Kupina (lat. Rubus fruticosus) spada u jagodičasto voće, familiju ruža. Kupina je višegodišnja biljka, sa jakim korenovim sistemom, gde koren uvek ostaje, a grane se razvijaju samo godinu ili dve. Visina ove biljke varira od 50 do 300 cm. Postoje i vrste kupine, čiji grmovi dostižu visinu od 9 m.
Lišće kupine je zašiljeno pri vrhu, sa blagim reckama po obodu. Cvetovi kupine imaju po 5 latica. Boja cvetova je bela ili bledo ružičasta. Plodovi kupine se sastoje od niza bobica i podsećaju na plodove maline i duda, a čak i pripadaju bobičastom voću kao i jagoda, borovnica, oskoruša, grožđe. Na samom početku plodovi kupine su zelene boje, a kasnije poprime crvenu boju, koja na kraju pređe u crnu.
Svojim izgledom kupina dosta podseća na malinu, i po formi ploda, i po formi biljke. Razlika je u boji ploda. Boja ploda kupine se kreće od tamno plave do crne.
Kupina je jako popularna na našim prostorima, te se koristi za pravljenje slatkog, džemova, pekmeza, sokova, vina, likera i kolača.
Sorte kupina
Što se tiče sorti kupina, tu postoji nekoliko podela. Tako, postoje bestrne kupine i kupine sa trnjem. Postoji podela kupina na kupine ranog, srednjeg i kasnog sazrevanja. Takođe, postoji podela kupina na kupine za upotrebu u svežem stanju i kupine za preradu.
Postoje i kupine usrpavno rastuće i puzeće kupine.
Uspravno rastuće kupine
Prave, uspravno rastuće kupine su proizišle od sledećih vrsta kupine:
Američka uspravna kupina - izuzetno je vitalna, trnje joj je rasprostranjeno po lisnoj dršci i po nervaturi naličja lista. Značajna je za oplemenjivanje, jer se njom stvaraju novevrste kupine ranog sazrevanja.
Američka visokožbunasta kupina - rasprostranjena je u Severnoj Americi. Značajna je za oplemenjivanje, jer stvara potomstvo sa krupnim plodovima.
Severnoamerička kupina, korenolisna, tj peršunasta kupina - zimzelena biljka. Ova biljka je osetljiva na niske temperature. Rasprostranjena je u Evropi. Značajna je za oplemenjivanje, jer daje veoma kvalitetne plodove.
Puzeće kupine
Puzeće kupine su proizišle od sledećih vrsta kupine:
Bujna puzeća kupina - najbujnija puzeća sorte. Takođe, ima lepe, krupne ukrasne plodove. Od nje je nastala sorta Lukrecija.
Američka puzeća kupina - rasprostranjena je dosta i u Evropi. Od nje je nastala sorta batler. Ima puzeće letoraste.
Puzeća kupina - izrazito puzeća i jako trnovita kupina, ali ima ukusne i lepe plodove. Od nje je nastala sorta Menati.
Severnoamerička puzeća kupina - ima tanke, puzeće letoraste. Od nje su proizišle sorte mamont i laksatin.
Darou (Darrow) - ovo je sorta kupine koja ima trnje. Plodovi su crne boje i dosta su veliki. Što se tiče vremena sazrevanja, ova sorta spada u sorte kasnijeg sazrevanja. Dobro podnosi kasne prolećne mrazeve. Takođe je samooplodna.
Apač (Apache) - ova sorta nema trnje i spada u sorte, koje dobro rađaju. Potiče iz Amerike. Plodovi su kupastog oblika, ukusni su i imaju dobru aromu.
Reuben - ovu sortu još zovu i jesenja kupina. U slučaju ove sorte, moguća je pojava plodova i na jednogodišnjim izbojima. Ova sorta ima veoma krupne plodove i dvorodna je, je jer ima jedan rod početkom leta i taj rod je nešto slabiji, i drugi rod, koji je obilniji, u jesen.
Tornfri (Thornfree) - nema trnje, samoplodna je. U Srbiji se uzgaja od polovine 70-ih godina prošlog veka. Otpornija je na neke bolesti, dok je, na primer, na prolećne mrazeve osetljivija. Plodovi su joj srednje krupnoće, kupasti, čvrsti. Ova sorta dobro rađa. Preporučuje se upotreba plodova ove sorte u svežem stanju.
Loh Nes (Lock ness) - ova sorta takođe nema trnje i plodovi su joj krupni. Osetljivija je na loše vremenske uslove (mraz,suša). Prednost: ima duži period berbe. Spada u grupu samooplodnih sorti. Plodovi su joj čvrsti i dobro podnose transport.
Dirksen Tornles (Dirksen thornaless) - sorta, dozreva kasnije, tačnije, u avgustu. Nema trnje. Dosta dobro rađa. Malo je otpornija na niže temperature u proleće. Ima srednje krupne plodove.
