Dunja (lat. Cidonia oblonga Mill.) je vrsta listopadnog drveta koja pripada porodici ruža (Rosaceae). U ovoj porodici se nalaze i aronija, badem, breskva, jabuka, jagoda i mnoge druge popularne biljke. Drvo dunje obično dostiže visinu 2 - 7 m i uglavnom raste u sunčanim i toplim predelima. U prirodi se nalazi u Aziji, dok je u Evropu doneta kao uvezena vrsta.
Kruna dunje je gusta i široka, a cveta od sredine aprila do kraja maja. Cvetovi su joj veliki i pojedinačni, bogati nektarom, pa je dunja medonosna voćna vrsta. Plodovi su kvrgavo okrugli, slični jabukama i kruškama, veličine 8 - 10 cm. Meso ploda je aromatično, žućkaste boje i trpkog ukusa. Osim toga, dunje su bogate vitaminima (vitamin C, B1 i B2), mineralima, proteinima, vlaknima i ugljenim hidratima.
Dunje je najbolje saditi do kraja aprila na dobro osunčanim područjima na nadmorskoj visini do 450 m. Kao i kod drugih voćarskih vrsta, važno je izbegavati sadnju na strmom terenu da bi se sprečilo širenje drveća. Pored toga, dunje preferiraju dobro drenirana zemljišta koja nisu previše vlažna.
Takođe je važno obezbediti dovoljno prostora između sadnica da bi se omogućio pravilan rast i razvoj stabala. Redovno zalivanje i primena đubriva pomažu u stimulisanju rasta i obilnog plodonošenja. Čuvanje korova oko sadnica je takođe važno da bi se obezbedila optimalna apsorpcija hranljivih materija i sprečila konkurencija za resurse.
Srodnici
Vrste dunja
Dunja se izdvaja kao voćna vrsta sa relativno malim brojem sorti. Ove sorte se razlikuju jedna od druge po svojim morfološkim i fiziološkim karakteristikama i možemo ih podeliti u tri glavne grupe: sorte sa oblikom sličnim jabuci, sorte sa oblikom sličnim kruškama i sorte u obliku zvona Iako u svetu postoji svega nekoliko stotina registrovanih sorti dunje, na našoj oblasti najčešće su sorte leskovačka, vranjska, asenica, prkos i rasinjska.
Leskovačka dunja
Kao najpoznatija i najkvalitetnija sorta dunja ističe se leskovačka dunja, koja sazreva polovinom oktobra. Plodovi ove sorte su intenzivno žute boje, imaju oblik sličan jabuci i otporni su na transport. Prosečna težina ploda varira između 250 i 300 g. Leskovačka dunja uživa i veliko priznanje kao voće pogodno za preradu. Meso ploda je čvrsto, sočno i slatko-kiselog ukusa sa izraženom aromom.
Ova sorta je posebno cenjena zbog svojih karakteristika i ima široku primenu u prehrambenoj industriji. Zahvaljujući slatkom i kiselom ukusu i čvrstom mesu, leskovačka dunja je popularan izbor za pripremu džemova, kompota i raznih slatkih poslastica. Koristi se i u proizvodnji voćnih sokova, sirupa i likera zbog svoje bogate arome i sočnosti.
S obzirom na visok kvalitet plodova, ova sorta je omiljeni izbor mnogih voćara i ljubitelja dunje. Osim što je ukusna i pogodna za razne kulinarske pripreme, ova sorta pruža i estetski užitak svojom intenzivnom žutom bojom, koja se divno može uklopiti u voćne aranžmane i dekoracije.
Vranjska dunja
Vranjska dunja je vrsta dunje koja se ubraja u samooplodne sorte, što je čini pogodnom za individualnu sadnju. Plodovi ove sorte imaju karakterističan oblik nalik na krušku, obogaćen slatkim ukusom i intenzivnim mirisom. Prosečna težina ploda je oko 400 g. Vranjska dunja sazreva početkom oktobra i ističe se izuzetno dugom postojanošću.
Ova sorta je popularna među voćarima zbog samooplodnje, što znači da za formiranje ploda nije potrebno prisustvo drugih oprašivača. Ovo je posebno korisno za vlasnike manjih bašta ili pojedinačnih stabala dunje, jer omogućava jednostavniju negu biljaka.
Vranjska dunja, osim što je izuzetno atraktivna kruškolikim oblikom i prijatnim mirisom, ističe se i dugim periodom zrenja. Ova sorta dunje može ostati sveža i jestiva tokom dužeg vremenskog perioda, što je čini praktičnom opcijom za skladištenje ili upotrebu u domaćinstvu. Njeni slatki plodovi pružaju zadovoljstvo u ukusu i mogu se konzumirati sveži ili koristiti za pripremu raznih jela, džemova, kompota ili kolača.
Asenica
Asenica je jedna od novijih sorti dunje koja dolazi iz Bugarske i sazreva početkom oktobra. Plodovi imaju kruškoliki oblik i prepoznatljivu limunasto žutu boju koja privlači pažnju. Ukus voća je umereno kisel, pruža prijatan balans slatkog i kiselog. Prosečna težina ploda je oko 400 g.
Asenica je samooplodna sorta dunje, što znači da je sposobna da formira plodove bez prisustva drugih oprašivača. Ovo je važna karakteristika koja olakšava uzgoj ove sorte, jer ne zahteva dodatna stabla dunje u blizini za oprašivanje. Ova sorta se izdvaja po obilatoj i redovnoj rodnosti, koja svake godine daje veliki broj plodova.
