Plućnjak ili medunika (lat. Pulmonaria officinalis) je lekovita biljka koja se javlja u proleće i raste sporo, a pripada familiji porečnica (Boraginaceae), zajedno sa gavezom i boražinom. Višegodišnja je zimzelena biljka, a nosi nazive i medunika, lisac i kudravac. Najčešće se sreće u Srednjoj Evropi i Zapadnoj Aziji i jako dugo se koristi u narodnoj medicini.
Gaji se kao dekorativna biljka i dostiže visinu od 30 cm. Listovi na donjem delu stabla su ovalnog oblika, prekriveni dlačicama, imaju kratke lisne drške, a prema vrhu su listovi sve manji. Dostižu visinu oko 10 - 15 cm i imaju bele tačkice koje se pojavljuju zbog vazdušnih džepova, pomoću kojih se hladi naličje listova. Cvetovi mogu biti različite boje: plave, ljubičaste, ružičaste i crvene, a to zavisi od pH vrednosi u unutrašnjosti cvetova.
Cvetanje traje tokom proleća i leta, a oprašivanje vrše pčele i bumbari.
Za rast je ovoj zeljastoj biljci potrebna puna senka, pa raste u bukovim, hrastovim i grabovim šumama. Ako je zemljište suvo, korenje drveća joj može oduzimati vlagu, pa je potrebno da zemljište bude vlažno i ima dobru drenažu. Najviše mu odgovaraju mesta koja su u hladu, ali može uspevati i u baštama kao biljka za pokrivanje zemljišta, u priobalju i na iskrčenim terenima. Najviše mu odgovara ako se sadi usmeren ka istoku ili severu.
Srodnici
Vrste plućnjaka
Plućnjak ima interesantne levkaste cvetove. Cvetovi su prvo ružičaste boje, kasnije postaju ljubičasti, a pred kraj cvetanja poprimaju plavu boju. Kako biljka cveta u više navrata, u isto vreme na njoj mogu biti cvetovi različitih boja. Boja cvetova zavisi od kiselosti. Plavi cvetovi se javljaju u alkalnoj sredini, a ružičasti u kiseloj. Stvoreni su brojni hibridi plućnjaka, a najpoznatije vrste su obični plućnjak, mekani plućnjak, uskolisni plućnjak, betlehemski plućnjak i crveni plućnjak.
Obični plućnjak
Obični plućnjak (lat. Pulmonaria affinis) vodi poreklo iz planinskih oblasti Španije i Francuske. Višegodišnja je biljka, koja služi kao pokrivač zemljišta u šumama, pa se često sadi u šumskim baštama. Listovi su sa srebrnkastim pegama, a cvetovi mogu biti ružičasti, ljubičasti, crveni i plavi. Voli vlažno zemljište, ali bez suvišnog zadržavanja vode.
Uskolisni plućnjak
Uskolisni plućnjak (lat. Pulmonaria angustifolia) naziva se i plavi kravljac i zeljasta je višegodišnja biljka. Vodi poreklo iz Srednje Evrope i Rusije. Dostiže visinu od 30 cm i širinu od 45 cm. Listovi su sivozeleni i uski, a cvetovi jarkoplave boje i javljaju se u proleće. Raste na vlažnom zemljištu u senci i dobra je pokrovna biljka.
Mekani plućnjak
Mekani plućnjak (lat. Pulmonaria mollis) je vrsta koja je nastala relativno skoro. Vuče poreklo iz Evrope i Azije. Dostiže visinu od 40 cm i širinu od 30 cm. Listovi su široki, a cvetovi plave boje i privlače bumbare koji vrše oprašivanje. Cvetanje traje od marta do maja. Ima sličnosti sa vrstom Pulmonaria angustifolia. Najbolje uspeva na ilovastim zemljištima koja imaju dobru dreniranost i na kojima se šire i pokrivaju ga.
Crveni plućnjak
Crveni plućnjak (lat. Pulmonaria rubra) cveta među prvima od plućnjaka. Dostiže visinu od 90 cm i širinu od 40 cm. Cvetovi su tamnocrvene boje, a cvetanje počinje u zimu i zbog toga loše podnose više temperature. Listovi koji su izloženi suncu brzo venu. Cvetovi imaju veliku količinu nektara i privlačni su pčelama. Odgovara joj vlažno zemljište sa dobrom drenažom, ali se sporo širi.