Džinovka (Gigante dell Giardino) - ova sorta se preporučuje da se gaji negde u blizini kuće, pošto ima srednju rodnost. Plodovi su joj srednje krupne. Početak zrenja je polovinom avgusta.
Navaho - ima dobru rodnost i srednju veličinu plodova. Dosta je otporna na bolesti i loše vremenske uslove. Vreme zrenja joj je duže od proseka.
Polar - rađa već u drugoj godini, dozreva sredinom sezone. Plodovi su crne boje, dobrog ukusa i mirisa.
Džambo (Jumbo) - sorta, koja ima krupnije, ali kiselkastije plodove. Ima dobru bujnost i kvalitetne izdanke.
Čester Tornles (Chester Thornless) - ovo je nešto novija sorta kupine, koja nema trnje i ima srednje krupne plodove. Za nju su karakteristični srednje krupni plodovi, koji su dobrog ukusa i mirisa, i kupastog su oblika. Dosta dobro podnosi niže temperature u proleće, pošto joj kasnije počinje proces vegetacije.
Hal Tornles (Hul Thornless) - samoplodna sorta. Na našim prostorima nije dovoljno zastupljena. Plodovi su crni, čvrsti i srednje krupni. Može se upotrebljavati u svežem stanju ili prerađivati.
Gazda - ima trnje, a plodovi su crni i srednje krupnoće. Zemlja porekla ove sorte kupine je Poljska. Veoma dobro podnosi niže temperature. Dobro se pokazala i u mehanizovanom načinu branja.
Čiroki (Cherokee) - Plodovi su krupni, crne boje i čvrsti. Dobro je prilagođena za mašinski način branja. Kod nas je manje zastupljena.
Smutsten (Smoothstem) - plodovi su kupastog oblika, krupni, tamno plave boje i deluju veoma privlačno. Spada u grupu bestrnih sorti. Mana ove sorte je što nije pogodna za zamrzavanje i preradu, pa se zato uglavnom koristi kao stono voće (u svežem stanju). Ova sorta dozreva kasnije.
Blek Satin (Black satin) - bez trnja, ima dobru rodnost i zbog toga se dosta ceni. Plodovi su krupni, izdužene forme. Dosta dobro podnosi prolećne kasne mrazeve.
Komanč (Comanche) - Starija sorta. Poreklom iz Amerike. Ima čvrste i krupne plodove crne boje. Samostojeća je, ali pošto rano kreće sa vegetacijom, kasnije može biti problema sa kasnim mrazevima.
Čačanska bestrna (Cacak thornles) - nema trnje. Jako je popularna na našim prostorima, međutim, pošto ima neke nedostatke, koje nemaju druge sorte, popularnost joj polako opada. Plodovi su izduženi, cilindrični, crne boje, dosta krupni. Nakon berbe dobro podnose transport.
Tipl Kroun (Triple crown) - nema trnje. Vreme berbe traje oko mesec dana. Plodovi su krupni.. Pozni mrazevi u proleće mogu biti problem.
Sadnja kupina
Preporučuje se kupovina sadnica u specijalizovanim rasadnicima. Кupine se često uzgajaju u 1-2 primerka u baštama u blizini kuće ili u letnjoj vikendici.
Pri planiranju većih zasada potrebno je pronaći odgovarajuću površinu i odrediti udaljenost između biljaka. Rastojanje zavisi od stanja grmlja, vrste njihovog rasta (uspravna stabljika ili puzeća) i tehnologije. Obično se grmovi kupine sadi na udaljenosti od 1,5-2 metra jedan od drugog, jer brzo rastu i zahtevaju puno prostora. Optimalno rastojanje: između redova - 2,5-4 m; za sorte sa podignutim stabljikama - redom na udaljenosti od 0,6-1,2 metra; sorte sa puzećim izdancima - do 1,8 metara; kada raste na rešetki - potrebno je obezbediti visinu oslonca od najmanje 1,5-2 metra.
Faze sadnje
Pre sadnje, kopa se kopa više od korijenske kome. Plodno tlo sa dodatkom treseta sipa se na dno jame. Oštećeni koreni se uklanjaju pre sadnje. Biljka se postavlja u jamu, prekriva je zemljom i sabija tlo oko grma, stvarajući "posudu" za navodnjavanje. Odmah nakon sadnje kupine, grm treba obilno zalivati, sipajući bar 3-5 litara vode. Nakon sadnje, izdanci se obrezuju na visini od 30-40 cm. Кupine se mogu saditi u proleće ili jesen, uzgajati u kontejnerima - tokom cele vegetacijske sezone. Izbojci se izvode duž vodoravnih žica za rezanje, odvojeno - izdanci tekuće godine i odvojeno plodonosni. Možete uzgajati kupine na kolcima visokim 1,5 metara. Izbojci su na nekoliko mesta vezani za kolac. Кupine uzgajane na kolcima lakše se štite u hladnim zimama. Ovaj oblik se preporučuje za sorte otporne na mraz.
