Tikvica (lat. Cucurbita pepo var. cylindrica) je zapravo varijacija tikve i pripada grupi tikvi (Cucurbitaceae) kojoj takođe, uz krastavce, pripadaju i druge popularne vrste kao što su patišoni, bundeva i buča. Raste kao puzavica, listovi su joj veliki, a plodovi izduženi, žute i zelene boje. Takođe može rasti i kao grm zbog čega je idealna i za gajenje u saksijama.
Boja tikvice može bili bela ili zelena, u zavisnosti od sorte. Nije komplikovana za gajenje, pa je za svoje potrebe možete gajiti u bašti, na otvorenom, ali ako želite veće prinose i zaradu, potrebno je uzgajati je u plasteniku.
Zanimljiva je biljka jer joj se jedu i cvet i plod, a pored sorti koje su se ustalile u ljudskoj ishrani, postoji veliki broj ukrasnih tikvica različitih oblika i boja koje su takođe za jelo. Većinom su neutralnog ukusa, a mlade sorte imaju hrskavije i slađe meso bez semenki i koštica. Najukusnije ih je jesti sveže, uzgojene prirodno bez hemije. U prodavnicama ih možete kupiti tokom čitave godine, a u bašti će rasti od leta do jeseni.
Sorte tikvica
Naši stari nisu mnogo razmišljali o karatkeristikama i sortama biljaka koje su gajili, uzimali su seme od najboljih biljaka i sadili ga neznajući da li će možda niknuti neka nova sorta. Danas je situacija malo drugačija i prilikom odabira sorte za sadnju, treba uzeti u obzir sledeće karakteristike:
- datum zrenja (rani, srednji ili kasni)
- produktivnost
- način oprašivanja (samooplodne ili sorte koje se oprašuju uz pomoć insekata)
- vrsta rasta (grmlje ili penjanje)
Najpoznatije i najbolje sorte tikvice su:
Beogradska
Plodovi ove sorte su mlečno bele boje, cilindričnog oblika i ujednačene je debljine celom dužinom. Seje se 2-3 kg/ha na otvorenom, od 1. do 20. maja na rastojanju od 1,5 x 1 m i na dubini od nekih 2-3 cm.
Gribovskiy 37
Sorta tikvice koja ima veliki i razgranat grm čiji plodovi počinju da se pojavljuju 50 dana nakon sadnje semena. Plodovi su svetlo zeleni sa sočnim mesom, veličine su do 20 cm i teže između 800 i 1.300 g. Pogodni su za konzerviranje i dobro podnose hladnije periode.
Aeronaut
Grm je mali, što omogućava sadnju na malom prostoru sa šemom 40 x 50 cm. Može se uzgajati kako na otvorenom, tako i u zatvorenim uslovima, u plasteniku. Seme rađa 50 dana nakon sadnje izdužene i glatke plodove tamno zelene boje koji mogu biti dugi 13 do 15 cm i težine do 1400 g. Unutrašnjost ploda je bela i sočna, ispunjena prirodnim šećerom, što ovu sortu čini pogodnom za dijabetičare.
Zolotinka
Sorta čiji su plodovi izduženi i tanki, jako žute boje, dužine od 14 do 15 cm i težine oko 500 g. Preporučuje se da se uzgaja na neutralnom i plodnom zemljištu sa šemom 60 x 60 cm. Meso je mekano i sočno i ovo je sorta tikvice koja se preporučuje za hranjenje beba i dece koja su na dijeti.
Bela
Brzorastuća sorta sa velikim prinosom. Naziv je dobila po boji plodova koji su beli do bledo zeleni, dužine do 16cm i težine između 600 i 900 g. Sadrži mali procenat šećera i otporna je na mnoge bolesti.
Baby
Puzava sorta uspravnog rasta i velikog korena. Ubiranje plodova je moguće već nekih 40ak dana nakon sadnje jer je usev masovno sazrevajući. Dužina ploda je oko 18 cm, a težina varira između 600 i 800 g. Iako je ova sorta tikvice pogodna za sadnju u plasteniku i na otvorenom, zbog osetljivosti na mraz više se preporuča gajenje u zatvorenom. Nakon branja, plod se, u adekvatnim uslovima, može dugo čuvati i transportovati bez oštećenja.
