Korijander (lat. Coriandrum sativum) je jednogodišnja biljka iz porodice štitara. Štitare su prilično velika porodica biljaka sa oko 420 rodova i 3.250 vrsta koje karakteriše štitast cvat. Ovo je grupa začinskog bilja jer većina ima aromatičan ukus, a ima i dosta povrća. Najpoznatiji predstavnici su mirođija, anis, kim, peršun, šargarepa i keleraba.
Latinski naziv nastao je od reči koris, što znači stenica. Verovatno zbog asocijacije na neprijatan miris. U narodu se naziva papric, čimavica, živica, cilintro ili kineski peršun.
Radi se o jednogodišnjoj, zeljastoj biljci koja se uzgaja zbog semena, lista i ploda koji sadrži eterično ulje. Koren mu je zadebljan i podseća na koren peršuna. Razgranat je i seže duboko u zemlju, do 1,5 m. Ima stabljiku koja je uspravna i šuplja i razgranata prema vrhu. Listovi su slični lišću peršuna, perasti, naizmenični, dvostruko do trostruko rašireni i mogu da narastu do 90 cm. Cvetovi su ružičasti ili beli i karakteristični za ovu porodicu biljaka. Nalaze se na 3 - 7 dužih stabljika i grupisani su u štitaste cvasti. Korijander cveta od juna do kraja avgusta, a cvet karakteriše neprijatan miris na stenice. Plodovi su okrugle i šuplje mahune svetlobraon boje.
Veruje se da korijander potiče iz mediteranskog područja, a danas je rasprostranjen po celom svetu. Ova začinska biljka se lako uzgaja. U prirodi se javlja kao samonikla biljka. Raste po ivicama bašte, u vinogradima i pored puteva. Sve je više na ceni u prehrambenoj industriji. Gaji u komercijalne svrhe, i čini deo začinskih i privatnih bašti.
Vrste korijandera
Iako je jedna osnovna vrsta, u svetu postoji mnogo sorti korijandera. One su prilagođene klimatskim uslovima za rast i razlikuju se po boji i obliku listova. Većinu je lako identifikovati, tako da je lako izabrati vrstu koja odgovara određenom području pre sejanja. Uz to, postoje određene razlike između rane, srednje i kasne setve, da se i njihov rast može prilagoditi potrebama.
Avangarda
To je rana sorta poznata po svom veoma aromatičnom mirisu. Upotrebljava se i sveža i sušena, kao začin. Prilagodljiva je na lošijim vremenskim uslovima i poznata po bujnom rastu. Međutim, preniske temperature okoline mogu usporiti njen rast i razvoj.
Borodino
Ovo je srednje rana vrsta. Prepoznatljiva je po svom izrazitom zelenom listu, a koji podseća na kombinaciju listova peršuna i šargarepe. Bujnog je rasta i niska biljka. Sazrevanje dostiže za 40 - 45 dana.
King
Jedna od najčešće uzgajanih sorti vrlo aromatičnih listova, koji su veliki, glatki i izrazito zeleni. Donosi bogat prinos. Osim što je poznata po izuzetno bogatom lišću koje izrasta i nakon berbe, zna se i da ima veliku otpornost na mraz i temperaturne promene.
Chico
Ova vrsta je srednje rana vrsta. Izuzetno visoko raste. Ona, i za razliku od drugih vrsta korijandera, u proseku dostiže oko 60 cm i ima velike i izražene listove. Međutim, manje je produktivna no druge vrste. Jednako je otporna na mraz i niske temperature, i sazreva već za 40 dana.
Alexis
Alexis je srednje rana sorta. Ističe se stabljikama visokim do 90 cm, izuzetno lakim uzgojem i time što obilno sazreva. Njeni cvetovi su umreženi i beli, i cela biljka ima karakteristično neprijatan miris zbog velike količine eteričnih ulja.
Uzgoj korijandera
Uzgaja se zbog semena i listova i odličan je dodatak vrtu začinskih biljki. Treba imati na umu da se naziv začina korijander ne odnosi na listove i stabljiku koji se koristi u svežem stanju, nego na seme koje se obično melje i tako koristi.
