Dud (lat. Morus) je listopadno drvo ili grm, koji se može naći u umerenim i suptropskim oblastima u čitavom svetu. Pripada familiji dudovki (Moraceae), a najpoznatija biljka koja mu je srodna je smokva (lat. Ficus carica). Kod nas se naziva još i dudinja ili murva.
Spada u bobičasto voće, zajedno sa dudom, jagodom, malinom, kupinom, aronijom, brusnicom, jagodom, ribizlom, vinovom lozom, borovnicom, jarebikom, oskorušom, ogrozdom...
Vodi poreklo iz Zapadne Azije, gde je njegov najveći značaj u tome što se njegovim lišćem hrani svilena buba, koja proizvodi svilu. Gaji se u Evropi, Severnoj i Južnoj Americi, Africi, Aziji. Države koje najviše proizvode dud su Indija, Kina, SAD, Argentina, Kuba, Brazil, Tunis, Egipat, Italija i Grčka.
Stablo može narasti 6 - 15 m u visinu, a grane su obešene prema zemlji. Listovi su ovalni, mogu imati useke, na rubovima su nazubljeni, dugački su oko 12 cm, a široki 10 cm. Imaju dlačice na površini. Cvetovi su resasti, dok je plod nalik kupini i može biti velik do 2 cm. Boja ploda se razlikuje u zavisnosti od sorte, a može biti bela, crvena, crna. Razlikuje se takođe i od faze zrelosti.
Vrste duda
Najčešće se sreću tri vrste duda - beli, crni i crveni. Ove vrste su rasprostranjene širom Evrope, pa i u našoj zemlji.
Crni dud
Crni dud (lat. Morus nigra) vodi poreklo iz Persije, plodovi su mu tamnoljubičasti do crni. Boju plodu daje antocijan. Stablo je nešto niže nego kod belog duda, a plodovi su aromatičniji od ostalih vrsta.
Beli dud
Beli dud (lat. Morus alba) vodi poreklo iz Kine. Tamo je veoma značajan za očuvanje ekosistema i privredu, jer se listovima hrane gusenice svilene bube (lat. Bombyx mori). Stablo belog duda je najviše u odnosu na ostale vrste. Boja ploda se kreće od bele, preko žućkaste, do svetloružičaste, a ukus je blaži nego kod crvenog i crnog duda.
Crveni dud
Crveni dud (lat. Morus rubra) vodi poreklo iz Severne Amerike, a stablo mu je najniže u odnosu na crni i beli dud. Plodovi su mu crveni, ali mogu biti i tamnije ljubičasti. Plodovi crvenog duda su najslađi od svih vrsta, pa su pogodni za obradu.
Sadnja duda
Dud se sadi kao i ostale voćke, može se saditi iz semena ili sadnica (reznica). Brzo i lako se ukoreni i odgovara mu gotovo svaki tip zemljišta, jedino je osetljiv na višak vlage u zemljištu.
Vreme sadnje
Dud je najbolje saditi u jesen ili rano proleće, da bi se izbegle ekstremne temperature. Tada takođe ima dovoljno padavina da se biljka pravilno razvije.
Kalemljenje
Dud je moguće kalemiti, jednu sortu na drugu, kako bi dobili biljku željenih karakteristika. Kalemljenje se obavlja zimi, kada biljke miruju, najčešće je to u januaru. Takve biljke se ostavljaju u hladnjače do proleća, kada dođe vreme za sadnju.
Često se kaleme sorte "Rosa di Lombardia" i "Cattaneo", da bi stabla bila što viša, jer se listovima ovih sorti hrani svilena buba. Ova ukrštanja su česta u Italiji. Može se kalemiti i sorta belog duda "Pendula" na drugu sortu belog duda "Morus alba f. tatarica". Tako se dobijaju ukrasna stabla, niska i sa povijenim granama, koja se često sade u baštama i parkovima. Ukrštanje belog i crnog duda nije preporučljivo, jer često dolazi do odbacivanja kalema.