Vreme sadnje
Kupina može da se sadi od oktobra do aprila, ako je zemljište pogodono za rad i, ako nisu niske temperature. Jesenje saženje se preporučuje za južnije krajeve, hde zemljište na zamrzava dublje, a proleće je najčešće sušno.
Prolećno sađenje se preporučuje za hladnije delove, gde se zemljište tokom zime dublje zamrzava. U takvim delovima kupina kupina koja je posađena u jesen, može lako da izmrzne, ako zemljište zamrzne do 10 cm dubine, pošto se izdanci nisu još ukorenili.
Priprema za sadnju
Sa pripremom zemljišta treba počnete 3-4 meseca pre sađenja kupinjaka. Ako zemljište ima korova dugovečnih biljaka, onda još u julu, nakon skidanja useva, treba plitko izorati i poravnati, pa je isprskati takvim hebricidom, kao što su Agro Total, Glifosat ili Glitotal. Ukoliko zemljište nije zakorovljeno, onda ga ni ne treba prskati hebricidima.
Nakon mesec dana zemljište je potrebno još jednom izorati da bi se hebricidi lepo izmešali sa zemljom i što dublje uneli u zemljište. Nakon toga se vrši osnovna obrada.
Priprema zemljišta podrazumeva ravnanje, uklanjanje ostataka drveća, šiblja, žbunjam panjeva i žila. Takođe, obavezno je izraditi i agrohemijske analize zemljišta, kako bi se utvrdila plodnost, odnosno pH vrednost zemljišta i dale preporuke za meliorativno đubrenje, odnosno, popravku zemljišta, ukoliko to bude potrebno. Količina stajnjaka i mineralnih đubriva, koje će se uneti prilikom pripreme zemljišta, zavisiće od tipa i strukture zemljišta, kao i njegove plodnosti, odnosno, sadržaja humusa.
Sadnja iz semena
Kao i kod maline, sadnja iz semena kod kupine se koristi za stvaranje novih sorti. Potrebno je puno strpljenja i vremena da se iz male semenke pojavi biljka koja če kasnije dati rod.
Procedura se sastoji u potapanju ploda u vodu, najbolje u kišnicu, i tako od 2 do 3 dana. Nakon toga plod se ispere i iscedi kroz sitnu cediljku da se pulpa odvoji od semenke. Zatim je potrebno semenke držati u frižideru, u pesku, 1,5 mesec do 2, na temperaturi od 2 do 5°C.
Nakon toga sledi setva semena. Seme se lagano zagrne tankim slojem komposta, tj supstrata.
Potrebno je vršiti provetravanje supstrata i jednom u deset dana vlažiti pesak. Saksiju u koju smo stavili seme, treba pokriti providnom folijom / vlažnim papirom. Temperatura klijanja i nicanja je 20°C. Kada se na mladim biljkama pojavi četvrti list, potrebno ih je presaditi u druge saksije ili veče kontejnere sa razmakom od 10 cm.
Sadnja sadnice
Za sadnju kupine treba upotrebiti zdrave izdanke, tj ukorenjene vrhove letorasta, sa dobrim korenovim sistemom. Pre sađenja svakom izdanku treba skratiti žile oštrim makazama, za ¼, pritom se suve ili oštećene žile treba zaseći do osnove. Zatim se žile potope u kašu, koja se napravi od jednakih delova goveđe balege i ilovače, a zatim se izdanci sade, ako je moguće po oblačnom vremenu, na dubinu kao u kupinjaku, ili za 3-4 cm dublje.
Ako prilikom osnovne obrade nije vršeno đubrenje stajnjakom, onda se preko nagažene zemlje stavi od 3 do 4 kg zgorelog stajnjaka, a preko njega ide tanak sloj zemlje, te se zemlja opet nagazi da se bolje slegne. Svaki zasađeni izdanak treba zaliti sa 2 do 3 l vode.
Uzgoj u bašti
Кupine su veoma cenjene voćke, koje ne zahtevaju posebne karakteristike u pogledu svojstava tla i položaja u kojem su posađene. Vrlo dobro uspevaju i u senovitim predelima, iako sunčani predeli omogućavaju bolje prinose. Za razliku od drugog bobičastog voća, bolje tolerišu zadržavanje vode u tlu, ali bi bilo dobro obezbeđivati drenažu.
Preporučuje se gnojidba za bolji prinos. Кada se kopa rupa za sadnju, treba dodati sloj stajnjaka i sloj organskog đubriva radi poboljšanja kvaliteta tla. Sve to treba dobro zaliti vodom, ako može kišnicom.
Da bismo u našem vrtu proizvodili dovoljno kupina za sopstvenu upotrebu, možemo ih gajiti na špeliru, uz pergole ili uza zidove, da bismo tokolm juna, jula, pa i avgusta dobili obilje krupnih plodova.