Uzgoj nije težak jer se radi o otpornoj biljci. Uz to je uzgoj i ekonomičan jer ne zahteva velika ulaganja. U prirodi se biljka lako razmnožava i može postati jedna od trajnih kultura u nekom predelu. Donosimo vam dodatne savete za uspešan uzgoj.
I pored rastuće popularnosti koju ima u gastronomiji, činjenica je da mnogi ljudi izbegavaju da uzgajaju korijander zbog pogrešne pretostavke da je taj uzgoj težak. Ukoliko se pridržavate nekoliko saveta, videćete da se itekako uspešno može za vrlo kratko vreme ova korisna biljka uzgojiti.
Plodored
Korijander je jednogodišnja biljka. Mora da se uzgaja u plodoredu. Rano sazreva pa se može gajiti kao predusev. Strna žita su najbolji predusev za njegov uzgoj. Prilikom sadnje potrebno je birati biljke sličnih potreba kao što su to peršun ili bosiljak. Blizina nekih biljaka utiče na njegov rast, pa se sadi udaljeno od lavande, ruzmarina i timijana.
Anis je biljka koja raste u istim hladnim vremenskim uslovima kao i korijander, a sadnja u blizini anisa će pomoći da njegovo seme klija brže i efikasnije. Mirođija, kao i korijander, ima cvetove u obliku kišobrana koji privlače korisne kukce, pa njihovo zajedničko sađenje povećava prirodnu kontrolu korisnih štetočina u bašti.
Lisnato povrće poput spanaća, zelene salate, kupusa, kelja i blitve takođe privlači korisne insekte kao što su bubamare koje će loviti loše štetočine poput kupusovog moljca, grinja, krompirove zlatice i lisnih vaši. Mahunarke su takođe odličan izbor za uzgoj uz korijander jer obezbeđuju zemljištu preko potreban azot, pa se preporuča sadnja uz pasulj, grašak, soju, sočivo i leblebiju.
Malo je poznato da je korijander prirodni repelent za krompirove zlatice, zbog čega se često sadi pored krompira da bi se zaštitio prinos od napada ovih štetočina. Još jedna biljka koja odgovara blizini korijandera je paradajz. Iako služi kao prirodni repelent za štetočine koje ga napadaju, paradajz mu vraća prirodnom hladovinom jer korijander ne voli vruće vreme.
Zalivanje
Generalno, nije mu potrebna velika količina vode, ali je potrebno obezbediti mu dovoljno vlage tokom perioda klijanja i nicanja. Zato što je biljka osetljiva na veliku količinu vode, neophodna je i dobra drenaža zemljišta. Pošto se najčešće seje u proleće i relativno brzo raste, nije potrebno dodatno navodnjavati zemlju ukoliko nema sušnih perioda. Za zalivanje je najbolji odabir kišnica, a metoda zalivanja magličasto raspršivanje vode. Pojava uvelog lišća je najbolji znak da biljci nedostaje zalivanje.
Đubrenje
Ovo je veoma zahvalna biljka što se tiče đubrenja. Svakako da bolje rezultate postižemo gnojenjem zemlje. Postupak đubrenja je jednostavan a sastoji se od predsetvenog đubrenja i prihrane. Predsetveno đubrenje najbolje je izvršiti tokom jesenje obrade zemljišta i to korišćenjem organskog ili stajskog đubriva dok se za prihranu koriste azotna i fosforna đubriva u tečnom obliku ili granulama.
Razmnožavanje
Razmnožavanje se obavlja isključivo iz semena. Pošto razvija dosta semena visoke klijavosti, u prirodi se lako razmnožava i samostalno. Posebne sorte se uzgajaju za dobijanje semena za dalju kultivaciju, ali generalno, njegovo seme je dobre klijavosti. Pored toga što je razmnožavanje semenom najbrži proces, za veće površine je i najlakše izvodljiv.