Sadnja iz semena
Sadnja duda je moguća i semenom i ovakav način ima svoje dobre i loše strane. Dud koji se dobije iz semena uglavnom ima veću otpornost na bolesti i daje veći prinos, od onih koji su uzgajani iz sadnica. Međutim, kod duda muške biljke ne donose plod, a kod sadnje semenom ne znamo da li ćemo dobiti muško ili žensko stablo.
Setva semenom može se obaviti nakon berbe, u leto, ali mlada biljka je tada izložena niskim temperaturama tokom zime. Zbog toga je bolje setvu obaviti u proleće, najbolje tokom aprila. Ako se seje u proleće, seme pre toga treba izlagati niskim temperaturama, u periodu od 30 do 90 dana. Setva se obavlja na dubinu od 3 - 5 cm i nakon toga se redovno i obilno zaliva.
Sadnja sadnice
Drugi način sadnje duda je preko sadnica ili reznica. Reznica je istog pola kao i matična biljka sa koje se uzima, pa ćemo tako biti sigurni kakvu biljku ćemo dobiti. Osim pola, nova biljka će imati i sve ostale karakteristike matičnog stabla. Kod nas se češće za sadnju koriste reznice, nego sadnice, jer sadnice se teško nabavljaju, a proizvodnja reznica je jednostavan i brz proces.
Dud najviše voli neutralna zemljišta, pa je pre sadnje preporučljivo proveriti pH zemljišta - trebalo bi da bude oko 7. Osim toga, odgovaraju mu dobro drenirana zemljišta, pa ako ima suvišne vode, iskopavaju se kanalići, kako se voda ne bi zadržavala. Pre nego što se posadi dud, može se zakopati 1 - 2 l humusa na dubinu od oko 80 cm, da bi se podstakao brži rast i razvoj.
Reznice su grančice koje se odsecaju sa matičnog stabla, dužine 30 - 40 cm sa tri pupoljka. Nakon uzimanja sa matičnog stabla mogu se tretirati hormonima rasta, a zatim pikirati u pesak ili saksiju sa supstratom, gde se ostavljaju 3 nedelje do presađivanja. Na ovaj način se biljka brže ukorenjava. Mogu se i odmah posaditi u zemlju, ali je manji procenat biljaka koje se ukorene. Sadnja reznica duda bi se trebala obaviti tokom juna i jula.
Uzgoj u bašti
Kako je stablo duda veoma visoko, može se gajiti samo na otvorenom prostoru. Mora se napraviti razmak od nekoliko metara između biljaka, jer su krošnje veoma guste i razgranate. Potrebno mu je dosta sunčeve svetlosti i mora biti zaštićeno od jakih naleta vetra. Takođe se mora voditi računa da se ne sadi na mestima na kojima se zadržava mnogo vode.
Uzgoj u stakleniku
Dud nije pogodan za gajenje u stakleniku, jer mu stablo dostiže visinu i do 15 - 20 m. Međutim, mogu se posejati semenke duda u stakleniku i odgajiti sadnice u kontrolisanim uslovima. One se, kada dostignu visinu od 30 - 40 cm presađuju na otvoreno.
Uzgoj u saksiji
Dud takođe nije pogodan za gajenje u saksijama, jer mu korenje brzo raste i širi se i ide do velike dubine. Takođe mu ne odgovaraju saksije i zbog velike visine stabla. Gajenje u saksijama se primenjuje samo za uzgoj sadnica.
Zemljište
Dud je otporan na uslove zemljišta, pa može rasti na skoro svakom tipu. Ne odgovaraju mu jedino zemljišta na kojima se zadržava veća količina vode. Kada se odabira zemljište za sadnju duda, trebalo bi voditi računa da je pH vrednost blizu neutralne (pH 7).