Tsukesha
Niskorasna sorta sa grmom kompaktne forme čiji plod sazreva 45 dana nakon setve semena. Plod je tamno zelene boje, prošaran tačkicama i može dostići težinu do 1 kg. Otporna je na hladnije vreme i ima dugačak rok trajanja.
Zebra
Naziv je dobila zbog boje ploda koji po celoj zelenoj površini ima pruge bele boje. Plod sazreva otprilike 38 dana nakon sadnje iz semena i teži do 500 g. Unutrašnjost ploda je kremasta, sočna i žute boje. Ova sorta tikvice daje visok prinos, otporna je na hladnoću i može se, bez bojazni od oštećenja, transportovati na izuzetno duge relacije.
Negro
Sorta čiji plodovi rađaju nekih 40 dana nakon sadnje iz semena. Tamno zelene su, do crne boje, sočnog i veoma ukusnog mesa. Karakteristika ove sorte je otpornost na puderantnu infekciju plesni.
Kavili
Plodovi su svetlo zelene boje, dugi do 22cm i težine oko 1.000 g. Razdoblje sazrevanja je mesec i po i plodovi se aktivno spuštaju 2 meseca u bilo kojim vremenskim uslovima, čak i ako nema insekata koji će je oprašivati. Unutrašnjost je bele boje i veoma sočna.
Sadnja tikvica
Tikvica se seje u proleće, od kraja aprila do polovine maja na rastresitom zemljištu bogatom mineralima. Tikvica se sadi iz semena, te zbog toga treba odabrati zdravo seme, kako bi mlada biljka dala bogat rod. Tikvica se danas sadi u baštama za ličnu upotrebu, a u plastenicima i na njivama za preradu i široku distribuciju. Tikvice u fazi rasta razvijaju listove velike površine i teško podnose sušu i nedostatak vlage u zemljištu, pa ih treba redovno zalivati. Najbolje ih je posaditi na sunčano mesto koje je zaštićeno od vetra kako bi imale dovoljno sunčeve svetlosti za pravilan rast i razvoj, a istovremeno bile zaštićene od vremenskih neprilika.
Odabir podloge za sadnju
Najpogodnije zemljište za zasad tikvica je plodna i humusna zemlja, koju na jesen treba dobro nađubriti stajskim đubrivom i pripremiti je za prolećnu sadnju. Tikvicu nikako ne treba saditi na zemlju bogatom glinom jer se tako rizikuje da višak vode ošteti koren. Na proleće, neposredno pre sadnje, zemlju je potrebno nađubriti đubrivom koje sadrži dosta azota koji će pomoći biljci da brže izraste i razvije bogat prinos.
Sadnja iz semena
Žbunaste sorte se sade u jamice tako što se 3-4 semenke stavljaju na dubinu od 4 cm sa razmakom između jamica 120 x 60-80 cm. Da bi seme brže isklijalo, potrebno ga je držati u mlakoj vodi dan pre sadnje. Kada seme nikne, za šta je potrebno da prođe nekoliko dana od sadnje, najbolje biljke se ostavljaju, a ostale čupaju kako bi se napravilo mesto za nesmetan rast i ravoj najboljih izdanaka.
Sadnja sadnice
Iako se najčešće sade iz semena, tikvice je moguće saditi i iz sadnice. Sadnja tikvice iz sadnice se uglavnom koristi za proizvodnju u svrhe daljeg distribuiranja. Zemlju predviđenu za sadnju mladica treba dobro nađubriti pre sadnje, kako bi se sadnice odmah primile i počele da rastu. Sadnice je neophodno pripremiti na spoljašnje uslove, te ih nekoliko dana pre sadnje treba iznositi napolje, i to prvo u hladovinu, a zatim na sunce, kako bi postale otpornije i kako bi se izbeglo njihovo isušivanje kada se posade u zemlju. Veoma je bitna selekcija mladica, pa tako treba odabrati najbolje primerke i njih presaditi, a ostale eliminisati. Važno je znati da na zemlju na kojoj je posađena tikvica tek nakon 4 godine mogu da se sade nove tikvice.
Uzgoj u bašti
Tikvice se na otvorenom mogu sejati u posudice i uzgajati kao rasad, a kada dođu sunčani dani i biljke ojačaju, presaditi na njivu. Za nicanje im je potrebno da temperatura zemlje bude preko 14°C, a ukoliko sadimo seme, onda je potrebno sačekati da se zemlja dobro ugreje kako bi plodovi što pre bili spremni za berbu.
