• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer

Baštovanka

  • Cveće
  • Grmlje
  • Drveće
  • Voće
  • Povrće
  • Žitarice
  • Pečurke
  • Začinsko bilje
  • Industrijske biljke
Saznajte kako praviti zimnicu >>
klementine

Klementina

Objavljeno: 05.06.2022.

  • 1 Vrste klementina
  • 2 Sadnja klementina
    • 2.1 Vreme sadnje
    • 2.2 Kalemljenje
    • 2.3 Sadnja iz semena
    • 2.4 Sadnja sadnice
    • 2.5 Uzgoj u bašti
    • 2.6 Uzgoj u stakleniku
    • 2.7 Uzgoj u saksijama
    • 2.8 Zemljište
    • 2.9 Klima
  • 3 Uzgoj klementina
    • 3.1 Plodored
    • 3.2 Zalivanje
    • 3.3 Đubrenje
    • 3.4 Razmnožavanje
  • 4 Održavanje i nega
    • 4.1 Održavanje zasada
    • 4.2 Orezivanje
    • 4.3 Priprema za sledeću sezonu
    • 4.4 Berba
    • 4.5 Skladištenje
  • 5 Bolesti
  • 6 Štetočine
  • 7 Upotreba klementina
    • 7.1 Zimnica
    • 7.2 Kuhinja
    • 7.3 Zdravlje
  • 8 Zanimljivosti

Klementina (lat. Citrus x clementina) dobija se ukrštanjem pomorandže i mandarine. Ovo citrusno voće pripada familiji Rutaceae. U bliskom je srodstvu sa ostalim citrusima - mandarinom, pomorandžom, limunom, grejpfrutom i limetom.

Poreklo klementine nije potpuno jasno, ali se pretpostavlja da vodi poreklo iz Alžira. Danas se gaji u Evropi, Aziji, SAD, Južnoj Americi, Africi. Najveći svetski proizvođači su Španija, Maroko, Turska, Egipat, Kina, Brazil.

Stablo je veoma razgranato i visoko do 7 m. Ima sitne bele cvetiće i tamnozeleno lišće. Plod je okrugao, sjajan, narandžaste boje.

Vrste klementina

Vrste klementina se dele na one bez semenki i sa semenkama (Montreal klementina). Najviše gajene sorte su Alžirska, Fina, Nour, Marisol, Clemenula, Caffin, Air Taoujdate, Carte Noir, fina, Golfo di Taranto. Poznata je i Neretvanska klementina.

Klementina bez semenki

Ova vrsta obuhvata većinu sorti koje se danas gaje u svetu. Plodovi nemaju semenki, ili imaju veoma mali broj (do deset). Kako nema semenke, ili one ne mogu isklijati, ova sorta se razmnožava sadnicama i kalemljenjem. Kada je reč o klementini, uglavnom se misli na ovu vrstu.

Monreal

Ova vrsta potiče iz 1940. godine. Izgledom podseća na klementinu bez semenki, jedina vidljiva razlika su veći plodovi i manji cvetovi. Plod Monreal klementine sadrži semenke, više od 10 po jednom plodu. Zbog toga se može, osim sadnicama, razmnožavati i pomoću semena. Danas se sorte Monreal klementine najviše gaje u Španiji, Alžiru i Kaliforniji.

Alžirska klementina

Ovo je veoma stara sorta i veruje se da od nje vode poreklo ostale sorte klementine. Dozreva rano, od oktobra do decembra i ima manje plodove od ostalih sorti. Postoje tvrdnje da je ova sorta klementine doneta u Španiju, gde je dobila naziv Fina i da su te dve sorte zapravo jedna te ista sorta.

Arrufatina

Ova špansta sorta klementine vodi poreklo iz Viljareala. Rano dozreva i bere se od oktobra do decembra. Njeni plodovi su osrednje veličine i imaju bolji odnos slasti i kiselosti u odnosu na ostale sorte. Smatra se srednje slatkom sortom.

Caffin

Ovo je još jedna rana sorta, koja se bere od oktobra do decembra. Vodi poreklo iz Maroka. Osetljiva je na kiselost zemljišta i na mnoge štetočine, pa joj mnogi krajevi ne odgovaraju. Osim toga, plodovi nemaju naročit ukus, zbog smanjene kiselosti. S druge strane, kora im je deblja, pa dobro podnose transport.

