Papaja (lat. Carica papaya) pripada familiji Caricaceae. Vodi poreklo iz tropskih oblasti Amerike, a prvi put je počela da se gaji u Meksiku. Danas se gaji u skoro svim tropskim zemljama i pripada južnom, odnosno suptropskom voću, zajedno sa bananom, urmom, ananasom, kokosom, marakujom, mangom, avokadom i narom.
Stablo papaje je drvenasto i može rasti 5 - 10 m u visinu. Listovi su spiralno raspoređeni u na vrhu stabla povezani. Liske su velike, duge i do 50 - 70 cm. Na donjem delu stabla nema listova, jer će se tamo razvijati plodovi.
Plod papaje je ovalnog oblika, sa glatkom zelenom ili žutom korom i jestiv je. Dug je 15 - 45 cm, a širok 10 - 30 cm. Meso ploda je jarko narandžasto, meko i slatko, a ukus je između breskve i ananasa. Unutar ploda su crne semenke. Na jednom drvetu može biti i do 50 plodova, koji na prvi pogled podsećaju na manje dinje.
Papaja u prirodi raste u tropskim oblastima, ali se može gajiti i kod nas, uz prilagođen način gajenja i prilagođene uslove, jer je papaja dosta zahtevna biljka.
Vrste papaje
Danas je poznato oko 45 vrsta papaje, koje se u tropskim krajevima brzo šire semenom. Razlikuju se dve osnovne grupe sorti papaje a to su havajske sorte i meksičke sorte. U novije vreme se često pominje hibrid Babaco, odnosno planinska papaja.
Havajske sorte
Havajske sorte imaju oblik ploda koji podseća na krušku, dok im je ukus sličan ukusu dinje. Spolja su žute boje, a iznutra narandžaste ili ružičaste. Plod je težak oko 500 g. Sadrži seme, koje je sitno i crno. Ove sorte su niske i retko prelaze 2.5 m u visinu, što ih čini lakšima za branje.
Meksičke sorte
Meksičke sorte imaju krupniji plod od havajskih i može biti težak i do 5 kg. Plod je iznutra narandžaste, žute ili ružičaste boje. Imaju nešto manje intenzivan ukus od havajskih sorti, ali kada u potpunosti sazru, veoma su sočni i prijatnog ukusa.
Babaco ili planinska papaja
Planinska papaja (lat. Carica pentagona) je hibrid nastao ukrštanjem vrsta Carica stipulata i Carica pubescens. Vodi poreklo iz Ekvadora i gornjeg dela toka reke Amazon. Od skora se uzgaja u komercijalne svrhe i na Novom Zelandu. Izgled joj je veoma privlačan, plod je žute boje i spolja i iznutra i nema semenke. Ukus joj je sladak i svež i podseća na mešavinu ukusa dinje i jagode.
Uzgoj papaje
Kod nas se uglavnom gaje niže forme papaje i uglavnom služe u dekorativne svrhe. Da bi se papaja uspešno gajila, potrebno je voditi računa o količini vode koja joj je potrebna u određenim fazama, kao i o pravilnom đubrenju i mogućnostima razmnožavanja.
Plodored
Na našim područjima, papaja se uglavnom sadi pomoću semenki, koje se seju u saksije. Zemlja za sadnju papaje bi trebala biti posebno pripremljena. Kao pretkulture joj odgovaraju biljke koje rastu na zemljištima bogatim organskom materijom i humusom i ona sa dobrom propusnom moći.
Prilikom uzgoja papaje na veliko u komercijalne svrhe, preporučuje se sadnja kukuruza između biljaka papaje, jer kukuruz deluje kao repelent za insekte koji najčešće napadaju papaju. Takođe joj odgovara gajenje uz biljke kao što su banane, slatki krompir, limunska trava i đumbir.