Osim što je pogodna za svežu potrošnju, Asenica je odlična i za razne vrste prerade. Njeni plodovi se mogu koristiti za pripremu džemova, sokova, kompota i drugih proizvoda od voća. Zahvaljujući svojoj umereno kiseloj aromi, Asenica unosi posebnu notu ukusa u različite recepte i stvara ukusne i osvežavajuće proizvode.
Prkos
Prkos se izdvaja kao izuzetno atraktivna sorta dunje koja je ne samo dekorativna, već svake godine u obilnim količinama daje i visokokvalitetne plodove. Plodovi Prkosa su kruškolikog oblika i prekriveni su sitnim dlačicama koje daju posebnu draž. Meso ploda je čvrsto i srednje sočno, pružajući zadovoljavajući osećaj u ustima. Boja mesa je beličasta, što dodatno doprinosi vizuelnom utisku i omogućava lepu prezentaciju ploda.
Ova sorta dunje, osim što je estetski atraktivna, nudi i odličan kvalitet ploda. Omiljena je među voćarima jer se pouzdano proizvodi svake godine, što znači da možete očekivati obilan rod bez značajnijih kolebanja.
Prkos je pored svoje dekorativnosti i vredna sorta za preradu. Plodovi se mogu koristiti za pripremu džemova, marmelade i drugih slatkih proizvoda. Njihova čvrsta tekstura čini ih pogodnim za sušenje i konzerviranje, pružajući dugotrajno uživanje u njihovom ukusu i kvalitetu.
Rasinjska dunja
Rasinjska dunja se izdvaja kao sorta dunje koja pruža impozantno drvo sa sposobnošću da daje obilne plodove. Ova sorta se ističe i po otpornosti na bolesti, što je veoma poželjna karakteristika među voćarima.
Jedan od prepoznatljivih atributa rasinjske dunje je njen veoma intenzivan i prijatan miris. Kada se približite drvetu ili plodovima, osetićete obogaćujući miris koji doprinosi celokupnom doživljaju dunje. Ovaj prepoznatljiv miris može pružiti ne samo estetski užitak već i dodatnu senzualnu dimenziju prilikom konzumiranja ili prerade voća.
Rasinjska dunja je često cenjena zbog svoje pouzdanosti u obilnoj rodnosti. Velika količina voća koje proizvodi ova sorta obezbeđuje vlasnicima voćnjaka ili bašta obilje voća za različite namene. Izuzetno je dragocena za ljude koji se bave preradom dunja ili proizvodnjom raznih proizvoda poput džema, kompota ili sokova.
Uzgoj dunje
Prilikom uzgoja dunje ključnu ulogu igra zemljište jer može značajno uticati na dugovečnost i produktivnost zasada. Za postizanje visokog prinosa u dužem periodu, koji može trajati i do 20 godina, važno je izvršiti adekvatnu pripremu, analizu i obradu zemljišta. Na osnovu rezultata analize zemljišta određuju se optimalne količine hranljivih materija i vode potrebne za uspešan uzgoj dunje.
Zemljište
Kada je u pitanju sadnja dunje, ključno je obezbediti rastresito zemljište koje omogućava pravilan protok vazduha i vode kako bi se sprečilo gušenje korena biljke. Slično jabukama i kruškama, dunja zahteva odgovarajući odnos gline i peska u zemljištu. Idealan odnos bi bio između 50:50 i 60:40. Takođe, sadržaj humusa u zemljištu treba da bude oko 3%, a optimalna pH vrednost je između 5 i 6,2.
Pored izbora prave lokacije za sadnju dunje, ključno je pripremiti zemljište pre samog procesa sadnje. Prvi korak je uklanjanje ostataka prethodnih biljnih vrsta da bi se obezbedila čista i odgovarajuća podloga. Zatim je važno izvršiti analizu zemljišta da bi se stekao uvid u hemijski sastav i saznale potrebne količine hranljivih materija koje treba dodati.
Ukoliko je potrebno poboljšati kvalitet zemljišta, unosi se određena količina kalcijuma da bi se izvršila kalcifikacija zemljišta, zajedno sa dodatkom stajnjaka. Mineralna đubriva se primenjuju tokom procesa oranja, ravnomerno raspoređena po površini zemljišta, najčešće do dubine od 40 cm. U slučaju da je zemljište duže vreme ostalo neobrađeno, preporučuje se potkopavanje radi rahljenja zemljišta na većoj dubini, nakon čega sledi oranje radi pripreme za sadnju dunje.
Temperatura
Dunja je voćna vrsta koja najbolje uspeva u toplim podnebljima, pa je ključno odabrati teren sa odgovarajućom klimom. Idealno područje za uzgoj dunje ima prosečnu godišnju temperaturu između 10 i 15°C, sa minimalnim temperaturnim kolebanjima tokom cele godine. Iako dunja nije otporna na ekstremno niske temperature, može da izdrži kraće periode sa temperaturama do -30°C tokom zimskog mirovanja. S druge strane, leti može da izdrži visoke temperature do 52°C.