Uzgoj u stakleniku
Za gajenje kupina u stakleniku se preopuručuje sorta koja ranije sazreva. Profitabilnost uzgajanja u staklenicima raste sa povećanjem veličine staklenika. Pošto se kupine mogu dobro prodati i ne zahtevaju neki preterano težak posao prilikom gajenja, ova investicija, iako je skupa, ali brzo i isplativa.
Staklo najbolje propušta svetlost, čuva toplotu, ali je i skupa investicija. Zbog navedenog, morate obratiti posebnu pažnju na mesto, na kom će se nalaziti staklenik. On mora da ima i grejanje, da bi se temperatura održavala na 20'C kada je napolju hladno. Tokom kasnog proleća potrebi su rashladni uređaji i ventilatori. Takođe, potreban je i izvor vode odgovarajućeg kvaliteta. Još jedan bitna stavka je da staklenik pre unošenja sadnica mora biti očišćen od ostataka drugih biljaka, te dezinfikovan, pošto je stakelnik idealna sredina za širenje bolesti i štetnika.
Uzgoj u saksijama
Кupine se mogu uzgajati čak i na balkonu stana, u saksijama. Ovo je moguće zahvaljujući sorti Black Cascade, budući da su izdanci ove biljke prilično kratki i dostižu oko pola metra. Nema tajni za uzgajanje kupine ove sorte - slično je kao i kod ostalih sorti kupine. Štaviše, njeni izdanci nemaju tendenciju da se uvijaju. Ukus ove sorte je odličan, ništa gori od ostalih, a takva biljka će oduševiti tokom cele godine. Stoga uzgajanje kupina kod kuće nije teško.
Zemljište
Za gajenje kupine najbolja su takva zemljišta, kao što su duboka, rastresita i srednje teška, sa 50-60% gline. Takođe to treba da bude propusno, plodno, umereno vlažno zemljište, koje sadrži od 4 do 6% humusa, čiji je pH od 6 do 7. Od tipova zemljišta za kupinu su najpogodnija gadnjača, duboka aluvijalna i deluvijalna zemljišta. Kupini ne odgovaraju tople peskuše i preterano vlažna, hladna i teška zemljišta, u kojima se podzemne vode dižu do visine od 20 do 30 cm. Ne preporučuje se gajenje kupine na krečnim ili previše kiselim zemljištima.
Temperatura
Divlje vrste kupine, od koji su nastale sorte, rastu u područjima, gde su veoma različiti temperaturni uslovi, te se razlikuju i u pogledu bioloških uslova i po otpornosti na klimatske faktore. U severnim delovima, pod snežnim pokrivačem mogu izdržati niske temperature do -40°C, ali kada snega nema, može doči i do smrzavanja/izmrzavanja izdanaka na temperaturi od -10 do -20°C. Sve to zavi od sorte kupine. Divlje kupine su najotpornije.
Tako, niske temperature mogu naneti štetu usevima određenih sorti kupina, i u slučajevima, kada nema snežnog pokrivača. Kod nas najotpornije sorte mogu da izdrže mrazeve od -10'C do -15'C, a u slučaju da su zaštićene snežnim pokrivačem, do -30°C. Temperaturne oscilacije od +6°C do -7°C, koje se dešavaju početkom proleća, mogu naneti štetu izdancima onih sorti, za koje je tipična rana vegetacija.
Kupine ne podnose visoke temperatura u toku vegetacije, a koje ne utiču direktno na biljku, nego na plod, koji zbog visoke temperature, smanjene vlažnosti u zemljištu i vazduhu ubrzano sazrevaju, budu lošijeg kvaliteta, manje krupnoće, što na kraju umanjuje prinose.
Uzgoj kupine
Plodored
Pre sadnje kupine je potrebno znati da ne treba saditi kupinu tamo, gde su predkulture bile malina, jabuka, paradajz ili paprika. Dobre predkulture za sadnju kupine su raž, pšenica i slične, jer imaju plitak korenov sistem i nemaju zajedničke štetočine.
Uzgojni oblici
Postoje tri uzgojna oblika kupine.
Po sistemu žbunova sa kvadratnim rastojanjem kupina se sadi na razmaku od 1,5 m do 2m, u zavisnosti, naravno, od sorte. Ovaj način sađenja se preporučuje i primenjuje na manjim površinama, gde će se obrada obavljati ručno.
Što se tiče drugog uzgojnog oblika, po sistemu žbunova sa pravougaonim rastojanjem, kupina se sadu na razmaku od 2,5m do 3m, red od reda, 1,2 do 2 m, izdanak do izdanka u redu, što zavisi od bujnosti sorte i načina obrade. U ovom slučaju gajenja, žbunovi su razmaknuti, te je moguća i ručna obrada između njih.
Kod sistema žive ograde, koji je najbolji i koji se preporučuje za veće površine, kupina se sadi na rastojanju od 2,5 m do 3 m red od reda, 0,80 do 1,2o, izdanal do izdanka u redu.
Zalivanje
Voda je veoma bitan faktor za dobar uzgoj kupine, jer je koren ove biljke veoma plitak. Navodnjavanje treba da se bavlja u kraćim intervalima i ne treba da bude previše obilno.