Zalivanje
Korenov sistem papaje ne ide mnogo duboko u zemljište i uglavnom je u oraničnom sloju, pa zbog toga biljka ima veće zahteve u pogledu zalivanja. Kako je biljka tropskih područja, odgovara joj visok procenat vlažnosti, pa je preporučljivo svakodnevno je dobro zalivati do proleća. Potrebno joj je 1.800 - 2.000 mm padavina godišnje, ali one moraju biti dobro raspoređene kroz čitavu godinu, što znači da joj je mesečno potrebno oko 100 - 150 mm padavina. Treba voditi računa da se ne pretera sa zalivanjem jer prevelika vlažnost u oblasti korena može dovesti do gljivičnih bolesti koje mogu uništiti biljku.
Đubrenje
Da bi papaja dobro rasla i razvijala se, potrebno joj je redovno đubrenje mineralnim đubrivima. Preporuka je da se đubri na svake 3 nedelje, a u fazi cvetanja su joj naročito potrebni preparati na bazi kalijuma i fosfora. Kako bi joj se osigurala podloga koja je slična onoj koju ima u prirodnom staništu u prašumama, može se dodati iseckana trava zemljištu oko biljke.
Razmnožavanje
Papaja se razmnožava pomoću semena. Uglavnom se seje nekoliko semenki na jedno mesto. Da bi se to moglo izvesti, treba razlikovati ženske i muške biljke, a to se može tek nakon cvetanja. Postoji pravilo po kom na oko 50 ženskih biljaka papaje ide jedna muška biljka.
Osim što se razmnožava pomoću semenki, papaju je moguće razmnožavati i pomoću izdanaka. Odsecaju se odrasli izdanci na kojima je izrastao koren i presađuju na novo mesto, odnosno u novu saksiju.
Zemljište
Papaji najviše odgovara zemljište koje je bogato humusom, ima dobru drenažu i slabo kisele je reakcije, sa pH vrednošću između 6 i 6.5.
Klima
Kako papaja vodi poreklo iz tropskih krajeva, najviše joj prija vlažna i topla klima. Ne podnosi temperature koje su niže od 15 - 17°C, a optimalne temperature za njen rast su 22 - 28°C. Kao što joj ne odgovaraju niske temperature, tako loše podnosi i temperature koje su mnogo preko 28°C. Da bi dobro rasla mora se zaštititi od jakih naleta vetra, ali u isto vreme mora imati dovoljno sunčevog svetla. Slabo podnosi rast u senci.
Sadnja papaje
Papaja prirodno raste u tropskim područjima, ali ju je moguće gajiti i kod nas. Najčešće se gaji u kućama, kao biljka za ukras.
Vreme sadnje
Kao i većinu tropskih biljaka, papaju je najbolje saditi u proleće.
Sadnja iz semenki
Sadnja papaje iz semenki je relativno jednostavna. Semenke se uzimaju iz svežih plodova, a zatim se dobro ispiraju i seju. Semenke koje su sitne, seju se površinski i samo se blago prekriju tankim slojem zemlje. Semenke koje su nešto krupnije mogu se sejati i jedna po jedna na dubinu od 1 - 3 cm. Za sejanje se koristi zemlja za saksijske biljke, a dobro je pomešati je sa malo peska. Biljka mora imati dobru drenažu, što se postiže posipanjem kamenčića ili lomljenom crepom na dno saksije. Nakon što biljka proklija i razvije prve listove, presađuje se u zasebne saksije. Nakon izvesnog vremena, saksije se mogu premestiti napolje, na sunčano mesto na terasi ili u dvorištu, ali bi trebalo izbegavati izlaganje jakom direktnom sunčevom svetlu, dok se biljke u potpunosti na razviju u drvo.
Sadnja sadnice
Za sadnju pomoću sadnica, treba pripremiti dublju rupu, da bi korenje prodrlo što je dublje moguće u zemljište. Između dva stabla bi najmanji razmak trebao biti oko 3 m. Grane se vezuju i učvršćuju da ne bi došlo do lomljenja dok su biljke još mlade. Ako se proizvodi u komercijalne svrhe, papaja se može saditi u staklenicima, kako bi imala uslove koji su najsličniji njenom prirodnom staništu i u kojima najbolje uspeva.