Carte Noir

Ovo je još jedna rana sorta, koja vodi poreklo iz Maroka i čiji bledonarandžasti plodovi nisu naročitog kvaliteta. Zbog toga se ova sorta polako istiskuje iz proizvodnje i daje se prednost drugima.

Ain Taoujdate

Ova sorta dospeva izuzetno rano, u oktobru i novembru. Vodi poreklo iz Maroka. Visokoprinosna je sorta, plodovi su joj veći nego kod ostalih sorti. Boja je intenzivno narandžasta, a kora debela, što je čini pogodnom za transportovanje.

Fina

Fina sorta vodi poreklo iz Španije i smatra se pretečom ostalih španskih sorti. Veoma je osetljiva na bolesti i danas je potisnuta iz uzgoja, ali su od nje stvorene mnoge druge sorte. Plodovi su joj mali, tamnije boje i veoma slatki i sočni.

Marisol

Ovo je veoma rana sorta, poreklom iz Španije. Plodovi dospevaju već početkom oktobra. Zreli plodovi brzo propadaju na stablu, pa se moraju brati čim sazru. Zbog toga se ova sorta sve ređe gaji.

Nour

Nour vodi poreklo iz Maroka i jedna je od poznatijih sorti klementine. Kasno dospeva za berbu, krajem januara i početkom februara. Stabla su veoma razgranata. Plodovi su osrednje veličine, a prinos po biljci je veliki.

Klemenula

Ova sorta vodi poreklo od sorte Fina i jedna je od najpoznatijih koje vode poreklo iz Španije. Plodovi su bez semeniki, veoma slatkog ukusa, imaju tanku koru koja se lako ljušti. Osim što je popularna u Španiji, ova sorta se sve više gaji i u Kaliforniji.

Clementine del Golfo di Taranto

Clementine del Golfo di Taranto vodi poreklo iz Italije i ima sertifikovano zaštićeno geografsko poreklo u Evropskoj Uniji. Plodovi su joj bez semenki, veoma slatki i aromatični. Najpoznatija je italijanska sorta klementine.

Neretvanska klementina

Ova sorta je autohtona hrvatska sorta i najpoznatija sorta bivše Jugoslavije. Dobijena je ukrštanjem Okitsu mandarine i Washington narandže. Plod je izrazito slatkog ukusa i intenzivnog mirisa i nema semenki. Tamnije je narandžaste do crvene boje.

Hernandina

Ova poznata španska sorta vodi poreklo iz Picassenta. Kasna je sorta i dospeva za berbu krajem januara. Kora plodova često ne dobija narandžastu boju ni kada su potpuno zrelli i spremni za berbu. Plod ne sadrži semenke.

Spinoso je rana sorta koja dospeva za berbu u oktobru. Plodovi su joj izrazito narandžasti, a oblik im je nešto pljosnatiji nego kod ostalih sorti. Veoma su sočni i ukusni i nemaju semenke.

Comune ISA

Comune ISA je srednje rana sorta klementine koja dospeva za berbu početkom decembra. Plodovi ove sorte ne sadrže semenke, oblik im je pravilan okrugao i veoma su veliki. Boja im je izrazito narandžasta.

Corsica 2

Ova sorta je rana i dospeva za berbu krajem oktobra. Plodovi su joj izuzetno slatki i sočni. Ne sadrži semenke.

Sadnja klementina

Sadnja klementine se ne razlikuje od sadnje drugih citrusa. Razlika je u tome što klementine uglavnom nemaju semenke, pa ih nije moguće uzgajati iz semena, već se razmnožavaju reznicama.

Vreme sadnje

Vreme sadnje je slično kao i kod drugog voća, u proleće ili u jesen. Prolećna sadnja se obavlja nakon što prođe opasnost od kasnih mrazeva, što je uglavnom krajem marta, ili početkom aprila. Jesenja sadnja se obavlja u septembru, kada je još toplo, a ima i dovoljno padavina.

Kalemljenje

Sorte klementine se međusobno ukrštaju, da bi se dobile sorte što boljih osobina. Još uvek nije uspešno izvedeno ukrštanje klementine sa drugim agrumima, kao što je to bio slučaj sa mandarinom.

Sadnja iz semena

Malobrojne sorte klementine sadrže semenke i one se mogu saditi na taj način. Semenke se odvajaju iz plada, čiste i dobro operu, kako bi se uklonili svi ostaci sa njih. Nakon toga se dobro osuše i čuvaju na hladnom mestu. Pre setve se potapaju u mlaku vodu na 24 sata. Seju se na dubinu od jednog centimetra, dobro zaliju i nakon toga je zemlju neophodno održavati stalno vlažnom.