Uzgoj u plasteniku
Za veliki prinos neophodno je uzgajati tikvicu u plasteniku. Sadnja se tada obavlja pred kraj aprila kada temperatura zemlje bude zadovoljavajuća. Potrebno je da razmak između redova bude 120 cm, a razmak između biljaka oko 80 cm.
Zemljište
Tlo na kome se sadi tikvica treba pre sadnje dobro pripremiti i nađubriti stajskim đubrivom. Tikvica dok raste crpi iz zemlje puno vode, ali velika količina vode može da isuši koren, pa je zbog toga potrebno da zemljište bude rastresito, vodopropusno i bogato mineralima.
Temperatura
Tikvica je veoma osetljiva na mraz i niske temperature, a seme niče kada temperatura dostigne 14°C, dok je optimalna temperatura za rast i razvoj biljke izmedju 20 i 29°C. Biljka je koja traži dosta svetla, a najviše joj odgovara kada je vlažnost zemljišta 70% PVK, a relativna vlažnost vazduha 70%.
Uzgoj tikvica
Prilikom uzgoja tikvice treba voditi računa o zemljištu koje mora biti pođubreno pre sadnje, o čemu smo već govorili, mora biti bogato vitaminima, mineralima, rastresito i nikako glineno. Tikvica se može uzgajati u bašti kraj kuće za lične potrebe ili u plasteniku u komercijalne svrhe.
Plodored
Tikvica kao predkulturu ne trpi druge pripadnike iz porodice tikvi (tikva, bundeva...), pa se kao najbolji prethodnici tikvica u bašti navode: krompir, kupus, luk, šargarepa, repa, celer, grašak, pasulj, spanać, zelena salata i peršun.
Zalivanje
Prilikom uzgoja tikvice posebno treba voditi računa o količini vode koju biljka prima, pa je zbog toga dovoljno da je zalivamo 2 do 3 puta u toku vegetacije i to u vreme cvetanja i formiranja plodova. Ako je mesec kišovit, onda tikvicu treba prskati plavim kamenom. Visoka temperatura, suša, kao i kišovito vreme mogu da dovedu do opadanja cvetova i smanjenja prinosa.
Đubrenje
Tikvice je potrebno đubriti sa 25-40 t/ha stajskog đubriva i dva puta je prihraniti azotom u toku godine. Prva prihrana se vrši sa 50 kg azota pre nego što biljke zatvore redove, dok se druga vrši istom količinom fijarnog đubriva.
Razmnožavanje
Tikvica ima muške i ženske cvetove koji su stranooplodni i oprašuju se pomoću insekata, ali se može razmnožiti i preko semena iz već postojećeg ploda. Seme je bele boje i najčešće pljosnato i da bi niknulo potrebno ga je potopiti u mlaku vodu dan pre sadnje. Ukoliko sadite na jednom prostori više različitih sorti tikvice, potrebno ih je dovoljno udaljiti da se ne bi uplele.
Održavanje i nega
Kao i svim biljkama, i tikvici je potrebno održavanje. Najviše posla ima u fazi ratsa biljke kada treba đubriti zemljište, dodavati biljci veštačka i prirodna đubriva i omogućiti joj sve uslove da razvije što kvalitetniji plod. Jedan od načina je okopavanje koje se vrši samo dok je biljka mlada, jer kasnije postoji šansa da se prilikom okopavanja zakači koren i time uništi cela biljka.
Održavanje zasada
Dok biljka raste i sve dok ne zatvori redove potrebno je da se usev plitko i međuredno okopava da bi se zadržala dobra provetrenost zemljišta i uništili korovi koji mogu smetati biljci. Protiv korova se kao najefikasnije pokazalo gajenje na malču od crne polietilenske folije.
Berba
Tikvica je čudna biljka - što je više beremo, ona više rađa. Jedna sadnica tikvice, uz redovno ubiranje plodova, može dati između 20 i 30 plodova po sezoni, a to može značiti prinos od 20 do 40 t/ha. Ubrana tikvica se može koristi samo dok je plod mlad, kada je na njemu ostatak krunice cveta, ili kada je malo stariji od 2 nedelje.