Pogrešno je mišljenje da kupina dobro podnosi sušu. Kupina jeste otpornija od maline na sušu, ali u tim sušnijim uslovima daje lošiji usev. Kako kupina sazreva u avgustu, kada je često sušan period, bitno je obezbediti dobro navodnjavanje, kako biste povećali prinos kupine.
Đubrenje
Đubrenje kupinjaka se vrši u dva navrata, u jesen i rano proleće. U jesen se đubri stajnjakom i kompleksnim mineralnim đubrivima. Od kompleksnih đubriva se najčešće koristi NPK u srazmeri 10:12:26, koji se dodaje u količini od 400 do 700 kg/ha. Đubrenje stajnjakom se vrši svake treće godine sa 30.000 kg/ha.
Razmnožavanje
Sorte sa trnjem se razmnožavaju izdancima, kao i maline dok se sorte bez trnja razmnožavaju vrhovima izdanaka (jednogodišnjiizdanci). Krajem avgusta, izdanci se savijaju i njihovi vrhovi se zakopavaju u zemlju. Za dve do tri nedelje razviće se brojne žile sa vrha izdanka. Izbojci se vade iz zemlje kasno u jesen i koriste za sadnju.
Kupina se može razmnožiti deljenjem žbunja. Za takvu sadnju se koristi žbunje starosti od 3 ili više godina. Takva kupina treba da ima dobro razvijen korenov sistem, da nema simptoma oboljenja ili napada štetočina, kao i da ima dobru rodnost. Ovaj tip sadnje je najbolje ovaljati u proleće, jer je tada zemlja progrejana , što će nam omogućiti dalji bolji razvoj žbuna koji smo posadili. Ova metoda se ne preporučuje za hibridne sorte, kao i za sorte, koje imaju jako visoke izdanke.
Druga metoda razmnožavanja kupine je metod razmnožavanja položenicama. Potrebno je razlikovati polaganje izdanaka i zagrtanja vrhova izdanaka. To je najsigurniji i najlakši metod razmnožavanja kupine. Postupak se sprovodi krajem leta, a u nekim nižim predelima od avgusta. Izaberu se najbolji jednogodišnji izdanci nakon berbe. Potrebno je iskopati kanal dubine od 15 do 20 cm dužine od 25 cm, na mestu gde vršni deo dodiruje zemlju.Vršni deo se položi u kanalić, tako da vrh izdanka viri iz kanala u dužinu od 10 cm. Deo kanalića se može pričvrstiti račvastom granom, kopčama ili nečim drugim.
Posle polaganja izdanka ide zagrtanje vrha izdanka,a da bi se izbeglo kidanje izdanka tokom zime, potrebno je pričvrstiti ga kamenom. Zagrnut izdanak treba zaliti sa dve litre vode. Tako pripremljen izdanak se ostavlja do sledeće godine, tj ukorenjen vrh izdanka se odvaja od matične biljke tek u proleće. Vrh izdanka se može položiti i u saksiju. Ukoliko se izdanak položi suviše rano, to može dovesti do sušenja izdanka, izvlačenju izdanka iz kanala ili izmrzavanju.
Takođe, kupina se može razmnožavati i reznicama, zrelim i zelenim. Ukoliko vršimo razmnožavanja zrelim reznicama u proleće, uzimamo reznice pred kretanje vegetacije. Reznice treba da budu zdrave, dobro prezimele i da imaju od 3 do 5 pupoljaka. Rez iznad pupoljka treba da bude ravan i udaljen od pupoljka najmanje 1 cm, a rez ispod drugog pupoljka (pupoljak koji se najniže nalazi na reznici) treba da bude kos.
Dalje su vam potrebne tegla i voda. Voda treba da bude nasuta iznad pupoljka koji je najniže smešten na reznici. Da biste poboljšalji ukorenjavanje, reznicu treba umočiti u hormon za ukorenjavanje ili u neko sredstvo, koje ima sličan efekat, kao što je med ili biostimulator od vrbe.
Teglu treba držati na toplom i suvom mestu, na južnoj strani prozora.
Održavanje i nega
Nega kupine počinje rano u proleće i traj sve dok su produktivne, odnosno od 12 do 15 godina.
U tom periodu izvode se sledeće mere: prašenje zemljišta uz primenu hebricida i folija, postavljanje naslona, orezivanje, đubrenje i zaštita od bolesti i štetočina.
Prvo prašenje, odnosno, kultiviranje, vrši se rano u proleće, čim se zemljište prosuši. Prašenje se vrši na dubini 10-12 cm. Prostor oko kupine se obrađuje motikom.
Drugo prašenje se obravlja sredinom maja, pre cvetanja kupine, uglavnom radi razbijanja pokorice i uništavanja korova. Prašenje se vrši na dubini od 5 do 6 cm.