Klima
Za gajenje duda najviše odgovaraju umereni i topliji klimatski uslovi, jer mu trebaju više temperature vazduha. Veoma je otporan i izdržava niske temperature i do -25°C, ali samo kratak vremenski period. Ako niske temperature potraju, neće doneti plodove. Raširen je u umerenom i suptropskom pojasu.
Uzgoj duda
Uzgoj duda je veoma jednostavno, jer je otporan na ekstremne temperaturne uslove, kao i na duže sušne periode, a nisu mu potrebne ni značajnije količine đubriva.
Plodored
Dud dobro podnosi blizinu gotovo svih biljaka, naročito drugih voćaka. Može loše uticati na drugo voće i povrće nižeg rasta, ako se sadi u blizini, jer ima veoma razgranatu krošnju, zbog koje ostale biljke ne mogu dobiti dovoljno svetlosti. Ako ga sadimo sa drugim voćkama, moramo praviti velike razmake između stabala. Njegova razgranata krošnja čije se grane povijaju prema zemlji, može ići i do nekoliko metara u prečniku, pa bi udaljenost od drugih voćaka trebala biti najmanje 2 m, a ako je moguće i 3 - 4 m.
Zalivanje
Dud ima duboko i razgranato korenje, pa veoma dobro iskorištava vlagu iz zemljišta. Odrasla stabla se povremeno zalivaju samo tokom veoma sušnih perioda, dok se mladice zalivaju više puta u toku godine, jer im je potrebno više vode da bi se razvile.
Dud pušta dugačko korijenje koje se ukorjenjuje duboko u tlo, stoga iznimno dobro iskorištava vlagu iz tla. Odraslo stablo je potrebno povremeno zalijevati samo tijekom sušnih perioda u godini, a mladice se preporučuje povremeno zalijevati tijekom cijele godine jer one zahtijevaju više vode za rast i razvoj.
Đubrenje
Pre sadnje duda, kopa se rupa dimenzija 70 x 70 cm, na dubini od oko pola metra, stavlja se organsko đubrivo, kao što su humus ili kompost na dno i mineralno đubrivo u vidu superfosfata. Mere su oko pola kante organskog đubriva i oko 60 g superfosfata. Odrasle biljke se prihranjuju jednom godišnje organskim đubrivima. Dud dobro iskorištava azot iz zemljišta zbog simbioze korena sa gljivama (mikoriza), pa zbog toga nema velike zahteve za prihranjivanjem.
Razmnožavanje
Dud se razmnožava semenom, reznicama, ili kalemljenjem. Oprašivanje cvetova vrše insekti ili vetar.
Održavanje i nega
Dud nije zahtevna biljka što se tiče održavanja, jer je veoma otporan. Potrebno je samo redovno i pravilno orezivati grane, jer veoma brzo rastu i krošnja je jako razgranata.
Održavanje zasada
U održavanje duda spada pravilno orezivanje i zaštita od bolesti i štetočina. Jedina specifičnost u odnosu na ostale voćke je što koren duda ne podnosi veliku vlažnost zemljišta, pa treba obezbediti odvođenje viška vode sa zemljišta iskopavanjem kanala.
Orezivanje
Orezivanje se vrši u proleće, eventualno do kraja leta. Kod mladih stabala se orezuju vrhovi izdanaka, čime se sprečava preterani rast grana i tako se povećava rod. Redovno se moraju odstranjivati stare i oštećene grane i one koje se međusobno prepliću na više mesta.
Oblikovanje kod ukrasnih stabala je nešto komplikovanije i izvodi se više puta godišnje, a kako je dud veoma otporna biljka, veći broj orezivanja godišnje ga ne ugrožava. Krošnja se najčešće orezuje kako bi se dobio piramidalni ili okrugao oblik.
