Planika ili maginja (lat. Arbutus unedo) je biljka koja potiče sa Mediterana i spada u porodicu Ericaceae. U prevodu, njeno ime znači žbunje (lat. arbustum). U porodicu Ericaceae spada desetak zimzelenih stabla i žbunova, a najpoznatija je upravo planika. Nosi još i naziv maginja ili grčka planika. Planika je zimzelena vrsta, prvenstveno proširena po Mediteranu. Može da naraste najviše do 8 m visine i može formirati stablo ili žbun.
Zbog svoje strukture i kontrasta crvene kore sa zelenim listovima, stablo planike čini lepu dekoraciju u bašti. Krošnja joj je gusta, a korenski sistem se grana i ide u dubinu da bi osigurao vodu u slučaju suše. Kora planike je isprva glatka, a kasnije postaje crvenkasta i počinje da se ljušti u ljuskama. Ima uzane listove jajastog oblika koji su tamno zelene boje na gornjoj površini, a nalaze se na dugačkoj crvenoj peteljci. Veoma liči na lovorov list.
Ima bele ili roze cvetove u obliku zvona koji formiraju grozdasti cvast. Plod, tj. maginja, je isprva žut, a kako sazreva poprima narandžasto-crvenu boju. Unutar ploda su sitne i izdužene semenke.
Obala Sredozemnog mora je tipično stanište ove biljke. Planika se nalazi u istoj grupi voćki kao što su kaki jabuka, kivi, grejpfrut, limeta, klementina, limun, pomorandža, mandarina, pomelo i pinjoli.
Pošto se lako oblikuje i lepo izgleda, vrlo je popularna kao dekorativno drvo, dok je u nekim krajevima i samonikla. Najviše joj pogoduju topli krajevi sa puno sunca, bez smrzavanja, pa zbog toga ne preživljava zimu u kontinentalnim zonama. S druge strane, može dobro da istrpi vrućinu ili sušu. Može se naći u makijama, do 900 m nadmorske visine.
Vrste planike
Samo 3 vrste planike se mogu naći u Evropi, a sve tri su samonikle i nalaze se u prirodu. Pored te tri vrste, postoji i vrsta iz Afrike, kao i određeni hibridi nastali mešanjem ove tri glavne vrste. Takođe, jedna specijalna vrsta planike raste samo na planini u Libiji zato što je bila odsečena od drugih vrsta planike. Tri najrasprostranjenije vrste u Evropi su obična planika, grčka planika i kanarska planika.
Obična planika
Najviše je ima na Mediteranu. Obično se nalazi na krečnjačkim područjima i prirodno raste u makiji. Ima razgranatu krošnju i najčešće formira žbun do 5 m visine. Ima uske, jajaste listove tamnozelene boje. Može dobro da istrpi periode suše. Zreo plod je narandžasto-crven. Iako je sastavni deo makije, pre svega se obična planika gaji zbog estetike.
Grčka planika
Obično se nalazi na istočnom delu Mediterana. Formira žbun, a voli duboko zemljište. Grčku planiku izdvaja uspravno stablo i crvena kora koja se ljušti.Kora posle ljuštenja dobija boju ljudske kože i zato se u narodu još zove i goli čovek. Ima sitnije i manje sočne plodove. Dobro podnosi niže temperature.
Kanarska planika
Nalazi se u južnom delu Mediterana. Obično formira žbun, a ima tvrde listove kao i grčka planika. Izdvaja se po kori, koja postaje svetlija nakon ljuštenja. Prijaju joj izuzetno tople klime. Ne smeta joj posolica i trpi duže suše, ali kao reakciju na njih stvara manje sočne plodove i lišće joj postaje voštano.
Uzgoj planike
Nije zahtevno gajiti planiku, uzimajući u obzir da ne zahteva puno pažnje i tolerantna je na mnoge stvari. Nije joj potrebno puno vode, pa može da se gaji i u sušnim krajevima. Sledi nekoliko saveta koji mogu da pomognu oko gajenja.
Plodored
Prirodno stanište planike je makija ili šuma crnica, pa je tolerantna na drveće koje kiseli zemlju. Dobro se slaže sa hrastom crnikom, zelenikom, zimzelenom ružom i drvetom mastike. Vrlo je otporan žbun, pa nije ugrožena prisustvom drugih biljaka. Jedino mogu da joj smetaju određeni citrusi, kao što je limun. Pogodna je za pokrivanje delova bašte i za gušće vrtove.