Treće prašenje se vrši nakon berbe kupine, otprilike početkom avgusta, nešto dublje, do 12 cm. Pre prašenja trebalo bi orezivanjem odstraniti sve letoraste koji su doneli rod.
Četvrto prašenje se vrši na jesen, krajem oktobra, i to posle đubrenja odgovarajućim mineralnim đubrivima. Tada se vrši i oranje kupinjaka, nda dubini do 12 cm. Ovom metodom se zaoravaju korovske bilje i popravlja struktura zemljišta.
U cilju nege i održavanja zasada preporučuje se i primena hebricida, kako bi se smanjili troškovi proizvodnje i smanjila zaprašivanja. Međutim, prilikom primene hebricida, treba jako voditi računa o tome da hebricidi ne dospeju na zeljasti deo biljke.
Prekrivanje zemljišta crnim polietilenom je mnogo bolje od klasičnog načina održavanja zemljišta. Pre svega to sprečava razvoj korovskih biljaka. Takođe, to povoljno utiče na temperaturni i vodni režim zemljišta, pošto se povećava toplota i vlažnost, i smanjuju se kolebanja. Folije se stavljaju s proleća, a konkretno, u aprilu, i ostaju 2-3 godine.
Postavljanje naslona je takođe potrebno, i ne samo za puzeće kupine, nego i za one kupine, koje rastu uspravno.
Nasloni se postavljaju u drugoj godini posle sađenja, sastoje se od pojedinačnog dugačkog kolja, ili pobivenih direka, tj stubova sa žicom ili nešto savremenijeg v-špalira i vertikalnog naslona.
Održavanje zasada
Uzgoj baštenskih kupina prilično je zahtevan, posebno na početku. Mlade biljke je potrebno često zalivati, jer je čak i privremeni nedostatak vode štetan. U kasnijoj fazi, nema potrebe da se toliko brinete za navodnjavanje, biljke se navodnjavaju samo u toplim, toplim danima, tokom standardnog zalivanja bašte. U proleće je preporučljivo redovno gnojiti kupine svakih nekoliko nedelja, poželjno koristeći složene kompozicije kao što su NPК, odnosno koji sadrže azot, fosfor i kalijum, koji održavaju odgovarajući pH zemlje i čine biljku jakom. Gnojenje mladih biljaka nije potrebno ako je mesto pripremljeno stajskim gnojem ili kompostom.
Rezidba i oblikovanje
Orezivanje kupina se obavlja dvaput godišnje, u proleće i leto.
Tokom prolećnog orezivanja se uklanjaju oštećeni i slabiji izdanci. Kod mladih kupina se ostavi obično 3 izdanka. Kasnije se taj broj može povećati, ali kada korenov sistem ojača. Posle tog orezivanja treba nastaviti sa orezivanjem bočnih izboja, koje je moguće i pincirati. Putem pinciranja se uklanja nekoliko gornjih listova sa lastara, čime se biljci omogućava da dobro razvija one listove, koje smo joj ostavili.
Letnje orezivanje se vrši nakon berbe. Tokom letnjeg orezivanja, do zemlje se uklanjaju svi izdanci, koji su doneli rod te godine.
Nakon što se završi sa orezivanjem, sve odsečeno se skuplja, odnosi i spaljuje, kako bi se sprečilo širenje bolesti i štetočina.
Berba
Zrenje plodova kupina se ne dešava istovremeno. Zato je potrebno da se berba obavi u nekoliko faza. Najčešće se plodovi kupine beru ručno, jer je potrebno da plodovi budu čvrsti, radi lakšeg transporta. To znači da se berba obavlja u fazi tehnološke zrelosti, a ne u fazi fiziološke zrelosti.
Vreme početka branja zavisi od sorte kupine i delimično od vremenskih uslova. U poslednje vreme se radi na razvoju kombajna, koji bi omogućili mehanizovanu berbu, a na taj način se mogu brati samo kupine namenjene za preradu.
Skladištenje
Nakon branja se vrši selekcija plodova, koji se grupišu u 3 kategorije: ekstra klasa, prva klasa i druga klasa. Ukoliko je moguće, najbolje je sortirati plodove tokom berbe. Plodovi kupine namenjeni upotrebi u svežem stanju se pakuju u posude zapremine 0,5 kg, dok se one namenjene za preradu pakuju u veće posude, zapremine 2 kg. Jako je bitno da ambalaža bude čista.
Gajbice sa ubranim plodovima treba nakon branja držati u hladovini sve dok se ne budu transportovale sa kupinjaka. Ukoliko se desi da budu izložene direktnom suncu, to će loše uticati na njihov kvalitet.