Berba
Berba duda se odvija tokom juna i jula, a treba je obaviti odmah po zrenju plodova jer su omiljena hrana mnogim vrstama ptica. Proces berbe je jednostavan, stablo se otresa kada se primete zreli plodovi. Pre toga je korisno oko stabla postaviti tkaninu ili najlon, kako bi se plodovi lakše prikupili. Pri berbi crvenog ili crnog duda trebalo bi nositi zaštitne rukavice, jer zbog velikog sadržaja antocijana ostavljaju fleke koje nije lako ukloniti sa kože ili odeće. Berba listova, koji služe za pripremu čaja, obavlja se u proleće.
Plodovi duda su pogodni i za sušenje, a ono je najbolje obavljati na vazduhu. Plod se prvo ispira hladnom vodom, a zatim dobro osuši na krpi. Posle toga se stavljaju na rešetku kako bi se ravnomerno osušili sa svih strana. Najbolje je sušenje obavljati u prostoriji sa indirektnim svetlom, jer bi previše direktnog svetla prouzrokovalo neravnomerno sušenje, a bez svetla bi moglo doći do truljenja plodova. Ako se suše na otvorenom, preko noći bi ih trebalo uneti u zatvorenu prostoriju, kako ne bi došli u dodir sa rosom. Postupak sušenja plodova duda traje 5 - 10 dana. Mogu se sušiti i u sušari, na limu obloženom papirom, a temperatura bi trebala biti između 50 i 60°C. Postupak sušenja traje 5 - 6 sati.
Skladištenje
Sveži plodovi duda se ne mogu čuvati duže od nedelju dana, pa ih se mora što pre zamrznuti ili preraditi. Prerada može biti sušenjem, ili pravljenjem džema, soka, vina ili rakije od duda.
Priprema za sledeću sezonu
Tokom zime treba odstraniti suve ili oštećene grane, ali i one koje se međusobno ukrštaju. Formirane grane se nakon sezone rasta skraćuju na polovinu dužine.
Bolesti
Dud je veoma otporan na uslove sredine i bolesti, a neke od bolesti koje ipak mogu napasti dud su pepelnica i cilindrosporioza (lat. Blueriella jaapii).
Pepelnica
Ovu gljivičnu bolest izaziva gljivica Podosphaera leucotricha. Moguće je uočiti po brašnavoj beloj navlaci na listovima voćaka. Gljivica oduzima vodu od biljke, pa oboleli listovi brzo počinu da se uvijaju, venu i na kraju otpadaju. Mogu se zaraziti i cvetovi, koji zatim prestaju da se razvijaju. U borbi protiv pepelnice koriste se fungicidi, koji mogu biti na bazi sumpora (Sulfolac, Kossan) Ili na bazi anilinopiridina (Chorus, Clarinet).
Cilindrosporioza
Ovo je gljivična bolest koja takođe napada listove voćki. Simptomi bolesti su sitne tačkice veličine oko 1 mm koje imaju smeđu ili crvenu boju. Zahvaćeni listovi se suše, a zatim i opadaju, a bolest se veoma brzo širi. U borbi protiv ove bolesti koriste se fungicidi kao što su Baycor, Saprol N, Anvil.
Štetočine
Dud je otporan, kako na spoljašnje uslove i bolesti, tako i na štetočine. Štetočine koje se ipak pojavljuju na dudu su dlakava gusenica Bihar (Spilosoma obliqua), savijač (Diaphania pulverulentalis) i štitaste vaši (Coccoidea).
Dlakava gusenica Bihar
Dlakava gusenica je mala i crna gusenica, prepoznatljiva po narandžastim linijama i gustim dlačicama kojima je prekrivena. Hrani se listovima, koji se tako oštećuju i na kraju odumiru. Borba protiv ove gusenice se vodi pomoću svetlosnih zamki, ili sistematičnim prskanjem insekticidima.
Savijač
Savijač je mala gusenica, ružičaste boje i smeđe glave i hrani se listovima i plodovima duda i zavlači se ispod kore stabla. Borba protiv ove gusenice se može vršiti postavljanjem feromonskih traka koje privlače mužjake, a moraju se prskati insekticidima, najbolje onima na bazi bifentrina. Prskanje insekticidima se izvodi nekoliko puta sa razmacima od tri nedelje.