Prilikom izbora mesta za uzgoj dunje, važno je uzeti u obzir regionalne klimatske uslove da bi se osiguralo da biljke imaju optimalne uslove za rast i razvoj. Topliji delovi srednje do umereno kontinentalne klime obično nude povoljnije uslove za uspešan uzgoj dunje. U takvim oblastima biljke će imati priliku da iskoriste toplotu i sunčevu svetlost za bogatu proizvodnju plodova visokog kvaliteta.
Važno je napomenuti da uzgoj dunje u područjima sa hladnijom klimom može zahtevati dodatne mere zaštite tokom zimskih meseci da bi se uticaj niskih temperatura na biljke sveo na minimum. U takvim uslovima, odabir otpornijih sorti dunje može biti od koristi za smanjenje rizika od oštećenja od hladnoće.
Vreme sadnje
Dunje se mogu saditi u proleće i jesen. Ako se planira sadnja u jesen, važno je da se pripremi zemljište tokom leta. S druge strane, za prolećnu sadnju, zemljište se može pripremiti tokom jeseni i zime, pre nego što se zemljište zamrzne. Idealno je saditi nekoliko dana nakon kiše kako bi zemlja bila vlažna, ali dovoljno rahla.
Plodored
Forzicija je jedan od najpreporučljivijih partnera za sadnju pored dunje. Njeni prelepi zlatni cvetovi otvaraju se istovremeno sa cvetovima dunje, stvarajući prelep kontrast žute sa ružičasto-crvenim cvetovima dunje. Ove dve biljke dele slične uslove rasta i obe se mogu uspešno uzgajati uz minimalno održavanje.
Za više sorte dunje preporučuje se sadnja cvetnih badema, dok će nižim, patuljastim sortama bolje odgovarati pomorandža kao partnerska biljka. Zlatna puzavica, sa bogatim prašnicima koji privlače pčele, može poslužiti kao prirodni pokrivač tla i doprineti oprašivanju dunje. Uzgajanje zimzelenih biljaka kao što su kleka, bor, smrča, čempres, tisa, jela i ariš odličan je dodatak dunji. Manje patuljaste vrste mogu se provući kroz grane dunje, stvarajući korisne prirodne ograde.
Narcisi su još jedan odličan izbor za sadnju u blizini dunje, jer će svojom žutom bojom oživeti okolinu. Iako njihova boja ne može da se takmiči sa intenzitetom cvetova dunje, pastelni tonovi zumbula pružaju nežan i umirujući kontrast raznovrsnosti boja.
Oblikovanje krune
Uzgoj dunje može se vršiti u različitim oblicima, prilagođenim uslovima uzgoja i preferencijama uzgajivača. Najčešći oblik gajenja je forma stabla, gde se dunja gaji kao jedno stablo ili u više stabala, u zavisnosti od željenog oblika. Ovaj oblik gajenja je najpogodniji za komercijalni uzgoj dunje, jer omogućava lakšu mašinsku obradu.
Drugi često korišćeni oblik gajenja je žbunasti oblik, koji se sastoji od nekoliko grmova posađenih na odgovarajućoj udaljenosti. Ovaj oblik se često koristi za manje površine ili za uređenje, jer je lakši za održavanje i orezivanje. Treći oblik gajenja je krošnja u vidu vešalice, koja se koristi kada je želja da se izbegnu velike visine stabala. Dunja se uzgaja vertikalno, a zatim se savija u horizontalnom pravcu da bi se formirala krošnja u obliku vešalice. Ovaj oblik uzgoja je pogodan za manje površine ili baštensku kulturu.
Drugi oblik uzgoja je živa ograda, koja se sastoji od niza stabala posađenih na odgovarajućoj udaljenosti jedno od drugog. Žive ograde se često koriste za estetsko uređenje, jer se mogu oblikovati u različite oblike i visine. Takođe, postoji oblik uzgoja bonsaija, koji se koristi za uzgoj dunje kao malog drveta u malom kontejneru. Iako ovaj oblik uzgoja nije veoma čest, može se koristiti u dekorativne svrhe ili za uzgoj u zatvorenim prostorima.
Stanje mirovanja
Dunja prolazi kroz stanje mirovanja tokom zimskih meseci, kada drvo gubi listove i prestaje da raste, a korenje se priprema za predstojeću vegetaciju. U ovoj fazi drvo troši minimalnu količinu energije i usporava sve metaboličke procese. Osim toga, kada se dunja uzgaja iz semena, seme često prolazi kroz fazu mirovanja dok se ne stvore povoljni uslovi za klijanje. U takvim slučajevima, seme može biti u mirovanju nekoliko meseci ili čak godina.
Sadnja dunje
Pre sadnje dunje važno je utvrditi optimalne agroekološke uslove za tu biljnu vrstu da bi se obezbedili visoki prinosi i rentabilna proizvodnja. Jedan od najvažnijih faktora je zemljište koje mora imati odgovarajući hemijski sastav, prilagođen zahtevima dunje. Takođe, važno je odabrati pogodan teren sa povoljnom temperaturom i klimom, što je od suštinskog značaja za uspešan rast i razvoj biljke.
Setva semena
Postoji nekoliko načina za uzgoj dunje iz semena. Prvi korak je da se sakupi seme sa zrelog ploda dunje, dobro ih opere, a zatim potopi u vodu na 24 sata. Nakon toga, seme se uklanja iz vode i osuši. Sledeći korak je stratifikacija semena, što se postiže stavljanjem u posudu sa vlažnim peskom i držanjem na hladnom mestu (poput frižidera) oko 90 dana.