Sadnja sadnice

Za sadnju se priprema rupa koja je nešto veća od korenovog sistema. Korenčići na biljci se pažljivo razdvoje i sadnica se položi u rupu i zatrpa zemljom. Zemlja se nakon toga sabije i dobro zalije. Uz sadnicu je potrebno staviti potporu za koju se vezuje i na nju zaštitu od plastike ili kartona, kako bi se mlada biljka zaštitila od hladnoće. Zaliva se jednom nedeljno.

Pored gotovih sadnica, moguća je i sadnja dobijenih sadnica iz reznica klementine. Za dobijanje reznica koriste se odrasla stabla željene sorte. Odseca se 75 - 150 cm od grančice i kraj gde je odsečena se umače u sredstvo za pospešivanje ukorenjavanja. Sadi se u saksije sa zemljom koja je pomešana sa peskom. Ostavlja se na dobro osvetljenom mestu i temperaturi 20 - 25°C. Kada na vrhu reznice izraste novi izdanak, znači da se ukorenila i spremna je za sadnju u veću saksiju ili baštu.

Uzgoj u bašti

U jesen se na mestu gde će se saditi klementina vrši duboko oranje na 40 - 50 cm, da bi se uklonili ostaci korova i prethodnih useva. Klementina se sadi na otvorenom. Prilikom sadnje, potrebno je odabrati mesto na kome će dobiti veliku količinu sunčeve svetlosti. Takođe ih je, dok su mlade biljke, potrebno zaštititi od jakih vetrova. Uz biljku se postavlja oslonac, uz koji se vezuje, kako bi rasla pravo u visinu. Na zemljište se može postaviti malč, kako bi zaštitio biljku od izmrzavanja korena, i sačuvao vlagu u zemljištu tokom zime.

Uzgoj u stakleniku

Klementine se retko gaje u zaštićenom prostoru, ali se sadnice uglavnom uzgajaju u staklenicima. Potrebno je održavati stalnu visoku temperaturu, ne nižu od 25°C i visoku vlažnost vazduha, preko 30%. Takođe, biljka mora imati mnogo sunčeve svetlosti. Za gajenje u stakleniku, klementine se sade u saksije koje se pre hladnog talasa unose u staklenik. To povoljno utiče na boju plodova pri sazrevanju. Tokom sunčanih i toplih dana, saksije se iznose napolje.

Uzgoj u saksijama

Klementine se lako i često gaje u saksijama, kada se gaje na balkonima ili u dvorištima. Za bolju drenažu, na dno saksije se stavlja sloj šljunka, a preko njega zemlja i supstrat za sadnju. Sadnica se od gubitka vlage iz zemljišta može zaštititi malčiranjem. Saksija se u hladnijem periodu godine unosi u zatvoren prostor, kako ne bi došlo do smrzavanja, ali se izbegava blizina direktnog izvora toplote. Kada nastupi toplije vreme, saksije se iznose i postavljaju na mesto sa mnogo sunčeve svetlosti

Zemljište

Za uzgoj klementine najviše odgovaraju lakša zemljišta, peskovita sa ilovačom, prozračna i sa dobrom drenažom. Loše podnosi glinovita zemljišta. Najbolje je da ph vrednost zemljišta bude neutralna, do blago kisela.

Klima

Za gajenje klementine najpovoljnije su tropske i suptropske oblasti. Potrebne su joj visoke temperature vazduha, najviše joj odgovaraju područja na kojima je prosečna temperatura 15 - 25°C. Može da podnese niske temperature, ali temperature niže od -10°C će vrlo verovatno oštetiti stablo.

Uzgoj klementina

Klementine su veoma lake za gajenje i daju visoke prinose. Jedini poseban zahtev koji imaju je velika količina vlage, pa im je potrebno navodnjavanje, ili redovno zalivanje.

Plodored

Klementini kao pretkulture odgovaraju gotovo svi usevi, jedino bi trebalo izbegavati druge agrume. Kao susedne kulture, mogu poslužiti sve biljne vrste. Odgovaraju im čempresi, jer ih štite od jakih vetrova.

