Keleraba (lat. Brassica oleracea var. Gongylodes) je dvogodišnja biljka sa zadebljanom stabljikom. Ime ove biljke je nastalo od nemačkih reči "Kohl" (kupus) i "Rube" (repa), a koje dobro opisuju njen ukus nakon kuvanja.
Za ishranu se koristi zadebljalo stablo kelerabe i pravi se varivo ili se koristi kao dodatak različitim jelima, a ređe u svežem stanju. Prijatnog je ukusa i visoke je hranljive vrednosti. Sadrži 10-12% suve materije, 6 - 7% ugljenih hidrata (najzastupljeniji su šećeri) i vitamin C.
Korenov sistem kelerabe je vretenastog oblika, sa slabo razvijenim bočnim žilicama. On je uglavnom koncentrisan u oraničnom sloju zemljišta. Stabljika kelerabe može da bude pljosnatog, pljosnato okruglog, okruglog ili okruglo izduženog oblika. Njena masa varira od 250 do 500 g. Listovi ove biljke su ovalni, izđuženi, a na vrhovima su jače nazubljeni, svetlo do tamno zelene boje, sa ili bez antocijanove pigmentacije (ljubičasti). Kao i stablo, mogu da se koriste u ishrani, a semenke su po obliku i veličini kao kod ostalih kupusnjača.
Sorte kelerabe
Postoji više različitih sorti, neke se razlikuju po boji, pa tako imamo zelene i ljubičaste. Takođe se sorte kelerabe razlikuju po obliku zadebljanja na stablu, te u tom smislu imamo one koje su okrugle ili one kruškastog oblika.
Najbolje sorte su sorte sa kratkim zadebljalim stablom bele ili plave boje. U te sorte spadaju delikates bela i plava sorta, bečka bela i plava sorta, golijat bela i plava, kao i hibridi bečke bele i bečke plave sorte.
Zelene sorte se obično gaje na proleće i leto, a ljubičaste na jesen jer su one otpornije na niske temperature. Smatra se da su najbolje sorte kelerabe one čije je stablo bele ili plave boje, kao što su bečka plava i bečka bela sorta.
Bečka bela
Ovo je rana sorta sa dužinom vegetacije od 40 - 50 dana. Boja ploda varira od svetlo zelene do bele boje. Plod je blago spljoštenog oblika, bez drvenastog dela. Dobra je za poljsku proizvodnju ili za svežu upotrebu.
Prigodna je za uzgoj na otvorenom polju, ali i u plastenicima i staklenicima. Ima malu rozetu listova, prečnika 30 - 45 cm. Prilično je otporna na toplotu i sušu. Ukus tvrdog dela kelerabe sličan je ukusu tvrdog dela kupusa, ali je slađi i sočniji. Ovaj dijetalni proizvod sadrži puno kalijuma, sumpora, glukoze i fruktoze, vitamina i askorbinske kiseline, nadmašujući u tome limun i narandžu! Težina stabljika varira od 200 g do 5 kg kod najboljih sorti kelerabe.
Bečka plava
Ovo je rana sorta koja sazreva nekoliko dana kasnije od bečke bele. Zadebljalo stablo ove sorte kelerabe je ljubičasto-plave boje, okruglog ili blago spljoštenog oblika i nema drvenasti deo. Koristi se za svežu upotrebu. Namenjena je kako za ranu proizvodnju u zaštićenom prostoru, tako i za otvoreno polje. Najbolja je kada se skuva i napravi pire, isto, kao što se pravi pire od krompira. Može da se dinsta, da se bari i da se sprema na mnoge druge načine.
Keleraba Superschmelz
Superschmelz sorta je organska stara sorta. Ona drži svetski rekord u težini. Pri običnom uzgajanju plodovi dostižu težinu do 4,5 kg, a ukoliko se forsira, težina može da dođe i do 8 kg. U prečniku dostiže 25 cm.