Kada se stratifikacija završi, seme se može posaditi u kontejner sa mešavinom tresetnog supstrata i peska. Seme se poseje na dubinu od približno 1 cm i zaliva. Kontejner se postavlja na mesto sa dovoljno svetlosti, ali bez direktne sunčeve svetlosti. Zemljište treba redovno zalivati i održavati stalnu vlažnost, izbegavajući prekomerno natapanje.
Posle otprilike mesec dana, seme bi trebalo da počne da klija. Zatim se preporučuje proređivanje sadnica tako da svaka ima dovoljno prostora za rast. Kad sadnice porastu do visine od oko 10 cm, mogu se presaditi u veće saksije sa odgovarajućom zemljom. Važno je pažljivo rukovati sadnicama kako ne bi oštetili korenje.
Nakon otprilike godinu dana, sadnice će biti dovoljno velike da se mogu presaditi u otvoreno tlo. Važno je izabrati sunčano područje sa dobro dreniranim zemljištem. Sadnice se sade na rastojanju od oko 5 m jedna od druge, s obzirom na to da dunja može da naraste do visine 5 - 6 m i širine 4 m. Posle sadnje važno je redovno zalivati sadnice i paziti za moguće štetočine i bolesti koje mogu uticati na njihov rast i zdravlje.
Sadnja sadnice
U plantažama dunja važno je razmotriti sadnju dve sorte: glavne sorte i sorte oprašivača. Preporučljivo je saditi nekoliko redova glavne sorte, a zatim red oprašivača, na udaljenosti ne većoj od 15 m od glavne sorte. Pošto dunja ima prostranu krošnju, a grane se savijaju pod težinom plodova, važno je odabrati pravo rastojanje kako bi svako stablo dobilo dovoljno svetlosti i omogućilo obavljanje neophodnih poljoprivrednih aktivnosti. Preporučeno rastojanje između redova je 5 m, dok je razmak između redova 3 - 4,5 m.
Za sadnju treba pripremiti tanku mladicu dužine 40 - 80 cm. Bočne grane i vrh se uklanjaju da bi se obezbedio optimalan pravac hranljivih materija ka pravilnom i kvalitetnom razvoju korena. Sadnica se sadi na dubinu 30 - 35 cm do kraja aprila. Nakon sadnje, mladica će se razvijati u naredne 2 godine, nakon čega će biti spremna za presađivanje u plantažu, poštujući preporučeni optimalni razmak između stabala i unutar redova.
Kalemljenje
Za kalemljenje dunje kao sadni materijal najčešće se koriste jabuka ili glog, ponekad i divlja šljiva ili druga sorta dunje. Kalemljenje se primenjuje za poboljšanje produktivnosti i otpornosti na bolesti i štetočine dunje.
Postupak kalemljenja se obično sprovodi u rano proleće ili kasnu zimu, dok je biljka u stanju mirovanja. Prvo se bira zdravo i dobro razvijeno drvo, koje će služiti kao osnova. Na podlozi se vrši rez, najčešće na visini od približno 30 cm iznad zemlje, a zatim se bira zdrav i razvijen izdanak dunje koji će se kalemiti na podlogu. Izdanak se seče pod uglom od 45°C, a zatim se postavlja u rez na podlozi. Da bi se izdanak čvrsto pričvrstio na podlogu, rez je pažljivo omotan elastičnom trakom.
Prilikom kalemljenja, umesto reza na podlozi, na isti način se pravi rez, a za podlogu se pričvršćuje i izdanak dunje. Kada se izdanak poveže sa supstratom, biljku je potrebno pažljivo negovati da bi se obezbedila uspešna veza i rast. Važno je pratiti rast biljke nakon kalemljenja i obezbediti pravilnu negu, kako bi se izbeglo preterano rastezanje podloge u odnosu na kalemljeni izdanak dunje.
Kalemljenje je složen postupak koji zahteva stručno znanje i iskustvo da bi se obezbedilo uspešno kalemljenje i rast biljaka. Važno je pažljivo pratiti biljku nakon kalemljenja i obezbediti joj odgovarajuću negu.
Sadnja u bašti
Sadnja dunje na otvorenom, u bašti ili dvorištu, podrazumeva nekoliko osnovnih koraka koji su relativno jednostavni. Iako je dunju moguće posaditi iz semena, češće se koristi rasad da bi se obezbedio uspešan početak biljke. Od presudne je važnosti odabrati odgovarajuće mesto za sadnju, koje treba da bude dobro osvetljeno i zaštićeno od jakih vetrova.
Nakon izbora mesta, zemljište treba pripremiti tako da bude dobro drenirano i bogato organskom materijom, dodavanjem komposta ili stajnjaka. Takođe se može primeniti mineralno đubrivo kako bi se obezbedilo obilje hranljivih materija za rast biljaka.
Sledi izbor odgovarajuće vrste i sorte sadnica koje će uspešno rasti u klimatskim uslovima regiona gde se planira sadnja. Uobičajeno je da se sadnice sade u jesen ili rano proleće, kada je tlo dovoljno toplo za sadnju.
Pre sadnje sadnicu treba detaljno pregledati i ukloniti sve oštećene delove. Zatim se sadnica postavlja u pripremljenu rupu, koja treba da bude dvostruko veća od korenovog sistema. Važno je pažljivo postaviti sadnicu u rupu, bez savijanja ili preklapanja korena.