Zalivanje
Planika ne traži puno vode i tolerantna je na suše. Najviše vode uzima u vreme rane jeseni, u toku sazrevanja plodova. U bašti mora da se zaliva često kada je mlada i dok je koren nerazvijen, a kasnije se to smanjuje na dva puta u toku nedelje. Ne voli stajaću vodu, pa treba obezbediti položaj gde će voda oticati. Preporučeno je koristiti kišnicu prilikom zalivanja i zalivati posle najvećih vrućina.
Đubrenje
Planika može da raste na kiseloj i siromašnoj zemlji i toleriše posolicu. Gajenje planike ne zahteva dodatno đubrenje. Zemlja može da se prihrani na proleće, u formi granula ili tečnim đubrivom u cilju bujnijeg rasta planike. Ne treba đubriti prilikom visokih temperatura jer to može naneti štetu drvetu.
Razmnožavanje
Planika može da se razmnožava vegetativno ili semenom. Seme se sakuplja iz plodova, odvajaju se od pulpe i čuvaju na suvom. Pre setve, treba se potopiti da bi što pre niknulo. Ptice mogu preneti seme i omogućiti rasprostranjenost planike na Mediteranu.
Pored semena, može i da se razmnožava vegetativno, reznicama. Upotrebljavaju se sadnice iz prethodne godine ili se uzimaju sa panja. Reznice moraju imati barem jednu godinu. One se prvo stavljaju u vodu kako bi pustile korenje i onda se presađuju na konačno mesto gde se koren razvija.
Generalno je metoda razmnožavanja semenom vrlo spora jer planika niče tek posle 2 - 3 meseca.
Zemljište
Planika može da raste na kamenitom i tvrdom zemljištu jer je korenski sistem razgranat. Ne traži posebne zahteve što se tiče zemlje i ne smeta joj siromašno zemljište. Dobro uspeva i na kiselom i krečnjačkom zemljištu. Samonikla je u makijama, pa joj nije potrebno rastresito zemljište. Međutim, gajenje može da se poboljša tako što se planika sadi na ravnici gde ima humusne i rastresite zemlje.
Klima
Pošto je mediteranska biljka, ne smetaju joj velike vrućine i posolica. Takođe je tolerantna na manjak hranljivih materija ili na periode suše. Prirodno raste u makiji ili šumama crnicama, ali može se naći i u sličnim grupama drveća. Tolerantna je i na buru ili jače vetrove, a opstaje na mestu sa puno sunca ili u hladu.
Sadnja planike
Planika se obično sadi kao dekorativan žbun ili drvo u baštama jer ima gustu krošnju, lepe cvetove i lepo je oblikovana. Pošto ne može da raste u svim područjima, moraju se poštovati neki uslovi da bi planika izrasla u lepo drvo.
Vreme sadnje
Proleće ili rana jesen je optimalan period za sađenje planike, jer zemlja ima više vlage i pada više kiše koja podstiče rast. Planika prirodno voli toplija područja, pa je toplo vreme pogodno za sadnju. Planika iz semena klija kada je temperatura veća od 12°C, pa treba i obezbediti te uslove.
Kalemljenje
Moguće je ukrštati više vrsta planike u cilju stvaranja hibrida otpornih na bolesti i teške uslove. Obično se ukršta obična planika sa grčkom, i na taj način se pravi izuzetno otporan hibrid. Međutim, obična planika može da se kalemi na žbun sličnih osobina, na primer jarebika ili lovor. Kalemljenje se vrši na proleće, a upotrebljava se jednogodišnji izdanak ili pupoljak koji se vezuje za mesto kalemljenja.
Sadnja iz semena
Planika ima sitno, izduženo seme. Setve se obavlja u proleće, zemlja mora biti humusna. Semenu treba od dva do tri meseca da proklija. Seme planike se seje u male posudice koji se stavljaju na sunčano mesto i redovno se vlaže. Ovaj metod sadnje planike je najpogodniji za proizvodnju presadnica. Pre svega, preporučuje se korišćenje proverenog i kvalitetnog semena. Isto tako, seme može da se potopi par sati pre setve radi bržeg klijanja. Seme samo po sebi je teško za izolovanje, treba mu dugo da bi isklijalo pa je za pojedinačnu sadnju pogodnije korišćenje razvijenih sadnica.
Sadnja sadnice
Za gajenje planike se uglavnom upotrebljavaju dvogodišnje sa dobro razvijenim korenom. Najbolje je koristiti sadnice iz saksija i da se presade čitave, bez diranja korena. Sade se u rupe duboke 30 cm i prekrivaju se humusnom zemljom. Mlade sadnice se trebaju zaštititi od direktnog vetra i mogu imati kolac kao podršku na početku.