Za odbijanje štetočina, dobro je posaditi petunije, kadife i borač. Takođe je dobro saditi biljke koje privlače bubamare koje se hrane lisnim vašima, kao što su mirođija i stolisnik. Matičnjak i peršun svojim mirisom privlače ose i muve koje se hrane gusenicama, pa su takođe dobri susedi klementinama.

Kako bi se zemljište obogatilo azotom, dobro je saditi uz klementine biljke iz porodice leguminoza, kao što su lucerka i grašak.

Između stabala klementine potreno je ostaviti razmak od najmanje 3 m, a ako je to moguće, najoptimalniji razmak je i do 7 m.

Zalivanje

Klementine imaju velike zahteve za vodom. Mlade biljke je potrebno zalivati do dva puta nedeljno, dok je odraslim biljkama dovoljno jedno zalivanje nedeljno sa oko 15 l vode na jedno stablo. Može se primenjivati i navodnjavanje. U periodu od maja do oktobra, peporučena količina vode za navodnjavanje po jednom hektaru je 3.000 - 5.000 l.

Đubrenje

Pre sadnje vrši se đubrenje organskim i mineralnim đubrivima. Prihranjivanje se obavlja jednom godišnje, sa mineralnim NPK đubrivima u kojima je odnos 13-7-13  (optimalno je 300 g azota, 200 g kalijuma i 140 g fosfora po stablu. Početkom marta, na mestu sadnje klementina zaorava se stajsko đubrivo. Takođe je moguća prihrana tečnim đubrivima namenjenim agrumima, na svaka 2 meseca.

Razmnožavanje

Sorte koje imaju semenke, mogu se razmnožavati i semenkama i pomoću reznica i kalemljenjem. Sorte koje nemaju semenke, razmnožavaju se pomoću reznica i kalemljenjem.

Održavanje i nega

Klementine su veoma lake za gajenje, jer ne zahtevaju nikakvu naročitu negu, ni oblikovanje biljaka.

Održavanje zasada

Zemljište na kome se gaje klementine treba redovno okopavati, a nakon berbe je poželjno zaorati zemljište plugom.

Orezivanje

Rezidbom klementina se uklanjaju suve i uvele grane i grane koje se ukrštaju sa drugima i smetaju rastu. Obavlja se jednom godišnje, najčešće u proleće. Takođe je važno obratiti pažnju na grane vodopije, koje izrastaju iz drugih grana i troše vodu i hranljive materije potrebne biljci. Takve grane rastu pod kosim uglom i one se uklanjaju.

Priprema za sledeću sezonu

Nakon berbe, zemljište na kom se gaje klementine treba zaorati plugom, kako bi se usitnila zemlja koja je sabijena prilikom berbe.

Berba

U zavisnosti od sorte, klementine se beru od oktobra do februara. Zreli plodovi, spremni za branje, su intenzivno narandžaste boje, bez tragova zelene. Berba se obavlja ručno, otkidanjem, ili odrezivanjem plodova sa stabla.

Klementine se mogu i sušiti. Ogule se i odvoje na kriške. One se slože na lim za pečenje i stave u rernu, gde se suše oko 10 - 12 sati na temperaturi od oko 50°C. Kada se osuše i ohlade, pakuju se u plastične kesice sa hermetičkim zatvaranjem.

Skladištenje

Sveže klementine je potrebno uskladištiti najkasnije nedelju dana nakon branja, u drvenim sanducima u kojima slobodno cirkuliše vazduh. Mogu se i zamrznuti. Oguljene se podele na kriške i stave na pleh i u zamrzivač. Zamrznute se pakuju u kesice za zamrzavanje i vraćaju u zamrzivač.

Prilikom odmrzavanja, prvo se ostavljaju u frižider, a zatim se vade na sobnu temperaturu, kako bi se postepeno odmrzavale. Osim prerade zamrzavanjem, mogu se koristiti za pravljenje soka ili marmelade.

Bolesti

Najčešće bolesti klementine su antraktnoza, gumoza ili smeđa trulež korenovog vrata i čađavica.

Antraknoza

Antraknoza (lat. Colletotrichum gloespoioides) je oboljenje citrusa, koje izazivaju gljivice. Prepoznaje se po sitnim crnim tačkama na plodovima i listovima. Oni se kao posledica ove bolesti deformišu i suše, a zatim potpuno odumiru i opadaju.

Uništava se preparatima na bazi bakra (Cineb), kojima se prska stablo.

