u razmeri 1:1 se može napraviti mast za lečenje raznih kožnih ekcema. Sveži listovi se mogu koristiti protiv bolova, tako što se zgnječe i stave na bolno mesto, a pomažu i kod otvorenih rana.
Kozja krv može imati i štetna dejstva. Spada u hladnu grupu lekovitih biljaka, što znači da se ne preporučuje za dugoročno korišćenje, osim u letnjim danima protiv dijareje. Takođe se ne preporučuje onima koji su u slaboj fizičkoj kondiciji, kao ni ženama za vreme menstrualnog ciklusa.
Istorija
Ova biljka potiče iz Kine, gde ima preko 100 vrsta, često je srećemo i u Evropi, ali svega dvadesetak vrsta. Ime ove lekovite biljke prvi put se pojavljuje u enciklopediji kineske tradicionalne medicine "Ben Cao Gang Mu" slavnog lekara iz Ming dinastije Li Šidžena (1368. - 1644.).
Zanimljivosti
Biljka je bogata kalijumom, kalcijumom i magnezijumom, a sadrži i blago otrovan saponin. Kada su to otkrili ribolovci, Kozju krv su počeli da koriste tako što su je potapali u potok da bi omamili ribu i potom je lakše ulovili.
Ova biljka često se koristi i za pletenje korpi. Stabljike se pokvase kako bi omekšale i od njih se pletu predivne korpe. Ukoliko se i umetnički obrade mogu dostići veoma visoku cenu na tržištu. Drvo je tvrdo i koristi se za izradu zviždaljki.
Miris Kozje krvi toliko je opojan da privlači i pčele i leptire, kolibri - ptičice sićušnog tijela, dugog oštrog kljuna i još dužeg jezika prosto obožavaju ovu biljku. Kako zbog brzog zamahivanja krilima mogu lebdeti u vazduhu, kolibri mogu precizno naciljati središte cveta i iz njega izvući slatki nektar. Taj predivan prizor sa filigranskim cvetom i ptičicom koja se hrani njegovim nektarom, vrlo je čest motiv starih japanskih slika, jer je često viđen i u prirodi.
Prema nekim istraživanjima, Kozja krv emituje miris koji ublažava stres i nervozu.
U Njujorku je ova biljka prvo stigla u vidu semena, na samom početku 19. veka, kao hrana za ptice, ali je ubrzo nakon toga počela da se gaji i u baštovanstvu. Takođe se dugo sejala da bi odrasla biljka koja se širi po tlu sprečila eroziju zemljišta.
Foto: bernswaelz / Pixabay
Ostavite odgovor