Goliaf beli
Sorta kasnog vremena sazrevanja. Sazreva tri nedelje kasnije od bečke bele sorte. Rozeta listova je krupna, u prečniku 60 - 70 cm. Plod je iznutra bele boje, okruglog do okruglasto-pljosnatog oblika, krupan, u prečniku od 20 do 25 cm, a spolja je svetlo zelene boje. Lišće je krupno, zelene boje. Korenčići su debeli, u širinu do 1 cm, dugački. Lošijeg je ukusa od bečke bele sorte.
Goliaf plavi
Goliaf plavi je takođe sorta kasnog vremena sazrevanja, slična belogm goliafu. Plod je ljubičaste boje, daje dobar prinos i koristi se u ishrani dok je mlad.
Delikatesna bela keleraba
Strana sorta kelerabe koja sazreva za 65 dana. Ima svetlo zelenu, mekanu koricu. Tokom zimskog uzgoja u staklenicima, kada druge sorte kelerabe nisu izdržavale i pucale su, ova sorta se veoma se dobro pokazala, rasla je dobro i zadržavala odličan ukus. Može da počne da se koristi u ishrani kada tvrdi deo dostigne veličinu teniske loptice, mada i mala i velika stabljika imaju dobar i prijatan ukus.
Madona
Originalna sorta srednjeg vremena sazrevanja, dobijena holandskim selekcionarima. Odlikuju je krupni plodovi okruglog do okruglasto-pljosnatog oblika, spolja je svetlo ljubičaste boje, a iznutra bele. Srednja težina ove kelerabe varira od 0,5 do 0,7 kg, a ponekad može da dođe i do 1,3 kg. Ova sorta daje dobar i stabilan prinos - otprilike 40 kg na 10 m2. Najčešće se koristi u ishrani u svežem stanju ili se dinsta.
Sadnja kelerabe
Sadnja se može obavljati i direkno u zemlju, ali je za to potrebno da temperature budu oko 20°C (temperatura zemljišta 8°C). Ova viša temperatura je potrebna za nicanje mladih biljaka, dok odrasle dobro podnose niže temperature, pa mogu da se gaje do kasno u jesen, tako da je u proleće kelerabu bolje uzgajati iz semena i tada može da se prekrije i agrotekstilom koji će je štiti, a na jesen iz rasada.
Rasad za jesenju proizvodnju se uzgaja u otvorenim lejama i sadi se kada ima 4 - 5 formiranih listova. Kada je u pitanju zimsko-prolećna proizvodnja, kontejnerski rasad se proizvodi u toplim objektima, a sadnju treba obaviti 35 - 40 dana nakon nicanja. Odlične rezultate pokazuje sadnja saksijskog rasada u fazi kada se formira zadebljalo stablo. Keleraba se sadi gusto i u redove, na rastojanju 25 - 20 - 25 cm.
Sadnja rasada se može vršiti ručno ili mehanizovano, a pre toga treba obaviti navodnjavanje te parcele. Par dana nakon što se obavila setva rasada, potrebno je sve obići, te na mestima gde se biljka nije primila, treba ubaciti nove kako bi prostor bio što bolje iskorišćen.
Takođe, keleraba odlično uspeva ispod agrotekstila koji može da zameni tunele u jesenjem i prolećnom periodu. Pritom, agrotekstil je ekonomičniji, a keleraba će tako dospeti 20 - 30 dana ranije nego na otvorenom polju. Najbolje rezultate daje sadnja kontejnerskog rasada u četvororedne pantljike (razmak između redova 20 - 25 cm, u redu 10 - 15 cm, a između pantljika 60 cm).
Vreme sadnje
Najpovoljnije vreme za sadnju kelerabe je kraj avgusta za kasnu jesenju proizvodnju u novembru, odnosno krajem septembra za ubiranje u decembru, odnosno krajem decembra - početkom januara za ranu prolećnu proizvodnju.