Berba se obavlja ručno ili makazama, na neka 2 cm od peteljke. Ukoliko su usevi tikvice napolju, berba se obično obavlja u periodu od početka jula pa do kraja avgusta, a ako su u plastenicima, onda neke dve nedelje ranije. Ako su listovi i veriže zdravi, plodovi se mogu brati i dva meseca.
Skladištenje
Tikvica se, iako ređe, u domaćinstvu može skladištiti u zamrzivaču, isečena na polovine ili kolutiće i spakovana u kese predviđene za to. Razlog zašto se ne skladišti često u zamrzivaču i češće se konzumira sveža je zato što je plod pun vode. Ukoliko su proizvodi planirani za transport i dalju distribuciju pakuju se u gajbice do 5 kg ili u kartonske kutije. U hladnjači mogu da opstanu najviše nedelju dana na temperaturi od 10°C i sa 95% relativne vlažnosti vazduha.
Bolesti
Tikvice su veoma korisne jednogodišnje biljke koje nije toliko teško uzgajati. Međutim, štetočine i bolesti mogu napraviti veliki problem. Ukoliko pristupite odgovorno njenom uzgoju i na vreme se zaštitite od štetočina i bolesti, možete očekivati bogatu žetvu. Tikvica je jako podložna bolestima i štetočinama a najčešće su: Plamenjača tikvice (Pseudoperonospora cubensis), Zeleno uvenuće tikvice (Verticillium allo - atrum), Antrakoza tikvica (Colletotrichum lagenarium), Plamenjača tikvice (Pseudoperonospora cubensis)...
Plamenjača tikvice
Plamenjača tikvice (Pseudoperonospora cubensis) napada i krastavac, lubenicu i dinju. Obično pogađa staro lišće na kome se javljaju pege žućkaste boje. Ove pege se šire i mogu zahvatiti skoro ceo list. Obolelo tkivo na lišću izumire i pri dodiru je veoma suvo i krto. Pri jačem napadu biljka ostaje bez lisća. Biljka sa oštećenim listovima nije u stanju da da očekivani prinos i kvalitet. Preventivni tretman je preporučljiv kako bi sprečili razvoj ove bolesti.
Zeleno uvenuće tikvice
Zeleno uvenuće tikvice (Verticillium allo - atrum) napada i sledeće biljke: paradajz, paprika, plavi patlidžan, krompir, krastavac, lubenica i dinja. Postepeno uvenuće i sušenje pojedinih biljka je jako uočljivo kod ove bolesti. Lišće omekšava i visi na svojim peteljkama ali je i dalje zeleno. Na korenu se zapaža braonkasta boja u sprovodnim sudovima. Cvetanje kod biljaka zareženim ovom bolešću nije moguće, pa samim tim ni dobitak ploda. Protiv ove bolesti moramo poštovati preventivne mere kako bi se najbolje zaštitili.
Antrakoza tikvica
Antrakoza tikvica (Colletotrichum lagenarium) napada sve delove biljke, uključujući i plod. Na lišću se formiraju koncentrične pege tamne boje na kojima se stvara prevlaka. Pege se šire i ubrzo ceo list postaje ovakav. Slične su posledice i po stablo biljke. Kod slabijeg napada lišće postaje rupičasto a kod jačeg napada se potpuno suši i plodovi postaju neupotrebljivi. Obavezno koristiti zdrav rasad kao meru preventive. Zaražene biljke počupati i pobacati što dalje. Treba primeniti bar trogodišnji plodored i dezinfekciju semena koje se se koristi za sejanje.
Štetočine
Zaštita voća od raznih štetočina veoma je značajna kod tikvica. Biljka sa štetnicima nije u stanju da da očekivani prinos i kvalitet, a to nije ono što mi želimo. Naši povrtlari često imaju problema sa pepelnicama i majskim gundeljom.
Pepelnica
Najčešći simptom pepelnice se javlja vidu belih prevlaka, koje se najčešće nalaze na vrhovima mladih grančica, pupoljcima, cvetovima i mladim plodovima. Pojavi pepelnica pogoduje kišovito vreme i povišena temperatura. Pepelnice se javljaju na mnogim biljnim vrstama, pa i na tikvicama. Mere zaštite su sadnja ili setva otpornih sorti. Ne saditi biljke pregusto kako bi vetar mogao lakše da cirkuliše među njima. Preventivno možemo koristiti preparat od belog luka, kao i od sode bikarbone. Takođe su se dobrim pokazali kalijumov sapun i sumpor.