Betlehemski plućnjak
Betlehemski plućnjak (lat. Pulmonaria saccharata) naziva se još i betlehemska žalfija, ima listove sa srebrnastim mrljama. Najviše se sreće u Italiji i Francuskoj. Dostiže visinu od 30 cm i širinu od 60 cm. Lista tokom cele godine, dok je cvetanje uglavnom u maju. Cvetovi su ružičaste ili plave boje. Odgovaraju joj zemljišta blago alkalne reakcije i vlažna, a raste i u dubokoj senci i u polusenci. Otporna je na sušu.
Uzgoj plućnjaka
Plućnjaku nisu potrebne naročite mere nege, ako mu odgovara zemljište, koje treba da je dovljno vlažno i sa dobrom drenažom, potrebno mu je samo povremeno zalivanje. Ako raste u zasenjenim područjima može podneti i sušu. Sadi se kao pojednačna biljka ili grupno u polusenci ili punoj senci.
Plućnjaku ne odgovara mesto sa mnogo svetlosti i ako su listovi na direktnom suncu, brzo će uvenuti. Biljke prekrivaju zemljište tako što se šire svojim rizomima. Rastu u grupama, pa mogu da se dele rano u proleće ili u jesen. Često se dešava da biljka ipak uvene nakon što se podeli, a tada se postupak deljenja ponavlja.
Zemljište
Plućnjaku najviše odgovara vlažno zemljište, u polusenci ili punoj senci i bogato humusom. Ako je zemljište previše vlažno, koren može istruliti, a kod previše suvog biljke sporo rastu. Biljka je osetljiva na pH vrednost zemljišta. U zavisnosti od boje pH vrednosti će biti i boja cvetova. Najviše joj odgovara pH 7 - 8, a po nekim istraživanjima, najbolja pH vrednost je 7,5.
Temperatura
Plućnjak vodi poreklo iz Evrope i Zapadne Azije, pa mu odgovara blaga klima, dok loše uspeva u uslovima visokih temperatura. Raste u proleće kada više nema opasnosti od mrazeve. Optimalna temperatura za biljku je 15 - 18°C, ali može podneti niske temperature do -20°C.
Pre zime se preporučuje prekrivanje biljaka malčem, a kao malč se koristi kompost ili suvo lišće. Na taj način će se izbeći smrzavanje i odmrzavanje zemljišta, pa će koren moći da opstane preko zime. Na visokim temperaturama biljka može da uvene, ali čim se temperature spuste u jesen, ona će se oporaviti. Kako bi biljka opstala preko leta, potrebno joj je redovno zalivanje, a zemljište se ne sme osušiti.
Vreme sadnje
Biljka se sadi dok traje vegetacija, posle mrazeva, a pre nego što procveta. Najčešće se obavlja u proleće, ili kada prođe letnja žega, u jesen. Leti se ne preporučuje sadnja, jer biljka loše podnosi visoke temperature i mnogo sunca, pa je mala verovatnoća da će se uspešno primiti. Optimalne temperature za sadnju su 15 - 18°C.
Plodored
Plućnjak najboje raste u šumama, u punoj senci, a može uspešno da raste u blizini drugih vrsta koje uspevaju u senci. Često se u šumi sreće zajedno sa hojherama, narcisom, paprati, zmijobrad travom, kukurekom i funkijom. Sve navedene biljke su zimzelene višegodišnje biljke, niskog rasta.
Plućnjak je posebno koristan za poboljšanje kvaliteta vazduha u zatvorenim prostorima ili u gradskim sredinama. Ima sposobnost da apsorbuje štetne materije iz vazduha, kao što su formaldehid i benzen i pretvaraju ih u kiseonik. Neke od najboljih biljaka pratioca plućnjaka su ljiljan, fikus benjamin, klorofitum i eukaliptus.
Uzgoj ovih biljaka zajedno sa drugim biljkama koje imaju slična svojstva može dodatno pomoći u stvaranju zdravog i uravnoteženog ekosistema. Aloja, na primer, ima svojstva koja doprinose čišćenju vazduha i koristi se za negu kože, dok su ljiljan, fikus benjamin i klorofitum takođe dobre biljke koje pomažu u čišćenju vazduha i održavanju vlažnosti.