Presađivanje
Korijander nije pogodan za presađivanje jer glavni koren koji se razvija nije dobro prihvaćen u presađenom tlu. Ako se presađuje, čini se to odmah posle klijanja i u rastresito zemljište i umereno se zaliva da bi se osiguralo ukorenjavanje.
Zemljište
Korijander je biljka koja se može gajiti i na siromašnijem tlu. Za bolje rezultate, najbolja su duboka i rastresita zemljišta, blago kisela do neutralna. Izbegavaju se peščana i glinena tla i vodonepropusna područja. Prilikom obrade zemlje u jesen, duboko se ore i zemlja dobro sitni. Veoma je osetljiv na loše obrađenom zemljištu.
Klima
Biljka je tople i umerene klime. Raste na sunčanim i polusenovitim mestima. Zbog svog relativno niskog rasta pogodna je i za gajenje na vetrovitim predelima. Dobro podnosi so, pa se gaji i na primorju. Otporna na temperaturne razlike, u našim se krajevima bez problema gaji na otvorenom. Ne podnosi hladniju klimu i velike vrućine, i u takvim klimatskim uslovima neophodno je da se usev pravilo zaštiti i sačuva.
Sadnja korijadera
Najbolje vreme za sadnju je period ranog proleća ili jeseni. Brzo se razvija, prva berba listova često bude u roku od 30 dana a seme je spremno za berbu 3 meseca od trenutka sadnje. Može se saditi na terasi u gredicama namenjenim samo za gajenje začinskog bilja ili u uglu povrtnjaka. U podnebljima sa blagom klimom, korijander će poslužiti i kao koristan “komšija” ljubičicama jer će njegovo lišće izdržati slabe mrazeve i zaštititi cveće od oštećenja.
Vreme sadnje
Sadnja se obavlja tokom aprila. Nasad se može ponovo zasejati na svakih 15 dana i konstantno imati svež plod. Može klijati i na nižim temperaturama, mada je 10°C u ovom slučaju za njega idealna. Mlade biljke mogu odlično podnositi temperaturu do -3°C i mraz, dok starije biljke slabije reaguju na ovakve uslove. Vegetacija traje 4 meseca i sadnju bi trebalo završiti do kraja avgusta.
Sadnja iz semena
Korijander se uzgaja isključivo iz semena i proizvodnja je zato isplativa. Seme je veoma klijavo, ali ga je za brže rezultate potrebno posejati u rastresito i đubreno zemljište na dubinu od 2 cm. Klija posle 10 dana, a za to vreme zemlju treba vlažiti. Idealno je seme sejati posle prolećne kiše, ručno ili mehaničkim sejalicama. Prilikom setve treba ostaviti 15 cm razmaka između svake od biljaka kao i 30 cm razmaka između svakog reda. Potrebno je otprilike 20 kg semena za 1 ha obradivog zemljišta.
Uzgoj u bašti
Najčešći način uzgoja korijandera jeste na otvorenom. U bašti je na ravnoj i sunčanoj površini. Zbog niskog rasta, lakše je obrađivati okolno zemljište i održavati usev kada se gaji na otvorenom. Činjenica je da korijander ima jak miris i zato je uzgoj na otvorenom najprihvatljiviji.
Uzgoj u plasteniku
Uzgaja se u plasteniku u komercijalne svrhe. Kod uzgoja u plastenicima, koriste se posebni kontejneri ili mrežaste podignute gredice i time olakšava okopavanje. Tako zahteva više ulaganja jer je potrebno obezbediti stalnu temperaturu iznad 12°C i sistem za navodnjavanje. Kišnica je ključna za zalivanje. Biljka voli dnevno svetlo, pa je i to važan faktor.
Uzgoj u saksiji
U saksijama se gaji kao začinska biljka. Što se tiče izbora saksije, posudama od terakote su se pokazale kao najbolje jer zadržavaju vlagu. Saksija mora biti duboka najmanje 60 cm i prilikom sadnje treba joj je napraviti dobru drenažu pomoću rupa na dnu saksije i komadićima keramike ili šljunka na dnu. Biljka se seje u rastresito zemljište. Najbolju kombinaciji prave humus i kompost. Nakon nicanja treba ga redovno zalivati, a kasnije onda kada se supstrat isuši. Saksija može stajati na balkonu, na sunčanom ili polusenovitom mestu. Biljka treba redovno dohranjivanje mineralnim tečnim đubrivom.