Održavanje i nega
Bez obzira na to kakve uslove nege i održavanja pružimo biljci papaje, nema garancije da će biljka gajena u kućnim uslovima doneti plodove. Održavanje i nega biljaka papaje uključuju obezbeđivanje stalnog izvora toplote i visokog nivoa vlažnosti. Toplota i vlažnost su jako važne, jer je papaja biljka iz tropskih krajeva. Kada se gaji u kućnim uslovima, najbolje je držati veoma blizu grejalice ili nekog drugog izvora toplote, a zemlju održavati vlažnom, ali ne previše. Nakon što biljka izraste i ojača, može se premestiti napolje na mesto sa dosta sunca, i mora se zaštititi od promaje i naglih temperaturnih promena. Biljke papaje mogu živeti oko 5 godina i nakon toga bi ih trebalo zameniti novima.
Berba
Papaja najčešće daje plodove oko godinu danan nakon što je posađena. Berba plodova je veoma jednostavna, jer krošnja biljke nije visoka. Sezona berbe nije ograničena na određeno vreme u godini, već se može brati tokom čitave godine, ako se gaji u oblasti gde je topla i vlažna klima. Mogu se brati i nedozreli plodovi i oni uglavnom nakon nekoliko dana dozrevaju.
Skladištenje
Ako se žele odmah konzumirati plodovi papaje, onda se beru kada dostignu punu zrelost. Međutim, ako se žele uskladištiti i transportovati u udaljene krajeve, beru se kada spolja počnu dobijati žutu boju. Takvi plodovi još uvek nisu zreli i mogu se čuvati nekoliko nedelja na temperaturi od 8 - 10°C i pri relativnoj vlažnosti vazduha od 80 - 85%.
Bolesti
Jedna od češćih bolesti koje napadaju ovu biljku je praškasta plesan za koju se mogu primeniti preventivne mere u određenim uslovima ili lečiti kada se uoči bolest biljke.
Ova bolest se na papaji najčešće pojavljuje kada je temperatura sredine previše niska. Prvi simptomi praškaste plesni su bele presvlake na biljci koje se sastoje od micelijuma gljivice. Kako vreme prolazi, ove slojevite nakupine dobijaju praškast izgled. Gljivica se na biljci veoma brzo širi i listovi dobijaju smeđu boju sa crnim tačkicama, a zatim se suše i opadaju. Za zaštitu od ove bolesti primenjuje se otopina bakarnog sulfata.
Štetočine
Štetočine ne napadaju često papaju, pogotovo ne u našim područjima, ali se može desiti da primetite lisne vaši na biljci, stoga je potrebno tretirati ju i zaštititi.
Lisne vaši su sitni insekti ne veći od 4 mm. Mogu imati različite oblike, boju i veličinu, ali svima je usni aparat građen tako da ubadaju i sisaju biljku. Probadaju listove i mlade izdanke, jer se hrane isisavanjem biljnih sokova. Prvi znak pojave ove štetočine je lepljivi trag koji ostavljaju za sobom, i koji je zapravo tzv. Medna rosa, koju lisne vaši luče i koja deluje kao idealna podloga za mnoge gljivične bolesti. Listovi koji su ugroženi se kovrdžaju i deformišu, a zatim i venu. Može doći i do deformacije plodova i uginuća čitave biljke. Lisne vaši mogu da se uništavaju mehanički, ručnim skidanjem sa biljke, a ako su ugroženi samo pojedini delovi, mogu se samo oni odstraniti. U početnim stadijumima napada ove štetočine, biljka se može prskati otopinom kalijumovog sapuna.
Upotreba papaje
Papaja je često korišteno egzotično voće u mnogim kuhinjama, koje svojom specifičnom aromom daje notu svakom jelu. Osim u kuhinji, papaja se koristi i u medicini jer ima mnogo pozitivnih efekata na čovekovo zdravlje.
Kuhinja
Papaja se može konzumirati samostalno u svežem obliku, ali se i kombinovati sa raznim namirnicama prilikom pripremanja jela. Najčešće se koristi sveža, kao dezert ili užina. Ako se konzumira u svežem obliku, treba da bude potpuno zrela. Najjednostavnije je preploviti plod, izvaditi semenke i jesti kašičicom. Može joj se dodati sok od limuna ili limete.