Stanje mirovanja
Mirovanje plućnjaka odnosi se na fiziološko stanje u koje biljka ulazi da bi preživela nepovoljne uslove, najčešće zimi. U ovom periodu biljka smanjuje metaboličku aktivnost, usporava rast i razvoj i ulazi u period relativne neaktivnosti. Mirovanje je važan mehanizam za zaštitu biljaka od ekstremnih temperatura, suše ili nedostatka svetlosti. Tokom mirovanja, biljke često gube listove i njihovi vitalni procesi se usporavaju kako bi se smanjila potrošnja energije.
Za plućnjak, mirovanje se obično javlja tokom hladnih zimskih meseci. Tokom ovog perioda, biljka formira posebne pupoljke koji sadrže tkivo koje može da izdrži niske temperature. Ovi pupoljci se nalaze blizu zemlje ili su prekriveni slojem opalog lišća i drugog biljnog materijala koji obezbeđuje dodatnu izolaciju. Kada se vremenski uslovi poboljšaju u proleće, biljka izlazi iz stanja mirovanja, otvaraju se pupoljci, a rast i razvoj se nastavljaju.
Važno je napomenuti da su karakteristike mirovanja biljaka podložne varijacijama u zavisnosti od sorte, lokaliteta i uslova životne sredine. Ove biljke se prilagođavaju svom okruženju i koriste mirovanje kao strategiju za preživljavanje u nepovoljnim uslovima.
Sadnja plućnjaka
Plućnjak može da se sadi kao odvojene biljke, ili u grupama, u delimičnoj ili punoj senci. Zemljište treba da bude drenirano, a rupa za sadnju napunjena slojem za drenažu i zemljom pomešanom sa kompostom. Pre nego što se posadi, sa korena je potrebno skinuti grudve stare zemlje, a onda se stavlja u rupu koja je dovoljno velika da se može neometano razvijati. Kada se biljka ukoreni, ne zahteva naročitu negu, potrebno je samo orezivanje 1 - 2 puta godišnje. Nakon što se posadi, treba je dobro zaliti.
Setva semena
Vrste plućnjaka su najčešće hibridi, pa se ne preporučuje gajenje iz semena. Sadnjom ovakvog semena, neće se dobiti biljke koje su jednake izgledom kao one od kojih je uzeto seme.
Sadnja sadnice
Sadnice ne uspevaju najbolje, ali one koje se održe, na otvoreno se sade u proleće, kada prođe opasnost od mrazeva. Kada biljka oformi stabljiku, može se presađivati. Udaljenost između sadnica bi trebala biti oko 30 cm, da bi se mogle nesmetano širiti. Manje sadnice se stavljaju u polusenku, da bi dovoljno narasle i bile spremne za presađivanje, a veće mogu da se sade direktno u zemljište. Nakon sadnje, na zemljište se stavlja sloj komposta, da bi sprečio gubitak vlage.
Sadnja u bašti
Biljke se sade u proleće, kada su temperature povoljne za sadnju. Odgovara im mesto u senci, uglavnom u podnožju drveća, koje daje senku. Razmak između sadnica zavisi od njihove veličine i najčešće je 15 - 45 cm. Najviše im odgovara vlažno zemljište bogato hranljivim materijama. Biljke u čijoj blizini se sadi treba da budu kompatibilne i da obezbede vlažnost i senku, kao i da služe kao zaštita od štetočina.
Sadnja u slakleniku
Plućnjak počinje da se gaji u zaštićenom prostoru setvom semena u proleće. Kada su sadnice dovoljno velike sade se po jedna u saksije, i prvu zimu treba da provedu u stakleniku. Temperature u zatvorenom bi trebale biti 5 - 12°C.
Sadnja u saksije
Plućnjak se u principu može gajiti u saksijama, ali se to retko primenjuje u praksi zbog mera održavanja. U saksiju se sade najviše 2 semenke. Takođe, biljke koje se gaje u posudama moraju se češće zalivati, jer se zemlja brže suši. Supstrat je najčešće kisele reakcije, zbog treseta, pa mu treba dodavati poljoprivredni krečnjak, da bi se podigla pH vrednost. Za klijanje je potrebno 4 - 6 nedelja, pa do 2 meseca.
Ako gajenje u saksijama i uspe, biljke neće biti toliko razvijene kao one koje rastu na otvorenom. Ako su saksije manje, biljke se lako osuše.
Briga o zasadima
Da bi se biljka dobro razvijala, neophodno joj je odabrati odgovarajuće mesto za gajenje. Odgovara im vlažno zemljište sa dobrom drenažom, pa često raste u podnožju stabala, koja mu obezbeđuju dovoljno senke i čuvaju vlažnost zemljišta. Povoljna mesta za rast su i ograde, bedemi, ili bilo koje mesto na kome će imati dovoljno hladovine. Takođe dobro uspeva među visokim perenama, koje će mu praviti senku, što je naročito važno na krajem proleća i početkom leta.