Bolesti
Pegavost lista kupine
Pegavost lista kupine (Septoria rubi West) je najčešća bolest kod kupine. Tu bolest izaziva parazit Septoria rubi, a ispoljava se najviše na listu, iako napada i sve nadzemne delove. Na lišću (naličje) se u proleće pojavljuju pege, koje se postepeno šire i lišće se zatim suši. Mladari, koji su napadnuti, su krivi. Cela biljka počinje da zaostaje u rastu i razvoju, daje manji rod, a plodovi su slabijeg kvaliteta. Napad je najintenzivniji kada vreme hladno i vlažno, i ako su kupinjaci podignuti na teško glinovitom zemljištu. Zato je za podizanje kupinjaka bitno birati aerirana mesta i zemljišta koja nisu vlažna i teška.
Preporučuje se prskanje sa bakarnim preparatima. Prvo prskanje je potrebno obaviti čim se pojave prve pege na naličju lista, a drugo prskanje 15 - 20 dana posle prvog prskanja, sa istim sredstvom, i u istoj koncentraciji.
Rđa lista
Rđa lista (Phragmidium rubi-idaei) - ovo gljivično oboljenje ispoljava se početkom proleća, na naličju lista, u obliku narandžastih pega, koje u toku leta pocrne i prekriju čitavu lisku. Obolelo lišće počinje da se suši i zatim opada.
Preporučena mera zaštite je prskanje preparatima Penncozeb, Mancozeb, Dithane ili sistemik Tilt. Prvo prskanje treba izvesti u fenofazi bubrenja pupoljaka, a drugo i treće prskanje treba obaviti istim sredstvima, u istoj koncentraciji i ponoviti pre početka cvetanja kupine.
Antraknoza
Antraknoza kupine (Plectodiscella veneta Burk.) veoma česta i vrlo opasna bolest, koja pravi velike ekonomske štete u kišnim godinama. Ovaj parazit napada izdanke, cvetove i plodove. Na izdancima se pojavljuju okruglaste gomilice sive boje, a u napadnutoj cvasti se razvijaju plodovi samo s jedne strane. Oboleli plodovi su deformisani i slabijeg kvaliteta.
Kao preventivna mera u borbi sa ovom bolešću, predlaže se izbegavanje sađenja kupina na terenima gde su česte rose, u dolinama gde nema provetravanja. Od hemijskih sredstava preporučuju se korišćenje Antracola, Mankogala, Dithane-a, Captana, Merpana, Quadrisa, i Switcha.
Štetočine
Malinina buba
Malinina buba (Byturus tomentosus) ova štetočina je opasna i za malinu, i za kupinu. Štetu nanosi cvetnim pupoljcima, cvetovima i plodovima. Odrasli insekt je tvrdokrilac slamasto crne boje. Ima dobro razvijene gornje vilice. Prezimi kao odrasli insekt ili larva u zemljištu na dubini od 5-25. Sredinom aprila pojavi se i hrani se cvetnim pupoljcima i cvetovima voćaka. Polovinom maja insekt se pari i polaže jaja, po jedno u svaki pupoljak ili cvet. Iz jaja se izlegu larve. Njihov razvoj traje oko 5-6 nedelja, pa za to vreme oštete više plodova. Odrasla larva napušta plodove i početkom septembra se preobražava u lutku, koja prezimi u zemllji ili se iz nje izlegne odrasli insekt koji prezimljuje. Štetu nanosi imago (odrastao insekt) i larva malinine bube.
Hemijsko suzbijanje je potrebno usmeriti na odrasle insekte u periodu pre cvetanja.
Staklokrilac
Staklokrilac je leptir nalik osi. Simptomi koji se primećuju zbog prisustva ove štetočine su venjenje i sušenje izdanaka kupine. On ima jednu generaciju godišnje. Ovaj insekt prezimi u stadijumu gusenice u korenu ili izdanku kupine. Ženka polaže jaja na izdanku kupine. Gusenice koje se izlegu, buše izdanak, gradeći dug hodnik od korena do vrha.
Mera protiv ovih štetočina se sastoji u orezivanju do zemlje svenulih i suvih izdanaka, i njihovom spaljivanju.
Malinin rezač
Malinin rezač je nalik odraslom imago leptiru, čije gusenice izvesnih godina mogu da umanje rod kupine i za 50%. Ima samo jednu generaciju godišnje. Leptir polaže jaja u cvetove kupine. Gusenice koje se izlegu nanose najveće štete tek u proleće sledeće godine, izgrizajući pupoljke. U slučaju napada ove štetočine, preporučuje se prskanje preparatima na bazi diazinona.
Pored ovih štetočina kupinu napadaju još i lisne vaši, majski gundelj, kupinina osa i dr.
Upotreba kupina
Zimnica
Kuhinja
Кulinarski stručnjaci iz mnogih zemalja cenili su ukus kupina, pa je pronašla dostojnu primenu u kulinarskim "kreacijama" različitih nacija. Aromatično voće kupine je nesumnjivo zdravo i sveže. Ali ništa manje atraktivni i korisni u pogledu svojih ukusnih karakteristika nisu džemovi, marmelada i pite pripremljene od njih, kao i obogaćeni kompoti, tinkture i sirupi.