Održavanje i nega
Da bi se održavao zasad korijandera nije potrebno veliko ulaganje. Ali da bi bili zadovoljavoljni prihodom, treba obratiti pažnju na korov i pokoricu zemljišta nasada. Evo još nekoliko saveta za negu u nastavku teksta.
Održavanje plantaža
Održavanje zasada korijandera obuhvata plijevljenje, obradu zemlje između redova, lomljenje kore i okopavanje. Korijander je biljka kojoj smeta korov, naročito u periodu kada klija, i to smanjuje prihod. Da bi se to rešilo, sav korov se ukloni pre setve i zemljište dobro obradi. A onda se, nakon nicanja, sledeći korov uklanja ručno, čupanjem.
Potrebno je ostaviti dovoljno prostora između redova kako bi se međuredna obrada mogla vršiti mehanički. Pokoricu je potrebno razbijati i kopati oko korena kako bi dobio dovoljnu količinu kiseonika.
Proređivanje
Ako se sadi pregusto, biljka se slabije razvija. Potrebno je zato na vreme je proređivati. Zbog činjenice da se korijander slabo prima u zemlju, ne može se presađivati. Da bi se smanjila potreba za proređivanjem i dodatni rad oko toga, potrebno je blagovremeno pravilno posejati seme i pripremiti površinu za kultivaciju.
Berba
Berba korijandera zavisi od njegove upotrebe. Ako je to pravljenje začina, onda se košenje vrši dok su listovi zreli i mladi i to tako da se ostavi 20 cm biljke iznad zemlje. Na berbu zbog etarskog ulja potrebno je sačekati da stabljike požute. Činjenica je da korijander ne sazreva ravnomerno, a zeleni listovi i seme daju ulju neprijatan miris. Spreman korijander se seče košenjem do 10 cm iznad tla. Prosečan prinos bude oko 1.500 kg/ha.
Korijander koji ćemo koristiti kao začin treba osušiti, što se izvodi u velikim sušarama, na visokim temperaturama i uz smanjivanje količine vlage.
Skladištenje
Svež korijander se vezuje u busen i čuva u frižideru do trenutka prodaje. Izbegavati zamrzavanja čime se gube velike količine svojstava. Osušeni korijander se skladišti i čuva u staklenim teglama ili papirnim kesicama i koristi kao začin. Kao eterično ulje, čuva se u tamnim bočicama gde neće izgubiti svojstvo.
Bolesti
Korijander je izdržljiv i prilagodljiv klimatskim uslovima, ali nije otporan na bolesti. Dok neke bolesti mogu proći neprimećene, druge mogu oštetiti ceo usev. Donosimo vam one najpoznatije, sa savetima kako ih izbeći i kako ih se rešiti.
Bakterijska pegavost lista
Kao što joj ime ove bakterijska bolest govori, ona se javlja na listu. U početku su to vodenaste mrlje između lista i žile a kasnije pocrne. Bolest se sa lista širi i na stabljiku, koja žuti i na kraju uvene. Bolest se najčešće razvija iz zaraženog semena, i brzo se tokom toplog i vlažnog vremena raširi. Teško se kontroliše jednom kad se pojavi i tada može ugroziti čitavu plantažu. Zato je važno da seme bude tretirano i zdravo i posejano sa pravilnim rastojanjem.
Truljenje korena
Do truljenja korena može doći usled mehaničkog oštećenja biljke u koju je bakterija ušla ili usled loše drenaže i dugog izlaganja korena stajaćoj vodi. Prvi znaci su vidljivi kada osnova biljke postepeno postaje smeđa i polako odumire, a koren pocrni i krene smrad. Biljka brzo ugine i dugo se zadržava u zemlji, pa je potrebno izbegavati uzastopnu sadnju iste ili slične kulture. Ova bolest se može sprečiti samo dobrom drenažom zemljišta, kao jedinom prevencijom.