Papaja se jako dobro slaže sa drugim voćem, kao što su kivi, mango, marakuja ili bobičasto voće, pa je čest sastojak voćnih salata. Može se koristiti i u salatama od povrća i kombinovati sa krastavcem i kukuruzom šećercem.
Nezreli plodovi papaje se mogu kuvati ili peći i začinjeni cimetom, medom i puterom poslužiti kao prilog uz različita mesa.
Od papaje se mogu praviti i pekmez, kolači i sokovi.
Zdravlje
Papaja je veoma bogata hranljivim materijama i vitaminima. Sadrži veliku količinu vitamina C i A, zatim enzima, vlakana i kalcijuma. Kao najvažniji sastojak papaje se izdvaja papain, čiji sadržaj zavisi od toga koji deo biljke se koristi. Najčešće se koriste list, plod i koren biljke. Takođe zavisi i od toga kojeg pola je biljka - ženska biljka ima veći sadržaj papaina nego muška.
Nedozreli plodovi sadrže mnogo enzima papaina, koji povoljno utiče na varenje hrane, poboljšava razgradnju masti i sprečava naduvenost.
Mlečni sok papaje se koristi u lečenju kožnih bolesti, čak i psorijaze, zatim crevnih parazita, bolesti izazvanih virusima i bakterijama, a služi i za detoksikaciju sistema za varenje.
Korištenje papaje ne bi trebalo izazvati neke kontraefekte, ali kod žena, ako se koristi u velikim količinama, može izazavati neplodnost. Tanini i cijanid koji se mogu naći u korenu i listovima papaje takođe mogu uzrokovati neprijatne nuspojave, ako se koriste u većim količinama.
Zanimljivosti
Nije poznato tačno poreklo papaje, i veruje se da je papaja kakvu danas poznajemo, nastala ukrštanjem dve ili više vrsta u prošlosti. Pretpostavlja se da poreklo vodi iz tropskih oblasti Amerike, a prvi put je počela da se gaji u oblasti današnjeg Meksika.
Indijanci su je preneli na jug, a Španci su je proširili na Karibe u toku svojih istraživanja. Takođe su je doneli u Evropu i na ostrva Tihog okeana. Od početka 19. veka se gaji na Havajima, koji su jedina država u Americi u kojoj se papaja gaji u komercijalne svrhe. Na Floridi je u prvoj polovini 20. veka razvijena mala industrijska proizvodnja, ali je ubrzo propala zbog širenja virusa, koji i danas predstavljaju opasnost za biljku papaje i nedavno je izazvao i pad industrije na Havajima - virus prstenaste pegavosti.
Bolest su uspeli da suzbiju biotehnolozi sa Univerziteta na Havajima, koji su u hibrid papaje Sunrise ubacili gen koji je otporan na virus. Na taj način je papaja postala prva genetski modifikovana voćka koja se koristi za ljudsku ishranu. Od 1998. godine do danas, skoro sve površine na Havajima na kojima se uzgaja papaja je zasađena genetski modifikovanim sortama.
Zbog svoje velike nutritivne vrednosti, papaja se nazivala i anđeoskim voćem i lekovitim stablom. Većinom se konzumira meso njenih plodova, ali mogu se konzumirati i semenke koje se nalaze u središtu ploda. Mogu se preliti vrelom vodom i samleti, pa koristiti kao začin koji je veoma sličan crnom biberu. U delovima Azije se upotrebljavaju i listovi papaje, koji se kuvaju na pari.
Postoje brojne dijete koje se zasnivaju na papaji kao jednoj od glavnih namirnica. Međutm, ovakve dijete sa velikim količinama papaje za posledicu mogu imati žuto prebojenje kože dlanova i stopala. Ovo stanje nosi naziv karotenemija, a boja kože postaje normalna kada se prekine sa konzumiranjem papaje.
Foto: falco / Pixabay
Ostavite odgovor