Štitaste vaši
Štitaste vaši (Coccoidea) su sitni insekti, veličine 0,8 - 6 mm, svetlo do tamno smeđe boje. Ženke imaju voštanu prevlaku kojom se lakše pričvrste za biljku. Hrane se isisavanjem biljnih sokova iz mladih grana i listova i tako iscrpljuju biljku. Borba protiv štitaste vaši se vrši insekticidima ili mehaničkim uništavanjem Belim uljem. Belim uljem se prska biljka na svakih 14 - 20 dana, ukupno 2 - 3 puta. Prirodni neprijatelji su im bubamare (Coccinellidae) i biljne stenice (Heteroptera).
Upotreba duda
Upotreba duda je široka, i u kulinarstvu i u medicini, jer sadrži jabučnu i limunsku kiselinu, vitamine A, B, C, E, K, minerale magnezijum i brojne antioksidanse. Najčešće se koriste plodovi, zatim listovi, a može se koristiti čak i kora.
Zdravlje
Zreo plod crnog duda koristi se za lečenje bolesti grla i mokraćnih kanala, dok u većim količinama ima laksativna svojstva. Sok od plodova crnog duda olakšava iskašljavanje i pomaže kod lečenja upale grla. Čaj od listova se pripravlja tako da se 50 g lista potapa u pola litre prokuvane vode, najmanje 15 minuta. Ovako pripremljen čaj se koristi za snižavanje šećera u krvi.
Beli dud se često koristi u pripremi kozmetičkih preparata za negu kože, čišćenje i uklanjanje fleka i pegica na koži, kao i krema za podmlađivanje kože.
Kora duda se koristi kao pomoćno sredstvo kod lečenja bola u želucu, a prah dobijen mlevenjem kore može se stavljati na rane, kako bi brže zarasle.
Kuhinja
Najčešći način konzumacije plodova duda je u svežem stanju, što se ujedno najviše i preporučuje, jer sveži plodovi sadrže najveće količine vitamina. Koriste se i za pripremu kolača i umaka, kao i za kuvanje džemova. Kako se plodovi ne mogu dugo čuvati u svežem stanju treba ih osušiti ili preraditi. Prerađuju se u džemove, sok, vino i rakiju.
Zanimljivosti
Dud ima veoma dugu istoriju, bio je poznat još u antičko vreme. Po svetu se raširio pre svega zbog proizvodnje svile, jer se svilena buba hrani isključivo lišćem belog duda.
U Evropu su došli sa dinastijom Tjudor. Kralj James prvi je planirao povećanje proizvodnje svile u Engleskoj, pa je uvezao hiljade sadnica duda, koje je posadio, ali se ispostavilo da je uvezao crni dud, čiji list svilena buba ne jede.
Kod nas se dud počeo gajiti sredinom 18. veka u Vojvodini. Kraljica Marija Terezija je podsticala sadnju duda tokom 18. veka na prostoru cele Austro-Ugarske Monarhije.
List belog duda je jedina hrana svilenoj bubi, pa se proširio po celom svetu baš zbog težnje mnogih zemalja da proizvode svilu.
Kod nas se dud često koristio za izradu kvalitetne buradi. Poslednjih decenija broj dudova se smanjuje, ali se još uvek često sreću po salašima Vojvodine, a neki su po ovom drvetu dobili i imena.
Dud se smatra superhranom, zbog velikog sadržaja vitamina i male kalorijske vrednosti. U 100 g plodova duda ima samo 43 kalorije, a ova količina podmiruje polovinu dnevnih potreba za unosom C vitamina, i 15% potreba za unosom gvožđa.
Po latinskom nazivu duda (Morus), koji je dobio zbog oblika i strukture ploda, naziv je dobila i faza u razvoju embriona kod sisara - morula.
Foto: JoaoBOliver / Pixabay
Ostavite odgovor