Priprema za sadnju
Pre sadnje obave se sve agrotehničke mere, a konkretno obrada zemljišta, tretiranje protiv korova, đubrenje i zatim se labavo postavi agrotekstil koji pokriva jednu ili više pantljika. Agrotekstil se skida pre berbe, pošto on u proleće snižava visoke temperature, a koje su nepovoljne za kelerabu. Prinos kelerabe koja se uzgajala u zaštićenom prostoru kreće se od 0,5 - 3 kg/m2.
Sadnja iz semena
Proizvodnja semena kelerabe je ista kao kod kupusa. Da bi se zasadila keleraba potrebno je 300 - 500 g semena za 1 ha. Sadnja se obavlja na rastojanju redova 25 - 50 cm i u redu 25 - 30 cm.
Sadnja sadnice
Prve godine se proizvode izvodnice koje se potom krajem oktobra sade na stalno mesto. Izvodnice se u brazde sade na rastojanju od 80 do 100 cm sa rastojanjem u redu od 25 do 30 cm. Biljke se zatim zagrću zemljom.
Uzgoj na otvorenom
Na otvorenom polju sadi se od kraja marta do kraja aprila meseca uz prekrivanje agrilom, a bere se od polovine do kraja maja meseca. Keleraba se sadi gusto, u redove, 25 x 20 - 25cm.
Temperaturu treba održavati tokom proizvodnje iznad 7°C, jer ako je niža, velik broj biljaka prolazi stadijum jarovizacije i daje generativne organe (cveta).
Takođe, na otvorenom polju rana keleraba može da se proizvodi i na gredicama širine 100 cm i visine 20 cm, uz prekrivanje zemljišta malč folijama i pokrivanje biljaka agrotekstilom. Pre obrade i đubrenja potrebno je uraditi agrohemijsku analizu zemljišta, a na osnovu utvrđenog sadržaja hraniva u zemljištu napraviće se preporuka za đubrenje.
Na otvorenom polju prinos kelerabe se kreće od 10 - 30 t/ha.
Uzgoj u plasteniku
Za prolećnu proizvodnju kontejnerski rasad se proizvodi u toplim objektima, a minimalna temperatura u fazi rasada je oko 100°C i sadi 40 - 50 dana posle nicanja. Optimalna temperatura za nicanje je 13 - 20°C i tad seme niče za tri do četiri dana. Relativna vlažnost vazduha u rasadničkom periodu treba da bude od 70 - 80%. Seje se u januaru mesecu, a rasađuje u prvoj polovini marta za ranu prolećnu proizvodnju u plastičnim tunelima, bez dodatnog zagrejavanja, a za berbu pristiže od kraja aprila do početka maja.
Keleraba od svih kupusnjača ima najmanje zahteva prema svetlosti. Optimalna temperatura u martu i aprilu mesecu je od 10 - 15°C danju, a 6 - 8°C noću. U periodu formiranja zadebljalog stabla previsoka temperatura, a konkretno, preko 25°C, utiče na kvalitet jestivog dela kelerabe. U tim situacijama, da bi snizili temperaturu, neophodno je provetravati plastenik. Keleraba se obilno zaliva prilikom sadnje, a zatim na svakih 5 - 7 dana sve do formiranja zadebljalog stabla. Pri dobrim uslovima uspevanja ređa je pojava bolesti, a zaštita je ista kao i kod kupusa. Prinos kelerabe zavisi od sorte (hibrida) i kreće se do 4 kg/m2 u plastenicima.
Zemljište
Za ranu proizvodnju bolja su lakša zemljišta, jer se brže zagrevaju, a za jesenju proizvodnju bolja su srednje teška zemljišta sa većim kapacitetom za vodu, uz reakciju zemljišta pH 6 - 7,5. Na kiselijim zemljištima treba dodavati kreč.