U Evropi je uobičajeno da se kupinama ukrase svečane torte, peciva i pudinzi, kao i da se koriste kao prirodna boju za pripremi raznih desertnih jela. Sa nežnom aromom njenih bobica, francuzi uspešno nadopunjuju ukus voćnih likera i voćnih vina. U zemljama jugozapadne Azije, posebno u Izraelu, slatki i kiseli plodovi kupine savršeno se kombinuju s voćnim salatama, mesnim i mlečnim jelima.
Кupine mogu biti zamrznute - u ovom obliku savršeno zadržavaju svoj ukus i lekovite osobine, što omogućava i zimi da uživate u blagotvornim darovima prirode. Mirisni čaj priprema se od sušenog voća i listova kupine, koji Italijani vole da piju ujutro.
Кupina se koristi u dijetama i niskokaloričnoj ishrani. Ako je jedete, možete nadoknaditi nedostatak vitamina u vašem organizmu i ojačati njegov imuni sistem.
Кupina se smatra odličnom biljkom za pravljenje meda. Med od kupine je jedna od najukusnijih i najfrekventnijih sorti meda. Ima odličnu aromatičnost i proziran je kao voda. Tako, naučnici tvrde da ako svakodnevno koristite med od kupina u količini do 1,5 g na 1 kg telesne težine, nakon mesec dana radna sposobnost će se povećati za 8-10%.
Zdravlje
Pored neobičnog ukusa, kupine imaju i druge prednosti. Ovo je jedinstven izvor neobičnih sastojaka sa blagotvornim lekovitim svojstvima. Bobice se mogu koristiti za razne bolesti. Listovi kupinove imaju blagotvorno dejstvo, te se mogu koristiti za kuvanje čajeva koji pomažu u lečenju prehlade, jer imaju antipiretsko dejstvo. Plodovi kupine sadrže puno pektina, organskih kiselina (uključujući elaginsku kiselinu), vitamina i minerala. Sadržaj antocijanina veći je nego u malini. Plodovi kupine imaju protivupalno, antibakterijsko i antivirusno dejstvo.
Кorisna svojstva kupina su: 1) može pomoći kod proliva i raznih probavnih smetnji; 2) sadrže antioksidante koji se bore sa slobodnim radikalima; 3) sadrže antocijane, te mogu blagotvorno uticati na krvotok; 4) bogate su vitaminom C, vlaknima; 5) mogu pomoći u sticanju lepog tena; 6) koriste se za negu očiju; 7) mogu usporiti proces starenja kože; 8) mogu pomoći u ublažavanju simptoma PMS-a i menopauze; 9) iako je kupina slatka, koriste je dijabetičari, jer ima nizak glikemijski indeks; 10) pogodna je za pravljenje niskokaloričnog, ukusnog, ukusnog deserta za one koji drže dijetu.
Samo 1 čaša dnevno zadovoljiće potrebe tela za askorbinskom kiselinom - ovo je bogat izvor vitamina C. Lekovi se mogu pripremati iz bobica i lišća.
Takođe, najnovije činjenice pokazuju da supstance sadržane u kupinama ne samo da uklanjaju toksine i teške metale iz tela, već takođe mogu zaustaviti rast ćelija raka, a ponekad ih čak i uništiti bez štete zdravim ćelijama.
Zanimljivosti
Smatra se da je kupina poreklom iz Amerike. U Evropi se kupina pojavila tek početkom XVIII veka. Međutim, lekovita svojstva kupine bila su poznata čovečanstvu pre 2 hiljade godina. Na primer, neka svojstva kupina opisao je u svojim spisima drevni lekar Dioskorid.
U različitim zemljama popularna verovanja su povezana sa kupinama. Na primer, u Engleskoj se veruje da je posle 11. oktobra nemoguće sakupljati kupine. Britanci veruju da na ovaj dan đavo lovi bobice, pa ko ih jede, biće obezglavljen.
Neverovatne osobine kupine ogledaju se u drevnim legendama. Prema jednoj od njih, kupine su kapljice titanske krvi, koje su je prosule na zemlju u borbi sa bogovima. Sposobnost jesenjeg lišća da dobije vatreno crvenu boju, koja, blistajući snegom, zimskoj prirodi daje poseban šarm, takođe je stvorila dve legende. U obliku gorućeg grma, kako se anđeo Gospoda pojavio pred Mojsijem, kojim se smatra grm kupine. Кupina je simbol čistoće Device Marije, koja je rodila "plamen božanske ljubavi, a ne izgarane požudom".
Druga hrišćanska legenda kaže da je kupina nosila Hrista kada su je progonili Jevreji. U znak zahvalnosti, Hrist je ovu biljku nagradio neverovatnom sposobnošću da se razmnožava gornjim delovima grana. Od tada, čim grana kupinovog grma dodirne zemlju, ona se pušta u isti čas. U jesen lišće kupine dobija vatreno crvenu boju. Кao plamen vatre sja kroz prvi sneg.
Foto: makamuki0 / Pixabay
Ostavite odgovor