Gumoza

Gumoza (lat. Phytophthora citrophthora) ili smeđa trulež korenovog vrata je gljivična bolest citrusa, koja najviše zahvata stablo i grane. Na stablu se uočava tamno smeđa smola, gumaste konzistencije. Uzrokuje oslabljivanje biljke, a na kraju i potpuno odumiranje.

Za suzbijanje ove bolesti, koristi se preparat Ridomil. Takođe je efikasno ukloniti delove kore koji su zaraženi i te delove zatim premazati tropostotnim bakarnim sulfatom ili krečom.

Čađavica

Čađavica (lat. Capnodium citri) je bolest koja napada citruse. Uzročnik bolesti je epifit, koji se nalazi na površini biljke, gde se hrani izlučevinama insekata i drugim materijama. Prepoznaje se po crnim prugastim mrljama, koje prekrivaju celu biljku, čime smanjuju njenu površinu za asimilaciju, a takođe smanjuju i estetsku vrednost plodova. Uništava se tako što se uništavaju uzročnici, a nakon toga se biljka tretira preparatima na bazi bakra, kao što je crveno ulje.

Štetočine

Štetočine koje napadaju klementinu su štitaste vaši, zelena vaš agruma, lisni mineri i mediteranska voćna mušica.

Štitaste vaši

Štitaste vaši (lat. Cocoidea) su sićušni beli insekti sa dugom surlicom, kojim isisavaju biljne sokove. Takva biljka oslabi i podložna je bolestima, dok mlađi primerci mogu uvenuti.

Uništavaju se belim uljem, koje se prska na svakih 15 dana, 2 - 3 puta ukupno

Zelena lisna vaš agruma

Zelena lisna vaš agruma (lat. Aphis citricola) je sićušna zelena štetočina, koja napada cvetove, pupoljke, lišće i mlade plodove iz kojih isisava sokove i iscrpljuje biljku. Uništava se prskanjem nekim od insekticida, kao što je Boxer 200 SL. Takođe se mogu koristiti i kućni ekološki pripravci, kao što su sredstva na bazi pepela, alkohola ili voda u kojoj je odstajala kopriva (đubrivo od koprive).

Lisni mineri

Lisni mineri (lat. Phillocnistis citrela) su mali leptirići koji legu jajašca na mladim izdancima i listovima citrusa. Iz tih jajašaca se legu gusenice, koje se hrane listovima citrusa, uništavaju njihov epiderm i listovi propadaju.

Uništavaju se nekim od brojnih insekticida. Najpoznatiji insekticid za lisne minere je NeemAzal TS. Najbolje vreme za tretiranje klementina ovim sredstvima je u julu, kada je najezda lisnih minera.

Mediteranska voćna mušica

Mediteranska voćna mušica (lat. Ceratitis capitata) je sitna, 4 - 5 mm duga mušica, boja joj je žuto smeđa. Plodovi citrusa koje ona napadne brzo istrunu i otpadnu sa stabla. Uništavaju se preparatima koji sadrže aktivnu materiju atraktant, ili demetoat (Bluminal), kojima se biljka prska. Takođe se mogu uništiti puštanjem sterilnim primeraka muške mušice u odnosu 25:1.

Upotreba klementina

Klementina ima veoma malu kalorijsku vrednost (manje od 50 kcal/100 g), a sadrže i brojne vitamine, minerale i vlakna, koji su važni za imunitet i opšte zdravstveno stanje. Lako se gule, i prijatnog su ukusa, pa su omiljeno voće mnogima, naročito u mesecima kada nema dostupnog raznovrsnog drugog voća.

Zimnica

  • džem od mandarina
  • sok od mandarina

Kuhinja

Klementina je najzdravija kada se konzumira sveža, jer takva ima najviše C vitamina. Kako se u svežem stanju mora upotrebiti do nedelju dana nakon branja, moguće je zamrznuti ili osušiti.

Takođe su vredan sastojak brojnih poslastica, kolača i umaka. Mogu se preraditi i od njih napraviti marmelada ili sok, a takođe i mešati sa drugim prerađenim voćem.

Kora se takođe može koristiti u ishrani, ali samo ako smo sigurni da nije prskana pesticidima. Kora se jede kandirana. Naseče se na kockice i ostavi u hladnoj vodi na nekoliko dana. Voda se mora redovno menjati. Nakon toga, kuva se 15 - 20 minuta. Napravi se sirup, tako što se ukuva 600 g šećera u 1 l vode i njime se prelije kora mandarine. Ostavi se tako jedan dan, zatim se sirup ocedi i doda mu se 250 g šećera. Ponovo se preliva preko kore i ceo ovaj postupak se ponovi ukupno 4 puta. Nakon što smo završili kandiranje, koru treba ostaviti da se dobro prosuši i čuvati je u staklenoj tegli 2 - 3 meseca.