Kada se sadnica stavi u rupu, oko nje se dodaje zemlja i lagano pritiska da se obezbedi čvrst kontakt korena sa zemljom. Nakon toga, potrebno je obilno zalivanje da bi se obezbedila vlažnost zemljišta i podstakao rast korena. U prvim nedeljama nakon sadnje, biljku treba redovno zalivati kako bi se obezbedio adekvatan nivo vlage za rast.
Jednom kada biljka napreduje, važno je održavati je redovnim uklanjanjem korova i pružanjem podrške da bi se sprečila šteta od jakih vetrova. Pravilna rezidba takođe igra važnu ulogu u podsticanju zdravog rasta i razvoja plodova.
U prvim godinama, biljka dunje će razviti svoj korenov sistem i stablo, pre nego što počne period plodonošenja. Važno je pratiti prisustvo štetočina i bolesti koje mogu uticati na biljku i blagovremeno ih suzbiti.
Sadnja u stakleniku
Ne preporučuje se gajenje dunje u stakleniku zbog njene veličine, koja bi ograničila pristup dovoljnoj količini svetlosti i vazduha za ujednačen rast i sazrevanje plodova. Takođe, postoji veći rizik od bolesti. Saksije nisu pogodne za sadnju dunje jer joj je za razvoj korenovog sistema potrebna duboka zemlja.
Sadnja u saksije
Uzgajanje dunje u kontejnerima zahteva poseban pristup, iako je jednako važno kao i uzgoj na otvorenom. Iako se koristi sličan proces kao i sa drugim biljkama u saksiji, postoje neki specifični koraci koje treba pratiti.
Prvi korak u sadnji dunje u kontejneru je odabir odgovarajuće posude. Kontejner treba da bude dovoljno velik za biljku i njen korenov sistem, i da ima drenažne rupe kako bi se sprečilo zagušenje korena i razvoj bolesti povezanih sa viškom vlage u zemljištu.
Nakon izbora kontejnera, treba ga napuniti kvalitetnim supstratom za sadnju, koji može da sadrži kombinaciju komposta, treseta i peska da bi se obezbedila dobra drenaža. Zatim se sadnica postavlja i proverava da li je nivo zemlje u saksiji isti kao u kome je bila sadnica.
Nakon što se sadnica stavi u posudu, oko nje se dodaje još supstrata, nežno pritiskajući zemlju oko korena da bi se obezbedio dobar kontakt između korena i zemlje. Zatim se obilno zalijeva kako bi se zemljište dobro navlažilo, a đubrivo se dodaje kako bi biljka dobila potrebne hranljive materije.
Važno je da se kontejner postavi na dobro osvetljeno mesto sa dosta sunčeve svetlosti i da se obezbedi dobra drenaža kako bi se sprečilo zadržavanje vode u zemljištu. Biljka se redovno zaliva, vodeći računa da se ne zaliva previše, jer to može dovesti do prekomerne vlage u zemljištu.
Briga o zasadima
Za održavanje dunje jedan od ključnih koraka je rezidba, koja ima za cilj kontrolu rasta i razvoja grana, i oblikovanje biljke, što je posebno važno za razvoj ploda. Rezidbom se postiže ravnomerna raspodela svetlosti u krošnji i poboljšano strujanje vazduha, čime se smanjuje rizik od bolesti.
Zalivanje
Dunja ima umerene potrebe za vodom. Preferira vlažna zemljišta, ali je važno održavati dobru propusnost zemljišta kako bi se izbeglo prekomerno zalivanje koje može dovesti do gušenja korena usled nedostatka vazduha u porama zemljišta. Optimalna učestalost navodnjavanja je 4 - 5 puta tokom sezone.
Prvo navodnjavanje treba obaviti u proleće pre cvetanja, posebno ako je suv period. Drugo navodnjavanje se vrši tokom cvetanja, a treće nakon opadanja cveća. Četvrto navodnjavanje se preporučuje pre formiranja plodova, dok se poslednje vrši nakon što plodovi počnu da rastu.
Kada je u pitanju potrošnja vode, mladom drveću je potrebno oko 400 l vode po navodnjavanju, a odraslom, zrelom drveću oko 800 l.
Đubrenje
Nakon sadnje i u drugoj godini gajenja preporučuje se dodavanje 20 - 30 t/ha stajnjaka u brazde, a oko svake sadnice prečnika 30 - 40 cm naneti 15 dag KAN 27%. Druga primena KAN 27% se vrši krajem maja, koristeći istu količinu.
U trećoj godini gajenja prvo azotno đubrenje treba obaviti krajem marta, pre početka vegetacije. Preporučuje se nanošenje KAN 27% 30 dana oko svakog stabla prečnika 50 - 60 cm, uz ponovljeno nanošenje na isti način početkom maja. Nakon opadanja lišća u jesen, preporučuje se rasipanje 700 kg/ha mineralnog đubriva NPK 5:20:30 po proizvodnoj površini.
U četvrtoj godini, pre cvetanja, preporučuje se nanošenje 130 kg KAN 27% na celu površinu, a isto ponoviti nakon cvetanja. Nakon opadanja listova, preporučuje se đubrenje ponoviti kao u trećoj godini gajenja, odnosno primeniti 700 kg/ha NPK 5:20:30.
Razmnožavanje
Osim kalemljenja na podlogu, dunja se može razmnožavati i semenom, kalemljenjem i reznicama. Međutim, tehnika kalemljenja podloga smatra se najbezbednijim i najisplativijim metodom za podizanje novih zasada.