Biljke ne zahtevaju posebne mere nege. Zemljište se obogaćuje humusom od lišća, kao i malčiranjem komadićima kore. Važno je da ima dovoljno vlage i prihranjuje se jednom u toku godine. Na taj način se omogućuje da biljka bujno raste i cveta raznobojnim cvetovima. Kako cvet stari, tako mu se menja boja, pa se na jednoj biljci mogu videti cvetovi različitih boja u isto vreme. Ne spada u invazivne biljke i lako se kontroliše.
Zalivanje
Biljka voli vlažno zemljište i u toku sušnih perioda je potrebno češće je zalivati, dok se ređe zaliva kada je temperatura niža. Previše suva ili vlažna zemlja može uticati na to da biljka odumre. Zalivanje mora biti pravilno i dobro uravnoteženo, da bi biljke uspešno rasle i davale bujne listove i cvetove raznolikih boja.
Đubrenje
Plućnjak je lekovita biljka koja je laka za gajenje. Prihranjivanje se preporuča jednom godišnje, jer se češćim đubrenjem može uticati na smanjenje cvetanja. Biljka se prihranjuje u proleće, pre nego što krene sa cvetanjem. Za prihranjivanje se koristi višenamenko baštensko đubrivo u maloj količini, koje se nanosi pod osnovu biljke. Ako je u pitanju biljka koja se koristi za pokrivanje zemljišta, prihranjuje se organskim kompostom, kako bi biljka bila što bujnija i zelenija. Nakon đubrenja, biljke se zalivaju.
Razmnožavanje
Plućnjak se može razmnožavati putem semena i vegetativno, ali je najefikasniji način deljenjem korena. Sama biljka ne živi dugo, ali joj se deljenjem korena na 3 - 5 godina, može značajno produžiti život. Deljenje korena je najbolje obaviti u proleće ili u jesen. Da bi se razmnožavale na ovaj način, potrebno je birati guste biljke.
Ceo korenov sistem se mora pažljivo iskopati, a korenovi se odvoje, i podele se na 2 - 3 dela. Između posađenih biljaka treba ostaviti dovoljno prostora, jer se sade pojedinačno. Mogu se presađivati i u saksije.
Presađivanje
Presađuju se biljke koje su dovoljno guste. Kako se biljke sade veoma blizu jedna drugoj, dešava se da su preguste, pa mogu početi da guše jedna drugu, zbog čega propadaju. Presađivanje se obavlja u proleće ili jesen, kada biljka precveta, tako što se sadnice iskopaju, ručno se očisti koren i postavlja se u rupu kojoj je pre toga dno prekriveno materijalnom za drenažu i organskim kompostom.
Nakon sadnje se dodaje đubrivo na površinu zemljišta, da bi se biljka bolje ukorenila. Zatim se zaliva. Biljke se uglavnom ne presađuju ako su odgajene u posudama, jer se takve veoma retko primaju.
Podmlađivanje
Podmlađivanje se obavlja tako što se odstranjuju suvi listovi, oni koji su dobili drugačiju boju ili uveli. Nakon cvetanja se odstranjuje i cvetna stabljika. Prvo se skidaju listovi koji su blizu površine zemljišta.
Podmlađivanje se obavlja u jesen, a idealno vreme je čim biljka precveta, da bi u narednoj sezoni imala što bolji rast. Podmlađivati se može i tako što se vrhovi pokose, dok je biljka u fazi mirovanja, sredinom leta, kada je vreme suvo i vruće.
Proređivanje
Cvetanje biljke prestaje u maju i tada cvetovi, listovi i stabljike poprimaju braon boju. Odstranjuju se listovi i cele stabljike i tako se biljka podmlađuje i stimuliše stvaranje mladih izdanaka. Stabljike se režu pri dnu i mora se paziti da se ne odseče glavna stabljika. Ako su listovi suvi i propali, mogu se odstranjivati bilo kada u toku godine, u stanju mirovanja, kao i za vreme cvetanja.