Klima
Prilikom uzgajanja kelerabe temperatura se mora održavati iznad 7°C, jer ako je niža, veći broj biljaka će proći stadijum jarovizacije (na temperaturi 2 - 7°C) i daće generativne organe (cvetaće). Čak i kratkotrajna visoka temperatura preko 25°C dovešće do značajnih oštećenja. Optimalna temperatura za uzgoj kelerabe u januaru je 10 - 12°C preko dana i 6 - 8°C tokom noći, a u februaru i novembru 12 - 15°C preko dana, odnosno 8 - 10°C tokom noći. U martu, aprilu i oktobru optimalne temperature su od 15 - 18°C, odnosno 10 - 12°C noću, a u decembru 8 - 10°C danju i 4 - 6°C noću.
Uzgoj kelerabe
Keleraba spada u rod kupusnjača koje se uzgajaju u manjem obimu, međutim, one imaju redovnu potražnju na tržištu istu kao kelj pupčar ili brokoli. Uzgoj kelerabe se može uspešno obavljati i na otvorenom polju, ali i u plastenicima i staklenicima.
Plodored
Kelerabu treba saditi pored graška, krompira, pasulja, rotkve, praziluka, celera, zelene salate, spanaća, paradajza, kukuruza. Nema nepoželjnih suseda.
Kupusnjače i žalfija su kombinacija dobrih suseda. Kad se usev uzgaja u ovom sastavu, kupusna muva će zbog jakog mirisa žalfije izbegavati kupusnjače i neće polagati jaja na listove.
Dragoljub će svojim jakim mirisom odbiti lisne vaši, a korijander i neven plamenjaču.
Zalivanje
Kelerabi ne smeta nedostatak svetlosti, ali joj je potrebno da vlažnost zemljišta bude oko 70% PVK. Obilno se zaliva uz sadnju, a zatim na svakih 5 - 7 dana do obrazovanja zadebljalog stabla.
Đubrenje
Zemljište za uzgoj kelerabe ne treba da bude previše nađubreno, pogotovo ne stajskim đubrivom i amonijakom, pošto će to izazvati pucanje stabljiki ploda. pH vrednost zemljišta za kelerabu treba da bude između 6 i 7.
Keleraba takođe zahteva dosta vlage u zemljištu, ali ne i previše, tj dovoljno je da ne dođe do isušivanja, jer će to unitštiti koren, napraviti ga gorkim i tvrdim i neprigodnim za upotrebu u ishrani.
Preporučuje se korišćenje 145 - 225 kg/ha azota, 80 kg/ha fosfora i 180 kg/ha kalijuma. Azot se aplicira u 2 do 3 navrata.
Razmnožavanje
Keleraba se uglavnom gaji iz rasada, mada se uspešno može proizvesti i direktnom setvom. Ne postoje načini razmnožavanja jer se gajenje vrši semenom.
Održavanje i nega
Rana keleraba sadi se na uzdignute gredice, koje treba da se pripreme bar 2 nedelje pre planirane sadnje, kako bi se zemljište sleglo i kako bi se površinski sloj dobro prosušio. Malč od crne PC folije je potreban da se površinski sloj zemljišta brže zagreje, ali i stvara bolje uslove za rast biljaka nakon što se zasade. Za jesenju proizvodnju kelerabe gredice nisu mnogo potrebne, ali pre same sadnje kelerabe zemljište treba dobro natopiti.
Međuredna obrada uz prihranu azotom može da se sprovede kada stabljika počne da se zadebljava. Najvažnija mera za nege kelerabe je održavanje vlage zemljišta iznad 65 % poljskog vodnog kapaciteta, da u slučaju jačih padavina ne dođe do pucanja zadebljale stabljike.
Berba kelerabe
Da bi keleraba bila spremna za berbu potrebno je da prođe 70 - 80 dana nakon nicanja. Nakon sadnje rasade kelerabe, do njene berbe uglavnom prođe 40 dana. Berba treba da se vrši pre nego se biljka razvila u potpunosti, jer će na taj način plodovi biti sveži i sočni. Obično je to period kada zadebljanje na stabljiki bude prečnika malo većeg od 10 cm, ali i to sve zavisi od sorte do sorte.