Majski gundelj
Poznatiji kao majska buba ili jednostavno gundelj. Odrasla forma ovog insekta oštećuje biljku tako što jede nadzemne delove biljke, najviše lišće. Preventivna mera jeste uništavanje majskog gundelja mehaničkom obradom zemljišta. Takođe je preporučljivo da se koren sadnice voćke pre polaganja u zemlju potopi u neki insekticid.
Upotreba tikvica
Tikvice su jedna od najzahvalnijih namirnica jer se mogu spremati na razne načine i mogu se lako naći tokom svih sezona. Osim lakoće pripreme tikvice se izdvajaju i po tome što su hranljive i pune minerala i vitamina. Bezbroj je načina kako mogu da se spreme, kuvanjem, pečenjem, prženjem, pa se čak mogu i sirove jesti.
Zimnica
Kuhinja
Tikvica je u kulinarstvu svoje mesto pronašla širom sveta, u različitim kuhinjama i kao sastojak najrazličitijim jelima.
U Italiji se koristi za pripremu hleba, u Meksiku se od nje pravi nacionalno jelo quesadille - tortilje punjene rendanom tikvicom, u Francuskoj su deo poznatog jela ratatouille, u Bugarskoj ih služe pržene sa jogurtom, a kod nas se najčešće pohuju i služe uz sir ili dodaju kao sastojak raznim umacima.
Širom sveta, sve popularnije postaju zdrave špagete od tikvica. Prave se tako što se tikvica iseče na što tanja rezanca, posoli i ostavi da pusti vodu, a nakon toga preprži i posluži sa omiljenim umakom. Kao dekoracija se mogu staviti cvetovi tikvice koji su takođe jestivi.
Zdravlje
Tikvica je odlična namirnica za sve ljude koji imaju bilo kakve srčane tegobe, a i za sve one koji ih nemaju jer sadrži veliku količinu kalijuma, cak 295 miligrama na 250 grama. Takođe, dijetalna vlakna u tikvicama pospešuju snižavanje nivoa holesterola u organizmu jer se ova vlakna mešaju sa kiselinama koje proizvodi jetra. Ovim procesom jetra proizvodi više kiseline za šta joj je potreban holesterol koji ona crpi i samim tim snižava njegov nivo u organizmu.
Osim za srčane bolesnike i one sa povišenim holesterolom, tikvica je bogata vitaminom C. Svi znamo da je to moćni antioksidans koji sve naše ćelije podstiče na bolje funkcionisanje. Jedna porcija tikvica od 250 grama sadrži oko 20 mg vitamina C, čak 33% preporučene dnevne doze. Pored vitamina C, tikvica sadrži i 10% preporučene dnevne doze magnezijuma.
Sledeći put kad se budete prejeli tikvicom, osim što znate da sadrži mali broj kalorija pa ih zato možete mnogo pojesti, možete da se odbranite ovim korisnim činjenicama o njoj.
Zanimljivosti
Postoje razne terorije o poreklu tikvice. Dok jedni tvrde da je nastala na prostoru Azije, tačnije u Indiji, drugi su pak zagovornici teorije da tikvica potiče iz Meksika i da su je u Evropu doneli španski konvistadori.
Međutim, postoje dokazi da je tikvica mnogo starija jer se spominje u egipatskim zapisima, ali u zapisima koji datiraju iz perioda Starog Rima.
Malo je poznato da tikvice sadrže vrlo malo kalorija. Prosečna tikvica (250 g) sadrži samo 19 kalorija, što je za oko 45% manje u odnosu na isto količinu brokolija. Baš zbog ove niske kalorijske vrednosti možete jesti tikvice na razne načine - kuvane, pohovane, pečene, sirove, u salati.
Svi znamo da je tikvica povrće, makar smo do sad pričali o tikvici kao o vrsti povrća. Međutim, po nekom pravilu tikvica bi trebalo da je voće jer se rađa iz cveta koji je takođe jestiv.
Da li ste znali da postoji i žuta vezija tikvice? Istog je oblike i veličine kao i zelena ali je malo više slađa.
Najveća tikvica na svetu je bila dugačka više od 2,5 metara, a najteža je težila skoro 30 kilograma! Najveća je pridala Kanađanima, a najteža Britancima, dok je nisu pojeli.
Foto: MonikaP/Pixabay
Ostavite odgovor