Presađivanje
Presađivanje dunje je postupak koji podrazumeva premeštanje postojeće dunje sa sadašnjeg mesta i presađivanje u novo zemljište. Prvi korak je odabir zdravog i jakog drveta za presađivanje, a zatim priprema novog mesta za presađivanje biljke. Važno je da se zemlja na novoj lokaciji pripremi tako da bude pogodno za oporavak biljke od stresa presađivanja, što podrazumeva i pravilno đubrenje.
Sledeći korak je priprema same biljke za presađivanje. Pre nego što se izvadi drvo iz zemlje, treba ga obilno zaliti tako da korenje ostane vlažno tokom celog procesa presađivanja. Zatim se na novom mestu pažljivo kopa rupa koja je dovoljno velika da primi korenov sistem i daje prostor za dalji rast biljke. Organsko đubrivo, kao što je stajnjak ili kompost, dodaje se u rupu da bi se poboljšao kvalitet zemljišta.
Nakon što je rupa pripremljena, biljka se izvlači iz zemlje. Treba voditi računa da se oštećenje korena svede na minimum, a ako je potrebno, višak grana se može ukloniti kako bi se smanjila težina biljke. Drvo se pažljivo postavlja u pripremljenu rupu, a korenje se ravnomerno raspoređuje kako bi se osiguralo čvrsto prianjanje na novo tlo.
Nakon što se biljka stavi u rupu, korenje se prekriva zemljom, a temlja se lagano pritisne da bi se izbegli vazdušni džepovi. Zatim se drvo obilno zalijeva i, ako je potrebno, ojača se potporom. Važno je redovno zalivati i negovati biljku u narednih nekoliko meseci da bi se obezbedila uspešna adaptacija na novu lokaciju.
Podmlađivanje
U principu, dunju nije potrebno podmlađivati. Međutim, ako se primeti da starija dunja daje manje plodova ili su plodovi sitniji i lošijeg kvaliteta, može se razmisliti o presađivanju.
Postoje različiti načini podmlađivanja dunje. Jedna od njih je i pravilna rezidba, koja može podstaći rast novih izdanaka, ukloniti suve i oštećene grane, poboljšati ventilaciju i osvetljenje unutar krošnje. Drugi način je presađivanje, ali se ovo preporučuje samo ako je dunja veoma stara i ne daje dovoljno plodova.
Drugi način je orezivanje korena. Ponekad starije dunje ne uspevaju dobro zbog preteranog rasta korena. Orezivanje korena pomaže u podsticanju rasta novog korena i poboljšanju kvaliteta zemljišta.
Proređivanje
Proređivanje dunje je neophodno samo kada se gaji u voćnjacima. Cilj je uklanjanje viška plodova da bi se poboljšao rast i razvoj preostalih plodova i postigao bolji kvalitet i veličina. Proređivanje se obično vrši u ranim fazama razvoja plodova, kada su još mali. Preporučljivo je ostaviti po jedan plod na svakih 10 cm dužine izdanka kako bi preostali plodovi imali dovoljno prostora za rast i pristup hranljivim materijama, što rezultira kvalitetnijim i krupnijim plodovima. Takođe, proređivanje voća može sprečiti da se grane drveća preopterećuju i lome pod težinom previše voća.
Orezivanje
Dunja ima karakteristične grane koje su prilično fleksibilne i savijaju se pod težinom plodova. Da bi se sprečilo lomljenje grana, potrebno je izvršiti rezidbu u februaru. Mlade grane treba ostaviti sa najmanje 6 pupoljaka. Uklanjanje obolelih i suvih grana vrši se tokom zime.
Tokom svog prirodnog rasta, dunja formira okruglu ili piramidalnu krunu, ali za dobijanje kvalitetnih plodova preporučuje se da se kruna oblikuje u vretenasti žbun sa tri dela. Donji deo se formira na visini od oko 60 cm od tla, drugi deo na 70 cm, a treći na visini od 60 - 70 cm. Intenzitet rezidbe zavisi od prinosa voća iz prethodne godine, što znači da ako je prošlogodišnji prinos bio veći, tada se uklanja više grana i obrnuto. Važno je postići ravnotežu između primarnih i sekundarnih grana, što znači da se više skraćuju razvijenije i jače grane koje bi mogle da zasene ili prevaziđu slabije grane.
Ako se dunja gaji za sopstvene potrebe u bašti, dovoljno je ukloniti samo suve grane.
Pošto uzgoj dunje traje dugo, preporučuje se postavljanje protivgradne mreže kako bi se sprečila eventualna oštećenja, a zbog gipkosti grana koriste se oslonci da se ne lome pod težinom plodova.
Zaštita od vetra
Dunja je osetljiva na vetar, posebno kada su stabla mlada i nedovoljno razvijena. Jak vetar može oštetiti mlade izdanke, grane i cvetove, što rezultira smanjenom količinom plodova koje drvo dunje može da rodi. U cilju zaštite drveta od vetra preporučuje se primena odgovarajućih mera, posebno u uslovima koji to zahtevaju. Jedna od uobičajenih metoda je postavljanje zaštitnih ograda oko drveta, koje smanjuju snagu vetra koji dopire do drveta. Ograde mogu biti izrađene od različitih materijala kao što su plastične mreže, bambus, drvo i drugi slični materijali.