Uzgoj kelerabe se završava berbom i tada se biljke vade iz zemlje, pa se uklanja koren, tako što se seče ispod zadebljanja na stablu. Ovaj posao se obavlja ručno. Tom prilikom sa biljke treba ukloniti listove koji su osušeni ili izlomljeni. Kada se proizvodnja kelerabe završava kasnije u jesen, plodovi se spremaju za tržište bez listova.
Skladištenje
Keleraba sa zadebljalim stabljikama se pakuje u plitke gajbice uz kraće stranice, a sa lišćem u sredini. Jesenja keleraba, bez lišća, se pakuje u mrežaste vreće. Keleraba sa lišćem može da se skladišti samo na kraće vreme (2 - 3 nedelje), na temperaturi 0 - 1°C i pri 97% relativne vlažnosti vazduha. Jesenja keleraba, takođe bez lišća, može da se skladišti u podrumima više meseci.
Bolesti
Biljke iz roda kupusnjača napada veliki broj insekata. Ali nisu samo insekti ti koji ugrožavaju prinose i smanjuju rod. Tu su i česte bolesti kupusnjača.
Najčešće bolesti kupusnjača su plamenjača, crna pegavost i bakteriozna plamenjača. Smanjena količina padavina i izuzetno visoke temperature, veoma pogoduju razvoju crne pegavosti.
Plamenjača
Bolest se primećuje na mladim biljkama u vidu gubitka boje lišća, pojave žutila i sivo-bele prevlake na poleđini lišća. Biljke zbog toga ne mogu uspeti. U kasnijoj fazi rasta i razvoja bolest se manifestuje u vidu žutila i paučine na donjoj strani lišća. Kako bi se ova bolest kontrolisala i ne bi ponavljala, potrebno je voditi računa o nabavci zdravog i testiranog sadnog materijala, a treba paziti i na rotaciju useva. Neki veći proizvođači kelerabe će najverovatnije primeniti neke od fungicida.
Pegavost
Ovu bolest izaziva štetna gljivica Alternaria i napada skoro sve kupusnjače. Štete koje čine znaju biti veoma velike, a gubitci skoro 100%. Manifestuje se u vidu lisne mrlje tamno smeđe ili crne boje, koja napada sve ostale nadzemne delove ove biljke. U početku su ove mrlje veoma male, oko 2 mm, a vremenom narastu do veličine od 25 mm. U cilju suzbijanja obe bolesti prvenstveno treba primeniti neke tehničke, ali dobro poznate mere, kao što je poštovanje rotacije useva, pažljiv odabir semena i izbegavanje sadnje na poljima gde su uljana repica ili repa u blizini. Za veće površine može se razmotriti i primena hemijske zaštite, kao što su IBE jedinjenja i strobilurini.
Tamna trulež
Vrlo rasprostranjena bakterijska bolest. Tamna trulež je veoma aktivna kada su visoke temperature i velika vlažnost vazduha, pogotovo na površinama koje se navodnjavaju kišenjem, to jest orošavanjem.Bolest se manifestuje promenama na lisnom tkivu, u vidu žućkastih mrlja u obliku slova "V" veličine 1 - 3 cm. Uzročnik bolesti se širi venama do stabljike, usled čega biljka zaostaje u razvoju, a plodovi postaju manji ili umiru. Osnovna mera zaštite od ove bolesti je poštovanje rotacije useva i uništavanje biljnih ostataka, kao i korova iz porodice krstaša. Ova bolest se može širiti i štetnim insektima, puževima i zaraženim alatom, te je potrebno preduzeti neophodne za to mere. Hemijska kontrola ponekad ne daje očekivane rezultate, pa se zato preporučuje preventivna intervencija biološkim preparatima koji sadrže Bacillus subtilis ili neke druge korijenske organizme.
Kila kupusa
Ova bolest prouzrokuje formiranje udubljenja na korenima biljke. U početku se ne primećuje na zdravom korenu, ali kasnije koren umire i raspada se. Rast i razvoj biljke su onemogućeni. Listovi biljke ostaju mali, žute, a glavica ostaje nerazvijena.