Uzgoj u bašti
Planika je po prirodi namenjena za gajenje na otvorenom. Prijaju joj sunčana mesta, ali može da uspe i u hladu. Treba da bude zaštićena od direktnog vetra i napraviti razmak između nje i ostalih biljaka da ne bi zagušile koren planike. U slučaju sađenja u drvoredu, mora biti razmak od 5 m između planike i druge biljke.
Uzgoj u plasteniku
Planika se gaji u plasteniku jedino u formi sadnice. Može tako da se gaji za dalju prodaju zato što raste u kontrolisanim uslovima. Više joj prijaju mesta na suncu, pa gajenje na zatvorenom može biti štetno na duge staze. Posle 2 godine mora da se presadi na otvoren prostor.
Uzgoj u saksiji
Planika se gaji u saksiji samo u vidu sadnice. Saksija mora biti minimum 30 cm velika i da se presadi kada koren postane prevelik za saksiju.Moguće je planiku gajiti u ogromnoj saksiji, ali da bi se pravilno razvila, mora da se presadi.
Takođe, planika ima kvrgavo stablo i od nje može da se pravi bonsai. Bonsai se pravi savijanjem grana pomoću žice u smeru u kom je poželjno savijanje grane, pa se skraćuju da bi ostale male. Ima nekoliko metoda za smanjivanje lista, pošto je list planike veći od listova drugih vrsta. Saksijsko gajenje planike je popularno jer je kontrast crvene kore i tamnozelenog lišća estetski zanimljiv.
Održavanje i nega
Planika je vrlo tolerantna biljka i održavanje ne zahteva puno truda i vremena. Nije komplikovana, voli ekstremne uslove za rast i može da uspe bez puno dodatnog negovanja. Međutim, za gajenje u bašti se mogu primeniti određeni saveti da bi što bolje uspevala.
Održavanje zasada
Da bi žbun bio što gušći i razgranatiji, biljku treba obezbediti sa dovoljno kiseonika u cilju boljeg rasta. To može da se postigne okopavanjem zemlje oko biljke do 10 cm dubine jer je njen koren vrlo osetljiv. Isto tako, da bi planika bolje rasla, uklanjaju se druge biljke koje bi ugrozile njen razvoj ili smetale korenu. Ispod planike može da se čupa korov ili se on može kositi. Kada postane gušća, može da se oblikuje kao ograda.
Orezivanje
Planika se orezuje samo u cilju oblikovanja. Mogu joj se skraćivati grane koje polaze iz panja kako bi se formirao izgled stabla. Te grane se skraćuju na proleće da bi se postigao željeni oblik na najlakši način. Prilikom rezidbe, bitno je skraćivati starije grane koje su već prošle kroz cvetanje. Neretko je videti da plodovi planike opstaju tokom cele godine zato što sporo sazrevaju, pa treba obratiti pažnju da se ne skrate plodonosne grane. Suve ili bolesne grane moraju da se odseku i spale.
Berba
Maginja, plod planike, sazreva od oktobra do decembra. Semenke slabo sazrevaju, pa mogu sazreti tek naredne godine u periodu cvetanja. Često su na drveću uočljivi i sazreli plodovi i cvetovi.
Maginje se beru kada postanu crveno-narandžaste boje i omekšaju. Beru se isključivo ručno, nežno, kako se ne bi oštetile grane drveta.
Pored plodova se bere i lišće, koje može služiti za pravljenje tinktura. Tinkture se koriste kod sniženja krvnog pritiska i kardiovaskularnih bolesti. Listovi planike se iseku na trakice i preliju se alkoholom u cilju očuvanja lekovitosti. Ovakav preparat je jači nego običan čaj.
Listovi mogu da se suše i za čaj. U tom slučaju se rasporede po ravnoj površini, sa direktnom sunčevom svetlošću. Suše se nedelju dana i treba ih redovno okretati.
Skladištenje
Maginje su vrlo mekane kada su zrele i da se ne bi oštetile tokom transporta, odlažu se u posebne kontejnere. Mogu da se zamrznu, ali samo na dva meseca, jer posle toga gube kvalitet. Najbolje ih je držati u frižideru u cilju očuvanja svežine. Moraju da se iskoriste u roku od 3 nedelje posle branja.
Bolesti
Planika je mnogo tolerantna biljka, pa nije poznato mnogo bolesti ili štetočina koje nanose direktnu štetu biljci. Od bolesti može da se primeti (iako ne često) pegavost lista.