Virus crvenila šargarepe
Virus crvenila šargarepe se javlja u celoj porodici štitara. Predlaže se da se slične vrste, poput šargarepe i mirođije, seju dalje od ove biljke. Prvi simptom ove bolesti jeste crvenkasto lišće i biljka slabo raste. Štetočine su često prenosnici, zato ih treba sanirati blagovremeno.
Praškasta plesan ili pepelnica
To je česta bolest povrtarskih kultura. Lako se širi, pogađa veliki broj biljaka a prvi simptom je pojava praškaste prevlake na listovima. Najviše strada deo biljke koji je u senci. Ovde je reč o gljivičnoj bolesti, a njene spore mogu dugo da opstanu u zemljištu, pa je važno pre sadnje naredne biljke ukloniti sve prethodne useve i koristiti tretirano seme. Bolest se može sprečiti i lečiti fungicidima.
Štetočine
Pored bolesti, postoje štetočine koje napadaju korijander i koje ne odbija ni njegov jak miris. Štetočine su iste one koje se pojavljuju i na drugim vrstama iz porodice štitara, posebno šargarepe i mirođije, a i na drugim kulturama. Te tipove štetočina navešćemo u nastavku.
Oblici korijenovih šišaka
Ove štetočine su veoma opasne za koren korijandera. Nalaze se u zemlji tokom blagih zima i aktiviraju se leti. Na korenu izazivaju kvržice, pa koren ne može da vrši svoju funkciju u održavanju i hranjenju biljke i ona počinje da žuti i da se suši. Peskovita ili prezagušena zemljišta mu najviše odgovaraju. Pre setve neophodno proveriti kvalitet podloge i i na vreme uočiti znake bolesti na prethodnim usevima.
Peridroma saucia
Ovo je vrsta leptira. Polaže svoje larve duž korena, ostavlja rupe u korenu i to slabi biljku. Osim što uništava vitalne delove biljke, prenosi i zaraze. Važno je ukloniti njihove ostatke sa zemlje nakon svake žetve, a okolno zemljište pokriti plastičnom folijom. U suzbijanju je moguće koristiti i odgovarajuće insekticide.
Cavariella aegopodii
Drugo ime štetočine jeste lisna vaš šargarepe. Ona vrlo lako migrira na korijander i pored njegovog mirisa. Javljaju se posebno u proleće kao male žute tačke ispod lišća gde sisaju sok. Na mestu gde su sisale sok, ostavljaju pege i lepljivu tečnost kojom lako prenose zaraze. Teško ih se otarasiti i pored upotrebe preparata na bazi koprive (đubrivo od koprive) i insekticida.
Jesenja sovica
Larve jesenje sovice mogu oštetiti biljku na više načina, u zavisnosti od toga da li se pojavljuju pojedinačno ili u grupama. Najčešće su to rupe od hranjenja. Mogu i potpuno ogoliti list, čime se sprečava dalja fotosinteza. Na poleđini lista polažu jaja, što može ulepiti lišće i oštetiti ga. Mogu se kontrolisati prirodnim putem, uz upotrebu bakterija kao pesticida.
Upotreba korijandera
Korijander je veoma stara začinska biljka. Njena popularnost raste već nekoliko godina. Pored kulinarstva, koristi se i u narodnoj medicini. Cela biljka se eksploatiše i svaki deo nje ima svoj značaj. Ispod su svi načini na koje se može koristiti.
Kuhinja
Korijander je jedna od retkih biljaka čije i seme i lišće upotrebljavamo prilikom kuvanja.
Listovi korijandera mogu se koristiti i sveži i osušeni kao začin. Deo je soseva, kuvanih jela i salata. Veoma je jakog ukusa. Potrebno ga je pravilno dozirati i, ako se koristi u svežem stanju, sitno iseckati. Izvrsno se slaže s kardamomom.