Štetočine
Kupusova pepeljasta vaš
Ova štetočina ima nežno telo pepeljaste boje. Lako se uočava, nalazi se na naličju lista, pa je preporuka da se radi redovan pregled biljaka na svakih 7 dana. Uglavnom se javlja uz kupusnu sovicu i razvija veoma brzo, za samo 11 dana. Štetu pričinjava isisavanjem biljnih sokova, ali i prenošenjem nekih virusa kupusa i karfiola. Listovi se deformišu, žute, suše se, a biljka zaostaje u rastu. Suvo i toplo vreme odgovara razvoju ove štetočine, pri čemu ona može imati i do 10 generacija godišnje.
Kupusni buvač
Kupusni buvači su najveći neprijatelj mladih biljki kupusnjača. Te štetočine nagrizaju listove kupusnjača, stvarajući rupice, a ako se na vreme ne uklone mogu da naprave ogromne štete. Probleme uzrokuju samo odrasle jedinke. Larve su manje opasne. Lako ih je uočiti. Kao mera za sprečavanje pojava ovih štetočina, veoma je korisno je redovno zalivanje u ranim jutarnjim časovima, jer ovim štetočinama smeta povećana vlaga. Takođe, kao efikasna mera se pokazala i mešovita sadnja kupusnjača sa spanaćem i paradajzom, jer im te biljke ne pogoduju.
U zavisnosti od pojave štetočine i faze razvoja, prvo bi trebalo primeniti insekticid Cipkord 20 EC u dozi od 0,3 l/ha, potom Fobos u dozi od 0,3 l/ha, a na kraju Kozak, u dozi od 0,2 l/ha.
Kupusova muva
Štetu kelerabi nanose larve ove štetočine, a koje buše koren biljke i donji deo stabla. Savetuje se da se kupusnjača ne sadi na parceli na kojoj je u i prethodnoj godini bio zasađen kupus ili neka druga kupusnjača. Najbolji predusevi za sadnju kelerabe su mahunarke, kao, na primer, grašak, jer one ostavljaju zemljište obogaćeno azotom. Takođe, dobar predusev su i žitarice. Insekticid treba da se primeni u periodu kada te štetočine polažu jaja, a za folijarnu primenu mogu da se koriste Aktara 25WG, Mospilan, Perfection.
Početkom formiranja glavice kod kupusnjača, poželjno je primeniti specijalizovano đubrivo koje u sebi sadrži sumpor i aminokiseline, a koji su bitne elementi za razvoj kupusnjača.
Lisne sovice
Lisne sovice ili Mamestra spp., Autographa spp. i dr. su opasne štetočine koje napadaju kupusnjače. Postoji više vrsta lisnih sovica. Opasne su time što polažu jaja iz kojih se kasnije izlegu gusenice, a koje se hrane lišćem, pa se na kraju ubuše u glavice. Simptomi napada ovih štetočina su okrugle izgrizotine po lišću, sa tragovima izmeta. Veoma su štetne, jer imaju više generacija. Treba ih suzbijati dok su mlade, jer su onda slabije, osetljivije. Kao mera zaštite protiv njih se preporučuje Affirm 095 SG: 1,5 - 2 kg/ha.
Upotreba kelerabe
Kelerabu treba jesti samo dok je mlada. Mladi plod je jako sočan, mekan i ukusan, pa može da se jede u svežem obliku, a stariji se najčešće kuva, dinsta ili peče. Mlada keleraba može da se koristi za pripremu svežeg soka. Takav sok ima veoma prijatan ukus. Ako sok stoji duže, dobija ljut ukus, a njegov miris podseća na sumpor. Za kelerabu je tipično i da ne može da se čuva van frižidera ili zamrzivača, jer kad stoji postaje drvenasta, tvrda i neupotrebljiva za jelo, ali zato u zamrzivaču može da se čuva više meseci.