Pored podizanja ograda, dunju se može zaštititi i izborom odgovarajućeg mesta za sadnju. Preporučljivo je saditi dunju na zaštićenim mestima, kao što su u blizini zidova, živih ograda ili drugog drveća. Ovo smanjuje izloženost drveta vetru i pomaže u zadržavanju vlage u zemljištu.
Zaštita od mraza
Važno je zaštititi stabla dunje od mraza tokom zime kako bi se osiguralo njihovo zdravlje. Prvi korak u tome je priprema tla oko drveta, gde se uklanjaju svi ostaci lišća ili drugih materijala koji bi mogli privući glodare. Pored toga, kompost ili stajnjak se mogu posipati oko korena da bi se zadržala vlaga. Zaštita korena je takođe važna, posebno u oblastima sa hladnim zimama, jer tlo oko korena može da se smrzne i ošteti korenje. Da bi se ovo sprečilo, preporučuje se dodavanje sloja malča ili pokošene trave oko korena kako bi se zemljište zaštitilo od ekstremnih temperatura.
U slučaju ekstremno niskih temperatura moguće je koristiti zaštitnu foliju ili tkaninu za zaštitu grana od mraza ili oko stabla staviti slamu da zadrži toplotu. Takođe, zalivanje je važno tokom zimskih meseci kako bi se održala toplota u zemljištu i sprečilo oštećenje korena usled suše.
Kombinacija ovih mera pomoći će očuvanju zdravlja stabla dunje i olakšati oporavak drveta nakon zime.
Bolesti
Nepravilna obrada zemljišta ili nedostatak adekvatnog sistema gajenja mogu dovesti do pojave bolesti i štetočina na dunji. Zbog toga je izuzetno važno osigurati optimalne uslove za uzgoj. Zaštita dunje se sprovodi primenom hemijskih i mehaničkih mera. Među najčešćim bolestima koje se javljaju su palež ili monilija, pepelnica, crna pegavost lišća ili plodova i peronospora.
Monilija ili palež
Monilija ili palež (lat. Monilinia linhartiana) izaziva simptome na mladim listovima tokom početka cvetanja, a manifestuje se posmeđivanjem listova i nekrozom. U uslovima visoke vlažnosti, gljiva stvara baršunasti premaz micelija koji privlači insekte koji prenose spore na cvetove. Spore klijaju i kroz tučak prodiru u unutrašnjost cveta, a kasnije i u plod. Takvi plodovi se ne razvijaju u potpunosti, dostižu veličinu lešnika, a zatim počinju da se suše i opadaju u jesen. Bolest se može širiti sa plodova na izdanke, što dovodi do nekroze izdanaka.
Preventivna mera zaštite od ove patogene gljive je prskanje fungicidima na bazi bakra pre formiranja pupoljaka i posle cvetanja. Mogu se koristiti i fungicidi na bazi Metirama.
Pepelnica dunje
Pepelnica dunje (lat. Podosphaera okiacanthae) se manifestuje kao sivkasta prevlaka na listovima, koja predstavlja površinski micelijum gljive. Javlja se najčešće tokom vegetacije, najčešće krajem leta, ali ne pravi značajnije štete. Visoka vlažnost vazduha i visoke temperature pogoduju razvoju ove bolesti.
Suzbijanje se može sprovesti primenom fungicida na bazi sumpora, mada ga obično nije potrebno suzbijati jer se javlja kasno u vegetacionoj sezoni i ne ne ugrožavaju razvoj ploda.
Crna pegavost
Crna pegavost na listovima ili plodovima je uzrokovana napadom bakterije Diplocarpon mespili i javlja se u uslovima visoke vlažnosti i temperature. Prvi simptomi se javljaju na listovima u vidu žutocrvenih pega koje se šire po celom listu, a zatim list počinje da se suši i odumire. Na plodovima se pojavljuju sivomaslinaste pege koje u toku razvoja izazivaju deformaciju plodova, što rezultira truljenjem. Suzbijanje se vrši primenom fungicida na bazi bakra.
Plamenjača
Plamenjača izazvana bakterijom Ervinia amilovora ispoljava se najpre na sušenom cveću. Nakon toga, bolest se širi na listove i izdanke, koji potamne i takođe se osuše i ostaju na biljkama do jeseni. Karakteristična je pojava kapljica na zaraženim granama sa mekom i ispucalom korom. Da bi se sprečio napad ove bolesti, preporučuje se preventivna mera koja podrazumeva sadnju zdravih i proverenih sadnica.
Štetočine
Među štetočinama najčešće su breskvin i jabukov svrdlaš, koji pored breskve i jabuke napadaju i dunju.
Breskvin svrdlaš
Breskvin svrdlaš (lat. Laspeiresia molesta) je parazit koji napada plod tokom leta i jeseni, stvarajući komore ispunjene izmetom unutar mesa ploda. Ova štetočina uzrokuje da plodovi postanu neupotrebljivi, često opadaju pre nego što sazriju. Monilija se često javlja istovremeno sa napadom breskvinog svrdlaša, što dodatno doprinosi truljenju ploda. Preporučuje se 3 - 4 tretiranja insekticidima, krajem maja i početkom juna i sredinom jula i početkom avgusta.