Seme korijandera se lako melje. Prah brzo gubi na intenzitetu, pa se češće kupuje u zrnu i melje po potrebi. Ukus mu je citrusan, slatkast sa blago-ljutim i cvetnim notama i slaže sa drugim začinima kao što su cimet, aleva paprika i čili. Redovno se kombinuje i u masali. Osnova je mnogih kuhinja, pre svega istočnjačke i afričke koje su poznate po tome da koriste mnogo začina. Na tim kontinentima se kombinuje u sosevima i kobasicama i kao dodatak mesu, a u Evropi je začin u kuvanim jelima i za kiseljenje.
Dodaje se voćnim kolačima i poslasticama, posebno onim koje su napravljene od jabuka, šljiva ili brusnice. Od mesa, najbolje ide uz piletinu i svinjetinu i pečeni krompir.
Koristi se u borbi protiv mršavljenja, u kombinaciji sa đumbirom. Takođe, poboljšava ukus i osvežava svako jelo u koje se doda.
Kozmetika
Korijander je našao upotrebu u kozmetici. Ima umirujuće svojstvo i bogatstvo minerala kao što su kalcijum, magnezijum i gvožđe. Zbog toga je odličan za pravljenje pilinga. Pomaže u smanjenju otoka i deluje relaksirajuće na stopala u specijalnim kupkama namenjenim za to.
Zdravlje
Korijander ima široku primenu u narodnoj medicini. Svi delovi biljke se mogu iskoristiti. Hranljiva vrednost semena i listova je različita. Seme je bogato dijetalnim vlaknima, vitaminom C i magnezijumom, a listovi vitaminima K i A i fosforom.
Mleveni sušeni korijander je pun gvožđa i u kombinaciji sa maslinovim uljem pomaže kod anemije. Čaj od lišća korijandera pomaže kod bolesti bubrega za izbacivanje viška tečnosti, ublažava simptome otoka i reumatizma.
Nezaslađeni čaj korijandera ima antibakterijska svojstva, koristi za regulisanje varenja, funkcije jetre i za lečenje dijareje na prirodan način. Takođe, pomaže kod uklanjanja menstrualnih bolova i regulisanja neredovne menstuacije, leči čireve i pomaže kod oralnih tegoba. Priprema se tako što se osušeno lišće prelije vrelom vodom, ostavi 10 minuta i procedi. Tinktura korijandera pomaže kod kožnih oboljenja. Isto tako, koristi se kao prirodni afrodizijak. U malim količinama, opušta mišiće i leči nesanicu.
Međutim, mora se biti oprezan sa upotrebom ove biljke. Može izazvati alergijske reakcije i crvenilo ako se primenjuje direktno na kožu a konzumacija eteričnog ulja izaziva dubok san i vrtoglavicu i toksična je u velikim količinama.
Zanimljivosti
Veruje se da korijander potiče sa područja oko Sredozemnog mora, o čemu svedoče ostaci pronađeni u Egiptu, kao i spisi Grka i Rimljana. U antičko vreme bio je korišćen u kulinarstvu, pa su ga Rimljani dodavali u vino za degustaciju. Rasprostranjen je po celom istoku i postao je tradicionalni začin u mnogim starinskim jelima.
Ponovo je stekao na popularnosti tokom renesanse u Engleskoj, kada je trajala potraga za egzotičnim začinima. Danas je popularan širom sveta i koristi se u mnogim tradicionalnim kuhinjama. Najveći uzgajivači su SAD i Indija i oni su izvoznici u sve zemlje širom sveta. Danas se, pored toga što je najstariji, smatra jednim od najčešće korišćenih začina posle soli i bibera.
Korijander je kroz istoriju bio cenjena biljka, posebno zbog svojih afrodizijačkih svojstava. Postoje spisi koji potvrđuju da ga je i Karlo Veliki koristio iz tog razloga.
Zanimljivo je kako je, zbog jakog mirisa njegovih listova, mnogima nepodnošljiv, pa ne spada u tipične začine, već se može ili voleti ili mrzeti.
Foto: Hans / Pixabay
Ostavite odgovor