Pegavost lista je izazvana od strane dve grupe gljivica. Gljivice se javljaju u periodima sa puno vlage, a mogu dosta vremena provesti u zemlji. Žute pege po listovima, koje se vremenom suše i postaju tamnije, označavaju da su prisutne gljive. Pegavost lista izaziva opadanje listova i isušivanje čitave biljke. Nema fungicida koji rešava ovaj problem, a najbolje je posavetovati se sa stručnjacima oko rešavanja ovog problema.
Štetočine
Ptice vole da jedu maginje jer su slatke, pa treba obratiti pažnju da one ne nanesu štetu plodu. U tom slučaju, biljku treba pokriti mrežom. Pored ptica, neke od štetočina koje ugrožavaju planiku su pipe i biljne vaši.
Pipe
Pipe su insekti koji napadaju uši. Indikator njihove prisutnosti su karakteristični ugrizi u obliku polumeseca na vrhu lista. Napadnuti list može da se osuši i postane senzitivniji na druge bolesti. Pipe mogu ručno da se uklone u periodu sumraka ili se može podmetnuti lepljiva traka oko stabla. Isto tako, na proleće možete tretirati biljku insekticidima zato što se pipe obično javljaju u aprilu.
Biljne vaši
Štetočine koje napadaju brojne vrste biljaka mogu lako preći i na planiku. Napadaju mlade izdanke i hrane se njegovim sokom, pa na taj način izazivaju trulež biljke. Nakon nekog vremena razvijaju krila i tako se lakše kreću sa jedne na drugu biljku. Najefektivniji način uklanjanja biljnih vaši su pesticidi.
Upotreba planike
Planika je ranije bila mnogo češće upotrebljavana i značajnija nego danas. Međutim, na Mediteranu se i dalje koriste delovi ove biljke za mnoge proizvode i bitna je u narodnoj medicini.
Zdravlje
Nekoliko delova planike se koristi u narodnoj medicini, a to su listovi, plod, kora i koren. Plod ima visok sadržaj vitamina C i sazreva u toku zime kada nam vitamin C najviše i treba.
Kada se plod konzumira, može pozitivno uticati na probleme sa želucem, crevima i varenjem. Smatra se da su listovi veoma lekoviti jer pomažu kod zaštite od slobodnih radikala. Pravi se čaj od sušenih listova, koji je dobar za upalu grla, hemoroide i kod problema sa bešikom. Kora i koren mogu da se prokuvaju i da se koriste kao diuretik, a takođe pomažu i kod uroloških problema.
Kuhinja
Mekane maginje mogu da se konzumiraju sirove ili kuvane. Slatkog je ukusa, sa blagim opornim notama, pa se najčešće koristi u preparatima. Prilikom konzumiranja sirovih maginja, ne bi se trebalo pojesti više od 3 - 4 komada jer može izazvati stanje slično pijanstvu, povraćanje, probleme sa želucem ili omamljenost.
Maginje se stoga češće koriste u rakiji jer se lako fermentišu pomešane s drugim voćem. Pored toga, sveže ili sušeno lišće može da se doda u soseve, pogotovo sa crvenim mesom. Medvedi vole maginje i često ih jedu.
Jela u kojima se nalazi planika su česta tokom Božićnih praznika na područjima u kojima planika raste. Njen list, kao i list božićnog drveta, se koristi kao dekoracija.
Zanimljivosti
Smatra se da je izvor planike bila Grčka. Planika je svoje ime dobila od reči rimskog filozofa Plinija Starijeg, unum tantum edo - u prevodu, jedem samo jedan, zbog efekta koji biljka ima na ljude.
Planiki se često pripisuju magična svojstva zbog njene estetike, pa se zbog toga se sadila u parkovima i baštama. Grane planike su se, posebno preko leta, znale koristiti u određenim ritualima.
U Staroj Grčkoj i Rimu je planika bila cenjena, ali je u toku Srednjeg veka nestao njen značaj.
Boja kore planike je veoma lepa, pa se mogu proizvoditi razni ukrasni predmeti od nje, posebno instrumenti ili tradicionalne figurice. Listovi planike su se ranije koristili kao stočna hrana, jer je biljka zimzelena.
Takođe je i medonosna biljka, međutim, može biti komplikovano skupiti med iz razloga što cvetovi planike sazrevaju tek u toku kasne jeseni i to uzrokuje propadanje nektara u saćima. Pčele oprašuju planiku zbog njenog prijatnog mirisa, a i zato što nema puno cvetova na raspolaganju u jesen. Med planike je žut i redak, bogat hranljivim materijama, ali je malo opor. Posebno se ceni i spominje u starim kuvarima za pravljenje božićnih kolača.
Foto: Pixabay
Ostavite odgovor