Orezivanje
Orezivanje plućnjaka je važan postupak koji pomaže u održavanju zdravlja biljke, promoviše kompaktnu formu i poboljšava cvetanje. Najbolje vreme za orezivanje plućnjaka je nakon što biljka završi cvetanje, obično u kasno leto ili ranu jesen. Zatim se uvele cvetove uklanjaju kako bi se podstaklo dalje cvetanje i održao uredan izgled biljke. Pored toga, treba ukloniti oštećene ili obolele delove, kao što su suvo lišće, trule ili smežurane stabljike i znakovi bolesti ili štetočina.
Da bi se održao kompaktan oblik biljke, mogu se orezati krajevi izdanaka ili grana da bi se podstakao rast grmova i sprečilo prekomerno širenje. Ako je biljka postala prevelika ili se proširila izvan željenog područja, može se suziti orezivanjem bočnih izdanaka ili viška grana. Važno je koristiti oštre i dezinfikovane alate i ne preterivati sa rezidbom kako bi se održao prirodan oblik.
Zaštita od vetra
Plućnjak može biti osetljiv na jake vetrove, pa je važno preduzeti određene mere zaštite za njegovo očuvanje, uključujući postavljanje zaštitne ograde oko područja gde se uzgaja. Ograde će delovati kao fizička barijera koja će smanjiti snagu vetra i zaštititi biljke od jakih udaraca. Takođe se mogu postaviti mreže ili tkanine na vetrozaštitne pojaseve ili oko saća da bi se napravo vetrobran. Ove mreže ili tkanine treba da budu dovoljno jake da izdrže vetar, ali u isto vreme omogućavaju dovoljno protoka vazduha da spreče stagnaciju vazduha.
Pravilno orezivanje i oblikovanje može pomoći u smanjenju otpora vetra. Uklanjanje viška izdanaka i grana može pomoći da biljka bude kompaktnija i manje izložena vetru. Ako se očekuje jak vetar, privremeno se mogu koristiti zaštitni materijali poput ćebadi ili agrotekstila koji treba da budu dovoljno jaki i postavljeni na način koji omogućava protok vazduha.
Zaštita od mraza
Plućnjak je višegodišnja biljka i potrebno joj je redovno održavanje, kako bi mogla rasti i cvetati i naredne godine. Odstranjuju se suve grane i listovi koji su blizu zemljišta, i to se obavlja u proleće ili u jesen. Po nekima je potrebno uklanjanje i grana sa precvetalim cvetovima, kako bi mogle ponovo cvetati, jer one koje su već cvetale, više neće cvetati. Kada se biljka očisti, đubri se organskim kompostom ili višenamenskim đubrivom.
Da biste zaštitila biljka od mraza, mogu se preduzeti određeni koraci. Pre očekivanog mraza, pokrijte biljke slojem malča ili zaštitnim materijalom kao što su ćebad ili agrotekstil kako bi zadržali toplotu i zaštitili biljke od hladnoće. Pre očekivanog mraza biljke takođe dobro zalijte. Vlažno zemljište zadržava toplotu i pomaže u zaštiti biljaka od hladnoće.
Važno je napomenuti da će ove mere pomoći da se biljke zaštite od blagih zimskih uslova ili umerenih mrazeva. U slučaju veoma niskih temperatura ili dugotrajnog mraza, biljke mogu da pretrpe ozbiljnija oštećenja.
Bolesti
Plućnjak je biljka prilično otporna na bolesti, ali se tokom leta na suvim listovima može javiti pepelnica.
Pepelnica (lat. Golovinomyces orontii) je bolest koju izazivaju gljivice i najčešće se javlja ako je zemljište suvo. Najčešće ne dovodi do odumiranja biljaka i tretira se fungicidima. Prvi znaci bolesti su pege na listovima. Preventivno se može delovati proređivanjem biljaka, što će omogućiti cirkulaciju vazduha među njima. Konstantno se radi na stvaranju vrsta koje bi bile otporne na pepelnicu. Ako se i pored upotrebe fungicida bolest javlja ponovo, biljke je potrebno odstraniti.
Štetočine
Plućnjak je dosta otporan i na štetočine. Jedina štetočina koja ga napada je puž.
Puž (lat. Gastropods) je baštenska štetočina koja naročito ugrožava biljke koje rastu na vlažnom zemljištu, jer se tako povećava i vlažnost biljaka, a ona privlači puževe. Veoma se rado hrane plućnjakom. Ostavlja rupe na listovima. Takođe napada i biljke koje su kompatibilne sa plućnjakom i sade se u blizini. Borba protiv puževa može se voditi prirodnim putem, raznim zamkama, a mogu se postavljati i novine ispod biljaka.