Zdravlje

Klementina je bogata folnom kiselinom, koja neutralizuje štetne uticaje stresa i važna je za zdravlje mozga. Takođe sadrži i veliku količinu kalijuma, što je čini korisnom kod upalnih procesa i doprinosi zdravlju usne duplje.

Veoma je bogata vitaminom C i učestvuje u podizanju imuniteta i lečenju gripe i prehlada. Veoma je dobra za jetru, jer sadrži vitamin B  - kolin, koji je važan za njeno zdravlje.

Kora plodova klementine sadrži etarska ulja, koja imaju jaka analgetska i antioksidativna svojstva.

Zanimljivosti

Još uvek nije potpuno jasno kako je klementina dobila ime i postoji više teorija o tome, tako da je poreklo i istorijat predmet mnogih rasprava. Analizom genoma klementine utvrđeno je da je ona zapravo hibrid koji je nastao ukrštanjem autohtone alžirske sorte mandarine i narandže. Prema ovome je utvrđeno da klementina potiče iz Alžira. Po nekima, još preciznije, klementina vodi poreklo iz katoličkog sirotišta, a ime je dobila u čast katoličkog sveštenika i misionara, Francuza Clementa Rodiera 1902. godine. Po jednoj verziji priče, on je namerno ukrstio pomorandžu i mandarinu i tako dobio klementinu, dok je po drugoj verziji do ukrštanja došlo slučajno u njegovoj bašti, a on je biljku otkrio 1912. godine, sačuvao i razmnožio.

Klementina se u engleskom jeziku često naziva Božićna pomorandža (Christmas orange), jer sazreva u periodu od novembra do februara, u vreme Božićnih i Novogodišnjih praznika.

Kora klementine svojim etarskim uljima odbija životinje, pa se može koristiti kao prirodno sredstvo koje će sprečavati da kopaju zemlju iz saksija sa sobnim biljkama. Potrebno je samo poređati komadiće kore oko biljke i više neće biti problema sa kopanjem zemlje.

U poređenju sa mandarinom, klementina je bogatija u C vitaminu, a ima manju kalorijsku vrednost, od samo 47 kalorija na 100 g.

Foto: SaintMary / Pixabay

Reader Interactions

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Primary Sidebar

Novije

agava

Agava

Agava (lat. Agave americana) je biljka karakteristična za meksičke predele, a gaji se i kao … [više] about Agava

bela rada

Bela rada

Bela rada (lat. Bellis perennis) je niska biljka koja se često raste na livadama. Pripada … [više] about Bela rada

adam

Adam

Adam (lat. Alocasia odora) je ukrasna biljka koja vuče poreklo iz tropskih predela. Ima … [više] about Adam

lešnik

Lešnik

Lešnik je plod drveta obične leske (lat. Corylus avellana) koja cveta i oprašuje se tokom zime. … [više] about Lešnik

krompir

Krompir

Krompir (lat. Solanum tuberosum) je biljka koja raste kao krtola ispod zemlje, crpeći … [više] about Krompir

divlji muskatni oraščić

Muskatni oraščić

Muskatni oraščić (lat. Myristica fragrans) je drvenasta zimzelena biljka iz familije oraščića … [više] about Muskatni oraščić

belo grožđe

Grožđe

Grožđe (lat. Vitis) predstavlja plod vinove loze (lat. Vitis vinifera) i među prvim … [više] about Grožđe

duvan biljka

Duvan

Duvan (lat. Nicotiana) je jednogodišnja, uspravna biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae) u … [više] about Duvan

Footer

Informacije

  • O nama
  • Kontakt
  • Uslovni korišćenja

Gastro Mreža

  • Baštovanka
  • Biljka.rs
  • Moja Zimnica
  • Vege.rs

Baštovanka

Baštovanka je mala enciklopedija o vrtu! Mesto, rođeno iz ljubavi prema bašti, gde možete da nađete sve važne podatke o sađenju, gajenju i negovanju biljaka. [više]

english | hrvatski | slovenščina

Copyright © 2019.–2025. by Gastro Mreža. Sva prava zadržana. Web: Informativka