Mlado lišće i stabljika kelerabe su takođe jestivi. Oni sadrže mnoštvo važnih vitamina i minerala, među kojima su karotin i fosfor. Listovi su naročito bogati provitaminom vitamina A, koji je veoma važan za očuvanje ćelija.
Keleraba takođe može da se koristi i u kozmetičkim procedurama, kao, na primer, za pravljenje maski za negu lica. Na primer, ogromna količina silicijuma u sastavu ovog povrća, čini ga dragocenom sirovinom za pravljenje domaćih maski za negu lica. Preporučuje se za upotrebu protiv starenja kože lica, kod iritacija kože lica i perutanja kože, jer omekšava i tonizira suvu kožu, zaglađuje bore.
Zdravlje
Keleraba je odlična za jačanje imuniteta pošto sadrži vitamin C, koji takođe podstiče apsorpciju gvožđa, odgovornog za snabdevanje krvi kiseonikom.
Ona pozitivno utiče na kardiovaskularni sistem i smanjuje nivo lošeg holesterola u krvi. Keleraba stabilizuje nivoa šećera u krvi. Iz tog razloga se preporučuje kod ljudi koji boluju od hipoglikemije ili dijabetesa. Redovnom upotrebom kelerabe u ishrani, smanjuje se i rizik od pojave kamena u bubregu, vrši se prevencija karcinoma debelog creva. Upotreba kelerabe ima pozitivan uticaj na kosti i limfni sistem. Takođe je dobra za vezivno tkivo, naše zube i desni.
Kuhinja
Kelerabu je najbolje jesti u svežem stanju zbog njenih nutritivnih vrednosti, sadržaja vitamina C i minerala, pošto se tokom kuvanja te vrednosti gube. Kao sveža se može dodavati u salate, uz mesna jela i jela od ribe, kao i u jela sa sirom.
Ukoliko se keleraba kuva, onda to ne treba činiti duže od pola sata. Ukoliko je isečena, onda je treba kuvati samo deset minuta.
Takođe, kelerabu možete dinstati, peći u rerni, pohovati, polivati sirčetom ili jogurtom. Može se napraviti dosta zdravih jela.
Pored goreg navedenog, mogu se koristiti i mladi listovi na isti način kao kod blitve ili spanaća. Keleraba sadrži veliki broj ugljenih hidrata, vitamina C, kalijuma, kalcijuma. Takođe, bogata je proteinima, šećerima i esencijalnim amino-kiselinama.
Zanimljivosti
Keleraba je pitoma sorta divljeg kupusa i svoje poreklo vodi iz Centralne i Severne Evrope, sa obala Severnog mora. Tamo se i danas najviše upotrebljava. Danas se veoma aktivno uzgaja u Nemačkoj, Poljskoj, Italiji, Holandiji, Belorusiji.
Takođe, ovo povrće je popularno u Vijetnamu, gde se zove "su hao", i u istočnim delovima Indije i Bangladešu, gde se zove "ol kopi". Keleraba se uzgaja i na Kipru, gde se zove "kulumpra".
Neverovatno zvuči, ali kelerabu ponekad zovu i "severni limun". Ustanovljeno je da, ako u toku dana pojedete 100 grama ovog povrća, možete potpuno nadoknaditi potrebnu dnevnu dozu vitamina C.
U Francuskoje je keleraba posebno voljena. Ovo dijetalno povrće se ovde drugačije priprema. Poseban hit je supa, koja se priprema od kelerabe i služi u najskupljim restoranima u Parizu. Takođe, ovde možete probati i neobične makarone od kelerabe. Nakon što se pripreme takve makarone se neko vreme drže u pomorandžinom soku, pa se nakon toga služe.
Još jedna zanimljiva činjenica o kelerabi je da za razliku od ostalih kupusnjača najslađa, jer sadrži saharozu, pa se zato preporučuje za upotrebu u ishrani ljudima koji su pod stresom ili žele da oporave svoj nervni sistem.
Foto: HolgersFotografie / Pixabay
Ostavite odgovor