Upotreba plućnjaka
Plućnjak se dugo koristi kao lek protiv kašlja u narodnoj medicini. U novije vreme se sve više koristi i u kulinarstvu i kozmetičkoj industriji.
Berba
Berba plućnjaka se odvija u proleće, u martu i aprilu, tako da se uzimaju listovi, koji se suše na tamnom mestu, da bi ostali zeleni. Listove koje je ugrozila neka bolest ili štetočine ne treba upotrebljavati.
Sušenje
Sušenje plućnjaka je jednostavan proces koji može da se uradi i kod kuće. Prvo se trebaju izabrati zdrave biljke koje nisu tretirane pesticidima. Odsecaju se sveži i neoprani vrhovi biljaka, idealno ujutru kada je sadržaj ulja najviše koncentrisan. Zatim se nežno operu pod hladnom vodom da bi se uklonila prljavština i insekti i osuše suvim peškirom.
Vrhovi biljaka se poređaju ravnomerno na ravnu površinu kao što je čist peškir, fina mreža ili rešetka i postavljaju na suvo i dobro provetreno mesto, daleko od direktne sunčeve svetlost te ostavljaju da se osuše najmanje 1 - 2 nedelje, u zavisnosti od uslova sušenja i vlažnosti biljaka.
Pre pakovanja biljke moraju da budu suve, a vrhovi biljaka treba da budu krhki i nežni na dodir. Ako su i dalje mekane ili vlažne, trebaju da se nastave sušiti neko vreme, a kada se vrhovi potpuno osuše, stavljaju se u čiste, suve tegle ili hermetički zatvorene posude i čuvaju na suvom i tamnom mestu da bi se sačuvala svežina i lekovita svojstva biljaka.
Skladištenje
Kod plućnjaka se beru samo listovi koji se suše. Mogu se koristiti za ishranu, sadrže malo vlakana i mogu se konzumirati kao salata. Sadnice se prve godine drže na temperaturi 5 - 12°C u polusenci, da bi se naredne sezone mogle presaditi na otvoreno.
Ishrana
Plućnjak se u kulinarstvu koristi kao dodatak salatama, varivima, čorbama, kao i sokovima od voća i povrća. Listovi imaju mali sadržaj vlakana i nemaju veliku nutritivnu vrednost. Najviše se koristi za pripremu čaja, u kombinaciji sa biljkama kao što su hajdučka trava, žalfija, kopriva, beli slez i sl. Za čaj se koriste suvi listovi i cvetovi, po 1 - 2 kašičice na šolju ključale vode, i ostavi se da odstoji 15 - 20 minuta.
Kozmetika
Plućnjak sadrži jedinjenja kao što su saponini, alantoin, flavonoidi i dr. koji imaju antioksidativno dejstvo i obnavljaju kožu. Deluju hidratantno i daju koži elastičnost. Najčešće se nalaze u obliku ulja koje se koristi za negu kože.
Lekovitost
Plućnjak se od davnina koristi u narodnoj medicini protiv plućnih bolesti. Od listova i cvetova se pravio čaj za lečenje upale pluća i grla, ždrela, disajnih smetnji i gripa. Danas se koristi za čišćenje krvi, kod dijareje, upale bešike, za stimulisanje znojenja, u vidu obloga i za ispiranje.
Koristi se u veterinarskoj medicini, u obliku praha koji se rastvara u vodi i time se ispiraju rane kod životinja. Kao i kod ljudi, pomaže životinjama kod disajnih tegoba i kašlja. Kod primene treba biti pažljiv, jer alkaloidi koje sadrži, u većim količinama mogu biti otrovni.
Zanimljivosti
Leonhart Fuchs je nemački lekar koji je uveo u upotrebu reč pulmo (pluća) po kojoj je rod dobio naziv. Kako biljka ima lekovita svojstva, Carl Linnaeus je biljci dao naziv officinalis.
U srednjem veku su hrišćanski lekari verovali da biljke koje podsećaju na neki deo tela mogu da služe za lečenje tog dela tela. U Južnoj Engleskoj se raširila u 18. veku, a u Srednjoj Evropi se nalazi od 15 veka. Trenutno u Evropi ne spada u ugrožene biljne vrste.
Plućnjak je naziv dobio po tome što listovi imaju sličan izgled kao pluća. Engleski naziv za biljku je Lungwort, a nemački Lungenkraut.
Foto: jhenning / Pixabay
Ostavite odgovor