Jabukov svrdlaš
Jabukov svrdlaš (lat. Lasperesia pomonella) ima slične simptome kao i breskvin svrdlaš, ali se razlikuje po tome što oštećuje plod oko semenke, a otvori koji nastaju prilikom izlaska gusenica su veći. Ova štetočina takođe može doprineti pojavi monilije. Za suzbijanje jabukovača koriste se isti insekticidi kao i za breskve.
Upotreba dunje
Dunje se najčešće gaje za preradu plodova u marmelade, džemove, sokove i kompote. Sveže dunje se retko konzumiraju zbog svog trpkog ukusa, ali se taj ukus gubi tokom prerade.
Berba
Dunja počinje da daje plod u drugoj godini nakon sadnje, ali se značajan prinos obično postiže tek u četvrtoj godini uzgoja. Berba zrelih plodova obično počinje u jesen i traje do januara, dok istovremeno uklanjamo trule plodove. Berba se može obaviti ručno ili uz pomoć klešta. Iako su plodovi prilično čvrsti, mogu brzo da istrunu na mestima udara, pa je važno biti oprezan prilikom berbe. Ako se dunja koristi za proizvodnju džemova, preporuča se berba nezrelih plodova koji tek počinju da žute, jer imaju veći sadržaj pektina.
Sušenje
Postoje različiti načini za sušenje dunja, uključujući sušenje na suncu, sušenje u rerni i sušenje u dehidratoru.
Kada se dunje suši na suncu, plodovi se prvo iseku na tanke kriške, a zatim ostave da se suše na suvom mestu sa dosta sunčeve svetlosti. Vreme potrebno za sušenje na suncu može da varira od nekoliko dana do nekoliko nedelja, u zavisnosti od vremenskih uslova i debljine kriški. Važno je povremeno okretati kriške dunje da bi se obezbedilo ravnomerno sušenje sa svih strana.
Sušenje dunje u rerni je još jedan način sušenja. Za ovaj postupak, kriške dunje se prvo stavljaju na papir za pečenje i stavljaju u rernu na nisku temperaturu od oko 60 - 70°C. Sušenje dunje u rerni traje otprilike 6 - 8 sati, a kriške se moraju okretati svakih sat vremena kako bi se obezbedilo ravnomerno sušenje.
Sušenje u dehidratoru je najbrži i najefikasniji način sušenja dunje. Dehidratori su specijalni uređaji koji koriste nisku temperaturu i ventilaciju za uklanjanje vlage iz voća. Kriške dunje se ređaju na police dehidratora, a uređaj se podešava na nisku temperaturu od oko 60 - 70°C. Proces sušenja u dehidratoru traje otprilike 6 - 8 sati, u zavisnosti od debljine kriški.
Kada se dunje osuše, postaju meke i tvrde. Nakon sušenja, dunje se mogu čuvati u zatvorenoj posudi na suvom i tamnom mestu do godinu dana. Sušenje dunje je važan proces koji se koristi za proizvodnju suvog voća, slatkiša, čajeva i drugih proizvoda.
Skladištenje
Plodovi mogu da se čuvaju do 3 meseca na temperaturi 0 - 2°C, relativnoj vlažnosti vazduha od 90%. Pre skladištenja preporučuje se tretiranje fungicidima kako bi se plodovi zaštitili od napada gljivica i na taj način sprečili truljenje. Takođe, za čuvanje manjih količina plodova, mogu se čuvati u mračnim i dobro provetrenim prostorijama, čak do marta, uz povoljne klimatske uslove. Može se čuvati u frižideru do 2 meseca.
Ishrana
Dunja se može konzumirati na različite načine, uključujući pečene, kuvane ili čak sirove (iako ređe). Zahvaljujući visokom sadržaju pektina u kori, dunja je idealna za pripremu džemova, kompota, želea, marmelade i voćnih kaša. Takođe se koristi u proizvodnji sokova, likera i rakija, a često se koristi i za pravljenje kolača, torti, sosova i salata.
U kulinarstvu se dunja često kombinuje sa začinskim biljem sličnog ukusa i teksture, poput limuna, pomorandže, borovnice, oraha, kao i sa začinima kao što su beli luk, bosiljak, šafran, korijander, ruzmarin, nana ili rogač. Odlično se slaže i sa povrćem kao što su tikvice, patlidžan, paprika i paradajz.
Zimnica
Lekovitost
Plodovi, listovi i semenke dunje su veoma cenjeni u medicini zbog svojih lekovitih svojstava, posebno za ublažavanje kašlja i probavnih tegoba. Seme dunje je posebno dragoceno, jer kada se potopi u vodu, oslobađa sluz koja pomaže u ublažavanju kašlja.
Pored toga, mogu se preraditi u masti ili gelove koji se koriste za lečenje upalnih stanja kože. Čaj od semena dunje blagotvorno deluje na nesanicu i napetost, dok se čaj od listova koristi za smirivanje smetnji u varenju i smanjenje upale u usnoj duplji.
Zanimljivosti
U davna vremena dunja je bila simbol plodnosti, pa su mladenci morali da jedu dunju pre venčanja da bi imali srećan i plodan brak.
Postoje istoričari koji tvrde da je dunja bila zabranjeno voće u Edenu, a ne jabuka kako se obično misli. U Francuskoj je poznat sir od dunje koji se priprema tako što se dunja kuva dok ne postane tvrda i može se seći nožem.
Plodovi dunje su se često stavljali na ormare u sobama da bi svojim jakim mirisom ispunili ceo prostor.
Foto: manfredrichter / Pixabay
Ostavite odgovor